Evo jednog friškog primjera kroz kojeg ćemo vidjeti zašto je političarima super – Povjerenstvo za sukob interesa kaznilo je ministra zdravlja s 20.000 kuna jer je svojevremeno “zrihtao” 50.000 kuna iz državnog proračuna nekoj udruzi. Tu kaznu će platiti u 5 rata po 4.000 kuna. Dok političari trunku višeg moralnog standarda u civiliziranom svijetu podnose ostavku zbog kupnje para čarapa službenom kreditnom karticom u slučaju Hrvatske nema govora o nečem sličnom. U tekstu također saznajemo da je ministar sklopio ugovor za kupnju “zelenog” automobila, a prije toga, znamo, država je njemu sredila mogućnost da takav automobil kupi uz pomoć poticaja, također iz državnog proračuna.
Međutim u zadnjemu nema ništa sporno, niti je za tu stvar kažnjen, jer kada bi nešto bilo sporno, i da je za to kažnjen, tada bi za istu stvar vjerojatno trebali biti kažnjeni i neki drugi pojedinci, bilo njegovog ranga ili nekog nižeg političkog ranga, ili pak koristoljubivi građani koji se uz pomoć tuđeg novca domažu trendovskih vozila. A to je nešto što nitko tko je koristio poticaje ne želi da se desi. Muljaža s udrugom je jedinstven prekršaj, poveziv samo s njime, i zato ga je lako sakncionirati. Zahvaljujući poticajima za kupnju ekološkog automomobila ministar je isti platio 30.000 kuna manje nego što će ga platiti neki drugi građanin kojemu poticaj neće biti omogućen. Kao i u slučaju bilo koje vrste poticaja tako i u ovom slučaju nema dovoljno novca za sve zainteresirane ali zato će uvijek biti dovoljno onih koji će snalažljivima platiti dio računa za stvar koju žele imati.
Dodajmo ovim brojkama malo soli. Da bi ministar dobio svoju plaću na ruke, recimo 20.000 kuna, i da će od te plaće svaki mjesec plaćati ratu kazne, potrebno je da 27 radnika s prosječnom plaćom (5500 kuna neto) plati porez na dohodak (bruto-neto kalkulator, prirez Zagreb). Ako u odnos stavimo radnike s plaćom od 3000 kuna, što je oporezivi iznos blizak minimalcu (koji se nakon porezne reforme više ne oporezuje) tada je potrebno da čak njih 303 plati porez kako bi se prikupio iznos potreban ministru da plati svoju kaznu. Tu kaznu on naravno ne plaća građanima od kojih dobiva novac već će taj novac uplatiti u državni proračun te će isti nakon toga prema osjećaju političara potrošen na nešto drugo, možda na neko novo službeno putovanje tog istog ministra pa će mu na taj način “osobni” gubitak biti kompenziran. Mi o tome, naravno, nećemo znati ništa.
Za poticaj za kupnju ministrovog zelenog osobnog automobila porez mora platiti još 41 radnik s neto plaćom od 5.500 kuna, ili čak 455 radnika s plaćom 3.000 kuna. Za onih 50.000 kuna koje je dao nekoj udruzi to je 68 radnika s prosječnom plaćom ili čak 758 radnika s plaćom od 3.000 kuna. I ima stol od 90.000 kuna. To si računajte sami ako hoćete.
Hoćete jedan vic o Lalovcu za primjer?
Dođe Lale jutros na posao i zaduži nas za milijardu eura, iliti 7,6 milijardi kuna. Pa kaže ma šta je to za vas milijun koji radite? Nećete ni osjetit! Kaže digitron fino 7.600 kuna po glavi zaposlenog, iliti 10 mjeseci svako od vas (prosječno plaćenih) plaća porez na dohodak i kvit smo taman pred Božić da možete fino opet trošit po dućanima i plaćat PDV. Jel to pošteno? Pa naravno! Pošteno nas zaduži!
I zato je političarima super!
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Odlican tekst. Nazalost, kod nas je neki moralni potez, ili cak shvacanje greske upravo iznimka, a ne pravilo. Daleko je to od kulture, i ikakve svijesti u normalnim zemljama. Upravo to je i razlog zasto smo gdje jesmo.
