Oznake
Većina birača smatra, iako vjerujem da ni sami ne znaju objasniti zašto, da oni koji su odlučili ne glasati nemaju pravo, niti moralno, žaliti se na izborni rezultat niti kritizirati okolnosti koje će posljedično usljediti. Ti isti birači u pravilu tvrde kako u nedostatku dobra treba glasati i za zlo. Makar i ono “manje zlo”. Birači čiji kandidat gubi izbore tvrde kako ne glasanjem, ili pak šaranjem po biračkim listićima, glas odlazi pobjedniku izbora čime je njihovom “manjem zlu” načinjena nepravda.
Sve navedeno su naravno notorne, u naravi formalističke gluposti.
Čovjek koji ne glasa zapravo je u daleko boljoj poziciji da kritizira, naročito kada govorimo o moralu i ideji o biranju “manjeg zla” koju zagovaraju predani glasači, a osobito ako smo spremni uvažiti to da su okolnosti u kojima živimo upravo izravna posljedica svih dosadašnjih izbora jalovih politika i biračkog biranja. Čovjek koji ne glasa svoj glas ne daje nikome, niti pobjedniku, niti gubitniku.
Onih koji nisu glasali u ovom slučaju bilo oko milijun i pol. Onih koji su pošarali svoj listić preko 60.000. Taj drugi broj je u slučaju jučerašnjih izbora navodno rekordan (duplo više nego 2009. godine).
Sa milijun i pol glasova, kao i ovih 60.000 pošaranih, i jedna i druga opcija mogu kalkulirati do mile volje i ne donijeti smislen zaključak. Naravno, jer govorimo tek o broju ljudi koji su imali pravo glasa, međutim nisu glasali. Njihov glas stoga ne postoji i nije otišao nikome. Osim u računici izlaznosti to kvantitativno pravo glasa ne može se iskoristiti ni u koje druge svrhe, a najmanje u svrhu špekuliranja o drugačijim ishodima biranja, bilo da je riječ o tanašnoj pobjede Ive Josipovića, koja je mogla biti ostvarena “samo da je onih 60.000 zaokružilo njega”, bilo da je riječ o premoćnoj pobjedi bilo kojeg kandidata u slučaju da su na birališta izašli svi do jednoga i glasali upravo za njega.
Htjedoh reći da je stvarna odgovornost za posljedice biranja isključivo u rukama birača. Nisu i ne mogu biti krivi za zlo oni koji odbijaju birati zlo, a to čine jer su svjesni da demokratski proces itekako može biti kompromitiran, već oni koji to zlo svjesno i opetovano biraju, jer veće značenje pridaju formi nego sadržaju.
Ono što bi mene motiviralo da ponovno odem na biralište jest najava ustavne i pravosudne reforme, i to onakve reforme kroz koju će se kristalno jasno definirati uloga i smisao države uz osobiti naglasak na konačnost njenog utjecaja na život građana. Reforme kojom će se obuhvatiti i radikalno pojednostavljenje zakonskog i regulatornog okvira od kojega očekujem da državu učini mojim slugom, a ne obrnuto kako je sada, te da je u pitanjima koja se dotiču sigurnosti i rješavanja sporova pretvori u strogo proceduralni mehanizam bez ikakve mogućnosti da njime svojevoljno upravlja neki državni birokrat. Prije mog ponovnog odlaska na biralište naš ustav i zakoni moraju ponovno naučiti (zapravo nikada taj ispit nisu položili) što zapravo znači vladavina prava i kako se na njenim načelima temelji demokratsko društvo.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Nisam shvatio, jesi izašao na izbore ili nisi?
Pa Josipovićev program je u svojoj večini bio usmjeren na ustavnu reformu, zar ne?
Nisam glasao.
Josipovićeva ustavna reforma bavi se jačanjem socijalne države i podizanjem fiktivnih prava jednih na raćun drugih, također uvodi i neke nove svete krave (obveza zaštite okoliša, to je valjda Holičino maslo koje bismo valjda bili prisiljeni financirati prodajom bubrega vlastite djece) u ustavni tor. Dakle očito je da ustavne promjene po Josipovićevom modelu nisu u skladu s načelima vladavine prava, a takve principijelno ne podržavam.
