Oznake
Država, država socijalnog blagostanja, mater, pomoć, skrb, socijala, welfare state
Baš razmišljam nešto. Ove mile i drage nam države socijalnog blagostanja nitko se ne želi odreći. Iako je već neko vrijeme tek obična lešina tijelo joj se izgleda još nije posve ohladilo. Tako je mnogima i dalje toplo pod njenim skutama. Jest da malo smrdi, ali toplo je. Toplina je umirujuća, utješna. Oni osjetljiviji su skontali da im nekako nije toplo kao što im je bilo toplo prije, pa čas jamraju, a čas proklinju one koji su negdje izvan njihovog vidokruga, jasno nemoš srat po ovima s kojima dijeliš poziciju, i krive ih za svoje usrane živote. Zamisli patetike.
Kako ih je sve više pod njenim skutama tako je sve manje onih koji nisu pod njima, onih koji su se na neki način osamostalili, odvojili od nje, naučili pobrinuti za sebe. To naravno ne znači da su ikad bili otišli van njenog domašaja, štoviše, oni su dobro brinuli za svoju mater i gomilu braće koja nikako da stasa u odgovorne ljude. Brinu oni o njoj i njima i dalje. Samo kako je njeno tijelo prestalo funkcionirati tako ono što u nju na usta ubace bude sve lošije iskorišteno, gubitak energije je sve veći. Dio ubačenog fermentira pa nastane nešto topline, one umirujuće i utješne, ali također vrati se iz nje puno toga na nos ili na usta (da ne kažem i na dupe) pa propadne, a od toga više nikome dobra nit koristi. Teško je to gledati onima vani što misle da pomažu jer kad vidiš što se vratilo od onoga što si ubacio u nju stvarno ti dođe slabo. Ali radiš to i dalje iz nekog refleksa, misliš si – pa ne mogu samo tako ostavit one jadničke pod njom da se smrznu. Pretvaraš se da je živa i kako je ona ta koja brine brigu.
A treba brinuti i o potomstvu! Tu i tamo ispod skuta ispuže koji novi sužanj i pridruži se ovima na lopati. Tu i tamo koji pobjegne, ne zna nitko ni kuda ni kamo, kažu negdje gdje teče med i mlijeko, gdje rade za svoje dobro, ali pustimo te zlobne priče jer znamo dobro da bolje od ovoga ne može bit, a sa papirom na kojemu se ispisuje sve gora migracijska bilanca znate i sami što ćemo učinit.
Među lopatarima ima pametnih ljudi. Shvatili su da je zakon o očuvanju energije, ili bolje rečeno termodinamike, zajebana stvar. Mislim nemoš fiziku nasamarit. Ako se toplina gubi onda se gubi. Shvatili su i to da tijelo ne radi isto dok je živo i dok je mrtvo, pa postaje zajebano što se u lešinu i dalje trpa kao da je živa, ma šta kao da je živa, trpa se još i više nego dok je bila živa, a to znači da se njenom usahlom tijelu ne daje šanse da se ohladi i s vremenom raspadne, onako kako to u prirodi već ide, već je se i dalje bjesomučno mrcvari, poput kakvog stroja ili parnog kotla na rubu eksplozije, mi bismo da radi jedno, a bakterije s njom rade nešto sasvim drugo.
A tko god da je za lopatom, koliko god to možda izgledalo kontraintuitivno, zapravo je u kudikamo boljoj poziciji od onih koji se griju pod njenim skutama. Jer kad pritisak u njenom tijelu dođe to točke pucanja ipak će lakše pobjeć.
Svako dobro,
vaš kapitalac
Kapitalac 
Tako je nekako kao što si napisao. Indikativno je kako NITI JEDAN od kandidata za predsjednika, nije jasno rekao za kakve mjere se barem deklarativno zalaže u svezi smanjenja poreznog opterećenja. Ali su zato svima puna usta raznih PRAVA. Tko bi ta “prava” trebao osigurati, naravno o tome pristojni ljudi ne govore.
