Oznake
Država, helikopter, Kiowa, MORH, PDV, porez, porezni obveznici, proračun
MORH je od SAD-a dobio na poklon helikoptere pa usput izvijestio javnost kako će za njih morati platiti samo PDV u iznosu od 100 milijuna kuna. Ne znam koji je razlog za ubacivanje PDV-a u priču. Valjda da narod dobije osjećaj da je stvar “dobivena” jeftino. U toj priči je ipak bitno nešto drugo.
Država neće platiti PDV jer to zapravo ne čini (niti može). Ono što država čini je jednostavni računovodstveni manevar u kojemu novac prebacuje s jednog računa na drugi, a oba računa su u njenom vlasništvu. Država ne može plaćati porez jer to bi značilo da potražuje novac sama od sebe, a to je logično nonsens. Ne možete sami sebi biti dužni novac kojeg upravo držite u rukama. To naravno ne znači da se cijelu stvar ne može prezentirati drugačije, recimo u svrhu propagande odnosno kako bi se obmanjivanjem drugih postigao neki cilj. Relativna je stvar koji je to cilj. Kada biste pokušali javno demonstrirati to da sami sebi plaćate porez, i pritom mahali novčanicom koju upravo spremate sami sebi platiti, vjerojatno biste završili u ludari. Kako po istom pitanju državu apsolutno nitko ne kritizira, a kamo li sankcionira, možemo reći da je ona već ostvarila izvjesne ideološke ciljeve u svoju korist, a građanima na štetu.
Iza spomenute cifre ipak postoje konkretne relacije. Tih 100 milijuna kuna je trošak poreznih obveznika. Da bi MORH mogao “platiti” porez državi prethodno je od te iste države morao dobiti novac, svoj budžet. Dakle sada će MORH dio tog novca, u iznosu PDV-a, vratiti natrag odakle je došao. Ali važnije od svega toga jest da fiskalne egzibicije započinju u trenutku kada država (blagim ili grubim) represivnim metodama pretače novac iz džepova poreznih obveznika u državni proračun. MORH će vratiti dio novca u državni proračun, međutim država taj novac neće vratiti u džepove poreznih obveznika već potrošiti na nešto drugo, možda ponovno dati MORH-u na raspolaganje. Možemo reći i da je ovaj trošak nastao davno prije, u trenutku kada je poreznim obveznicima oduzeto 100 milijuna kuna, a ovo sada je tek davanje do znanja tim istim poreznim obveznicima na što je država potrošila njihov novac. Nekima će to biti utješno, nekima predmet kritike, a neki će ostati indiferentni misleći kako država ima vlastiti džep ili barem uzela novac iz susjedovog ali nikako njihovog (što možda i najbolje opisuje stvarno stanje stvari u ovoj državi).
Izjava o MORH-ovom plaćanju PDV-a mogla bi se preformulirati u sljedeću, odnosno jedino tako formulirana izjava bila bi u potpunosti točna:
“Nabava helikoptera porezne obveznike će koštati 100 milijuna kuna”
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Mene fascinira nešto drugo. Bez obzira što je riječ o relativno starijim helikopterima, (ali očito dobro održavanima), bez obzira što su isti namijenjeni za podršku napadnih operacija kopnene vojske a ne kao nezavisna zrakoplovna snaga, i bez obzira što nemamo pilota za te helikoptere, ipak je riječ o respektabilnim strojevima koje ti netko – poklanja.
I sada umjesto da država uzme koliko god može tih helikoptera (poslužit će za rezervne dijelove ako ništa drugo), ona ograničava MORH tako da ovaj ne može prihvatiti koliko mu se nudi na pladnju….
Ova država stvarno ne samo da radi protiv interesa vlastitog naroda, nego i protiv sama sebe. Nevjerojatno. Čisti kanibalizam.
Kao da nisu mogli donijeti odluku da se na tu vrstu poklona PDV ne plaća. Pa sve te saborske zastupnike i cijelu vladu treba baciti u kavez za majmune i onda izgubiti ključ…..