Aha. Nisam točno pogledao koje su to ustavne reforme, ali iz sučeljavanja sam stekao dojam, da ustavne reforme ciljaju na smanjenje nedodirljivosti javnog sektora i poticanje efikasnosti javnog sektora, bazirano na onom nekom radu za koji je dobivena nobelova nagrada, čime ostatak gospodarstva dobiva na snazi i važnosti. Ne znam kakve to ima veze sa zaštitom okoliša i jačanjem socijalne države.
Je li Josipović obmanjivao u sučeljavanjima ili sam ja krivo shvatio ili ti govoriš o nečemu drgome?
Niti riječi o obračunu s nedodirljivim javnim sektorom u njegovom programu
Click to access Ivo_Josipovic_Izborni_program.pdf
Hvala, nisam mogao pronaći. Međutim to treba negdje filtrirati, jer nemam vremena čitati desetke i desetke stranica.
Da se vratim na temu, ne slažem se da je bolje ne glasati, nego glasati za manje zlo. Nije istina. Kao u svemu u životu i ekonomiji treba birati optimalnu alternativu. Optimalna alternativa je manje zlo. Biranje optimalne alternative, manjeg zla je racionalno, i svaki drugačiji potez je glup/lud.
Da uzmem primjer iz ekonomije. Imaš firmu. Ako povisiš cijene imat ćeš gubitak od 50 tisuća kuna. Ako sniziš cijene imat ćeš gubitak od 10 tisuća kuna. Ako ne učiniš ništa, snaći će te isti gubitak kao da si povisio cijene. Da li je dobro ne učiniti ništa, jer ti zapravo biraš između dvije opcije koje ti donose gubitak, a opcije koja ti donosi dobitak ne postoji? Ne! To je glupost, ludost. Racionalan potez je birati onu alternativu koja ti donosi manje štete, drugim riječima manje zlo.
Može se reći, da ako nemaš pozitivno rješenje za firmu, treba ju zatvoriti, što je ekvivalentno odlasku iz države. To je također jedno od racionalnih rješenja. Ali neizlazak na izbore nije.
Jedino racionalno opravdanje za neizlazak na izbore je to da se ne doprinosi legitimitetu izabranom predsjedniku, ma ko god on bio.
Naravno, ljudi koji ne glasuju, imaju pravo kritizirati pobjednika. Čak i oni koji su glasali za pobjednika imaju ga pravo kritizirati.
Ustavne reforme, veliš? Pa zar ustavni, zakonodavni, pravni optimizam nije HR karakteristika br.1, i sigurno jedna od većih zabluda.
Prepravi se ustav, kotačići sjednu na mjesto, poluge se ispravno spuste i podignu i stroj počinje raditi kako treba. Mislim da tome baš i nije tako. Ustav nije činjenica koja automatski daje smisao svemu oko sebe i koja je sposobna odjednom ispraviti sve nedostatke politike, nego obrnuto, građani i manje-više moralni politički običaji, navike, samorazmljivi postupci, daju smisao ustavu i zakonima. I u ovom ustavu uglavnom imamo gotovo sve parlamentarno demokratske insitute. (Minus kvalitetan sustav kočnica i ravnoteža. Ali mislim da i s time ne bi bilo puno bolje.)
Tako je ustavom zajamčena sloboda govora ali su se političari, uz svesrdnu pomoć pravničke struke, svejedno dosjetili ograničiti slobodu govora do te mjere da za laprdanje možeš kazneno odgovarati.
Konstitucionalizam, u smislu vjere u pravni podredak, u ustavne vrijednosti, u to da su zakoni ispravni i da moraju jednako vrijediti za sve, to u Hrvatskoj skoro da i ne postoji. A pogotovo ne svijest o tome da je sloboda početak i kraj politike, slikovito govoreći.
A što se tiče izlaska na izbore – to je kao biranje želim li da me pregazi crveni ili plavi kamion. Želim ostati živ i želim da moji sugrađani dođu k pameti i ne stavljaju me više pred takve izbore.