Nema u RH političke opcije koja se zalaže za KAPITALIZAM i 0% poreza. Niti jedne jedine. A kada bi takve i bilo, bila bi medijski popraćena i svedena na razinu “ridikula”.
Uostalom sjetimo se kako su prolazili liječnici koji su tjerali svoje kolege da peru ruke prije zahvata na idućem pacijentu. Kao umno poremećeni šarlatani koji vjeruju u neke sitne životinjice koje se ne vide……
Stoga slika na dnu govori više od riječi…..
O tome ce poceti kad dode do bankrota drzave, a to ce s ovakvim “pravima”, kazem “pravima”, jer mi koji placamo abnormalno a nemamo nikakve ili sramotne usluge soc drzave, doci dosta brzo.
3x vise zapsolenih u javnom sektoru od potrebe nije welfare state, to je samoubojstvo za ekonomiju.
“Tako je mnogima i dalje toplo pod njenim skutama. Jest da malo smrdi, ali toplo je.”
Svaka čast. Najbolja metafora za trenutno stanje u državi!
Nije baš jasno što misliš pod državom blagostanja. Spada li redistribucija u programe očuvanja radnih mjesta u državu blagostanja? Jesu su li tu možda uključene javne tvrtke poput HŽ-a, HEP-a i sl.? Mislim da bi prvo trebao rasvijetliti o čemu je riječ, jer u DB se rado utrpa sve i svašta, pa joj se stisne šamar. HR zapravao nikada nije uspostavila državu blagostanja u zapadnjačkom smislu, a razlog je veoma jednostavan – ovdje nikada nije bilo liberalne demokracije ni tržišne ekonomije.
U državu socijalnog blagostanja spada sve ono na što država troši kroz državni proračun. Veći dio državnog proračuna čine socijalni transferi, primjerice na mirovine i zdravstvo odlazi gotovo 50% proračuna, na izravne novčane poticaje narednih 10%, na socijalne pomoći najugroženijim skupinama narednih 10%, na plaće zaposlenih na državnom proračunu narednih 20%, dok preostala razlika odlazi na što god Hrvatska vlada poželi, te povrh toga potroši svake godine dodatnih 10% novca kojeg nije prikupila od poreznih obveznika, a taj novac se onda knjiži kao deficit, a on u sumi svih prethodnih kao javni dug. Javni dug je u ovom trenutku veći od 250 milijardi kuna. To je otprilike 250.000 kuna po glavi poreznog obveznika.
Javne tvrtke poput HŽ-a, HEP-a i sličnih su priča za sebe, one su monopoli. Naravno, i one dobivaju dio proračunskog kolača u obliku izravnih novčanih pomoći pa u toj mjeri i same spadaju pod “nazovimoga” blagostanje.
U zapadnjačkom smislu ovdje nikada nije uspostavljen welfare state. Jer prema zapadnjačkom “receptu”, uz ogromnu ogradu u tome što ću sada reći, država blagostanja ima jasne granice, za razliku od naše kojih evidentno nitko nije niti svjestan.
1. Old-age – pensions, early retirement pensions, home-help and residential services for the elderly;
2. Survivors – pensions and funeral payments;
3. Incapacity-related benefits – care services, disability benefits, benefits accruing from occupational injury and accident legislation, employee sickness payments;
4. Health – spending on in- and out-patient care, medical goods, prevention;
5. Family – child allowances and credits, childcare support, income support during leave, sole parent payments;
6. Active labour market policies – Employment services, training youth measures subsidised employment, employment measures for the disabled;
7. Unemployment – unemployment compensation, severance pay, early retirement for labour market reasons;
8. Housing – housing allowances and rent subsidies; and,
9 Other social policy areas – non-categorical cash benefits to low-income households, other social services; i.e. support programmes such as, food subsidies, which are prevalent in some non-OECD countries.
