Oznake
braniteljska mirovina, invalidnina, naknada, pomoć, pravo na mirovinu, pravo na naknadu, pravo na što mi god padne na pamet, socijalna pomoć, socijalna prava, stečena prava
Uz sva stečena prava o kojima se govori, primjerice stečena prava hrvatskih branitelja, postoji jednak broj stečenih obveza o kojima se javno NE govori. Da se odmah na početku razumijemo; u obitelji imam mnogo branitelja, uglavnom dobrovoljaca, srećom svi su se živi vratili s bojišnice na kojoj su uglavnom bili od početka do kraja rata, i prema njima gajim veliki respekt. Niti jedan od njih nije član ikakve udruge, niti je u povlaštenoj mirovini, niti je fingirao PTSP, niti iskoristio povlasticu za stan ili auto, niti je u ikojem drugom obliku pokušao na konto rata, a posredstvom države, ostvariti ikakve privilegije. Niti jedan. Zbog toga je moj respekt prema njima još i veći.
Dakle za svako stečeno pravo nekome je nametnuta obveza. Onaj tko je “stekao pravo” (u načelu privilegiju) sam sebe će uvjeriti kako je obvezu preuzela država, no onaj tko to pravo mora platiti, primjerice porezni obveznik od svoje plaće, uviđa pravu sliku stvari – a ta je da je država u cijeloj priči posrednik u novčanom transferu od jedne osobe prema drugoj, ili od jedne skupine građana prema drugoj. Država kao posrednik, odnosno osiguravatelj opstojnosti tih transfera, uživa zavidnu poziciju jer: 1. raspolaže sredstvima prisile kojima utjeruje novac od jednih 2. uzima dio tog novca za sebe kao naknadu za transfer 3. omogućavanjem sve većeg broja transfera sebe nameće kao figuru bez koje se ne može (normalno) živjeti.
Stečena prava postaju kardinalan problem u trenutku kada ih država podijeli previše. 10 radnika koji su financirali jednog umirovljenog nije bila razina problema vrijedna pažnje niti se itko zamarao očitim pogoršanjem trendova. Međutim do danas taj broj je pao na ispod 1:1 te postaje velik problem prema kojemu se pristupa onako kako se dosad naučilo – ne zamara se očitim. Ali to nije sve. Genaralno, pitanje dijeljenja prava pati od velikog stupnja paralelizma. Što to znači? Ne dijeli se samo jedno pravo nekoj manjini već gomila prava različitim skupinama. Sve ih je više. A osim što ih je sve više postojeća prava šire se na sve veći broj korisnika i sve su izdašnija.
I to nije slučajno. Podjela prava bio je (i ostao) način kako dominantne političke stranke šire svoju stranačku mrežu, dolaze na vlast i ponovno se na nju vraćaju. Stečena prava u najvećem su broju slučajeva nagrada za političku lojalnost, a njihova količina svojevrstan je dokaz kako se u Hrvatskoj gotovo o svemu odlučuje političkim putem unatoč raširenom uvjerenju o nekakvim kapitalističkim, liberalnim ili tržišnim silama pod čijim djelovanjem se kao društvo raspadamo. Dakle stečena prava i politikanstvo osnovni su uzrok društvene dekadencije. A u Hrvatskoj nema odricanja od stečenih prava niti života bez političkog odlučivanja.
Branitelji na Savskoj nisu došli srušiti ministra branitelja već braniti svoja stečena prava. Oni žele smjeniti ministra samo da pokažu svoju moć. Ništa drugo. Paradoksalno, njihova prava u ovom trenutku uopće nisu ugrožena jer o njihovom smanjenju ne priča se ni u kuloarima. Ako shvaćamo odnos između stečenih prava i stečenih obveza ovaj nesuvisli prosvjed odjednom postaje sasvim suvisao. Oni su tamo da pokažu kako su još uvijek tu i kako se s njihovim stečenim pravima nitko neće kockati (čak i kada se ne kocka). To što s druge strane netko mora platiti njihova stečena prava, kažu prosječno 5000 kuna mjesečno za svaku braniteljsku mirovinu ili gotovo 6 milijardi kuna godišnje u ukupnom iznosu, nije ih briga. Strana koja plaća njihova stečena prava nije samo nezastupljena već je otvoreno i besramno eksploatirana. Ovakvi prosvjedi stoga daju legitimitet državi da još jače stisne produktivne građane, daju odobrenje za uvođenje novih poreza (na nekretnine, na štednju, na internet, na bilo što…), daju naredbu da se nad poreznim obveznicima provodi jača represija.
Radi se o ljudima koji su formalno prisiljeni financirati braniteljske, povlaštene, redovne, nasljeđene i ine mirovine, zdravstveni sustav i njegove rastuće dugove pa i školovanje doktora koji s diplomama odlaze preko granice, istovremeno i socijalne naknade u 16 milijuna varijacija, državu, njene projekte i birokraciju, uključujući i javni dug kojim se prikriva stvarna cijena socijalnih transfera kao i golemi iznos danih garancija i poticaja politički podobnim fizičkim i pravnim osobama. Sve je to jedna velika politička, antitržišna predstava u kojoj je glumaca daleko više nego gledatelja, cirkus u kojem u sjeni reflektora uvježbani prevaranti džepare publiku.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Mislim da situacija i nije baš tako jednostavna.
Nisam siguran da je pravi razlog revolta branitelja ugroza statusa, nego to što vide kako u Hrvatskoj vlasti sijede ne samo nepošteni i nesposobni ljudi, nego i otvoreni neprijatelji Hrvatske države. Ljudi koji su u kritičnom momentu za opstanak države i naroda – bili na suprotnoj strani ili su aktivno radili protiv interesa ove zemlje. U najboljem slučaju nisu radili ništa. Mnogi od tih ljudi su u prethodnom sistemu progonili Hrvate, ili su podupirali komunističku diktaturu, a sada se predstavljaju Europejcima i demokratama. I ti se sada obilno služe našim poreznim novcem i tim novcem rade protiv našeg interesa.
