Oznake

, , , ,

Nešto prije tri sata poslijepodne zvoni mi mobitel, prvo sam se razveselio što vidim poznato ime, a zatim šok i nevjerica. Pa kako tako odjednom? Zapravo iako se sve odigralo u relativno kratkom roku on i žena odlučili su odmah da neće nikoga zamarati sa svojim problemima. Naporno razdoblje života koje je usljedilo početkom godine odlučili su posvetiti obiteljskim stvarima, svemu što nisu napravili, a trebali su napraviti. Da nešto slučajno ne ostane iza njih, nedorečeno ili zaboravljeno.

Da bi stvar bila gora prijatelj je prije dva mjeseca ostao sam sa dvoje djece. Curicom od tri i dječakom od sedam i pol godina. Osim njih ostala mu je gomila briga koje je od tog trena pa do kraja morao izbrinuti sam. I bezbroj pitanja. Što treba napraviti da sve završi što bezbolnije? Kako će se djeca snaći? Sa svime time nas prijatelje nije želio zamarati. To bi mu bila samo briga više. Odlučio nam je, očito, tu stvar priopćiti na samom kraju.

I tako je jučer par sati nakon poziva došao do nas. Da se pozdravimo. Još uvijek nismo vjerovali da je cijela ta priča istinita. Još nam nitko tako blizak nije otišao. Barem ne na taj način.

Sjeli smo oko stola i ispijali butelju plavca dok smo slušali njegovu priču. Uglavnom njegova žena je specijalizirala citologiju koja je širom svijeta zapravo priznata kao subspecijalizacija patologije. Kako bi bila konkurentna na tržištu rada odlučila je specijalizirati i patologiju međutim u Hrvatskoj za to više nije mogla dobiti priliku. O tome tko će što specijalizirati u Hrvatskoj se odlučuje političkim metodama. To često znači da postoje i jednakiji od drugih pa uz činjenicu da je već specijalizirala jednu granu medicine vjerojatnost da specijalizira još jednu, iako srodnu (što je u stvari otegotna okolnost, barem u Hrvatskoj), bila je ravna nuli. Srećom u Švedskoj priznaju specijalizaciju iz citologije pa je odlučila poslati par mailova na adrese relevantnih klinika. Ubrzo, jedna od njih iskazala je interes. Ispregovarali su posao, a uz posao je dobila i trogodišnju specijalizaciju iz patologije. Također srećom švedski doktori imaju fetiš na Ameriku pa mahom odlaze tamo, što otvara mogućnost našim doktorima da dođu u Švedsku jer ih tamo kronično nedostaje.

Nakon višemjesečnih napora, uglavnom birokratskog karaktera, ishođivanja kojekakvih suglasnosti i dopusnica od liječničkih komora, ministara i inih kuraca i palaca, sve je sjelo na svoje mjesto. Tako je ona prije dva mjeseca otišla gore. Prijatelj i klinci pridružit će joj se krajem ovog tjedna. On, inženjer, ostavlja dobar posao i, kako kaže, jednostavno ide gore na slijepo. Kaže ima gore poslova za njega, ne sumnja da će naći nešto dobro. Odlučili su da je to najbolje što mogu napraviti. Prije svega za svoju djecu za koju ovdje ne vide perspektivu.

Pozdravili smo se, a on je otišao. Čudan osjećaj moram priznati. Tko zna kada ćemo se opet vidjeti licem u lice, pa mi se čini da se nekako i nismo pozdravili kako priliči. No iako se više nećemo družiti s klincima u parku i u dokolici ispijati kavu moram priznati da mi je iskreno drago zbog njih. Odlučili su dobro. Sada mi sve to izgleda kao da su dobili jackpot na lotu. To je i nama koji ostajemo na neki način donijelo olakšanje, osjeti se to nekako iznutra. Kad shvatiš da ti je netko blizak konačno sredio svoj život odjednom je i tebi lakše, a kako taj pritisak malo otpusti nažalost shvatiš da ga je još mnogo ostalo. Nesvjesno u sebi nosiš brigu za sve do kojih ti je stalo. Barem ako si čovjek.

Ostatak večeri proveli smo u nekako u čudu, u tišini odradili one rutinske svakodnevne kućanske poslove, spremili djecu na spavanje i nakon toga još malo fantazirali o tome što bismo trebali napraviti da i sami odmaglimo odavde, kako skratiti taj put i vrijeme, kako za sobom ostaviti roditelje, braću i prijatelje. Shvatio sam da je sve te teške odluke lakše donijeti, a napore i emocije prevladati kada prihvatiš činjencu da i za našu djecu ovdje nema perspektive…

Svako dobro,
vaš Kapitalac

P.S. zanimljivu stvar nam je u gomili drugih, također zanimljivih stvari, ispričao prijatelj. Uglavnom, da bi uslugu odvoza smeća stavio u “hladni pogon”, što znači da ne bacaš smeće jer nisi tu, moraš Čistoći uz par drugih papira donijeti i potvrdu HEP-a o zadnjem očitanju strujnog brojila.