Oznake
BDP, bruto dodana vrijednost, bruto domaći proizvod, GDP, gospodarski rast, Grčić, makroekonomija, pad gospodarstva
U grafikonu ispod vidimo realne stope rasta “BDP-a” od 2000. na ovamo. U zadnjem kvartalu 2011. godine one poprimaju negativne vrijednosti koje do danas tvore niz od 11 uzastopnih kvartala gospodarskog pada. Ruku na srce, slaba su utjeha drugi i treći kvartal 2011. kada je rast bio tek nešto veći od pozitivne nule. Samo te dvije beznačajne vrijednosti sačuvale su nas od toga da danas svjedočimo još crnijoj statistici koja bi sada pokazivala već 22. negativni kvartal odnosno konstantan pad od trećeg kvartala 2008. godine.
Razmišljao sam što bi to jednom zaluđenom keynezijancu moglo davati poticaja da zadnjih par godina, iz kvartala u kvartal, priča o gospodarskom rastu nošenom na valovima investicijskih tsunamija, pa onda iznova najavljuje kako će isto uslijediti sljedećeg kvartala pa tako i sada najavljuje oporavak u prvom kvartalu iduće godine – i shvatio. Poticaj dolazi iz ovoga što je na grafikonu iznad zaokruženo zelenim ovalom.
Od početka 2009., kada je gospodarstvo palo čak 7,3%, do danas očito je kako je iz godine u godinu pad sve manji. Dva kvartala oko nule u 2011. samo su dodatno ohrabrila političare da nastave jednako hrabro trabunjati o gospodarskom oporavku, no znamo uslijedilo je razočaranje od narednih 11 kvartala koje traje i danas. Međutim pad je u usporedbi s početkom 2009. neusporedivo manji što može stvoriti privid da se nalazimo na samom prelasku iz pada u rast. Taj privid najbolje dočarava grafikon ispod na kojem je prikazan samo period od 2009. do danas i za čiju krivulju je dodan trendovski prikaz. U tome je ključ razumijevanja ove opće zablude.
Pogledajte gdje crvena crta, linearni trend kretanja, sječe stopu od 0%… 2014. godina. Tu smo negdje, misli si političar. A tako je mislio i prije 2014. kada je trend kretanja također pokazivao da smo nadomak 0%. Mislio je da će se isto desiti i u 2013. godini (obratite pažnju na zelenu strelicu u grafikonu ispod koja pokazuje koliko malo fali do nule i kako trend pokazuje baš u tom smjeru, gotovo vektorski). Te podatke je političar imao u rukama početkom 2013….
… dok je 2011. godina davala stvarno najmanje razloga da se ne nadamo rastu u 2012. jer je trend već krajem 2011. ukazivao na pozitivne vrijednosti u narednom periodu (vidite samo taj R kvadrat: 0,9075)…
Međutim statistika je, da prostite, kurva. To je poznato. Statistiku možete izokrenuti kako vam odgovara. Pogotovo kada poput naših vlastodržaca imate monopol nad metodologijom i podacima. Tako biste iz ovog grafa iznad, ako ga pogledate površno poput većine ljudi, mogli zaključiti da nešto čak i raste, pa to mora biti dobra stvar.
No sva očekivanja vlastidržaca očito su otišla u nekom drugom smjeru. Očito je kako se realna zbivanja nisu uklopila u iznad navedene projekcije. I oprostite na banalizaciji stvari, na metodološkoj površnosti, no zna li tko zapravo temeljem kojih to pretpostavki političari konstantno proriču rast gospodarstva i zbog čega bi njima trebalo tolerirati promašaje? Ako ne znate suzdržite se od kritike ove analize.