Bez obzira da li su optužbe na račun ministra Matića točne, ili ne, on sjedi u toj i takvoj vladi. Dakle on je odabrao uz koga će se svrstati. Kada su branitelji presjekli put predsjedničkoj koloni u Vukovaru, onda su optuženi da ruše institucije sistema. Kada zvižde premijeru u Kninu i odlaze na skup u Čavoglave slušati Tompsona, onda su primitivni ognjištarci, jer ne žele slušati ove koji su na vlasti. Kada lome ploče u Vukovaru onda su nasilnici i razbojnici. Kada se bune jer smatraju da ova vlast više i iskrenije slavi pokolje Hrvata, partizanske ofenzive i ustanke četničkih razbojnika umjesto domovinskog rata onda su nacionalisti. Ne treba zaboraviti da ova zemlja i dalje isplaćuje desetke tisuća PARTIZANSKIH mirovina (pa i masovnim koljačima Hrvata, odnosno njihovim nasljednicima) i to 70 godina iza WW2.
Dakle, ako traže političke promjene onda su teroristi koji ne poštuju legalno izabrane institucije sistema. Da se odluče organizirati referendum o bilo čemu, onda bi ih optužili za uništavanje platne bilance zemlje u ovim teškim vremenima, ili bi onemogućili taj referendum (dok se zakonski ne regulira). Ili bi izmislili nešto treće. Na koji način onda da se bune, a da se to NE smatra politikom. Moraju se onda buniti tako da kažu kako su im direktno ugrožena prava, a da političke zahtjeve guraju ispod toga. Uostalom i vlada misli isto tako, pa ih optužuje da je to čisti politički čin uperen protiv vlade.
Iz zahtjeva koje traže branitelji (citat):
“Smatramo da je krajnji trenutak da se zaštiti dignitet Domovinskog rata i dostojanstvo branitelja i to na način da niti jedna buduća vlast to više ne može promijeniti. Svjedoci smo pokušaja ove vlasti da izmjenama i dopunama zakona koje su pokušali progurati dovedu do izjednačavanja žrtve i agresora te da time omalovaže Domovinski rat i sve hrvatske branitelje te stoga tražimo da se to jednom zauvijek zaustavi i regulira Ustavom.”
Umjesto da se grade i obnavljaju spomenici komunističkim banditima, zar gospođa Nevenka Topalušić, majka četvero djece, invalid domovinskog rata stradala u borbi, koja je umrla na prosvjedima ne zaslužuje sa se predsjednik ili premijer obrate javnosti. Da je umro neki prastari komunistički bandit krvavih ruku, već bi se držali pangerici i spjevovi o nenadoknadivom gubitku.
Nije li dakle, ipak problem na sasvim drugoj strani? Nije li problem ipak u svojoj srži politički problem, a ne problem privilegija.
Ja mislim da nikada ni jedna vlast nije radila (niti će raditi) u interesu naroda. Govorimo o ljudima na vlasti, naravno. Da čovjek ima iskrenu namjeru raditi u interesu drugoga tada se ne bi bavio politikom nit političkim karijerizmom.
U tom svjetlu sva nastojanja prosvjednika, ponovno uz veliki respekt braniteljima, mi izgledaju tek kao obrana interesa. Kao davanje do znanja da su tu i da se na njihova “prava” ne zaboravi.
Dok su lignja i fred uletili u šator pojedini prosvjednici su vrlo jasno dali do znanja da se u njihova prava ne smije dirati. Meni to sve izgleda kao jedna velika predstava, a povoda za prosvjed se uvijek može naći pa i proizvesti ga ako treba. Za ovu vlast se zna od početka kako gleda na Domovinski rat. Ipak tko ne ga ne respektira zbog onoga što je njime postignuto (ili je trebalo biti postignuto) vjerojatno neće imati problema niti obračunati se s onime što je na konto njega mnogima dano. A živimo u momentu kada se najavljuju oštri rezovi proračunskih rashoda. U braniteljsku populaciju uvuklo se mnogo nemoralnih i lažnih pojedinaca koji socijalnu državu obilato koriste. Ovdje ne govorim o stradalnicima već o manipulantima. Takvi, koji nisu sposobni činiti ikakvo dobro već na dobru parazitiraju, neće birati sredstva kojima će ostvarivati svoju povlaštenu poziciju.
Nije li to također problem? Zašto se pravi branitelji ne razračunaju sa manipulantima kada je riječ o socijalnim pravima?
Pa ipak, imaš idealista, ljudi koju su u povijesti žrtvovali sve pa i život za svoje ideale (bez obzira kakvi oni bili). Pa i sami dobrovoljci domovinskoga rata nisu išli u rat iz koristoljublja. Hrvatsku politiku danas uglavnom nose osobe koje su na neki način produkt komunizma, i pripadaju struji koja jasno i vidljivo daje do znanja da ne želi ništa dobro ovom narodu. Ne mogu prihvatiti da ne postoje ljudi koji bi se bavili politikom iz moralnih razloga. Drugo je pitanje kako bi se takvi snašli u politici.
Ali u tome i jeste osnovni problem. Nitko u ovoj zemlji uopće ne inzistira na moralnim načelima i odgovornosti. Ja ti tvrdim da bi ogromna većina braniteljske populacije pristala ne samo na smanjenje svojih materijalnih prava, nego da ima dosta i onih koji bi se u potpunosti odrekli bilo kakvih posebnih prava pod preciznim političkim uvjetima i pod uvjetom da dokazani neprijatelji hrvatske budu tretirani onako kako to izdajice i zaslužuju.
Ne možeš tražiti žrtvu, moralnost i principijelnost samo na jednoj strani. Inače se slažem sa time da ima svačega i da se privilegije u “partizanskom” stilu ne smiju tolerirati. Međutim sjeti se tko je prisilno umirovljivao Hrvatske vojnike i časnike i iz kojih razloga. I sjeti se da ta osoba i dan danas umjesto da bude suđena i osuđena radi veleizdaje, prima enormne beneficije od ove države. Znaš kako Englezi kažu: “First things First”….. ili po našemu – sve po redu….
Jel mi moze netko objasniti sto oni tocno zahtjevaju jer ovi zahtjevi su jako nejasni. Sto njima znaci ocuvanje digniteta Domovinskog rata i dostojanstva branitelja, koje izmejne zakona ih smetaju i sto tocno hoce staviti u ustav?
