Sigurno ste čuli za stvar iz naslova. Možda i sami sumnjate da u tome nešto ima (gdje ima dima ima i vatre) ili ste, štoviše, u potpunosti uvjereni u to. Osim što vam se to možda i desilo, da vam se uređaj pokvari (to je svojevrstan tragičan i neželjen događaj, u pravilu neočekivan), ili ste u kuloarskim pričama čuli da se nekome desilo, ruku na srce ne raspolažete ikakvim konkretnim dokazom da je kvar insceniran od strane proizvođača problematičnog uređaja.
A dokaz da se vaš uređaj namjerno pokvario dan nakon isteka garancije mogle bi ponuditi dvije vrste stručnjaka: inženjer elektrotehnike (smjer: slaba struja) i/ili informatičar. Elektrotehničar može objasniti čemu služi i kako radi svaki dio vašeg uređaja (primjerice televizora), to znači da već površnim pogledom inženjer može pokazati prstom na elektronički sklop koji je sposoban učiniti nešto tako perfidno poput kvarenja uređaja dvije godine nakon što ste ga donijeli u svoj stan i uključili u struju odnosno “dan nakon što mu je istekla garancija. Informatičar bi pak mogao odgnonetuti kako su programirani oni fini dijelovi televizora (primjerice “čipovi”), dakle pregledavajući liniju po liniju programskog koda koji je učitan u njih pročitati što točno sporni sklop čini, ukoliko elektrotehničar već ne nađe sumnjivi “komad elektronike”.
S obzirom da dokaza ove konspiracije do dana današnjeg nisam vidio to ne znači da se po tom pitanju udruge civilnog društva i zakonodavci već nisu angažirali. U Francuskoj se regulacija ovog pitanja radikalizirala. Iz aktivitizma potrošačkih udruga izrodio se zakon kojim se brani, pod prijetnjom suludih novčanih i zatvorskih kazni, da proizvođači elektroničkih uređaja namjerno kvare svoje uređaje. Nisam siguran gdje se nalazi više idiotizma, u ideji da proizvođači tako nešto doista čine, u tome što postoje ljudi koji su se udružili kako bi širili to idiotsko vjerovanje, ili sama država koja u konačnici uvodi zakon kojim bi regulirala to pitanje. Stvarno bizarno. Mislite da je Francuska daleko ali čini mi se da se Hrvati konstantno oduševljavaju ovakvim stvarima pa me ne bi čudilo da danas sutra i kod nas vidimo nešto slično.
Ajmo ovako – mislim da nije teško zamisliti sljedeću situaciju: recimo da imamo dva proizvođača televizora. Prvi proizvođač manipulira trajanjem svojih televizora, dok drugi to ne čini. Osim što je proizvodnja takvog izmanipuliranog televizora skuplja, jer treba osmisliti, proizvesti i prikriti elektronički sklop koji manipulira trajanjem, takve televizore potrošači će kupovati manje. Zašto i kako će oni znati koji su televizori izmanipulirani, a koji ne? Tako što će o tome čuti od ljudi s kojima komuniciraju. Čuti će o njihovim iskustvima po tom pitanju. Kao što se kuloarima šire idiotske priče o globalnim zavjerama tako se šire i one korisne priče zahvaljujući kojima tržište jedne nagrađuje, a druge kažnjava (recimo one koji pokušaju skratiti vrijeme trajanja uređaja kojeg proizvedu, ako u tome ima istine… a nema). Također možda će sami kupiti dobar televizor (sasvim slučajnim odabirom) pa drugima na isti način preporučiti dobru kupnju. Dakle odabrat će onaj proizvod za kojeg su čuli da radi bolje i traje dulje, a ne onaj za kojeg su čuli da se kvari ergo ne vrijedi!
Iz perspektive proizvođača vrijedi sljedeće – bolji proizvod izbacuje s tržišta lošiji proizvod. Drugim riječima – Uspješniji je onaj proizvođač koji bolje zadovoljava očekivanja kupaca. Obrtanje ove logike nije logika. To je fanatizam. A kome koristi fanatizam?