Ne mogu reći da se ne slažem s tobom. Napisat ću valjda nešto uskoro o vladavini prava, onako, as is.
Ne bi bilo loše. Makar vidim da je već vođena rasprava oko “the rule of law” i Rechtsstaata.
Dečki, postoji jedna stara uzrečica. Ona glasi: “Jeb*o bi ali da mu ne uđe.” Postoji i jedna druga uzrečica: “Kao mačak oko vruće kaše”. Itd.
Ponekad u životu čovjek mora donijeti odluku pa ma kako loša ona bila. Ako je ne donese to je isto kao da kaže – mene se ovo sve ne tiče.
Usporedimo to sa kuhanjem. Recimo da mrzite i kelj i špinat podjednako. Ali za idućih mjesec dana za ručak je ili jedno ili drugo jer trećega – nema. A na špinat ste još i alergični. I onda kada vas se pita što će te od toga jesti, Vi kažete nije me briga jer mrzim i jedno i drugo. I na kraju na stol dobijete špinat, i na kraju jedete špinat mjesec dana jer morate.
I onda se češete i žalite jer Vas svrbi ili što već. Drugim riječima htjeli ili ne htjeli tiče Vas se. I imate se naravno “pravo” žaliti – ali koga briga. Tako to funkcionira.
Nije da se imalo zavaravam sa tajnicom ili sa onima koji stoje iza nje, ili da imam ikakve iluzije – jer zaista nemam. To je valjda jasno iz svega što sam do sada i rekao i napisao. Tako da odmah razjasnimo stvari. I ne mislim da će biti bolje. Jer nema na osnovu čega biti bolje. To je većini ovdje kristalno jasno.
Ali ja sam svejedno izašao na izbore i birao sam tajnicu samo zato jer Yusipovića smatram ultimativnim zlom i veleizdajnikom. I mene čudi da Vi ovdje koji toliko govorite protiv komunizma/socijalizma uopće možete dvojiti da taj čovjek koji otvoreno veliča komunizam i koji je bio član komunističke partije, i nikada se iste nije javno odrekao smije biti predsjednik.
Pa kakve veze ima njegov tzv. “program”. Da li bi ste vjerovali osuđivanom i poznatom pedofilu koji bi Vam ponudio fantastičan program nove dječje igraonice, da ga vodi i da brine o Vašoj djeci? Mislim stvarno….
I onda @Taktika_strikan_netjak kao za ozbiljno prosuđuje i diskutira TAKVOGA po njegovom tzv. “programu”. Ne zna čovjek bi li se smijao ili plakao…..
Mislim stvarno da se moramo malo spustiti na zemlju i dok sami ne ponudimo bolju varijantu, treba ipak birati manje zlo. A tu za mene nema nikakve dvojbe.
Usporedba s kuhanjem ti je nevaljala. Evo jedna primjerenija, biraš između dviju opcija koje ti nude rezanje prstiju, prva s lijeve ruke, druga s desne. Ono što odabereš, za razliku od kuhanja, ti donosi izravnu štetu. Sakate te, krvariš, boli te, smanjuje ti produktivnost itd.. Čak i ako si alergičan na špinat od one energetske vrijednosti koju sadrži u sebi ipak imaš neku korist. Barem nešto. Od ovih koji ti režu prst po prst nemaš apsolutno nikakvu korist. Lijevo-desne gnjusobe čak će ti naplatiti bandažu kojom bi trebao zamotati osakaćenu ruku, ali će te prije nego li ti ruku zamotaju malo staviti na listu čekanja. Što se programa tiče u Kolindinom ima podjednako komunizma kao i u Yusipovićevom baš kao što u njihovim partijama ima podjednako članova negdašnje komunističke partije.