Meni se cini da su razne udruge nanjusile krv i da se koristi slabost vlade (koju je do sad nebrojeno puta pokazala) njenu razdjeljenost i skorasnje izbore da izvuku maksimalno za sebe.
Definirali smo brak, nismo dali svoje tete cistacice i kuharice, spasili smo autoceste, preferencijalno cemo glasati what’s next??
Smanjiti državni proračun i zabraniti državni deficit!
Velika konfuzija i ideološka magla se digla, a i briljantni kapitalac, nakon svog politički neutralnog posta, se našao zbunjen zaplivavši u vodama hrvatske demagogije.
Zgodno je navesti notornu istinu kako pojam “branitelj” u suvremenim ratovima ne postoji. To baštinimo iz ere narodno-oslobodilačkog rata, fenomenu naslijeđenom iz socijalističkog razdoblja našeg turobnog života.
Kapitalizam poznaje unovačenog vojnika ili plaćenika, dakle osoba koje pod jasnim (ugovornim) okolnostima idu u rat u ime nekih koji taj rat finaciraju. Tako su vijetnamski ratnici bili u službi američke imperijalne politike te kao ranjenici, invalidi, PTSP-ovci… su bili na teretu američke države, tj. američkog krupnog kapitala koji je financirao taj imperijalni rat. Tamo je sve jasno: piše u ogovoru… Tko prođe test PTSP-a taj dobije liječničku pomoć i apanažu države, a tko ne prođe – nema ništa.
Ovdje kod nas se vrti samo demagogija, tj. magla: domovina, branitelji, Deklaracija o domovinskom ratu, “agresija” (koga na koga…), …
Ako bismo željeli kapitalčev post “zagaditi” politikom onda bismo u hrvatskom kapitalizmu trebali definirati tko je vodio rat u 90-ima, protiv koga se taj rat vodio, tko je ovdje unovačeni vojnik a tko plaćenik, kakve su ugovorne obveze prema ratnicima tog rata, itd. itd.
Naravno, takve analize nema, pa čak i famozna Račanova Deklaracija o domovinskom ratu “drži vodu dok majstori ne odu”, tj. samo je pitanje trenutka kada će se srušiti. Legitimno je u demokraciji da dolaskom druge političke opcije na vlast nastupi demontaža svih ideoloških konstrukcija prethodne političke opcije (stranke). Na žalost, ova aktualna vlast nije imala hrabrosti napraviti takav zaokret, nego još podilazi svim ideološkim shemema prethodne hadezeove vlasti, te se danas našla u pat poziciji, žrtvom ideologije prethodne garniture.
Kapitalac je to izbjegao napisati: onog trena kada resursi ekonomije na hrvatskom tlu budu dobili konkretnog vlasnika, nestat će ove hrvatske shizofrenije, znat će se tko što plaća i pod kojim uvjetima. Populacija hrvatskih lumpenproletera, danas u ulozi demobiliziranih vojnika jednog ideološki nejasnog rata, neće moći ucjenjivati političko vođstvo tih novih stupova hrvatskog društva.
Za nas hrvatske branitelje domovinski rat je bio ideološki čist kao suza.
Rušili smo komunizam i borili se za slobodnu, demokratsku i nezavisnu državu.
Pa u tome i jest kvaka: kome onda za taj vaš “rad” treba ispostaviti račun?
Smisao Kapitalčevog posta jest pitanje tko će platiti vašu borbu i sada vaša “prava”. Ako ste rušili socijalizam i uvodili kapitalizam zar nebi bilo logično da svoja “prava” tražite pred dvorcima hrvatskih kapitalista (tri milijardera i 250 milijunera…), a ne od hrvatskog naroda. Ne, vi svoja “prava” (2,5 puta veću mirovinu od normalne hrvatske mirovine) tražite od hrvatske radničke klase, zaposlenika u kapitalističkim firmama, koji žive u neizvjesnosti kada će popušiti otkaz, plaću ne dobivaju i mjesecima, a prosjeci plaća se kreću u rasponu od oko 2,5 do 3 tisuće kuna.
Hrvatski građani koji žive od rada sada su se konačno osvijestili što im to vaše “oslobođenje” i “demokracija” donosi. No, sada je kasno…
Ako ste vi branitelji odradili prljavi posao za hrvatske kapitaliste onda ste unaprijed trebali dogovoriti cijenu, kao što sam napisao za američke profesionalne vojnike što pod ugovornim obavezama rasturaju na svim bojištima ove jadne planete…
Možda treba biti brutalno jasan te reći da su tzv. branitelji zapravo poslužili bjelosvjetskog krupnom kapitalu kao Pretorijanska garda, bijesni psi, plaćenici…zavedeni ideologijom nacije, da bi po povratku sa bojišnice, izmrcvareni i u zavojima, zatekli ukinuta radna mjesta u svojim bivšim firmama. Sami su postali žrtve vlastite borbe. Koja ironija sudbine…
Zar sam ne vidiš posljedice: Hrvati su ostali bez sredstava za rad, na ulici, bez posla i sigurnosti. Prestani se zanositi ideološkim floskulama o demokraciji, i ne očekuj radna mjesta od stranih investicija…:):)
“Kožariću” ,
na tvoju žalost mi smo svoj cilj ostvarili.
Srušili smo komunizam i stvorili svoju slobodnu, demokratsku i nezavisnu državu – Republiku Hrvatsku.
Srećom nismo svi u ratu stradali, ali one koji jesu hrvatski narod je u svojoj državi zbrinuo, možda ne uvijek na najbolji način, ali s najboljim namjerama.
Demokratska hrvatska država dala je priliku i tebi i tvojim socijalistima da preuzmete vlast, naivni narod povjerovao je vašim floskulama i dao vam priliku, a vi ste nam državu doveli u situaciju u kojoj se nalazimo.
Hrvatska socijalistička vlada ugušila je hrvatsko gospodarstvo prevelikim porezima kako bi skupljenim javnim novcem mogla provoditi svoje socijalističke eksperimente, a kad im ni to nije bilo dovoljno, poslali su ministra financije da nas i našu djecu dodatno zaduži u inozemstvu i napravi najveći državni dug i deficit proračuna koji smo ikada imali.