I u ovom slučaju – autoritetima. Na zakonu će narasti birokracija, ali i moć udruge koja je isposlovala isti. Fanatične udruge i vlast evidentno rade isti posao. Ili trebamo vjerovati autoritetima (ili useful idiotima koji šire tu fanatičnu teoriju) da se ovdje zapravo radi o globalnoj zavjeri svih proizvođača elektroničkih uređaja koji su redom ugradili u iste nekakve sklopove koji služe tome da bi kvarili? Jel ima gdje dokaz postojanja takvog elektroničkog sklopa? Jel itko ikada debugirao neki čip kojeg bi se eventualno i moglo programirati da “ugasi” uređaj nakon izvjesnog vremena? Što s vremenom kada uređaj nije pod naponom, kako su trajanje i operativnost tog sklopa rješili u tom slučaju?
E! Ne želim o tome debatirati! Želim dokaz! Nalaz sudskog vještaka, ispis programskog koda iz sumnjivog čipa ili barem fotku elektroničkog sklopa kojeg se drži sumnjivim pa ću pogledati sam! Nešto! Bilo što? Anybody!? Mislim stvarno.
* u međuvremu mi se javio jedan čitatelj i poslao sliku svojeg LCD televizora za kojeg tvrdi da ga je proizvođač programirao da mu pukne ekran, zamislite, dva dana nakon isteka garancije (i to one produljene koja se doplaćuje… nevjerojatno, čak su i te opcije ugrađene u taj “mehanizam kvarenja”).
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
I ja sam već pisao o tome. Ne znam zašto onda stvari imaju sve dužu garanciju. A tehnika zastarjeva sve brže, tako da nema smisla ugrađivati vrhunske materijale
http://monopolizam.wordpress.com/2012/11/14/koliko-dugo-bi-stvari-trebale-trajati/
Čini mi se da puno ljudi vjeruje u tu patku. Citirat ću Libzarda jer smatram da je važno, “postoje nemoralni, naivni i nemoćni ljudi.” To, onako, objašnjava sve. Nemoralni su autoriteti (vlast, NGO…), naivni su oni koji šire njihovu religiju, a nemoćni smo mi.
Ovo jednostavno moram komentirati. U nizu ostalih nebuloza koje citan na ovom bkogu, ovo je jedna od jacih. Ne znam kakve ti iluzije savrsenog svijeta imas, ali recimo u Kanadi sin od kolege sa posla studira industrijski inzenjeting u Edmontonu i jedan od predmeta je programiranje zivotnog ciklusa proizvoda. Sto ne znaci da u proizvodu mora biti program koji ce ga pokvariti vec znaci odabir komponenti odredjene kvalitete koje ce po prijasnjim kalkulacijama dovesti do kvara proizvoda u nekom okvirnom periodu. Moras biti skijep da ne vidis razliku u zivotnom vijeku proiVoda od prije 30 godina i ovih danas. U mojoj firmi se pokvarila skupa ves masina stara dvije godine i odkuceno je umjesto nove kupiti najstariju koju mozemo naci u oglasnicima. Lova nije problem, vec robusnost konstrukcije.
A najbolji dokaz za odredjivanje vijeka trajanja je zarulja. Kad je izmisljena, mogla je godinama svijetliti. Onda su proiVodjaci odlucili da to nema ekobomske opravdanosti i konstruiraki danasnju zarulju.
A propos nebuloza koje nalaziš na ovom blogu gledaj ovako na stvar: kao što ih ti “moraš” čitati tako i ja “moram” odgovarati na plitke primjedbe nebrojenih fanatika u nadi da ću možda nekoga izliječiti od fanazizma. Naravno, to ne ide tako. Ali ima mnogih ljudi koji ovdje dođu samo pročitati još jedno u nizu mišljenja dok grade vlastiti stav o svijetu koji ih okružuje.