To je ono što se okvirno smatra državom blagostanja. Zanimljivo je čega sve tu nema, no za jednog liberala sigurno je i ovo previše? Ali kad bi čovjek rekao da vlade RH trebaju smanjiti svoj suludi raspon upravljanja svime i svačime i okrenuti se uspostavi države blagostanja, čije servisiranje vani već više od desetljeća prolazi dramatične promjene, ali ne u smislu njezina dokidanja, tko bi to mogao razumjeti? Ne sjećam se da sam igdje čuo i vidio relevantnu raspravu o tome što je doista DB i gdje je njezino mjesto u RH. Kapitalac pod državom blagostanja podrazumijeva pijano trošenje i katastrofalno upravljanje slabo ili nikako kontrolirane vlasti.
“Država blagostanja” je pljačka.
Civilizirana DB je političko pitanje, njezin raspon također, ali i pitanje financiranja. Tko kaže da se sve to treba financirati iz poreza. Radikalizam nesumnjivo ide na ruku demagozima, socijalistima, nacionalistima i sličnima čija se glazba neobično sviđa izluđenim HR biračima, što na kraju svaku ideju o slobodnom tržištu i liberalnoj državi pretvara u prah i pepeo. Samo fascinacija tržišnim mehanizmima, nažalost, nije dovoljna.
Opće je poznata stvar da se izbore dobije tako da imaš jaku priustnost u medijima te jakom promidžbom. Ovo drugo košta. No, kako objašnjavaš da nijedan, baš ni jedan kandidat (a sigurno ih ima koji dijele stavove poput tebe) ne može od privatnih financijera skupiti sredstva za promidžbu? Privatnici ne daju? Zašto mali i srednji poduzetnici nemaju svog kandidata? Pa nije da svi posluju u minusu, vidljivo je to i iz podataka na FINA-i. Milijun kuna za promidžbu bi se dalo skupiti, pogotovo ako bi poduzetnici dali pare i prepoznali ideju od koje bi im svima bilo bolje? Gdje zapinje?
Puno starih ljudi su doživjeli glad u mladosti. Za njih su komunisti ti koji su ih oslobodili najvećeg straha da će biti bez hrane. Ali mladi ljudi koji se guraju da rade za 1600 kn u državnoj birokraciji kako bi ušli u sustav … to je malo teže shvatljivo. Narod je postao toliko infantilan da kad smo ušli u EU očekivao se rast standarda, a onda nakon godinu dana potpuna zbunjenost – pa kako to da nas EU ne voli? pa kako to da nam iz EU nisu dali ništa?
Kod nas je najveći problem korumpirano glasačko tijelo, odnosno to što je većina ovisna o majci državi. Zato nitko tko bi zagovarao pravi liberalni kapitalizam i stvarno slobodno tržište sa minimalističkom državom ne može doći na vlast neovisno o tome koliko novaca i medijskog prostora ima na raspolaganju. Nema tu nikakve teorije zavjere.
Kroz zadnjih 100tinjak godina “progresivci” su strpljivo mic po mic pomicali overtonov prozor političke misli sa civiliziranog i razumnog prema onome drugome. Zapravo je čudno kako već do sada sve nije otišlo k vragu. Možda da otvorimo kladionicu kad će se to dogoditi?
Nekako sumnjam da ćemo se načekati.
Država blagostanja za hrvatske političke elite je kad bez ikakvog otpora sebi udjele stotinjak milijuna kuna iz državnog proračuna kao nagradu za bavljenje politikom, a nitko od poreznih obveznika ni da zucne.
Treba im za promidžbu svojih djelatnosti, sad će predsjednički pa parlamentarni izbori, a nemaju se baš čime pohvaliti pa im treba puno novaca za PR aktivnosti.
Opravdanje za tu pljačku im je da ako ne bi legalno uzeli morali bi ilegalno.