Vaše socijalističke politike, vaše rigidno radno i porezno zakonodavstvo, koruptivni propisi o “strateškim” investicijama i nesposobna socijalistička birokracija glavni je uzrok nezaposlenosti u Hrvatskoj.
“Hrvatski građani koji žive od rada” polako shvaćaju što im se dogodilo i vjeruj mi vrijeme vaše vladavine neumitno ističe.
Jednom prilikom je Josipovic rekao da u hrvatskoj postoji ustaška zmija, i bio je u pravu. Naše neobračunavanje s vlastitom prošlošću će nam se vratit kao bumerang i to u trenutcima kad će nam biti najteže. Kada potrošimo tuđe novce i kada nece biti vise za mirovine i place u drzavnom sektoru kada krenu otkazi i neredi po ulicama vidjet cete cudne ljude na tv-u i novinama kako se busaju o prsa tko je hrvat a tko nije, tko je di bio 91, kome je otac bio komunist i sl. Teško je rec ali ako država uskoro doživi bankrot, onda do 2020 u saboru imamo ustašku stranku. Imaju grci svoje fašiste kao što i mi imamo svoje i kao i uvijek u povijesti izgmizu van kad je naciji najteže i unište ju za iducih 50 godina.
Tantor je u pravu ovo nema veze s beneficijama i izvlacenjem novaca od drzave, ovo zapravo niti nema veze s ekonomijom ovdje stvari nisu tako plitke da se radi o obicnom koristoljublju. Zahtijevi te skupine (“branitelji”) su neartikulirani jer još uvijek nije vrijeme da pokažu svoje pravo lice pa se onda ovako malo natežemo i igramo cirkusa a obicni gradani se pitaju o cemu se tu zapravo radi. Duboko ispod povrsine se radi o fasizmu i ovo su za sada jos uvijek mali i nebitni dogadaji koji su potencijalni nagovjestaj neceg veceg. Svatko tko imalo pozna hrvatsku povijest zna da je to istina i da se o takvim stvarima ne prica po ulici.
kako je rekao veliki Umberto Eco ne mora svih 14 tocaka biti zadovoljeno da se bi se radilo o fasizmu dovoljna je samo jedna http://en.wikipedia.org/wiki/Definitions_of_fascism#Umberto_Eco vjerujem da cete neke prepoznat.
Država ima monopol nad korištenjem sile. I to je jedino u čemu je država dobra, da nas prisili da ne zagađujemo, ne krademo i da organizira pojedince kada se pojavi opasnost. Subvencije na ‘zelene’ tehnologije i naknade za veterane su zadnji problem ovog sustava. Ako su uopće problem. Kada bi ekonomski sustav bio prokapitalistički usmjeren na stvaranje bogatstva, onda nitko ne bi dovodio u pitanje tih 6 milijardi, štoviše svota bi se smanjila jer bi veterani lakše brinuli sami za sebe i svoju djecu, kupovali bi neoporezovane automobile po flotnim cijenama ili u sklopu javne nabave. Nije problem da veterani dobivaju previše od nas, nego svi mi ostali nismo u mogućnosti stvoriti dovoljno i izboriti ekonomsku bitku za sebe i za te branitelje. Ako obrazovani zdravi ljudi ne mogu zarađivati, kako da teži slučajevi branitelja dođu do posla. Naravno da su jezivi i odurni kad 20 godina ne rade ništa, a iz mladosti imaju samo krvave uspomene.
Sve si to dobro napisao. I sve je točno. Pročitaj samo komentare na index-u koje je ovaj članak izazvao (nije članak kriv, o svemu treba razgovarati, nije takvima potreban posebni povod da bljuju svoju mržnju) pa ćeš vidjeti količinu patološke, opipljive mržnje prema onima koji su omogućili ovoj zemlji da postoji.
A potpuno isti način razmišljanja je u vlasti. Da se ne zavaravamo. Pa da budemo na čisto što točno nas žulja. Dokle to ide pogledajte reakcije na samospaljivanje čovjeka u šatoru. Kada su se iz protesta spalili Jan Palah i Tibetanski monasi, tada je to bila prvorazredna vijest. Ovo se tretira manje nego smrt nevoljenog kućnog ljubimca.
A što se tiče nerada, ogromna većina branitelja radi, ali prolazi kroz iste teškoće kao i svi ostali. Osim naravno “elite” koja sa braniteljstvom nema nikakve veze, pa ipak nekim čudnim spletom okolnosti žive na visokoj nozi. A sa sposobnošću i radom ili sačuvaj bože zaslugama to uvjeravam Vas nema nikakve veze.
U zemlji u kojoj je tisuće branitelja i generala bilo procesuirano radi navodnih zločina u ratu. Ali NITI JEDAN komunistički koljač i zločinac nad Hrvatskim narodom nije dotaknut. (Osim ako se ne računa ovo oko Boljkovca). I još su sve napravili da zaštite te monstrume pred stvarnim i funkcionalnim pravosuđem (Njemačkim naravno).
Meni su odvratni i jezivi ovi sa i oko vlasti, koji cijeli život ne rade ništa, dobro žive od veličanja Jugoslavije, Tita i partije, a iz djetinjstva imaju samo krasne uspomene zlatne omladine……
Ne samo da su mi odvratni i jezivi nego ih smatram neprijateljima i izdajicama. Zar to nije prvi problem kojeg treba riješiti, pa onda dalje možemo pričati o moralu i svemu ostalom.
Dobro kaže jedan čovjek kojeg znam, kaže, meni ne trebaju ništa dati, ne trebam imati državnu službu, ne trebam imati niti penziju za koju sam radio, ja znam raditi, ja ću se snaći, samo neka me ostave na miru, ali sve one koji su se skrivali i nisu branili zemlju (a mogli su i trebali), ili su se borili protiv nje, neka izbace iz državnih službi, uzmu im penzije i sva građanska prava jer ih nisu zaslužili. I tako se može razmišljati, je li?