Evo jedan zgodan komentar:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/pobjeda-nakaradnog-i-beskorisnog-sistema/794450.aspx
Žao mi je što tako razmišljate. Kao što za svoj dom biramo bolje, pa čak i u oskudici između dva jeftina proizvoda biramo onaj barem malo bolji, tako i za državu trebamo birati bolje. Prošlo je 70 godina od dolaska Komunističke partije na vlast i razumijem da je lažni idealizam opće prihvaćen kao normalan. Svi želimo voziti Porsche, ali u oskudici možemo birati između golf Dvojke i starog opel Kadeta. Ako našoj obitelji treba prijevoz, izabrati ćemo ono bolje čak i među najgorim. I državi treba predsjednik, a dokazani domoljubi poput vas odbijaju glasati. Lažni idealizam, utopizam ili socijalizam kako god to zvali, ideja da država nije samo naš puno veći dom za koji ćemo s ljubavlju i od najgorega birati bolje…. već je država sveznajuća matrica, savršen svijet u kojem nema konkurencije, nema boljih jer su svi jednako najbolji, a kada to nisu onda razočarano i s čuđenjem čekamo mesiju. To čekanje Godota mi je najodurnija socijalistička osobina Hrvatske.
Danas kad je KPH (osnovana 1937.) nakon lažiranja izbora i uvođenja diktature 1946., prije 25 godina bankrotirala, krepala i raspala se na SDP HDZ HNS, s tim da je SDP naslijedio obiteljsko stablo (KPH-SKH-SDP), HDZ 60% članstva a HNS nekoliko inteligentnijih komunista…. te kada je HSS (osnovan 1904.) nakon dugo godina izvrsnog kormilarenja hrvatskom politikom, zbog svog pacifizma i odlaska u egzil 1946. danas vrlo slaba dezorjentirana stranka bez snage da se suprostavi krakovima KPH… danas imamo na izbor lijevi i desni krak hobotnice. Charlie Hebdo bi nacrtao dva govna, jedno staro koje 5 godina smrdi i jedno tek posereno koje nije još zasmrdilo. Zato sam glasao za Kolindu. Ne zbog lopovskog HDZa, ne zbog anemičnog HSSa, nego jer mi nije teško za domovinu od dva govna izabrati ono koje još ne smrdi. Naravno lažni moralisti su rekli da sam naivan i budalast jer treba zaustaviti lopovski HDZ bez obzira što njihovo novo govno još nije zasmrdilo, no s druge strane ti lažni moralisti nisu mi se pridružili kad je trebalo stati pred kordon policije oko HDZove zgrade i oko Markovog trga.
Hrvatske nacionalnosti sam se odavno odrekao u svim dokumentima, ali dok god sam hrvatski državljanin, nadam se ne zadugo, sto posto ću biti vjeran domovini i nadati se danu kad nećemo više volterovski naivno birati između govna koje manje smrdi već ćemo nakon 70 godina ponovno uloviti kormilo ove male barke.
Žao vam je što svjesno odabirem ne birati zlo, pa ni ono najmanje?
Harry, volio bih vam skrenuti pažnju na istu stvar kao i Tantoru. Naime iako čovjek voli fantazirati o Porscheu on ipak ima korist od golfa ili kadeta. Analogije u kojima se biranje između dva zla poistovjećuje sa nečime iz čega proizlazi ikakvo pa i najmanje dobro su logički pogrešne. Malo zlo ili malo dobro nisu usporedivi niti bi nas na isti način trebali motivirati na djelovanje.
Nadalje, ja ne čekam mesiju već trenutak u kojem će se početi govoriti o vladavini prava kojom se mora zamijeniti zlo. A mesije već odavno hodaju među nama koliko vidim i na tome možemo zahvaliti upravo izboru svih dosadašnjih “manjih zala”. Dakle hrvatski birač je u prosjeku formalist, bitno da je ispunio svoju građansku dužnost, jer mu je agitprop usadio tu moralnu vrednotu, a to što bira zlo, pa makar i ono manje, zapravo ga uopće ne brine. Tako mogu reći da upravo svi birači djeluju po najodurnijem socijalističkom načelu iščekivanja Godota, a ne oni koji odbijaju tako djelovati.