A štaš kad se već nitko ne buni…
Odlican tekst. Kapitalac je pogodio bit s time da nije jasno sto i zasto, te koliko trebamo financirati.
Ono sto ja vidim, u smislu naknade za nezap, za slijepe npr. radnicke penzije i masu drugog, unatoc najvecm porezima medu tranz zemljama, a kad se uzme u obzir radna populacija, i najvecim porezima na svijetu uopce- katastrofalno je nisko i sramotno.
Druga prica je abnormalno predimenzioniran javni sektor, koji se otvara kao crna rupa, i samo trazi vise… kupovanje soc mira kojekakvim nestecenim penzijama, ali te kategorije ne spadaju u welfare state. Tu se radi o cistoj korupciji(dakle masa je i kupljena) i sinekurama. Isto takod drzavni monopoli, agencije itd.
Te kategorije nas najvise kostaju, a od njih nista nemamo, koji najvise uplatimo.
Dakle ne mora biti 0% poreza, apsolutno, ali mora se definirati sto je prava socijala, kolko joj treba, i kazem vam, ta ista s emoze financirati lijepo i s puno manje… no problem je ova druga kategorija.
Ovakvo stanje ce dovesti brzo do atrofije, jer naprosto nema zapsolenih da uplacuju, ekonomija je unistena, a mladi odlaze. Pa i u zemlje koje imaju stvarnu socijalu i po 10+x vise od HR, ali nemaju ovolku “laznu socijalu”.
Svi naši problemi se daju riješiti čarobnim duom: odgovornost i rad/znanje.
Da dam tri primjera, ako smijem,iz zemlje socijalnog blagostanja a la Švedska, gdje socijalno izdvajanje ide uz odgovornost,onu individualca spram društva.
Slučaj prvi
Stigli naši ljudi taman pred kraj rata u Pvedsku i dobili automatizmom socijalni stan u “komuni”, kako to kolovijalno zovu. Dobiti stan u komuni znači dobiti namješten stan- s rabljenim stvarim,ali vrlo uporabljivim, koje ljudi poklanjaju (p.olakšica) ovlaštenim humanitarnim organizacijama, a volonteri donose i instaliraju u stan ,besplatno naravno. Od vas se očekuje da stvari i stan održavate i ostavite,kad vam pođe bolje u životu, slijedećim putnicima-namjernicima. E da, ali dosjetili se naši jadu i vidjeli da se tu može zaraditi na glupim Šveđanima, pa počeli prijavljivati pljačke . Te otelo mu TV,perilicu,sušilicu,satelitski prijemnik,laptop, koju usput na crno prodaje trećima …ali jednog dana poduzetnom dvojcu zvonce na vratima: predstavnik komune i gospodin iz Porezne uprave. Otkrilo ih pomoću S/N, naravno. Kazna: društveno koristan rad za 3 godine u toj istoj komuni, besplatna dostava ogrijeva starijim ljudima, naknada štete iz primanja, uz kaznu PU za neovlaštenu djelatnost,uz kamate.
Slučaj drugi
Živio naš čovjek u Švedskoj i slučajno mu dijete dovede zalutalu mačkicu u kuću. Odvede je veterinaru ,da je pregledaju i cijepe, i dobiju savjet za njegu, a usput saznaju da se kućni ljubimac može računati u porezni odbitak. Još ljepše, ne moraš niti račun priložiti, nego po svojoj procjeni upišeš neki realni iznos za hranu, četke,šampone,cijepljenja,itd (ta sustav vjeruje ljudima ipak).Svima mačka dosadila nakon par mjeseci,frknu je van doma. I tako dobivao 3-4 godine novce, dok jedan dan ne dobije najavu iz PU,sve fino uljudno,za posjetu i kontrolu.Uzeli papire,pregledali i pitaju:”A gdje je kućni ljubimac, imate li sačuvane račune ?” Naravno, njet od svega,ekspresno kazna PU s kamatama i rad za opće dobro u azilu za životinje.