Evo ja osobno se slažem sa time. Odričem se dakle čak i bilo kakve penzije i bilo kakvih prava, i bilo čega osim minimalne zdrastvene zaštite (koju sam uostalo do sada i platio i preplatio) pod tri uvjeta.
1. Da se strogo kazne oni koji su izbjegavali svoje obveze u obrani Hrvatske ili su direktno radili protiv njenih interesa. Da ih se izbaci iz državnih službi, da im se konfiscira dio obiteljske imovine stečen radom protiv Hrvatske, da im se ukinu penzije i oduzmu (politička) građanska prava.
2. Da se provede stroga lustracija i osuda komunističkih zločina (direktno povezano sa točkom 1.)
3. Da me se pusti da sam radim i zarađujem i da me se ne pljačka suludim porezima i propisima (a to tražim i za sve ostale ljude, pa čak i za neprijatelje)
Dakle tražim točno ono što NEĆU dobiti. I mislim da sam time sve rekao.
Mislim da je svakome normalnome i dobronamjernom čovjeku jasno što je i TKO je PRIMARNI problem u cijeloj ovoj priči. Sve sam rekao što sam imao po ovoj temi, pa neću više komentirati dalje.
Tantor, otprilike razumijem o čemu govoriš. To ovisi i o perspektivi, ako si iz kraja koji se slabo razvijao u socijalističkoj Hrvatskoj više si osjetio diktaturu režima. Ako si iz kraja koji se nakon stoljeća teške bijede razvio u socijalizmu onda nećeš biti kritičan prema tom režimu. Najviši postotak dobrovoljnih odaziva u Domovinskom ratu je iz Istre, ljudi su zapravo bili bijesni na agresora koji uništava ‘njihov način života’, ostavštinu druga Tita i ‘tržišnog socijalizma’. Od socijalističke države su dobivali svoja prava, a od tržišta kapitalisički način života (devize od turizma su trošili u Trstu, a te devize su masovno i organizirano krali, tako da centralna država nije niti znala točno koliki promet turizam ostvaruje, bilo da je riječ o privatnim iznajmljivačima ili najvećem turističkoj kompaniji u SFRJ).
To s lustracijom je glupost. Svi ti komunisti i socijalisti doći će na dno tržišta rada onog trena kad nestane državne sise. Lustraciju zagovaraju glasači najviše iz istočne Hrvatske zato jer ovise o državnoj sisi jer su siromašniji. Oni se boje ukidanja državne sise pa pokušavaju izbaciti socijaliste s vlasti i misle da će im biti bolje. Neće im biti bolje, samo više neće slušati socijalističke gluposti nego umjesto toga nacionalističke gluposti (vidi Orban).
U Međimurju i Istri ljudi žele manje države i manje poreza a ne lustraciju. HNS i IDS su postale stranke uhljeba, imaju mikroskopsku popularnost jer nikoga ne zanimaju osim državnih birokrata čiji su neslužbeni sindikat postale. IDS je osnovan da ostvari jedan jedini cilj: 33%poreza državi 33%županiji i 33%ubire lokalna samouprava. Kako sve više ljudi shvaća da su porezi loši bez obzira kome idu, tako IDS popularnost pada prema izbornom pragu. IDS je u Vladi zato jer je njegova agenda važna lokalnoj birokraciji koja je od komunističke elite postala predmet sprdnje, koja je zadužena da bi išla na skijanje i koja koristi svoju političku moć da održi postojeće stanje.
Njihova lustracija će biti kada unatoč tome da su uhljebili pouzdane ljude, napunili crne fondove, podijelili fotelje i osigurali svoje ljude na top pozicijama u izvršnoj vlasti, jednog lijepog dana ih nazovu iz banke da im plača nije sjela i da će aktivirati jamstva na kredite. A nije sjela njihovom jamcu također.
Svrbe se stečena prava? Svrbi li te, recimo, stečeni kapital? Zašto su prava netrajna i podložna općem stanju i volji bilo koga, a kapital nije? Zašto je Perina braniteljska penzija, koja je tu jer je Pero zadužio sve nas da mu nadoknadimo ono što je za nas izgubio, zdravlje, živce, godine života, mir, spokoj, radnu sposobnost i štošta, teret na grbači poreznih obveznika, a Markova vila, koju je tu jer Marko nije trošio vrijeme na pizdarije kao što je obrana zemlje, pošteno stečena, i kao takva neupitna? I ne samo Markova vila, nego i Markovo znanje, edukacija, biznis, miran san, dobri živci, godine života koje je uložio u samog sebe, zašto je to samo njegovo i neupitno?
Odličan članak!
Dragi ljudi, ne znam jeste li primijetili ili previdjeli – ovaj tekst se ne bavi braniteljima već stećenim pravima. Skupina branitelja, što pravih što lažnih, koja se nalazi u Savskoj samo je poslužila kao aktualan primjer na kojemu se može ukazati na ovaj problem. Da sam o tome pisao kada je aktualna tema bila tzv. “outsorcing” onda bih o stečenim pravima i stečenim obvezama govorio u kontekstu kolektivnih ugovora i sindikalnog aktivizma.
