Oznake
automobil, BMW i3, hibrid, hybrid, poticaji, poticaji za kupnju električnih automobila, Prius, Tesla
U ožujku prošle godine pisao sam o poticajima za kupnju električnih automobila, kako oni utječu na trgovce automobilima, kako na kupce automobila ali i na porezne obveznike. Nije bilo potrebno uložiti previše mentalnog napora da se pretpostavi kako će sredstva namijenjena subvencioniranju biti brzo razgrabljena te da će se mjera prezentirati kao vrlo uspješna. A kako i ne bi, jer glavni akteri priče su političari koji smatraju da je njihov posao da jednima uzimaju kako bi uzeto davali drugima, te s druge strane građani kojima se pogoduje. O uspjehu stvari slušat ćemo samo iz usta političara i usta povlaštenih građana. Priča se i jednima i drugima toliko svidjela da su političari odlučili sredstva namijenjena istoj stvari za ovu godinu uduplati, a da se stvar dobro zakalemila saznajem i u novom broju Auto Kluba koji kaže da je preko 400 vozila, što hibridnih, što električnih, već zakapareno, i čeka da država pusti lovu i oni dođu u ruke svojih ponosnih vlasnika.
Blago si ga povlaštenoj ekipi. Političari imaju opravdanje za vlastito postojanje, a ponosni vlasnici high-tech igračaka razlog više da im drže štangu. Ruka ruku mije. Povlaštenima još treba izgraditi i punionice širom Lijepe naše kako bi se mogli lakše kretati, za što će nema sumnje ključnu ulogu odigrati politikanstvo i lobiranje, jer kamo bi došli kada bi utičnice u vlastitim kućama dali “besplatno” na raspolaganje svima koji voze na struju. Koliko bi ih onda koštao kilovat struje po kilometru i bi li onda klasne neprijatelje nalazili u onima čije vozilo ima bateriju većeg kapaciteta i koji eno baš čeka iza ugla da drugome nabije račun za struju? Socijalizirati treba trošak, a ekologija, koja se ovdje još nikome nije stigla ogaditi (pitajte španjolce o iskustvu sa solarnim pločama), će poslužiti kao dobro opravdanje za isto.
Oni čija se riječ ne čuje i u ovom slučaju su porezni obveznici. Nema sumnje da i među povlaštenima ima poreznih obveznika, čak vjerujem da su u debeloj većini, no u odnosu na poreznog obveznika nije kupio jedno takvo vozilo koliko su ovi povlašteni porezni obveznici zapravo porezni obveznici, a koliko porezni konzumenti? Poticaj možemo zamisliti kao jedan obilan povrat poreza za odabrane građane. Ni u ludilu nije moguće isplatiti ga svima, prema načelu jednakosti zakona, već samo odabranim, malobrojnim građanima. U ovom slučaju to su oni koje je država odabrala da prime poticaj za kupnju e-automobila. Jer kada bi poticaj bio dan svima, prema načelu jednakosti pred zakonom, svakom u jednakoj mjeri i u istom trenutku, tada bi država momentalno ostala bez novca, odnosno shvatili bismo da država zapravo nikome ne daje ništa niti mi što dajemo sami sebi, a posredstvom države. Kada govorimo o poticajima tada svjedočimo o igri s nultom sumom, u kojoj da bi netko dobio drugi mora izgubiti, što i jest karakteristična posljedica planske (političke) redistribucije. Za razliku od distribucije putem tržišta ovdje ne postoji tzv. win-win situacija gdje obje strane od transakcije imaju korist.
Priča o poticajima tek je priča o borbi za osobnu korist posredstvom države, priča o prebacivanju troškova ispunjenja vlastitih želja i ideala na nekoga drugoga, sasvim legitimna, nema što, jer zakoni su takvi, umjesto na pravo usmjereni su na pravdu, bilo ekološku, socijalnu ili neku drugu, u konačnici svejedno. U očima klasičnog liberala ovo je krajnje nemoralna rabota.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Po meni, apsolutno sve poticaje treba ukinuti. Krenuvši od poljoprivrednih. Ako nešto žele poticati, neka smanje/ukinu porez(e) za to nešto.
