Oznake
donacije, Država, državni proračun, EU, porez, prihodi, rashodi, službeni automobili, subvencije
Kada se govori o poreznom sustavu države, naročito kada ga se kritizira, često se nailazi na znatan otpor i protukritiku. Porezni sustav, naime, smatra se osnovnim preduvjetom funkcioniranja civilizirane države putem kojega se od produktivnih građana prikupljaju financijska sredstva, legitimnom “mekanom” prisilom (propisom po novčaniku umjesto batinom po plećima) i time osigurava stabilnost i razina standarda države.
Istovremeno smatra se da će svaka oporezovana kuna biti utrošena svrsishodno, dakle a priori za korist građana koji su porezni obveznici. To znači u svrhu financiranja prijeko potrebnih javnih servisa, ne ulazeći sada u to je li bolje da su oni organizirani kao javni monopol ili na tržišnim osnovama, govorim tek o tome što se od oporezovanog novca očekuje i na koji način se porezni obveznici zadovoljavaju činjenicom da im se nešto paušalno uzima. Odnos prema poreznoj politici, a osobito prema oporezovanom novcu u pravilu je idealiziran. Oporezovani novac, naime, uglavnom ne odlazi na one stvari pod čijom izlikom se oporezuje.
Kako bih potkrijepio zadnju tvrdnju koristiti ću se podacima Ministarstva financija, preciznije planom prihoda i rashoda državnog proračuna za 2014. godinu. Podaci ministarstva govore o tome koliko se novca građana oporezuje, a koliko (i na što) potroši.
Suma novca oporezovanog na konto dohotka, dobiti, dodane vrijednosti i drugoga, dakle ukupan iznos prikupljenih poreza iznosi cca. 63,6 milijardi kuna. Taj iznos čini otprilike 54,5% prihoda državnog proračuna koji je u sumi težak oko 116,7 milijardi kuna. Dakle od navedenih 63,6 milijardi kuna plaćenog poreza porezni obveznici očekuju mnogobrojne usluge (komocije) posredstvom države. Govoreći o tome što očekuju često će izaći i izvan okvira poreza pa se dotaknuti pitanja poput zdravstva i mirovina koji se načelno ne financiraju kroz porez (iako su u naravi jednaki porezu) već putem posebnih doprinosa. Dakle na što odlazi porez kojeg moraju platiti državi?
33% sveg prikupljenog poreza odlazi na plaće zaposlenih na državnom proračunu. Koliko mi je poznato Ministarstvo uprave još uvijek broji zaposlene pa ne znam o kojem je točno broju riječ. Morat ću vjerovati podatku bivšeg prvog podpredsjednika Vlade koji je konstatirao da ih ima 250.000. Dakle 250.000 zaposlenih na državnom proračunu pojede trećinu sredstava koja u državni proračun uplati milijun i pol poreznih obveznika (što fizičkih, što pravnih osoba). Razmjerno zakonu trećine kojim se u potrošnji vodi država ispada da trećina od milijun i pol poreznih obveznika, dakle njih 500.000, cijelo vrijeme radi za plaće 250.000 zaposlenih na proračunu. Pola milijuna poreznih obveznika već je na prvoj stavci lišeno prava da barem fantaziraju o tome da se njihov oporezovani novac koristi za njihovo vlastito dobro. Tako financiranje svojih fantazija moraju prebaciti na ostatak od milijun poreznih obveznika. No rashode proračuna tek smo načeli.
Dodatnih 18% prikupljenog poreza država potroši na plaćanje kamata po kreditima i obveznicama koje su vlade tijekom vremena podigle kako bi ulagale u kapitalne projekte, ili kupovale socijalni mir. Ništa od tog novca nije urodilo plodom. To se vidi u razmjerima ekonomske krize koja se ustalila unutar hrvatskih granica. Dakle 18% oporezovanog novca odlazi na servisiranje duga za uzaludno utrošeni novac. Hrvatska treba Vladu koja će u svoj modus operandi uvesti tzv. “accountability načelo” odnosno polagati račune hrvatkim građanima za stvari koje čini (ili ne čini).
Narednih 14% prikupljenog poreza odlazi dijelom na financiranje proračuna Europske Unije (cca 3,5 milijardi), dok većim dijelom odlazi na tekuće i kapitalne pomoći unutar države.
Sljedeća stavka po veličini ponovno se odnosi na zaposlene na državnom proračunu. To su dodatni materijalni rashodi u koje spadaju naknade za službena putovanja državnih službenika, njihovo dodatno školovanje, za život odvojen od obitelji, uredski materijal, službenu odjeću i obuću, usluge za potrošenu energiju, telekomunikacije, najamnine i drugo. Njihov udio u prikupljenom porezu je nemalih 13%, odnosno 8,06 milijardi kuna.