Prenosim komentar jednog branitelja s Index.hr:
“Ja sam branitelj koji je imao sreću da se živ i relativno zdrav vrati s ratišta nakon provedenih skoro 600 dana na prvoj liniji. Nisam u mirovini, nisam invalid i nemam nikakva prava osim prava na besplatnu sahranu do visine iznosa od 1800,00 kn – tako piše u zakonu o hrv.braniteljima i tako određuju iznos u ministarstvu hrv.branitelja. Prava imaju invalidi i članovi njihove obitelji te članovi obitelji poginulih i nestalih. Moja djeca nemaju pravo na besplatno ljetovanje i zimovanje (kod kuće su i pokušavaju zaraditi koju kunu tih dana), pravo na besplatno studiranje (ćaća im plaća i stan i hranu i sve ostalo) i upis na faks po želji (jedno upisalo FER a drugo strojarstvo), pravo na besplatne knjige za školu ili faks (ćaća sve plaća). I ovaj gore ćaća još uvijek radi i to kao privatnik. Radi bar 12 sati dnevno; efektivno oko 10, dva sata odu na kave i doručak i poslove nevezane s poslovanjem. I ona analiza da država uzme više od 50% plaće je relativno točna, to nisu uračunati i ostala davanja koja plaćamo. Recimo: spomeničku rentu (od koje lokalni moćnici kopuju bijesne automobile a ja se vozim u petnaest godina starom Golfu), doprinos za općekorisnu funkciju šuma (a kad hoću na izlet ili branje gljiva u šumu plati hrv.šumama ulaznicu), članarinu i doprinos obrtničkoj i gospodarskoj komori (da bi ovi više mogli pokrasti), atest instalacija u prostorijama, naljepnice da je zabranjeno pušiti, novi namještaj jer je zakon propisao kako treba izgledati radno mjesto na računalu, odvoz starog papira i starih tonera (stari papir nesmijem sam odvesti u školu i pokloniti školskoj djeci da djeca idu na izlet), reciklažu jedne florescentne cijevi u iznosu od 3 kune… I još me na kraju dave s pitanjima kako to da sam jučer radio u radioni do 20 sati a radno vrijeme mi je 17 i slično. Kad budem išao u mirovinuimam pravo odabrati svoju mirovinu iz mirovinskog društva (koje će do tada svakako propasti jer će i to biti pokradeno) ili braniteljsku mirovinu.Pravo na braniteljsku mirovinu branitelj ima nakon 65 godina života, nakon što stekne pravo na starosnu mirovinu. Braniteljska mirovina iznosi 2850 kuna a sve ove nebulozne cifre koje se spominju su invalidnine! Tako jedan lažni invalid od PTSP ima mirovinu od 2840 i još par tisuća kn invalidnine. I sve ja to plaćam. I još uz to šutim umjesto da se pobunim. Jer svi ovi koji prosvjeduju su samo biračko tijelo koji će birati one koji im daju više. Čista demonstracija sile i moći. A po izvještavanjima medija imaju i silu i moć.Primjer je zahtjev za smjenom ministra i to od strane “pobegulja” koji su pobjegli a ministar je na vukovarskom bojištu uništio 7 neprijateljskih tenkova. A ovi koji traže njegovu smjenu su invalidi nastali u prometnim nesrećama, na nogometnim utakmicama ili u domovima zdravlja uz obaveznu plavu kovertu. I svi će oni salutirati pukovniku Sanaderu, bojnici Kosor ili brigadirima Kalmeti i Šeksu. Jer su im obećali sve što žele.Čast iznimkama koji su stvarno stradali od neprijatelja i postali invalidi. Svako tko je bio zarobljen i u logoru treba biti invalid. Ali dosta više invalida koji su proveli deset dana u ratu i imaju invalidnine i mirovine. D. G. iz Đurđenovca ima “mirovinu” od 3500 kuna i 8 dana rata i to na 4 puta po jedan vikend! A ja i dalje šutim na to. Jer su nas tako sve izdresirali da nesmijemo ni glavu dići a kamoli nešto reći. Zato i pišem ovako anonimno jer ako nešto kažem javno odmah sam crveni, nedomoljub, komunjara i štatijaznam što sve.Što me nije pogodilo i rastavilo na sastavne dijelove pa da i moja djeca imaju besplatno školovanje, osiguran posao u državnoj službi siguran i dobro plaćen, dodjelu stana a ne da se stiskamo u 80 kvadrata djedove kuće. Nek si i supruga nađe nekog ali nek se ne vjenčaju jer će izgubiti prava kao udovica! Pa lijepo svakih par godina svi skupa na neki prosvjed i tražiti smjenu ministra, premijera, predsjednika, direktora svemira. A kad dođu izbori, svi na glasanje i opet Jovo nanovo.”
Vidim da se baviš sirovom i surovom primitivnom propagandom, prenoseći izmišljene životne priče anonimnih branitelja, pa samo tako nastavi, ja te križam kao plaćenog provokatora.
Vidim da se ovo pretvorilo u ono što Kapitalac, ako se pažljivo pročita tekst, i nije želio poručiti za raspravu. Suština je da se sve svodi (moja proširena verzija) za svako stečeno pravo nekoga nekom drugome je nametnuta obveza.
Kao primjer su uzeta braniteljska recentna zbivanja (kao što su dosad uzimane na zub nestransparentnost rashoda države,drugih udruga,agencije i sl.) i doista mi nije jasna vehementnost s kojom se brani neobranjivo. Ne da se demantira argumentima, već se skače za grlo. Doduše, grlati,a ne pametni,su i nas doveli u ovakovu situaciju, kad se malo bolje rasmisli.
Eto,prosvjeduju zbog smanjenih prava branitelja, a kojih, ne zna se.
Razumljivo je da ljudi brinu o egzistenciji, zdravlju,i sl, ali nikomu ne pada na pamet da kampira pored Fonda hrvatskih branitelja, gdje im je vrijednost udjela od 2008 do danas otišla skoro za trećinu (30,38 %)-http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_0_0_0_0/%7C%7CFOND_HRVATSKIH_BRANITELJA/.o čemu je stidljivo doduše, čak i Večernji list pisao (http://www.vecernji.hr/gospodarstvo/fond-branitelja-propada-a-uprava-sjedi-i-to-gleda-928470), pa se stječe dojam da se novca ipak ima, kad se ignorira ovaj sunovrat.
Svatko se češe gdje ga svrbi, a bojim se kad dođe MMF i SB , da će silni business tih udruga biti ugrožen.Od broja koji im se ne zna (cifra od 1500 pa naviše),do toga da je više od trećina svih zadruga u RH braniteljskih, financiranih netransparentno i za Matića, iz proračuna Min.branitelja (preko 140 miliona kuna dosad) , pa se osim poljoprivredom, bave i nekretninskim businessom (!?), parkingom i sl. pri čemu ih dobar dio duguje na ime poreza.
Također, 6 milijardi kuna nije točan iznos, tu nisu pribrojani i troškovi Min.branitelja, zdravstva, Min.obrazovanja i sl, tako da je realnija suma od 9 milijardi kuna.