Ako se treba o čemu diskutirati onda to nije o ne izlasku na birališta već o tome zašto ljudi opetovano izabiru zlo. Ja kažem da je to zbog toga što u Hrvatskoj ne postoji vladavina prava te se demokracija svodi na teror većine koja odabire vladara koji će joj omogućiti izvjesne privilegije na račun nekog drugog čovjeka, u pravilu poreznog obveznika koji je već odavno pregažen što se broja i odnosa snage tiče. Omjer onih koji pune proračun i onih koji ga prazne, u biračkom tijelu, je 28:72. Ne vidim apsolutno nikakvu šansu da če ovih :72 ikada podržati ideju, a kamo li zatražiti reformu koja će skinuti barem malo tereta s leđa ovih 28:, jer to bi značilo da idu sami sebi na štetu. U tom smislu iako parazitiraju oni djeluju racionalno međutim riskiraju da danas-sutra postanu žrtve vlastite dogme. I ako ovako nastave sigurno hoće. Za to vrijeme ljudi koji čine 28: polako ali odlučno glasuju nogama preko granice.
Kao i kapitalac nisam glasao, ali volio bih da mi neko zaista objasni kako je to KGK “manje zlo”.
1. EKONOMIJA:
– Bila je član vlade Ive Sanadera koja je sigurno bila najbolja vlada za uhljebe, kronizam, rast snage sindikata itd. (mene ono što je Sanader navodno ukrao uopće ne zanima to je kikiriki stvar je upravo onog šta je ta vlada radila).
– Čuli smo da je protiv monetizacije, da želi vratiti Inu u hrvatske ruke itd itd..
– Pisani program (iako papir trpi svašta) je u tom pitanju gori od Josipovićevog.
2. DOMOLJUBLJE:
– Vlada HDZ-a je od Pupovca i SDSS-a napravila političku snagu.
– HDZ je glasao za dvojezičnost u Vukovaru (SDP protiv)
– Ako je Milanović uteg SDP-a i Josipovića šta reći za Karamarka koji je bio glavni Mesićev operativac? Mislim ako je on domoljub ja sam predsjednik svemira.
– Mirela Holy želi smanjiti utjecaj manjina (a najveća manjina je upravo srpska) i nema podrške HDZ-a po tom pitanju.
– U Vukovaru zločinci hodaju slobodni zbog HDZ-a i pomirdbe Franje Tudjmanja, a ne zbog SDP-a.
– Kakav god Perković bio država koja drži do sebe glavnog tajnog agenta ne izručuje. Zatvori ga, ubije ga, sakrije, ali sigurno ne izručuje. Gdje je tu domoljublje?
Sad molim zaista da mi netko objasni po čemu su to HDZ i KGK manje zlo od SDP-a i IJ? Glasati neću ni na parlamentarnim izborima (ako ne bude čudom neka nova stranka što neće), ali me zaista zanimaju ti argumenti…
P.s. Argumenti nisu “komunjare”, “udbaši” itd. jer po članstvu to više stoji HDZ-u, a i to zaista nisu argumenti.
Žao mi je što još uvijek ne želite priznati ono što jasno vidim na ovom blogu. A to je čvrsto uvjerenje da je Hrvatska vaša kuća, vaš dom i da može i mora biti što uredniji udobniji i sigurniji. Nije stvar u kandidatima, niti u tome je li institucija predsjednika uopće potrebna. Pravo nije pravda, pa se tako niti na izborima ne bira dobar nego bolji. Iz činjenice da ovaj blog postoji zaključujem da vam je važno da Hrvatska bude uredna bez obzira hoćete li ovdje dočekati starost. I to treba priznati i reći ‘da, jesam, pragmatičar sam, i biram manje prljavu svinju jer je ovo moja kuća i ono što te svinje useru i zamažu trebati će jednom netko očistiti’ a vjerujem da nemate još putnu kartu za Kanadu u džepu pa da možete s moralističke pozicije opaliti logički sud da je svejedno koja svinja zaprlja jer vi ionako nebute čistili.
Ako mislite da postoji diktatura birokracije i da 72% dugoročno kopa sebi grob, onda glasajte za boljeg kandidata koji je gluplji i koji će ubrzati taj proces raspada. A to što je vaš glas beznačajan sami ste si krivi, mogli ste se kandidirati ili podržati nekoga, ja bi prvi glasao za vas ili vašeg kandidata, pa bi imali dvostruko veći utjecaj.