Bogatstvo i razvijenost nekih zemalja nije slucajnost, osim kad negdje ima nafte itd.
i nista nije preko noci.
Velika drzava, s nejasnom pot4rosnjom, upravo pogoduje rastu i razvoju ovakvog modela i korupcije.
Nevezano uz ovo, danas sam citao da je sprijecena delozacija nekih ljudi, koji su se ilegalno uselili u neki stan, i ne placaju rezije. U pitanju je Zivi Zid.
Jos jedna od pretpostavki za trzisnu ekonomiju, zastita prava na imovinu, uopce nije ispunjena. Eto. Uskoro ce i lopov kad nam s euseli u kucu, trebati dobiti pozivnicu sa cvijecem da se iseli. Sto reci?
Usporedimo sada tu kaznu (koja je uostalom iznimka) sa kaznama privatnicima (koje su pravilo) ako ne predaju neki papir ili račun za sladoled od 7kn.
Znači ako nekoga odrape 20.000kn za 7kn (ustvari za iznos PDV-a na tih 7kn), dakle ustvari recimo 2kn, tada imamo omjer štete naspram kazne 1 : 10.000. Ustvari omjer je još i veći jer se kazne pišu i onda kada nema nikakve štete.
Znači razmjerna kazna za ovog političara bila otprilike jednaka 10.000 x 50.000kn, dakle negdje oko 5.000.000.000 kn. Može i plaćanje na 12 jednakih mjesečnih rata 🙂
Problem je u tome što bi onda kazne za sve ostale (korumpirane sudce, odvjetnike, političare, direktore državnih firmi, neradnike, sabotere i sl.) trebale biti u rangu javnog duga RH. Matematika je ku*va…..
Ali na svu sreću nismo tako nisko pali pa da jednako tretiramo uzvišenog pripadnika “elite”, kao što tretiramo običnog poduzetnika? Stoga se nadam da će ova kazna biti nadoknađena dodatnim beneficijama i da se takve gluposti oko kažnjavanja eminentnih članova društva ipak više ipak neće ponavljati.
Umjesto takvih lakomislenosti i opasnih presedana treba znatno pojačati presiju i pokazati odlučnost i snagu državnog aparata prema obrtnicima i vlasnicima malih firmi koji su se uzoholili i razmnožili preko svake mjere….
Osnovni problem je moral, kojeg nema u postulatima društva kao takvog.Nije li ono Tolstoj još napisao: “Kako netko može biti dobro, ako pak pati na moralnoj strani ?” Igor Mandić je to dobro dijagnosticirao- stari sustav se srušio, ali novi nije uspostavljen, dapače, sklepan je od priručna materijala,velikih fraza ,izigravajući Potemkinovo selo (odoh u Rusiju,očito !). Moral, kakav moral u društvu koje je definirano doskočicama poput mišljenja autoriteta Ustavnog suda Smiljka Sokola (“Novac nije imovina”) ili pak čuvara državnog pečata Ivana Milasa (“Kilo mozga 2 marke “).
Političari su kasta per se, dokazivo i empirijski-niti jedan od njih nije uhićen,osuđen, degradiran ovih skoro 25 godina za bilo koje kriminalno djelo, korupciju,nepotizam, kršenje zakona,Ustava, itd., samo ako je ostao u svom jatu (stranci) na zatvorsku kaznu,najgore što im se moglo dogoditi je guljenje krumpira u “Caritasu” kao Čobiju.
Slično je i s recimo direktorima javnih tvrtki,agencija i sl.
Ovo očito kršenje ravnopravnosti građana i njhovih prava po Ustavu u svim sferama, od plaćanja poreza do kriminala, ne izaziva,gle, nikakav zazor pri Ustavnom ili Vrhovnom sudu, jer se radi o sinekurama i političkim dogovorima, gdje može doći i tajnica, ako ima vezicu.
Nedavno mi prijatelj iz Skandinavije veli : “Znaš, kod nas ti imamo ispomoć od komora i diplomacije koja nas prati u investicijama, pa imamo karte i boje za stupnjeve korupcije i pravne nesigurnosti za zemlje. Za vas i neke druge ne možemo naći dovoljno jaku odbojnu boju za investicije i upozorenje na pravnu nesigurnost/korupciju, na žalost !”