9%, ili 5,7 milijardi kuna, prikupljenog poreza odlazi na subvencije javnim i privatnim trgovačkim društvima. Privatne tvrtke dobivaju veći dio tog novca, 4,6 milijardi kuna, dok javnim trgovačkim društvima odlazi 1,1 milijarda.
Gotovo istovjetan iznos prikupljenog poreza (9%) , ili 5,6 milijardi kuna, odlazi na donacije i druge kapitalne pomoći. Veći dio tog iznosa odlazi na kapitalnu pomoć javnim i privatnim financijskim institucijama, 2,4 milijarde HRK, a tu je i gotovo 300 milijuna kuna kazni koje država mora platiti građanima koje je oštetila u nekom pogledu i koji su bili ustrajni pa putem inertnog pravosuđa uspjeli naplatiti svoja potraživanja. Da je pravosuđe kojim slučajem ekspeditivnije s pravom se pitam koliko bi veći bili ovi izdaci? S obzirom da se teži smanjenju rashoda proračuna, makar paušalno rečeno, povećanje tog troška može biti jedan u nizu razloga zbog kojega se odgađa temeljita reforma i ubrzanje pravosuđa.
Na kraju niza nalaze se troškovi nabave imovine sa udjelom od 4% u iznosu prikupljenih poreza, a u tu stavku ulaze automobili državnih službenika, nekretnine u kojima sjede, ali i stavke poput kupnje zlata, umjetnina te druga nefinancijska ergo materijalna imovina.
Ako ste obratili pažnju na ove postotke, naročito ako ste ih usput zbrajali, možete zaključiti jedino da zadnjom stavkom završava priča o potrošnji oporezovanog novca. Naime sa njome smo potrošili 100% iznosa oporezovanog novca – više od 63 milijardi kuna.
Jesu li to stvari na koje ste mislili da će država potrošiti vaš teškom mukom zarađeni novac?
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Dobre bi bile metnuti udel rashoda za strošek države v komparaciju s razvijenešim državami rečemo nie tak dalkom Austrijom ili Nizozemskom da vidime kaj nam je cilj.
Dal morete to napraviti?
Naviek je dobre postaviti si nekve cilje i imeti jih za orijentaciju. Tuo v hrvatski upravi nišče ne dela, a ne delaju niti glavne partije SDP i HDZ v svojem programom šteri su sprdačina tak da mi neje jasno kak to da jih “odrasli” ljudi biraju.
Više od 11 milijardi kamata na kredite je najgluplje potrošen novac, a ništa pametnije ne troše se ni druge milijarde iz proračuna.
Pod hitno trebamo političarima zabraniti zaduživanje i natjerati ih da vrate dugove smanjujući druge proračunske stavke.
Ali kako to učiniti?
Referendumom, kao i pitanje opstojnosti 21 županije i 500 općina, i visini plaća političara i nagrađivanju po njihovoj učinkovitosti
Mislim da se na ovom blogu par puta spominjalo da bi trebalo raditi na crno kako nas država ne bi krala preko poreze, a da li postoji legalniji način kako zaj*** državu za poreze, npr:
Zaposlenik firme ima 10.000kn neto plaću, za to bruto2 koju isplačuje firma iznosi 19.600kn. Da li se isplati za taj zaposlenik otvori d.o.o. i da radi na neki ugovor s firmom, a sebi isplačuje minimalac + dobit?
Izvedba i kvaliteta iste u ooj državi nikada nisu bili povezani s nagrađivanjem,odnosno zarađivanjem u javnom sektoru. Ako se pažljivije pogledaju iznosi i zbroje plaće zaposlenih,kao i ono što što proisteječe iz tolikog broja ljudi u javnom sektoru (režije,uredi,nekretnine,automobili,famozne usluge i sl.).ispada da je to točno 50 % svih rashoda. Mi smo trenutačno,čini mi se,između Grčke i Mađarske po % zaposlenih u javnim službama (iznad 20 %). Gdje je to,recimo,u odnosu na jedan Singapur (6,35 %)? Da račun bude još mutniji,dobar dio zaposlenih se financira dijelom i iz doprinosa ili pak nameta poput onih za Hr.vode. Tko god došao na vlast,ovo je vruć krumpir koji ga čeka,zajedno s onim mirovinskim.
@Ivek-ne isplati se d.o.o. trošak je održavanja istog u RH daleko veći, pa pojede i ono malo prednosti što bi imali od ispostavljenog računa (knjigovodstvo,a tek obveze i sl.). .Dobit si netko danas može teško isplatiti jednostavno,osim političara,jer nam pokrića,a račun dolazi na kraju godine.Eto vam Porezne dok kažeš keks.