Možda je ovo sivilo za dnevnu uporabu najbolje opisano ovdje :
http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/Hrvatski-branitelji/HRVATSKI-BRANITELJI-LAK-PLIJEN-ZA-POLITIKANTE-I-SVOJE-VODE-BOLJE-SUTRA-MALO-SUTRA
Branitelji na Savskoj pokušavaju ponovo spasiti Hrvatsku.
Ministar matić i društvo obezvrijedili su sve za što su se borili i osbno kao invalidi podnijeli i podnosit će do kraja svog života teške žrtve.
Traže samo smjenu onih čija ih politika teško vrijeđa, a moje je mišljenje da trebaju tražiti ukidanje cijelog ministarstva branitelja koje im ništa dobrog nije donijelo. Ministarstvo obrane i udruge branitelja sasvim su dovoljan okvir unutar kojega mogu ostvarivati svoje posebne i naše zajedničke državne interese.
Od svih novaca u državnoj kasi koje političari nemilice troše najmanja je šteta dio koji se daje za stradale branitelje, ali to nije najbolje potrošen novac. Umirovljenje i getoiziranje stradalih branitelja jedno je od lošijih rješenja koje su za njih smislili socijalistički politički umovi.
Moglo se i puno bolje kako za njih tako i za porezne obveznike, i još uvijek se može.
Za početak je potrebno demonstrativno smijeniti Matića i prozvanu ekipu, a zatim ukinuti i njijovo suvišno ministarstvo.
Kad smo već kod ove teme ima jedna stvar o kojoj već neko vrijem razmišljam ali ne mogu sam dokučiti odgovor.
Dakle, čini mi se da se mnogo “stečenih prava” poreznih potrošača dogovara u apsolutnom iznosu. Tipa božićnica, prijevozi, godišnje povećanje plaća u fiksnom iznosu, itd. Kako itko može u kolektivnom ugovoru obećati npr. učiteljima da če im plaća porasti npr. 5% u iduće tri godine ako se ne zna kakav će biti BDP u tom vremenu?
Sva, ali ama baš sva prava proračunskih potrošača trebala bi biti izražena u odnosu na BDP iz recimo prošle godine, i tada bi bilo apsolutno jasno da ako BDP pada da i njima moraju pasti “prava”. I obrnuto naravno. A kad bi neki sindikat recimo htio povećati svoj “udio” naravno da bi bilo vrlo jasno da se nečiji drugi udio mora smanjiti zbog toga.
E sad, naravno da bi se onda izbio iz ruke adut da političkim dodvoravanjima i korupcijom jedna grupacija porezni pokrivač konačne dužine prijevarom povuče na svoju stranu a na račun npr. poreznih obveznika kojima će onda, da prostite, dupe izviriti ispod prekratkog prekrivača. I naravno da državi i poreznim potrošačima to ne odgovara.
Ali da li postoji neki ekonomski, makroekonomski, povijesni ili ini razlog da se to ne bi moglo izvesti na taj način? BDP se sa određenim vremenskim zakašnjenjem zna, i na osnovu njega se može izračunati “baza” za sva proračunska davanja do slijedećeg izračuna BDPa.
Branitelji na Savskoj ne pokušavaju ponovo spasiti Hrvatsku, kako tvrdi dandy, nego branitelji ponavljaju rušilački scenarij splitske rive…
Ima jedna grupa Hrvata koja nije prihvatila procedure demokratske države, tj. oni ignoriraju izbore, glasačke listiće i demokraciju. Kao što su na mitingu u Splitu, nakon smjene hadezeove vlasti, Sanader i Čondić rušili legalnu, na izborima odabranu, vlast tadašnje koalicije demokratskih stranaka, tako i danas, prosvjednici, tj. branitelji, pod prijetnjom većeg nereda, ignoriraju većinsku volju hrvatskih građana, koji su na demokratskim izborima odabrali ovu kolaliciju, ove stranke, ove ministre i druge dužnosnike, – i traže ni više ni manje smjenu dužnosnika (ministara i pomoćnika ministra…) ove vladajuće koalicije.
Nitko, niti hadezeovska politička garnitura niti koalicijski dužnosnici (osim N. Stazića na Hrvatskom radiju…) neće reći tim ljudima da se smjena dužnosnika na vlasti može izvršiti samo glasačkim listićima, tj. na izborima. Nikako drugačije.
Ako se pak želi smjena vlasti izvršiti na drugi način, a ne glasačkim listićima, onda moramo otvoreno reći da se to zove državni udar, puč, nasilna smjena vlasti, no onda oni koji to rade moraju računati da batina ima dva kraja…
Sa drugog kraja također stoje Hrvati, domoljubi i sve ostalo, ali oni ne žele takav ustroj društva i države, kakav promiču branitelji i hadezeovska kleptokratska garnitura…
Treba, na kraju reći, da normalni Hrvati pomalo gube strpljenje od tih braniteljskih događanja naroda i traže od svoje vlasti uvođenje reda po važečim zakonima i pravilima.
Ukoliko legalno izabrana vlast ne želi raditi svoj posao za koji ima mandat građana, onda se građani sami moraju pobrinuti za taj red i poredak…
Legalno izabrani ministar branitelja izgubio je povjerenje normalnih građana,teških ratnih vojnih invalida, i teško ih vrijeđa sa svojom politikom pa oni traže da podnese ostavku, a on ih ne razumije i čudi se njihovim zahtjevima ko pura dreku.
Neka podnese ostavku i tako pokaže da mu je stalo do mišljenja najvažnije kategorije građana za čiju je brigu zadužen u svom resoru.
dandy, opet si pobrkao lončiće :):)
Prvo, “teški ratni vojni invalidi” nisu normalni građani, oni su bolesni…
Drugo, branitelji, koliko vidim, rado bi za ministra uzeli Tomislava Ivića. No, hadeze nije pobijedio na izborima i normalni hrvatski građani su ovaj puta dali mandat Predragu Matiću da napravi reda u ovom državnom resoru. Već tim činom, da su izgubili izbore, branitelji se u startu nisu složili sa Fredom Matićem.
Na slijedećim parlamentarnim izborima možda ovaj drugi blok, mislim na desnicu potpomognutu Markićkom i budućom katoličkom strankom koju najavljuje biskup Mile Bogović, osvoji vlast pa ćete onda postaviti “svog” ministra.