Slučaj treći
Pripadnik mlađe generacije je odbio na razgovoru s psihologom i vodstvom komune socijalnu pomoć, već tražio umjesto tog ekstenzivan tečaj švedskog jezika, radi što bržeg uključenja u školu, kao i mogućnost polaganja ispita, što mu je i odobreno.Nakon vanredna uspjeha u školi, uz odlične reference,uspijeva dobiti stipendiju SI-a (Swedish Institute). Kako je predano učio,ušao je u 3 % najboljih, te mu je stipendija bivala sve većom ,pokrivajući ne samo knjige,veći troškove života te osiguranje. Postdoktorski studij se podrazumijevao, a već prije toga je dobio 17 ponuda za posao i usavršavanje u Švedskoj i vani. Dalje,nebo je granica…
Dobri i poučni primjeri iz bogate Švedske, ali ne vidim kakve imaju veze s hrvatskom državom blagostanja.
Naša država blagostanja takva je samo za političare i veći dio državne birokracije, ali ni za njih ne vrijede poučni švedski primjeri.
Naš je problem siromaštvo uzrokovano “državom blagostanja”, a možemo ga riješiti samo smanjivanjem poreznog opterećenja i “prava” korisnika naše siromašne, a u isto vrijeme vrlo rastrošne, države blagostanja.
Švedska je izvrstan primjer države blagostanja,
Hrvatska je izvrstan primjer paradržave blagostanja.
Švedska ima sve ono što bismo mi htjeli imati.
Hrvatska ima sve ono što Švedska ne bi htjela imati.
Nije naš problem nikakav veliki porez niti veliki broj zaposlenika u javnom sektoru (koliko stvarno ode novaca u postocima iz proračuna u plaće javnog sektora?). Niti je naš problem birokracija (realno govoreći na malim poslovima i u svakodnevnom životu dojma sam da je puno efikasnija birokracija u npr. Petrinjskoj ulici za putovnice nego u bilo kojoj banci u Hrvatskoj – odi u ZABU i ne gine ti tri sata sjedenja i gledanja u zid). Prvobitni problemi Hrvatske su korupcija, kronizam, nepotizam, potpuna zatvorenost tržišta (zbog navedene korupcije, kronizma i nepotizma), manjak inovacija i ideja (isto zbog korupiranih, kronističkih i nepotizmom obojanih “kartela” u svakoj branši). A to sve proizlazi iz jedne trule balkansko-dinarske kulture i mentaliteta, slabog građanskog obrazovanja, nedostatka kritičke misli i svijesti o društvu u kojem se živi. Visina poreza uglavnom nije problem u Hrvatskoj (mislim za poduzetnike) i to iz jednostavnog razloga što su ionako oni svoju zaradu ostvarili putem veza i poznanstva pa je normalan krug da vrate dio da se iste veze i poznanstva mogu održati na pozicijama. Ovo govorim za “uspješne” poduzetnike u Hrvatskoj a to su oni kojima je glavni klijent država, grad, županija, općina …. Oni koji nemaju te i takve kontakte ionako su poduzetnici ili u propasti ili na 2.800 kuna brutto plaći s pozicijom direktora poduzeža (i poreznog jamca). Nije problem samo to što su veze i vezice između države i raznih poduzeća. Nego što su i vlasnici velikih tvrtki ili direktori stranih kompanija isto ljudi uglavnom došli iz istog miljea. Ono zajedno smo kopali kanale u SKOJ-u pa sada ja vodim Mikrogoft a ti vodiš BBE d.o.o. pa evo tebi posao makar nemaš pojma o njemu ali …. dakle, želim reći da se ideje koje se iznose na ovom portalu vrlo dobre ali da su one za naše krajeve udaljenje 100 godina u budućnosti. Mi imamo probleme koje je SAD imao 1920. godina u vremenu Al Caponea i drugih krimalaca. Pogledajte seriju Boardwalk Empire i čovjek se ne može oteti dojmu da gleda Hrvatsku danas (evo upravo sam pogledao epizodu gdje gradonačelnik i lokalni mafijaši kupuju zemlje te dogovaraju s guvernerom da će se kasnije tu sagraditi autocesta – priča koja je u Hrvatskoj standard). Btw. serija je temeljenja na istinitim ličnostima i događajima. Tako da nije naš problem ovo što muči razvijeni svijet. Naši problemi su oni problemi koji muče nerazvijeni svijet Afrike, Kazahstana i takvih država – korupcija, kriminal, mentalitet …. a tek onda dolazi rasprava o porezima i sličnim stvarima. Pozz
@vjero
Naš problem itekako jesu i ogromni porezi i velik broj javnosektoraša, kao i birokracija, jer sve to izravno utječe negativno na naše blagostanje.