Što se tiče programiranog vijeka trajanja to je jedna od najvećih budalaština koju sam ikada čuo. Prije svega danas uređaji traju dulje, usprkos apsurdnom uvjerenju da su uređaji nekada trajali dulje jer, naravno tu dolazi zavjera, nisu bili programirani da traju ograničeno. Ne znam u kojem svijetu ti živiš ali u mojem svijetu prije 20-30 godina sve što se uštekavalo u struju je rikavalo konstantno. Servisera koji su liječili naše stare uređaje bilo je ko Rusa. Gdje su oni danas? Pa eto, uglavnom više ne postoje. Zašto? Jer uređaji traju dulje i jeftiniji su nego ikada prije. To znači da se često više isplati kupiti novi nego popravljati pokvareni. Cijena današnje vešmašine je neusporedivo manja od vešmašine prije 20 godina. Isto vrijedi i za sve ostalo.
Što se tiče kvalitete ugrađenih komponenti. Upravo o tome ovisi i konačna cijena te dostupnost nekog proizvoda na tržištu. Nema sumnje da se sve komponente televizora mogu izraditi kvalitetnije ali hej, pogodi šta, upravo ti nisi spreman i platiti konačnu cijenu kvalitetnijeg proizvoda! Dakle imaš izbor ali kupuješ robu za koju znaš da je smeće! Zašto to činiš? Zato jer kupuješ ono što si možeš priuštiti! Kalkuliraš kupiti najbolje za novac koji imaš! Vrlo jednostavno. Međutim ako stvarno želiš kvalitetan televizor, za primjer, izvoli kupi recimo Bang and Olufsen. Platit ćeš ga 50.000 kuna ali radit će besprijekorno. Nećeš? Ok, ali onda se samo radi o licemjernom sraćkanju.
Što se tiče žarulja. Opet fanatična i neistinita informacija. Nekada su se kvarile znatno više nego danas. Nisam jednom kupio žarulju pa došao kući i ustanovio da je došla pokvarena iz tvornice na policu dućana. Danas, za neusporedivo nižu cijenu, dobiješ žarulju za koju proizvođač garantira tisuće i tisuće radnih sati uz neusporedivo nižu potrošnju energije od šugave žarulje od prije 20 godina.
To su činjenice. Samo fanatik ih odbija vidjeti.
Kolegij o kojem pišete bi mogao biti «Life Cycle Assessment» (LCA) ili «Product Lifecycle Management» (PLM). Svrha tih koelgija nije “odabir komponenti odredjene kvalitete koje ce po prijasnjim kalkulacijama dovesti do kvara proizvoda u nekom okvirnom periodu”, već:
– Life-cycle assessment (LCA, also known as life-cycle analysis, ecobalance, and cradle-to-grave analysis) is a technique to assess environmental impacts associated with all the stages of a product’s life from-cradle-to-grave(i.e., from raw material extraction through materials processing, manufacture, distribution, use, repair and maintenance, and disposal or recycling).
– Product lifecycle management (PLM) is the process of managing the entire lifecycle of a product from inception, through engineering design and manufacture, to service and disposal of manufactured products. PLM integrates people, data, processes and business systems and provides a product information backbone for companies and their extended enterprise.
Dakle, svrha tih kolegija je shvaćanje i zbrinjavanje proizvoda u potpunosti, a ne ono što ste vi naveli. Uostalom, tako nešto bi bilo krajnje ne-etično od inžinjera.
I dodatno od navedenog, svrha projektiranja životnoga ciklusa je u tome da se dobije uravnoteženi proizvod. A ne da neka komponenta bude napravljena tako da traje 100 godina (i nepotrebno poskupi proizvod), a da se onda na drugoj onda mora kasnije štedjeti i onda ugroziti taj isti proizvod, jer je prva komponenta već u proizvodnji. Cilj je postići balans u kategoriji cijene i upotrebne svrhe proizvoda. Nema tu ništa loše. Dakle ako vidiš da će ti krajnji proizvod biti preskup za ciljano tržište tada moraš jednako smanjiti kvalitetu svih komponenata, tako da se smanji vjerojatnost prijevremenih kvarova i skupi ciklus popravaka. Čak i jedan Miele koji na primjer ima vrlo skupe i kvalitetne veš mašine, precizno specificira za kakvu su upotrebu iste namijenjene. Ako to nekome nije dovoljno dobro, tada postoji još puno skuplja kategorija industrijskih veš mašina za komercijalnu upotrebu…..