Ne samo da postoji diktatura birokracije već i tiranija većine. Demokracija je naravno nešto što ipak ima više smisla od pukog preglasavanja i iskorištavanja preglasanih. 72% glasača na neki način ovisi o državnom proračunu kojeg puni tek 28% glasača. To je struktura biračkog tijela u Hrvatskoj. O tome sam pisao ranije.
Ne vidim kako bi se sudjelovanjem u “festivalu “demokracije”” manjina mogla suprotstaviti toj velikoj interesnoj skupini. Ne vidim niti da je to ostvarivo ikakvim političkim djelovanjem, barem ne kratkoročno. Ali ako već i gledamo da se raspad takvog sistema ubrza tada ponovno ne vidim kakvog bi učinka u tome imalo biranje “manjeg zla”, ili kako vi kažete “boljeg kandidata”. Način na koji se to može efektivno ubrzati jest kroz potpuno apolitično djelovanje. Djelovati tako da se uskrati gomili ono zbog čega izlaze na izbore i davanjem legitimiteta onima koji su spremni nad produktivnim članovima društva vršiti represiju. Dakle gledati kako pomoći ljudima oko sebe, kako razmijeniti dobro za dobro, i o tome ne reći ništa onima koji imaju interesa da se na tom dobru parazitira.
Čuo sam na radiju jedan ozbiljan astrolog kaže da je za Hrvatsku konstelacija posložena jako dobro za naredne 3-4 godine. Usporedio je to s prosperitetnim godinama kad je Sanader došao na vlast. Onda je ubacio malo cinizma da to vjerovatno nećemo znati iskoristiti na pravi način. Slušajući to mozgao sam…. 2015. + 5 = 2020. Kad bi do parlamentarnih i predsjedničkih izbora 2020. bili prosperitetna zemlja, to bi značilo da 3.000.000 ljudi ne ovisi o državi, ili da svaki dan 1644 ljudi odluči ‘od danas više ne ovisim o državi pa dokle ide’. U Zagrebu bi to bilo oko 400 ljudi koji bi se svakog dana probudili i rekli si ‘dosta ove sramote, život je kratak, pa dok me bog poživi neću više tuđe tražiti’. I tako svaki dan 400 ljudi. Jedno su računice, a drugo je kad imaš žive ljude. Tih 72% nema neki prekidač ON/OFF, koji se na izborima može isključiti tako da se izabere liberalna opcija. To je 400 ljudi koji svako jutro moraju donijeti odluku svog života, kad bi svi došli na Trg Bana i viknuli JA SAM SVOJ GAZDA, novine bi pisale o tome. Danas se ljudi hvale da su svoji gazde iz inozemstva, i novine pišu o tome. Zato jer oni koji ostaju u Hrvatskoj nemaju potporu da donesu odluke i da budu hrabri i poduzetni, pa ih ne donose i čekaju 2020. kad će svi odjednom doći na Trg ali tada u očaju tražeći zadnji dop. Ako se samo 1 od 400 danas skinuo s tuđe grbače, zaslužio je da ne moraliziramo nego da pomognemo vršiti prirodnu selekciju političara, jer taj 1 od 400 je jedan manje kad krene invazija zombija.
Ne znam baš kako bi ispunjavanje maštarija ,poput analogije o Porsche-u, moglo pomoći ovoj zemlji, osim možda u jačanju megalomanije ,tako prisutne kod nas. Nisam baš siguran da je to socijalistička tekovina, baš kao što nije John Deer traktor od 300.000 eura ulaganje za svakog seljaka, a on ima 1 il i2 hektara zemlje.Prije bih rekao da se radi o našem mentalitetu i želji da se predstavimo boljima nego li jesmo. Prije 7-8 godina kolega Izraelac me zapitao: “A zašto vam je toliko stalo do statusnih simbola,kad ih si ne možete pruštiti ? Nigdje nisam vidio toliko novih automobila, a imate nelikvidnost do neba,ne plaćate obveze,zadužujete se i time financirate sve ? U nas je normalno da ako si nešto ne možeš priuštiti ,da ćete obitelj i ti naći kompromis u skladu s mogućnostima.”