Ipak dat ću vam jedan dovoljno dobar razlog zbog kojega sve ovo vrijeme niste trebali vjerovati u priče o gospodarskom rastu. Stvar je vrlo jednostavna – umjesto realnih stopa rasta koje smo vidjeli iznad pogledamo realnu vrijednost gospodarstva, u apsolutnom iznosu, u iznosu tih prikrivenih i zanemarenih milijardi kuna koliko se iz kvartala u kvartal procijenjuje da ono vrijedi. Ti podaci, kao i ovi koje smo dosad vidjeli, iz kuhinje su DZS-a, javno objavljeni…
Na grafikonu vidimo realni pad gospodarstva, u milijunima kuna (prve dvije brojke na y osi predstavljaju milijarde) iz godine u godinu. Nikakav kvartal u odnosu na kvartal, nešto u usporedbi s nečim drugim. Samo iznosi u milijunima kuna – koji su sve manji. Za svaki kvartal je iscrtana zasebna krivulja jer kada bi podatak prikazao u jednoj liniji, poput ranije prikazanih stopa, krivulja bi poprimila pilasti i teže čitljiv oblik. Ovakvim prikazom ispegla se sezonski utjecaj (npr. prvi kvartal je uvijek slabiji od trećeg pa ga nema smisla prikazivati zajednički).
Sasvim očito je kako od 2008. godine na ovamo gospodarstvo pada iz kvartala u kvartal. Niti jedan trend, osim nekog polinoma višeg reda koji je u ovom slučaju neprimjenjiv, ne može pokazati rast kada sve vrijednosti iz točke u točku postaju sve manje. Ti isti podaci, s kojima se šepure političari i njihovi statističari, očito imaju svoje pravo lice. Lice za koje smatram da je jedino vrijedno gledati, ako uopće u tom makru ima što vrijedno spomena. Kada bi političari iz bilo koje od iznad prikazanih krivulja izvukli trendovski prikaz, pa temeljem njega proricali što će se s gospodarstvom desiti idući kvartal, tada bi mogli jedino reći da će ono još malo pasti. Ali to nitko ne želi čuti! Možda zato i izbjegavaju prikazivati vrijednost gospodarstva u apsolutnim iznosima, jer postotne promjene pada stvaraju privid poboljšanja situacije, one daju nekakvu nadu, pa makar i lažnu. Na laž smo navikli i na njoj očito živimo.
Jedna usputna zanimljivost; kada slušamo o BDP-u rijetko ili gotovo nikad se javnosti ne pokaže i apsolutni iznos vrijednosti ekonomije temeljem kojega se izračunao taj mistični postotak. Pretpostavljam da bi u tom slučaju mnogo veći broj ljudi mogao sam iscrtati grafikon iznad. Ovako to mogu učiniti samo sumnjičavci koji imaju viška vremena da pretražuju bespuća interneta u potrazi za podacima. Zanimljivo je i to što se u cijeloj toj priči o BDP-u zapravo ne radi o padu BDP-a već o padu bruto dodane vrijednosti (BDV, GVA ili GDRP), povezanog makroekonomskog parametra, ali ipak ponešto drugačijeg (iznos bez poreza i sa subvencijama gospodarstvu).
Bilo kako bilo, prihvatimo li da u današnjoj makroekonomiji postoje bezbrojne zamke i teorijska jalovost, grafikon iznad pokazuje pravu sliku stvari. Pad gospodarstva na njemu je opipljiv.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Političar ne misli ništa. On ne zna niti protumačiti taj graf. Dovraga, on ne zna niti obični postotni račun. Dalje, političar ne gleda takve stvari jer ga ne zanimaju. Nije on valjda završio Kumrovečke ili neke druge politološke studije da bi se bavio takvim glupostima. On zato ima ljude koji se u to razumiju. Doduše i i ti ljudi koje on ima se također ne bave sa takvim stvarima jer moraju razmišljati o praktičnim aspektima kao što su opstanak u nadzornim odborima javnih poduzeća i slično.
Zato političar ima poreznike. Ali i oni se ne razumiju u postotni račun, trendove i slične gluposti, ali zato dobro znaju ono što je bitno. A to je da još nisu dosta uzeli od poreznih magaraca. I to je jedino što trebaju znati. Prema tome, tko čita te tvoje grafove? Ja. Nažalost niti ja ne razumijem što te crte točno znače. Ali znam da mi se ne piše dobro. I tek što sam nakon gledanja dnevnika pomislio da mi je konačno krenulo i da je sve super, sad vidim da sam u banani. Baš ti hvala što si me (opet) bacio u depresiju. 🙂
Iza 10. rujna ćemo vidjeti podatke prema novom izračunu koji u BDP uključuje procjenu vrijednosti prostitucije i ilegalne trgovine (alkohola, duhana…) propisano ESA2010 metodologijom.