Krivuljanje, nebuloze s tvog bloga je teško nadmašiti.
nije pitanje da se ugradjuju neke komponente koji ce crknit tocno posli isteka roka vec su komponente nekvalitetnije danas nego su bile prije i sve u zelji za zadovoljavanjem, potrebe trzista koje je eksplodiralo posebno kod potrosacke elektronike. sto monopolizam kaze u svom blogu da nema potrebe da se ugradjuju skuplje komponente jer ionako zbog konzumerskog zivota sve cesce mijenjamo te proizvode se isto ne slazem. naime mobiteli su prije kostali top modeli 1500-2000kn a danasnji top modeli u nas kostaju i preko 10. a garancija mu je godinu dana, a po meni su bili robusniji. je je znam da danasnji imaju i gps i veliki ekran i masu drugih stvari koji su jednostavno poskupili izradu. a tvovi isto prije si za 2-3ijade kuna imao uzet solidan prozvod koji bi trajao bar 10 god, danas je ta elektronika toliko osjetljiva da kod svakog udara groma strepis da ti sva elektronika u kuci ne izgori a da ne spominjem da imaju i TVovi vrijednosti 10k€ sigurno niti jedan nema garanciju vise od 2 god.
Zapravo pitanja su takva kakvima ih definiraju oni koji podržavaju ovu teoriju zavjere. Prije svega kreću od ideje da postoji “sklop” koji je osmišljen (dakle u njega je utrošeno vrijeme, što podiže cijenu, ergo nema logike) da skrati vijek uređaja. U nekoj pacifističkoj varijanti to je špekuliranje s kvalitetom ugrađenih komponenti. I mislim da se upravo o tome radi. Međutim uređaji manje kvalitete su jeftiniji dok su oni više kvalitete ugrađenih komponenti skuplji. Činjenica je da je zahvaljujući tehnološkom napretku gomila ljudi dobila mogućnost kupiti uređaj kojeg si u suprotnom slučaju, dakle na inzistiranju visokih standarda, ne bi mogli priuštiti. To na neki način čeka Francuze. Proizvođači će početi ugrađivati skuplje komponente i desit će se: 1. slabija prodaja (manje ljudi će kupovati uređaje, što znači da će im pasti standard) 2. tehnologija će slabije napredovati jer je svaka greška proizvođača ugrožena činjenicom da je nametnuta novčana i zatvorska kazna
To je imho grozno.
Onda ti i dalje kupuj Nokiju 3310 i riješen problem.
Ovdje imamo jednu kontradikciju: današnji uređaji su postali cjenovno dostupni, negdje mora biti kvaka. Kvaka je u slabijoj kvaliteti komponenata koji se ugrađuju, ili u slabijoj kvaliteti materijala koji se ugrađuje. Npr, kako se tretira lim od štednjaka ili bojlera, koliki je nanos cinka kod pocinčavanja? Na donjoj granici. I onda, nakon godinu-dvije ako si uz more izbije hrđa. Ima još jedna stvar, prije 30 godina sve je počivalo na mehanici, danas na elektronici. Veš mašine i bojleri su trajali po 30 godina bez nepopravljivih kvarova. A danas? Poplava jeftinih kućanskih uređaja proizvedenih u Kini po narudžbi za poznatog eu-proizvođača. Ili, kupi njemački proizvod koji i danas ima svoju cijenu, vrlo malo promijenjenu u odnosu na nekada. Kako bi rekli, kupi, pa se rugaj.
Vjerojatno i kod kompjuterskih komponenti.
Žarulje? U zadnje dvije-tri godine poplava nekvalitetnih klasičnih žarulja koje ne izdrže niti dva mjeseca. Srećom, pojavio se neuništivi LED kao zamjena.