Eddy, odlican komentar… Ajmo se malo vratiti na tranz zemlje. Drzave tipa Estonija, Ceska, Slovacka, imaju stvarnu socijalu vecu od nase-s puno manjim porezima, ali jasno, puno manjim javnim sektorom.
Kako sam i rekao, nije nas problem naknada za slijepe, troskovi za nezaposlene i slicno, sve to cini ni kap u potrosnji… najveci dio je monstruozni javni sektor i parasektor, subvencije itd.
U normalnim drzavama je jasno da i socijalni sustav moze opstati samo ako ekonomija raste, i to je u interesu svih, ali ne ovdje.
Ovdje se kolac smanjuje, a mi se sve vise borimo kako podijeliti mrvice.
Da, te nešto uspješnije tranzicijske zemlje uspjele su sebi koliko-toliko objasniti što je DB, da se može jedino, samo i uvijek hraniti s tržišta i da praktički ono odrađuje njezine dimenzije i ga ne smije ubiti u pojam.
HR, i nama slični, sebi su objasnili da je tržište najnepravedniji mehanizam koji se čovječanstvu mogao dogoditi i da samo vlade mogu spasiti mutave građane.
Akcija spašavanja još je uvijek u tijeku: 1300000 ih je spašeno u PAYG-u, 300000 ili koliko već u javnoj upravi, ne znam koliko u javnim poduzećima, kakvih 100000 se nije osjetilo mutavo pa su otišli…
Nama je jasno da to vodi u propast. Zašto nitko ne koči?
“The political landscape is changing and, in a morose country, many of the newcomers will be anything but liberal.”
Ovako su “The Economistu” početkom godine završili članak o HR, a to pogotovo vrijedi krajem godine, a meni se čini da će vrijediti i narednih trideset.
Pitanje je svih pitanja – kada će Radnička fronta, nošena masama, pruzeti vlast i hoće li nas zatvarati, protjerivati ili povješati? Nas koji smo se usuduli pomisliti da je tržište pametnije od vlasti, da ona mora bili malena i kontrolirana te da je individualna sloboda preduvjet svakog napretka.
Na dnevno.hr, je Marcel Holjevac dao izvrsnu analizu što se tiče “Radničke fronte”:
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/139624-kapovic-zove-na-revoluciju-mi-smo-spremni.html
Dobar!
Vrijedi pročitati.
@vjero
Kažeš porezi nisu previsoki? Jer ionako posluješ sa državom. Pa to je čista rasprava da li je prije kokoš ili jaje. Ostali dio posta je lijepo napisan, pa mislim da zavrjeđuješ odgovor.
Razmisli, da nisu visoki porezi otkuda bi privatnici uopće poslovali sa državom? Drugim riječima ako država kanalizira ogromne tijekove novca preko same sebe putem velikih poreza, tj. prisvaja sebi novac koji joj ne pripada a onda ga dijeli po volji, tada je logično da će i gro unutrašnje nabave ići preko države. A koliko se time potiče korupcija, i sam si lijepo napisao. Neplaćanje od strane države i naplatu poreza bez obzira da li si ti naplatio fakturu, pa makar i od same te države da ne spominjem. Sudstvo također. Tisuće (desetine tisuća) firmi i obitelji su tako otišle na bubanj….