Tnx na odgovoru… Uvijek, kad vidim platnu listu, mi je žao kud mi odlaze novci, a ja nemam ništa od toga… Zdrastveno, kad trebam, ne koristim jer mi se ne da čekati pa odem privatno (nije neki veliki trošak), mirovini se ne nadam…
300 mil. kuna kazne koje država isplaćuje radi ne funkcionalnog pravosuđa je sitniš i prašina u oči. Da država isplaćuje realne štete privrednicima, kao što su:
– Izgubljena dobit (direktna i planirana radi ne mogućnosti investiranja)
– Porezni “dugovi”, plaćeni državi na nenaplative račune
– Šteta poslovanju u obliku gubitka tržišta i povjerenja kupaca
– Kamate na kapital posuđen radi izmirivanja obveza
– Privatne duševne boli radi “mobinga” za sve vrijeme trajanja spora
Ako uzmemo u obzir da je maksimalna šteta koja može biti isplaćena oko 30.000 kn, bez obzira na vrijednost spora i posljedice to govori samo za sebe.
Usporedimo to sa kaznama za “smrtne grijehe” poduzetnika:
– Ne predavanje obrazaca na vrijeme
– Netočan obračun
– ..Knjiženja i druga evidentiranja .. ne obavlja .. pravodobno ili uredno
– Poslovne knjige i druge evidencije … ne čuva na mjestu propisanom zakonom
Kazna do 200.000 kn.
Za ostale prekršaje ide krivična prijava i još veća kazna i oduzimanje koristi.
Zanimljiv je taj ne-srazmjer odgovornosti kada su u pitanju državna tijela koja su debelo pre-plaćena za obavljanje posla, i poduzetnika koji daje SVOJ novac državi.
Dakle onaj koji je plaćen ustvari nema nikakve konkretne odgovornosti, a onaj koji plaća preuzima sav trošak, rizik i na kraju krivicu.
Pa tako se dade poslovati, zar ne? Pa ipak vidimo da “firma” tj. država uz sve propise namještene u vlastitu korist – propada.
Kako bi država poslovala da se na nju primjenjuju jednaki kriteriji kao i za sve ostale poduzetnike?
Država nije poduzetnik i ne može se ponašati kao poduzetnik zato što državu čine njezini građani, njihovi izabrani predstavnici u parlamentu, vlada kao izvršno tijelo parlamenta te ministarstva i druge vladine organizavije (a u RH i vladine “nevladine” organizacije).
Realno našom državom upravlja vlada, a vladom partija koja ima većinu u saboru. Vlada bi trebala brinuti da se na tržištu ne događaju monopolski položaji, a ona sama zajedno sa svim svojim ministarstvima i organizacijama već ima monopol, koji se ograničava ustavom i zakonima, a njih predlaže i provodi vlada.
Dae vlada se na tržištu ponaša kao poduzetnik i to poduzetnik s monopolskim položajem, a mi hrvatski građani kao najvažniji dio države u toj igri sudjelujemo kao promatrači (i objekt pljačke).
Ma jasno, samo lamentiram što bi bilo kad bi bilo. Jer moja omiljena tema je odgovornost, tj dvostruka mjerila i nedostatak bilo kakve realne i sankcijom poduprijete odgovornosti države. Nasuprot dobro razrađenih sankcija za najmanjeg (osobito za najmanjeg) privrednog subjekta…..
Evo jedna današnja izjava, iz usta ministra Lalovca, koji je državu okarakterizirao kao:
najveće poduzeće u Hrvatskoj” sa kapitalom od 130 milijardi kuna
http://www.index.hr/vijesti/clanak/ministar-financija-lalovac-zelje-cinovnika-su-neogranicene/782030.aspx
Dakle država je poduzeće. Najveće poduzeće. Poduzeće kakvo u privatnom sektoru ne bi preživjelo niti dana (zbog antimonopolističke regulative). Država je poduzeće bez konkurencije. U skladu sa svime što znam o tim stvarima efekti koje to poduzeće postiže na tržištu su u korelaciji sa našom bijednom ekonomskom stvarnošću.
@tantor
Nekada je država odgovarala za sudske postupke koji su predugo trajali. Ako bi se neki postupak “vukao” bez krivnje stranaka, koje su bile aktivne (požurivale rad na svom predmetu) naknada štete je iznosila do cca 5.000,00€. To je bila nekakva zadovoljština što slučaj na sudu nije riješen. Institut se zove zaštita prava na suđenje u razumnom roku, temeljen na članku 63. i dalje Zakona o sudovima. U 2013 je bilo isplaćeno čini mi se temeljem ovog instituta podanicima države preko 25 milijuna kuna.