To sve ovisi. Ponekad kupiš jako skupi uređaj, recimo vrhunski model Miele suđerice ili pećnice. Kako ugrađuju svoje vlastite elemente ili elemente proizvedene isključivo za njih to su puno manje serije nego recimo Candy (ovo pričam napamet). Veća je vjerojatnost da se potkrade tvornička greška (konstrukcijska) u toj manjoj seriji (jer je ostala neprimjećena) pa da neki specifični komad ode kvragu. I onda popravak košta da boli glava. Ali zato su druge komponente napravljene da traju jako dugo. Pa je bolje kupiti model koji je dulje na tržištu.
Ili kupite Viesmann bojler. Kupite jeftiniji model i shvatite da isti nije proizveden u Njemačkoj, nego negdje drugdje, čak u Njemačkoj takvih modela uopće nema nego se isti proizvode za Afriku ili istočnu Europu. Cijena im je naravno niska. Onda kupite vrhunski model i taj je proizveden u Njemačkoj i veze nema sa ovim prvim. Dakle imate dva bojlera, isti brand, ali potpuno drugačiji proizvod.
Dakle sve ovisi. Kupite jeftini borer za beton jer Vam treba za izbušiti svega dvije rupe i ništa više. Pa Vam pukne već u prvoj rupi, upropasti stvar i u procesu još skoro otkine pola prsta. Loša kalkulacija. Ili moja sestra kupi jeftinu veš mašinu, ali ima 5 godina garancije, pere tri ture veša dnevno i raspadne se nakon dvije, pa dođu i dostave joj novu novcatu. I tako dva puta. Dobra računica.
Ili ja kupim novi SSD koji ima 5 godina garancije, ali krepa nakon 6 mjeseci i dobijem novoga odmah bez pitanja. Jedino što ostanem bez 5 dana rada. Loša računica.
Dakle sve ovisi. Kapitalac je u pravu. Danas ti se jednostavno često više isplati kupiti nešto jeftiniji novi proizvod sa dugom garancijom (recimo 5 godina), nego popravljati stari. Ako imaš vrhunski model koji je skup tada ti ga je žao ne popraviti, a popravak te lako dođe kao cijeli novi uređaj niže klase. Osim ako nemaš dobar razlog za kupiti vrhunski uređaj to je bacanje novaca. Nekada nije bilo tako, jer su vrhunski uređaji trajali jako dugo, a oni drugi nisu bili baš toliko jeftiniji, a bili su bitno lošiji. Razlika u cijeni je bila možda maksimalno 2x. A danas može biti i 5x za proizvod sličnih karakteristika. Dakle imaš izbor. Vrlo je važno čitati specijalizirane forume i ne kupovati potpuno nove modele koji su tek izašli na tržište.
Ovo je ipak malo naivno. Danasnja tehnologija materijala je sigurno takva da omogućuje kontroliranje kvarenje i trošenje proizvoda. Zašto bi to koristili? Zato što bi za niz proizvoda brzo došlo do zasićenja. Primjerice za automobile i mobitele.
Naivno? To što činjenicama napadam fanatizam? Ne. To je upravo super. To je bit ovog bloga.
Osim što se roba mijenja jer se kvari ona se mijenja i zbog tehnološkog napretka. Zapravo se mijenja (sve) češće upravo iz tog razloga. Još uvijek postoje stari auti, popravljaju se i dan danas, izgledaju kao novi ako treba, ali su ih zamijenili tehnološki napredniji auti. Tako je u svakom drugom slučaju bez obzira o kojem proizvodu govorimo.