Aha, super. Jedva čekam. Vidiš da si širio defetizam bez veze. Kada dođu ti novi podatci onda će te tvoje klonule krivulje erektirati u nebo. Pretpostavljam da ću tada imati razloga za orgazmički optimizam. Ali me ipak nešto muči. Kako smo mi ustvari u komunizmu/socijalizmu, a po dekretu partije u komunističkom društvu nema takvih devijacija koje su rezervirane za buržoaska dekadentna društva, kako će to onda popraviti stvar? Boli me glava od razmišljanja, to je previše za mene, idem skoknuti do svoje partijske ćelije po ispravno mišljenje. Možda tamo sretnem nekoga iz vlade koji će mi objasniti da je sve super, i da ne brinem brigu, jer ima tko misli za mene. I tada ću ponovno, uprkos svim tvojim nedjelima, biti ponovno sretan kao mala beba.
Neće biti ništa bolje, naravno. ESA2010 zapravo otvara birokratska radna mjesta. Naime netko treba raditi na njoj.
Za informaciju, portal Index.hr, je prenio ovaj članak.
Kopirao sam jedan komentar.
“….Međutim statistika je, da prostite, kurva. To je poznato. Statistiku možete izokrenuti kako vam odgovara…”Jedino zanimljivo u clanku. Nema iritantnijeg zavaljivanja od pokusaja jednog lopova,u ovom slucaju kvislinsko-neoliberalnog,da olajava i upire prstom u drugog lopova.
Znači sada si po “mišljenju” “uvaženog” komentatora kvisling, neo-liberalac, i lopov.
Ovo prenosim tek Toliko da se vidi sa kakvim se kreaturama i nakazama normalan čovjek susreće u ovoj jadnoj zemlji. I onda se mi nadajmo kako ćemo samo ekonomskim metodama, razumom i “pravicom” uspjeti nešto promijeniti. Samo grubom silom, odnosno političkom voljom i ekonomskom prisilom. Pa kad takvi budu cvilili za koricom kruha koju neće dobiti od države, i kada umjesto da besposleno sikću na bolje od sebe budu morali RADITI, onda će stvari sjesti na svoje mjesto.
Vidio sam i jedno i drugo. Za takve komentatore sam uvijek bio i bit ću što god oni kažu. Sve u svemu svejedno.
Ma znam, znam, ali bitno je da mi trebamo biti društveno “odgovorni” i “solidarni” sa takvima, jer smo inače “kapitalističke” pizde, ali sve dok postoji dobar “Ronin-Hood” (namjerna greška) koji “porezom” otima od nas i daje takvima, dotle je sve u redu. Svijet se vrti dalje. Uostalom, što se žalimo, još nas ti “skojevci” ne ubijaju po cesti. Ipak je to naporno, lakše je čekati plaću od državne sise. Ali kada ta plaća silom prilika presahne, onda neće partija biti za to kriva, nego prokleti “kapitalisti” i “kulaci”. Da se već nije u povijesti događalo, bilo bi za plakati od smijeha, ovako je samo za plakati…
Jedna od čestih zabluda kada neki libertarijanci ispadaju naivni jest da se s takvim bolesnim komunističkim umovima, poremećenim niškoristnim kreaturama i apostolima najmorbidnijih totalitarnih ideja koje je svemir vidio može raspravljati razumom i logikom, te da ih se pažljivim objašnjavanjem zakona ponude i potražnje, komparativnih prednosti, prakseologije, te povezanosti vremenske preferencije, kamatne stope, štednje i investicija, posljedično rasta proizvodnosti, itd. može preusmjeriti na prihvaćanje voluntarističkih principa (“NAP”) i načela samoposjedovanja.
Točno i amen.
Sasma realna slika našeg gospodarstva/društva iole upućenijem djeluje kao serija šamara, ali koliko je takvih (eto,da malo imitiram Tantora ) ovdje ?Očito jako malo, jer se većina ljudi ponaša kao u GROUNDHOG DAY, sto reče monopolizam.
Samo je poanta filma u tomu jesi li doista svizac Phil, što čeka isto izvlačenje i rutinu svaki put ili Phil Connors ,koji od svog života odluči ipak napraviti nešto ?! Svizac Phil na ovim prostorima ubjedljivo vodi.