Onda su u ministarstvu (mislim pod ovom vladom) shvatili da im tu “curi” puno love i jednostavno su iz zakona o sudovima novčanu naknadu unakazili (unazadili) s obzirom kako bi sada trebalo funkcionirati. Tako da te “odštete” koje to nisu u pravom smislu rjieči, više država nije u obvezi isplaćivati kao što ih je isplaćivala ranije. Umjesto da promjene i da se prilagode vladavini prava – ispeglaju pravosuđe, pa tako isplaćuju manje odštete – oni su jednostavno izmjenili zakon u kojem i dalje postoji pravo na odštetu ali će do njega doći 0,1% podnositelja zahtjeva za suđenje u razumnom roku. Kako bi i drug Tito rekao, tja nećemo se držati valjda zakona kao pijan plota. Ovi su to odnijeli i korak dalje, pa rekoše, nećemo se valjda držati zakona, odnosno možemo ga promijeniti jer nam se ne sviđa.
Odgovornost odnosno accountability kod nas ne postoji, kao ni smjenjivost / zamjenjivost na javnim funkcijama. Meni naša država liči kao da nad nama vladaju kralj julijan i njemu slični (hint: madagascar crtani film).
—
A ove naknade štete koje se i dalje isplaćuju podanicima nisu ograničene na 30.000,00 kuna, mogu biti i više. Po meni bi ovo bili ti odštetni zahtjevi (samo primjeri):
1. http://www.ipress.hr/hrvatska/herak-tuzi-drzavu-i-trazi-5-milijuna-kuna-20338.html
2. http://www.24sata.hr/politika/ademi-tuzi-drzavu-za-milijun-kuna-jer-je-nevin-bio-u-zatvoru-386575
2. http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/asja-piplovic-tuzit-cu-drzavu–430918
Da, poznato mi je to. Ali to samo potvrđuje ovo o čemu govorimo. Ovi primjeri dolje su tužbe privatnih osoba protiv države, a ne trgovački sporovi. Biti će zanimljivo da vidimo kako će takve tužbe završiti. Ovdje se sve svodi oko procjene stvarne štete. Ako i doživimo okončanje spora, mislim da će odštete biti smiješne i uvredljive za razum….
Uvodna kolumna (prva lijeva stranica) današnjeg Novog Lista (06.11.2014) spominje Kapitalac blog kroz prizmu ovog posta. Čisto ako niste vidjeli.
Hvala za info! 🙂
Evo nove vijesti:
Boris Lalovac je najavio kako ćemo od sada imati potpuno novu poreznu upravu. I kako ista sada više neće biti zločesta prema poduzetnicima. Časna pionirska. Dakle takvu koja će pomagati poduzetnicima. I savjetovati ih u stručnim stvarima. Između ostalog upotrijebio je riječ partner.
Mene zanima od čega će se točno partnerstvo sastojati, i sa koliko nula se to piše?
Bilo bi zanimljivo čuti komentar @kapitalca na tu temu. Moj već znate….
Evo zatoplilo mi oko srca čim sam čuo (sarc.). 🙂
Već vidim progresivističku ljevicu kako izvodi konačni dokaz o uzdizanju fašizma.
A vezano uz to jedna basna za laku noć:
Došao vuk kozlićima i rekao ne bojte se, ja sam od danas novi dobar vuk. Sada smo partneri, i pomagat ću Vam na zajedničku dobrobit. Od sada smo jedna velika sretna obitelj…
Poučak: Djeco draga, dok se vuku koža ne objesi iznad vrata, nema mirnoga sna.
Nemam ništa protiv savjetovanja,uostalom narod kaže “Bolje pitati nego skitati !”.
No, tko će u Poreznoj upravi, kadrovski katastrofalno ekipiranoj,davati savjete ? Eto, mi smo uputili zahtjev za savjetom prije 5-6 godina u pisanoj formi famoznim “savjetnicima” (i to “višim)) , do dana današnjeg ni zuca od njih. U medjuvremenu sam ,zlu ne trebalo, lijepo iskopirao sve na istu temu (ino poslovanja i propisa,dvostrukog oporezivanja,itd.) iz EU prakse i dostavio matičnoj PU koja ne bi smjela raditi bez mišljenja Središnjice (ali eto učiniše to,jer mišljenja nema). Kakav će tek cirkus nastati kad krenu “savjeti”…
glembay, nista od toga. Ekipira se po vezama iskljucivo, i to je tako. U nekim drzavama za sve su potrebni javni natjecaji, pa i za javnu upravu. U jednu takvu idem… osim testiranja itd. iam svasta, a to radi treca strana.
No, tamo se ljudi ne bore rukama i nogama za to, jer su palce manje nego u priv sektoru.
Toliko je ljudi u sustavu, koji su svakako dosli, da nema od svega toga i promjene nista.
Pingback: Nagradna igra: Traži račune, da uhljeb ima kune | Trazim.com