Većina uređaja koje sam prestao koristit rade i dalje. Samo što sam kupio modernije uređaje. Do sada mi se pokvario samo 1 (slovima jedan) mobitel. I to je bio model koji se kvario svima. Na računalima su krepavale jedino grafičke kartice, a svatko tko zna o čemu se radi zna i zašto. Poneki diskovi krepavaju isto tako iz poznatih razloga. A ako ne krepaju mogu raditi desetljećima. Što ne bi bilo moguće da je ugrađeno zastarijevanje. Televizori znaju krepati nakon 7 godina, ali onda ionako želim kupiti novi model. Isto tako mi je davno krepala vrhunska SABA (to su bili najbolji televizori nekada), i to dva puta (peh).
Današnji automobili niže klase se manje kvare i ne raspadaju se od hrđe nakon 7 godina kao nekadašnji automobili. Što je uz činjenicu da imaju 2-3x više ugrađenih dijelova prilično indikativno. Zar ne?
Ista vrsta žarulja, iz iste serije je trajala na jednom mjestu godinama, a na drugom mjestu svega dva mjeseca. Razlog je u ugradnji novog transformatora i još se nisu bili priključili svi predviđeni korisnici, pa je napon bio preko 230 V. Nije čudo da mi je u vikendici žarulja znala trajati dugo godina kada je tamo napon bio 180 V……
Mit o (ne)kvarenju je zapravo jal za negdašnjom domaćom industrijom, što je i razumljivo. Imao si RIZ tv aparat ,sasma solidne izrade (Telefunken katodna cijev,koliko se sječam), gramofone za tulume koji su mogli podnijeti svašta, EI NIŠ,R.ČAJAVEC,ISKRA,GORENJE,OBODIN i sl.su na neki način bili dika te post-ratne industrijske revolucije.
Današnji aparati za uporabu su dakako odvojeni cjenovnim razredima u pogledu kapaciteta i izdrživosti.Primjerice, MIELE perilica ili sušilica dođe oko 11.000 kuna, oko 3-4 puta skuplje nego li “obična” GORENJE, ali oni koji pogledaju specifikacije,znaju zašto to plačaju (i usput,još jedna mala naljepnica “Made in Germany”, ali ručno sastavljena). Slično je i s kompićima,mobitelima i ostalim čudesima moderna svijeta. Eto,jednom mi se desilo da je top matična ploča bila crkitis u roku “keks” (24 sata) u uredu, dobijemo zamjensku doduše promptno, ali i ona kaputt . Kad dolazi objašnenje iz SAD da čitava serija ima zapravo grešku koja se ne može otkloniti (a previdjeli je u testiranjima) , te da nam svima poklanjaju prvu slijedeću najnoviju mat.ploču,po izboru.
Obzirom na to koliko se prozor znanja o nekoj oblasti turbulentno mijenja brzo, ispada da su garancije proizvoda te i osiguranja (koja ljudi redovito zaborave plaćati iako se radi o desetak kava godišnje) zapravo dvostruko dulje od tehnološke revolucije u realnom vremenu.
Tako nekako. Evo još jedan primjer. Prije 35-40 godina su kvalitetni Bosch alati, recimo kutna brusilica (žuta), koštali oko cca 1.000 maraka (ako se dobro sjećam, a moguće i više). Tada nije bilo više kategorija alata kao danas (zeleni, plavi,..) nego je sve bilo najviša kategorija. Koliko je to novaca u današnjim uvjetima. Pretvorite marke u EUR i dodajte kompenziranu inflaciju za 35 godina…… Recimo da bi to danas bilo negdje oko 3.000 EUR-a, ili oko 23.000 kn. Radi besprijekorno i dan danas.
Danas profesionalna Bosch brusilica (plava), jača od navedene, sa regulacijom brzine i puno sigurnija (sigurnosni stop), lako pomična zaštitna obloga, jednostavno zaključavanje rotacije kod mijenjanja, bolja zaštita od vibracija, košta oko 2.300 kn. Dakle 10x manje.
Imao je Bosch akciju zamjene pro alata (staro za novo), i pitao ja za zamjenu za modernu. Kaže meni čovjek ne, ovo što imate je vječno. Da, ali ja ipak želim pogodnosti koje mi pruža moderniji alat….
Da vidim danas nekoga tko bi bio spreman za kutnu brusilicu platiti 3.000 EUR. I onda kukati kako je danas sve napravljeno da kraće traje….