Drugo, ako privatnik želi ostvarivati svoje prihode izvozom da li je pošteđen poreza? Nije. Meni su se smijali kada sam u poreznoj upravi pitao koje porezne olakšice imaju predviđene za izvozne poslove. Toliko o tome. Nije potrebno naglašavati da je posao i novac ostao izvan zemlje…. A tako će i ostati.
Što se tiče usporedbe čekanja u ZABI i u MUP-u moguće si u pravu, ali banku možeš promijeniti ali MUP teško.
Razmisli malo o tome. Ja ti tvrdim da porezi ne samo da su previsoki, nego su i kriminalni. A ti misli što god hoćeš. Sve ostalo što si napisao stoji.
Tantor, odlican komentar, bas u smislu onog sto sam ja i govorio… sto je veca drzava, to je i veca korupcija, u nasem sustavu.
Ekonomska teorija pokazuje da u stabilnom okruzenju sa efikasnim aparatima drzave, do jedne razine poreza, ako su usluge kvalitetne, nema problema ni s rastom i poduzetnickom aktivnoscu. No, kad se ta razina prede, ekonomski rast se ubija i smanjuje ukupni dohodak.
Jos k tome, dodaj da sve usluge drzave ne funkcioniraju, ili su jako slabe, i eto recepta za katastrofu. A mi smo krajnje izdrzive razien poreza vec presli, stovise, i presli vrh Lafferove krivulje.
Jos jedan problem je da ogroman porezni teret u HR zapravo pada na jako malen broj zaposlenih. Time je stvarni porezni teret za radne ljude monstruozan.
Očito dovoljno velikom broju ljudi to i dalje nije jasno. Nimalo. I dalje vjeruju da ne treba ništa drastično mijenjati, nego da će se nekom političkom kombinatorikom stvari čudesno poboljšati. E pa dragi ljudi, neće se poboljšati nego će eksponencijalno biti gore.
Vidimo koliko je drame bilo zato jer se malo pomakla granica za oporezivanje dohotka po stopi od 40%. I kako su svi počeli dizati druge poreze da bi nadoknadili “gubitak”.
Pa to je isto kao da ja živim od pljačkanja banaka, pa mi onda iznenada onemoguće da pljačkam dnevne pologe gotovine, ali sve ostalo normalno pljačkam i dalje. I onda ja krenem i u pljačkanje benzinskih pumpi da nadoknadim taj “gubitak”. I onda još kukam i žalim se o tome kako sam oštećen na javnoj televiziji, te da zato moram pljačkati i pumpe pored svih banaka jer mi nije dosta novaca…..
Naša vlada već pljačka sve što stigne bez izuzetka, samo što je u razvaljenim trezorima ostalo jako malo pa mora pljačkati još i više tamo gdje misli da ima. I opet na kraju neće biti dosta. Da se kladimo?
“Nije naš problem nikakav veliki porez niti veliki broj zaposlenika u javnom sektoru ”
Jest, to su dva ogromna problema za koja trenutačno nitko nigdje ne nudi nikakav suvisao odgovor, a posljedice su na dnu bezdana. Kad nešto izmiče kontroli i počne se ponašati u kaotičnom, nepredvidljivom modu, kažemo da je divlje. Pa kako vlada i administracija nemaju nikakve kontrole, jer su liberalni instituti sasvim obesmišljeni socijalističkom praksom, odgovor se sam nameće. Što je još gore, oni kontroliraju nas i reketare na toliko maštovite načine da sam potopuno odustao od bilo kakvih pitanja i bitke – jednostavno plaćam bez pogovora.