U vezi netom završenih predsjedničkih izbora, bio sam jedan od onih 60.000 ljudi, jer doista smatram da će ovaj omjer 28:72 samo rasti na uštrb poduzetnih,kreativnih i radišnih jedinki,prisiljavajući istinske praktične domoljube ove zemlje da potraže way out,bez obzira tko bio na vlasti, jer se naprosto radi o grabežu bez konca.
Pod načelo vladavine prava priznajem samo ono što se meni sviđa..
http://www.jurlandia.org/rol.htm
Dečki, ne donošenje odluke, nego samo puštanje da se stvar odigra kako bi se svakako odigrala i bez Vas je logika nežive materije. Stavili ste sami sebe u rang Vašeg bicikla a ne građanina. Pa @glembay18 je barem izašao i križanjem izrazio protest. I to je nešto….
Ma daj. Reci ti meni sad nakon izbora, koga briga za onih 60.000 protestirajućih glasova?
Logika nežive materije je upravo opetovano traženje rješenja tamo gdje rješenja nema. Da ne govorim o logici ponavljanja istih stvari i očekivanja drugačijih rezultata.
Živa materija u ovoj situaciji treba postupati onako kako sam napisao gore Harryju: “Dakle gledati kako pomoći ljudima oko sebe, kako razmijeniti dobro za dobro, i o tome ne reći ništa onima koji imaju interesa da se na tom dobru parazitira.”
Gledaj, ja znam što je tvoj problem. A to je što i previše znaš i što previše razmišljaš. Ali ti si ipak izuzetak. Sa druge strane gledaj to ovako: 60.000 ljudi (kojima je očito stalo) je ipak izašlo na izbore i po kiši i nevremenu samo zato da prekriže listić…. Glupani? Ne bih rekao. Očito su to također ljudi koji misle…. A ako u zemlji imaš 60.000 onih koji misle i koji uz to nisu lijeni i stalo im je. Pa zar to nisu i potencijalni TVOJI ljudi? Iskorištavanje prilike? Zvuči poznato 🙂
Ali ako pametni ljudi ostaju doma jer ne žele donijeti nikakvu odluku, pa makar i lošu, to znači da ostavljaju slobodan prostor lošijima od sebe da donesu bilo kakvu odluku. Razumiješ?
Ovo nije rasprava o tome je si li ti intelektualno i filozofski u pravu, jer se tu nemamo što raspravljati – jesi i slažem se sa tobom. Pa valjda to ne moram posebno naglašavati…..
Na žalost, život i politika ponekad zahtijevaju animalno ponašanje i AKCIJU. Takvu koja zahtijeva instinkt a ne razum. Bez toga NEMA politike. Većina ljudi (a često i svi) reagiraju na animalne podražaje. Tu intelektualcima koji ne žele prljati ruke – nema mjesta. A ti radiš baš to – ne želiš prljati ruke već to prepuštaš nekom drugom. Kužiš sada što ja govorim 🙂
Ja sam (malo) zaprljao ruke jer nisam htio da dokazana štetočina dobije još jedan mandat. Toliko jednostavno. Između ostaloga zahvaljujući i meni smo zato dobili tajnicu-plavušu sa čarobnim štapićem koja kaže da će Hrvatska biti najrazvijenija zemlja na svijetu 🙂
A ti nevjerniče i heretiče čak i u to sumnjaš 🙂 🙂
George Carlin,jest komicar ali dobro zbori.
“Vlada: ako odbiješ platiti nepravedan porez, tvoja će imovina biti konfiscirana, ako je pokušaš braniti, bit ćeš uhićen, ako se odupireš uhićenju, bit ćeš pretučen, ako se budeš branio od premlaćivanja, upucat će te. Ta procedura poznata je kao: VLADAVINA PRAVA.” Edward Abbey
Pa i jest vladavina prava – jačega.
To je Rechtsstaat – država propisuje i provodi silom, naravno.