Ako bas zele rezervirati neki novac za specificnu namjenu, neka ga ubace u HBOR, pa ga plasiraju kao kredit sa 1% EKS.
Kud baš HBOR? Ako se ikada napravii ljestvica katastrofa u ovoj zemlji, HBOR je sigurno među prvima.
Porezi su “nužno zlo”, pa zato što su manji to bolje, ali državni poticaji su nepotrebno čisto zlo, nepravda, socijalistička pljačka, otimanje jednima da bi se privilegiralo druge.
Poticaji su vjerojatno i protuustavni jer naš Ustav propisuje:
“Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu.”
Davanjem poticaja privilegiranim poduzetnicima krši se Ustavom zajamčen njihov jednaki pravni položaj na tržištu, a dugoročno svi poduzetnici koji svoje poslovne pothvate temelje na poticajima u pravilu propadaju.
Po meni je problem u diskriminaciji. Zašto se jednako ne subvencioniraju automobili na vodenu paru. Vodena para je 100% čisti izvor energije. Poznata je još od vremena starih Perzijanaca, a vjerojatno još i ranije. Stare Grke da ne spominjem. Kod ispuštanja vodene pare, para se raspline i ostaje samo čista voda, vjerujte mi na riječ imao sam prilike osobno svjedočiti tome procesu.
Dakle potpuno ekološki. Isto tako sa vodenom parom se može i peglati, ali se pri tome ne ostaje dužan bankama što je još jedna prednost koju ne treba zanemariti. Pri svemu tome tečajne konverzije nisu problem jer je pretvorba vode u vodenu paru i obrnuto kontrolirana termodinamikom koja je konstanta a nije produkt bankovne politike.
Također kada stvari izmaknu kontroli para može izaći i na uši pa se time smanjuje pritisak koji bi inače izašao malo niže i stvorio ekološki problem. I još pri svemu tome se para može lijepo vidjeti, pa kada iscuri može se odmah reagirati, dok je elektricitet nevidljiv i još nitko ustvari nije za pravo dokazao da isti stvarno postoji, osim što nam ga redovno zaračunavaju na osnovu nekakvih glupih brojeva iz one kutije na zidu. Samo Vi tumpleki za tehniku to jednostavno ne ponjimajete.
Što je najbolje od svega, vodene pare (magle) ima svuda oko nas, besplatna je i samo je treba strpati u spremnik i možemo je odmah koristiti. Ne trebaju žice, transformatori, elektronika, i sva ostala čudesa koja koštaju hrpu para.
Čudi me da nitko ovdje osim mene sve-pametnoga ne reagira na takvu očitu nepravdu i glupost.
Sve te komparativne prednosti koje para ima se sustavno trpaju pod tepih. I sada se elektromobil smije subvencionirati a paro-mobil ne. Između ostaloga razlog za to je što su elektro-mobili u modi i IN, dok su paro-mobili za seljake. Ta malograđanština je ono što mene posebno žulja. A sve je to stvar negativne propagande.
Ali i tome je moja mudrost našla lijeka. Potrebno je propagirati nove super moderne i super čiste MAGLOMOBILE. To zvuči i moderno i misteriozno. Stoga će to zadovoljiti i sve metroseksualce i njima pridružene članove. I seljake i građane. I nacionalne i seksualne manjine. Svi će se na kraju voziti u MAGLOMOBILU.
To na kraju može dovesti do neslućenog razvoja, a time će biti udareni temelji i razvit će se potpuno nova znanstvena disciplina – MAGLONOMIJA.
Zato smatram da ne treba ukidati poticaje, nego da treba još i puno više poticaja, ali isključivo u ČISTU MAGLU, pardon, vodenu paru. Siguran sam da će se državni organi puno prije složiti sa mnom a ne sa ovim tu Kapitalcem, koji jednostavno ne razumije kako to sve skupa funkcionira…..
Napominjem da je ovo gore čista IRONIJA i SPRDNJA na vladina konstantna ulaganja otetog novca u MAGLU 🙂
P.S. Inače odličan članak….