Promjenom Zakona o porezu na dohodak naša vlada se lukavo odrekla dijela prihoda kojima ionako nije upravljala, jer je išao lokalnoj samoupravi.
Zato sad lokalci panično žele nadoknaditi izgubljeno dižući prireze.
Normalno mi je da pokušavaju nadoknaditi izgubljene prihode, da se ne predaju bez borbe, ali sad je stvar na lokalnom stanovništvu da im to ne dopusti, ako ne želi, a možda lokalno stanovništvo želi da njihova općina ima dosta novaca za započete lokalne projekte, ko će ga znati, njihov problem, i to je dobro.
Međutim, sad kad nam je Vlada pokazala da se proračuni lokalnih jedinica mogu bezbolno smanjivati red je da nam pokaže i kako ona može smanjiti centralni proračun.
Lako je tuđim k… po gloginjama mlatiti, nek sad junačine izvade svoje pa udri.
Malo se šalim, ali i inače mislim da većinu javnih stvari, zajedničkih potreba, trebamo rješavati na najnižoj lokalnoj razini, npr. primarnu zdravstvenu zaštitu, socijalu, okoliš i sl., pa bi za te potrebe trebalo osigurati lokalnoj samoupravi odgovarajuće prihode iz lokalnih izvora.
Pri tome ne mislim da Vlada treba uvoditi nove poreze nego treba veliki dio sadašnjih prihoda centralnog proračuna, i određivanje njihove visine, prepustiti lokalnoj samoupravi.
Neka lokalne vlasti odlučuju o poreznom opterećenju lokalnog stanovništva, neka oni privlače “strateške” investicije u svoj kraj, neka se natječu konkurentnošću povoljnih uvjeta poslovanja, infrastrukturom i sl.
Centralna vlast treba se baviti samo onim stvarima koje nemaju lokalni karakter, npr državne ceste, željeznice i druga infrastruktura više razine, dok recimo primarna zdravstvena zaštita, zaštita okoliša, socijalna pomoć ili pučke kuhinje uopće ne trebaju biti problem centralne vlasti.
Dandy, vlada uopce nije pokazala svojim primjerom, da. Kad vlada otpusti svoj visak, smanji palce itd. tada moze popovati drugima.
Nacelno se slazem sa ovlastima, ali nasih lokalnih jedinica, kako god okrenes, ima previse. Velik dio u niakkvoj shemi ne moze financirati sebe. Broj tih jedinica treba drasticno smanjiti, ali im dati vece ovlasti.
Ti govoris o necemu sto je poput kantonalnog modela u Svicarskoj.
Ne samo da ne treba uvoditi ikakve poreze na ikojoj razini, nego postojece treba drasticno smanjiti, pogotovo paranamete. Obim drzave se mora smanjiti, pocevsi od javnog sektora i subvencija nadalje.
Nas nekoliko ovdje brzo bi naslo 30mrd+ usteda koje ne bi uopce smanjile kvalitetu ikoje usluge koju dobivamo.
Medutim, uspjeh vlade je to sto ne dira ikakva prava. prvenstveno javni sektor, koji se koristi za sinekure i rodbinu. Zasada su pali prinosi na obveznice, ali to je kratkog roka, i mislim da ce uskoro opet gore.
Unatoc poptunom neuspjehu pokretnja icega, i svjetskom rekordu u uzastopnom padu, kao i padu standarda, dug se gotovo utrostrucio u kratkom roku. Nema vise mjesta pod tepihom za skrivanje istine, i cekaju nas nagli rezovi, kad bankrotiramo.
Takoder nas ceka povratak u recesiju, koju vidim i slij godine.
Tesko je reci tocno, no mozda nas ceka jos i preko 10% pada. Ovim tempom, i tecaj ce postati upitan, kad tad. Uz fiskalnu krizu, mogla bi doci i tecajna.
Pingback: Država socijale | Radnička Fronta