Normalni hrvatski građani se sa time u startu neće složiti, ali će se pomiriti sa sudbinom, a iskreno će se nadati da će prazna državna blagajna spriječiti daljnje povećanje broja branitelja…:):)
Kožariću,
meni se sve čini da ti nisi normalan, tebi se svašta pričinja, i HDZ i Ivić i Matić i Bogović i buduća katolička stranka …
Možda si na drogama?, ili si samo zaboravio popiti lijek?
Možda trebaš pomoć liječnika?
Imaš li možda temperaturu? Javi se što prije svom doktoru, možda još nije sve izgubljeno …
Slažem se s stajalištima iznesenima u članku. Međutim skrenuo bih pozornost autoru na jedan detalj koji se propušta. Mislim da motiv trenutnoga prosvjeda u Savskoj 66 nije traženje ili potvrđivanje stečenih prava. Radi se prvenstveno o zahtjevu za smjenom ministra branitelja i njegovih zamjenika zbog neprimjerenih i autističnih izjava kojima se izjednačavaju žrtva i napadač i kojima se relativiziraju uzroci posljednjega rata u kojem smo se borili protiv, SFRJ, Srbije, Crne Gore, komunista domaćih i stranih i u kojem smo srušili komunizam i stvorili slobodnu hrvatsku državu. Možda najbolje o svemu govori natpis na braniteljskom šatoru: “1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena”.
Vjerujem da su razlozi za frustraciju mnogobrojni i da je ozbiljan dio njih vezan uz izjednačavanje napadača i žrtve. Međutim vidio sam svojim očima, i čuo svojim ušima, kako od političara koji su pohodili njihove šatore traže da ne ulaze u njihova stečena prava. Mislim da je i njima jasno da je državi voda došla do grla i da će se troškovi na proračunu morati rezati jer novca više nema (a mogućnost zaduženja je sve manja). Poruka u tom smislu je: “krenite od nekog drugog”. E sad, što će još ispasti iz svega toga vidjet ćemo. Eskalacija bi mogla dovesti i do pada ove Vlade, ulaska HDZ-a u igru i slično. Na kraju krajeva ova Vlada je dosta labilna pa mislim da će se na kraju radije odreći Matića i suradnika nego žrtvovati sve.
Bilo bi dobro kad biste u jednom od budućih blogova pokušali demistificirati mit o “pola milijuna branitelja koji primaju mirovinu i pljačkaju državnu riznicu”.
Branitelji su jednako frustrirani kao i svi ostali hrvatski građani, ali njima je vjerojatno puno teže zbog činjenice da politička vrhuška uporno i sustavno obezvređuje sve za što su se borili i mnogi među njima žrtvovali svoje zdravlje.
Međutim, za razliku od većine ostalih hrvatskih građana oni se ne mire sa situacijom. Jedan od uzroka svojih problema vide u trojcu koji vlada “njihovim” ministarstvom i odlučili su nešto poduzeti. Za početak demonstrativno traže ostavke onih čija ih je politika teško uvrijedila. To vjerojatno neće bitno promijeniti njihovu situaciju, ali će barem biti pokazatelj da organizirani i aktivni građani ako su dovoljno uporni mogu učiniti barem male pomake na bolje i zato ih trebamo podržati – čestitati im na upornosti i izdržljivosti.
Ako su poslali i poruku “krenite od nekog drugog” (ja je nisam čuo) i to je sasvim legitiman zahtjev ove skupine građana čija bi stečena prava zadnja trebalo rezati.
Proračunske troškove treba rezati, to nikome nije sporno (osim Milanoviću) i rezati treba od vrha, treba krenuti od troškova ureda predsjednika države i cijele vlade, zatim treba rezati troškove Hrvatskog sabora i svih ministarstava. Prije rezanja bilo kojeg od stečenih prava hrvatskih branitelja treba ukinuti sva nepotrebna ministarstva, a među njima i to jadno ministarstvo branitelja koje nikome nije potrebno.
Kad državni proračun padne na 50% sadašnjeg iznosa onda će biti opravdano i rezanje pojedinih braniteljskih prava, a do tada ima vlada što rezati.
Ova vlada nije labilna nego nesposobna. Nije u stanju smanjiti proračun i birokraciju, privući investicije i pokrenuti hrvatsko gospodarstvo i zato bi bilo dobro da ode što prije, najbolje u jednom paketu s ministrom Matićem i njegovim pomoćnicima.
HDZ nema rješenje za naše probleme, to je svima jasno, ali imaju pravo boriti se za svoje ciljeve, pa ako većinu glasača ponovo uvjere da im da povjerenje dobit će šansu, kao što ju je dobila vladajuća politička garnitura, samo kredit im sigurno neće toliko dugo trajati, ako ga uopće dobiju.
Sigurno je samo da se branitelji u prosvjedu ne bore za HDZ nego za bolju Hrvatsku.
ps Da ne govorimo o mitu o pola milijuna branitelja koji primaju mirovinu i pljačkaju siromašni proračun
Mislim da se tu ipak radi o kombinaciji frustracije i tiketiranja ljudi po svaku cijenu, o čemu su drugi već rekli svoje http://www.index.hr/vijesti/clanak/ratne-igre-protiv-jugoslavena/782359.aspx.
Fascinantno mi je da se nitko od prosvjednika ne jedi eto na njihov Fond, čija vrijednost ode u sunovrat, ali bitan im je Glavašević i Matić .
Nije im bitno što postoji to potpuno bespostrebno ministarstvo toliko godina nakon rata, niti im je bitno koliko će koštati ta “veteranska” bolnica Zabok, koja je inače u sanacijskom postupku (2013. dug je iznosio 28 miliona kuna , a i nema dovoljno liječnika i med. osoblja,a dosta roga,što je inače potrebno recimo ratnim invalidima OK ZABOK i nema ,niti će dobiti,sudeći po Nacionalnom planu za zdravstvo 2014 (str.21-30).
Papazjanija za politiku i igračke u njoj,poput ovih jadnih ljudi. Usput, ako/kad HDZ dođe na vlast, sumnjam da će biti toliko sućuti i razumijevanja,dapače.