Vi imate specijalizirane strojeve za komercijalnu ili industrijsku primjenu koji koštaju da boli glava. Ali to nisu uređaju široke potrošnje o kojima se ovdje govori…
Budući da sam inženjerske struke, a slušao sam i neke predmete u kojima se spominje kalkulacija trajanja komponenti, odnosno procjena duljine rada bez kvarova, parametri kao MTBF – mean time between failure i slično, mogu reći da je moje mišljenje da se sigurno ne ugrađuju sklopovi koji će pokvariti uređaj nakon isteka garancije.
Ono što je sigurno činjenica, što i svi drugi spominju, da je danas pritisak na cijenu veći nego ikad. Svi žele što jeftinije, a da radi dobro. I točno to im proizvođači daju. To često puta podrazumijeva i manju trajnost, pa se npr. čuje da kod starih autiju auspuh je trajao 10 godina, a sad ga moraš mijenjati nakon 5. Moguće da su se prije koristili materijali veće kvalitete (debljine) ali i sami auti su bili skuplji nego što su to danas.
Ono što vjerujem da se radi i ne vidim razloga zašto se to ne bi radilo je da se u odnosu na neko zahtjevano vrijeme trajanja uređaja biraju i komponente takve cijene. Ni jednom proizvođaču nije u interesu da im se zbog loše odabranih komponenti uređaj pokvari u garantnom roku ili da je taj garantni rok kraći od konkurencije, ali im isto tako nije u interesu da biraju komponente koje su puno kvalitetnije od konkurencije, ali zato imaju puno skuplje uređaje (ili možda manjini proizvođača). Tako da se sigurno pri dizajniraju i proizvodnji odabiru komponente uređaji da “izdrže” barem garantni rok, a kasnije kako bude.
Ne vidim u čemu je problem.
Prije 4 mjeseca sam kupovao LED TV.
Od istog proizvođača je bila jedna serija sa 2 godine garancije, druga serija je bila sa 5 godina garanije. Sličnih karakteristika samo je ova sa 5 godina bila skuplja. Nju sam odabrao jer vjerujem da je ugrađena bolja i kvalitetnija elektronika.
Uvijek imaš izbor….
Ne samo to, nego za potpuno isti proizvod imaš mogućnost odabira produžene garancije, a za neke i vrstu garancije (on site), i uglavnom je doplata povoljna, što pokazuje da proizvođač ima povjerenje u svoj proizvod. Drugim riječima sam djelomično svrstavaš proizvod u cjenovnu kategoriju. Niti jedna normalna garancija ne pokriva kvarove nastale radi vanjskih uzroka i nepravilne upotrebe (poplava, lom, preopterećenje, itd..), nego se to rješava osiguranjima.
To što je nekima sve preskupo, a htjeli bi da traje vječno, i još bi htjeli da imaju besplatnu duhovnu pomoć u vidu neke jadnice na kojoj će se telefonski iživljavati i prigovarati kako nešto ne radi jer nisu pročitali upute, to je primarno psihološki problem, a ne stvar tehnologije…..
Naletio na Handelsblattu, evo zakljucak, mozda bude zanimljiv (translate ce valjda ucinit svoje)
“Letztlich können Verbraucherschützer die vermeintlichen Schrott-Geräte nicht nachweisen: Testergebnisse der Stiftung Warentest lieferten dafür keine Ergebnisse. „Insbesondere Haushaltsgeräte gehen heute nicht schneller oder häufiger kaputt als früher“, schreibt die Stiftung. Billige Geräte geben demnach aber früher den Geist auf als teure. Strafrechtlich relevante Fälle sind dem Verbraucherschutzministerium zudem nicht bekannt.
Experte Kreiß sieht eine geplant begrenzte Lebensdauer zwar als Teil unseres Wirtschaftssystems. An gezielt eingebaute Schwachstellen in Produkten glaubt aber auch er nicht. „Das wäre ökonomischer Unsinn“, sagt er. „Dann wären die restlichen Teile zu teuer.“
Die Elektroindustrie lässt Zahlen sprechen: Von 180 Millionen Elektro-Geräten in deutschen Haushalten sind 75 Millionen älter als zehn Jahre. 30 Millionen sind sogar länger als 14 Jahre in Gebrauch.”
Pozz
U prilog onima koji zastupaju tu teoriju par linkova:
1. Zarulja koja svijetli vec 110 godina (http://metro-portal.hr/zarulja-koja-svijetli-vec-110-godina/60486)
2. Dokumentarac “light bulb conspiracy” (https://www.youtube.com/watch?v=vfbbF3oxf-E) s pricom o povijesno dokazanoj uroti, tajnom internom dogovoru najvećih svjetskih proizvodjaca (Philips) da smanje zivotni vijek zarulji da bi povecali potrosnju i svoj profit
Apple je prije nekih deset godina bio osuđen, odnosno priznao krivnju da je u iPod ugrađivao bateriju loše kvalitete koja je trajala otprilike 18 mjeseci. Znaci nije postojao nikakav sklop koj određuje trajanje baterije, ali je bilo evidentno da na skupom uređaju bateriju nije moguće zamjenit i da se kvari nerealno brzo.
Ja nisam previše pratio, ali ako ste tražili nekakav primjer sa dokazima proguglajte malo na internetu.
Ništa od tih stvari, dakle baterija lošije kvalitete ili elektronički sklop kojim bi se teoretski skratilo trajanje aparata i tako prisililo kupca da kupi novi, zapravo nije problem. Zašto?
Zato jer takve (teoretske) manipulacije sa radošću dočekuje konkurencija. Dovoljno je da drugi proizvođač iste vrste uređaja, koji gađa istu nišu kupaca, u svoje uređaje ugradi kvalitetniju bateriju te da u njega ne ugradi hipotetski elektronički sklop koji bi mu skratio vijek trajanja.
Mislim da je ovo iznimno naivan stav od nekog čije postove inače jako cijenim.
Naravno da je stvarnost daleko od takvog pojednostavljenog gledanja na stvari.
Svakako jos jednom savjetujem da pogledate ovaj dokumentarac gore.
Sto se tice Apple-a, on ima tako jak brand i utjecaj da moze koristiti popularnost i nastojati podvaliti razne stvari koje su nepopularne a njima idu u financijsku korist.
Svejedno ce ga ljudi kupovati jer je jednom kad udjes u “walled garden”, jako je tesko izaci i preci na nesto posve drugo (“vendor lock-in” i slicni problemi)
Naivno je što? To da će nekoga tko manipulira kvalitetom i trajnošću vlastitog proizvoda konkurencija nadmašiti kvalitetom i trajnošću svojeg?
Pa mislim ako i svedemo stvar na preferencije kupaca, koji svjesno kupuju lošiji proizvod jer ga, eto, žele imati jer im je toliko super da je njegova kvaliteta najmanja stvar, na što se onda svodi cijela ova priča? Jel bi i ti kroz državu volio odlučivati o tome što bi kupcu bilo dozvoljeno da kupi, a proizvođaču da proizvede?
> Naivno je što? To da će nekoga tko manipulira kvalitetom i trajnošću vlastitog
> proizvoda konkurencija nadmašiti kvalitetom i trajnošću svojeg?
Ne, naivan je članak koji na pojednostavljen način tumači da proizvodi koji su namjerno napravljeni da se kvare, da je to mit. Dajete dojam da tako nesto ne postoji, a da ste pogledali onaj film mozda bi imali realnije misljenje.
Na primjeru zarulje je vidljivo da je tehnicki bilo moguce napraviti zarulju koja je prakticki trajna jos prije 100 godina. A to sto nigdje ne mozete kupiti takvu danas, tako nesto debelo negira vasu slijepu vjeru u slobodu trzista. Ne postoji slobodno trziste, gdje se vrti velika lova tu mocni kroje i igru i proizvode.