Neće koštati porezne obveznike 100 milijuna kada se opet vraća u proračun. Zapravo će ovi helikopteri koštati 0 kuna. A novac iz proračuna će na kraju otići za plaćanje kamata na dugove koje država ima. Tako da će uglavnom plaćanje dugova (pitaj Boga kome) koštati porezne obveznike 100 milijuna kuna. A tu je i još jedna lijepa stvar u cijeloj priči. Da nema države (ili država – SAD-a i Hrvatske) ne bi bilo niti helikoptera nego bi mahali rukama i pucali iz kalašnjikova glumeći helikoptere. Između ostaloga i zato je država tako dobar izum koji je tako nakaradno uništen od strane raznoraznih lopina, manijaka i luđaka na račun 95 % normalnih građana. Država je jedan od najboljih izuma u povijesti civilizacije. Problem je u tome što su upravljanje državom preuzeli (od samih početaka) raznorazni bogataši (koji su se javljali u svim oblicima i formama) i koji su vlastite interese nadmetnuli interesu svih drugih građana neke države.Ali ovako jedno pitanje. Kada država ne bi postojala i kada ne bi bilo poreza nego kada bi svatko morao plaćati nekome za usluge koji mu taj pruža. Recimo Todorić Ivica bi morao plaćati vlasnicima cesta, privatnoj policiji, privatnim školama, privatnim bolnicama, privatnim kanalizacijama, privatnim vodama, šumama, privatnoj vojsci itd. – uglavnom svemu što mu treba za uredno poslovanje kolika bi mu bila konačna računica? Drugim riječima bili više novaca potrošio da poplaća sve one usluge koje koristi za svoje poslovanje a koje su sada kao javne ili bi više troši što plaća ovaj poreze? Koje btw. svaka veća kompanija više uglavnom niti ne plaća …. koja bi bila konačna računica za poslovanje da sve moraš plaćati što je sada pod domenom javnoga?
Neće koštati porezne obveznike 100 milijuna kada se opet vraća u proračun.
Neće ih koštati nego ih je već koštalo. To piše i u tekstu.
Država je jedan od najboljih izuma u povijesti civilizacije.
Država je daleko lošiji izum nego što se smatra. Moć koju pruža država jest magnetski privlačna lopinama i u pravilu se takvi bave politikom ili vis a vis politike ostvaruju svoje interese. Te interese u propagandi predstavljaju kao “javne” ili za “opće dobro”. Sve nam je to jako dobro poznato.
Zlih ljudi će uvijek biti i zato se državu treba zauzdati u jasan okvir kojeg neće moći prelaziti pa će biti malo bolja no što jest sada
.
Koliko bi Todorića što koštalo na slobodnom i nereguliranom tržištu me iskreno zaboli patka. Na slobodnom tržištu uspješan je onaj koji najbolje zadovoljava interese krajnjih kupaca, a ne onaj koji dobiva povlastice od države. Sasvim jasna stvar.
Koje su ovo mućke naših odlikaša iz Vlade-eto,vele da će uzeti 16 helikoptera,i to proizvodnje 2011 i 2012. Koji su to eksperti,i ne znaju da se dotični model prestao proizvoditi 2000.godine. Usput,kako se došlo do iznosa PDV-a od 100 miliona kuna ? Radi se o rashodovanim mašinama,a vrijednovane su oko 3,8 miliona US dolara po helicu !?
Da ne ostvaruju putem države ostvarili bi putem neke druge organizacije. Težnja za moći je ljudska potreba i ona će se svakako realizirati – da li kroz državu ili kroz neki drugi oblik organizacije (npr. velike korporacije) ili ekonomske institucije ala MMF – tako svejedno. Ipak, to su dva zla – jedno zlo je država koja je ipak, ajmo reći, javna ili zajednička. Drugo zlo je, recimo neka korporacija, koja je privatna. E sada puno će se lakše ljudi obuzdati i popraviti vlastito zajedničko zlo (državu) nego nečije privatno zlo npr. korporaciju. Zbog toga je država najbolji mogući način ujedinjavanja. Na kraju krajeva imamo neke izbore u kojem sudjeluju svi građani nekog teritorija. Kako bi drugačije to moglo izgledati da nema države. A kako bi ta država drugačije mogla izgledati da nema poreza. S time da ti porezi nisu toliko veliki zbog države kao države nego zbog dugova koji guše svaku državu. A zašto su države toliko dužne? Uglavnom, do sada nije izumljena bolja institucija od države koja bi ljudima na nekom teritoriju u većoj mjeri mogla jamčiti fizičku i materijalnu sigurnost. A ovo pitanje nije vezano za Todorića. Nego je pitanje poreza. Svaka firma u svojem poslovanju koristi javne usluge. Što izravno kao npr. ceste što neizravno npr. zaštitu imovine (policiju, vojsku, pravosuđe,ima obrazvane radnike koje je država naučila pisati, ima zdrave radnike jer ih država cijepi, liječi itd.). Pitanje je bilo ovakvo – da li, recimo, Microsoft više novaca dobije od raznih država što koristi sve te besplatne usluge ili više novaca uplati u proračune država u kojima posluje (ili drugačije rečeno – kada bi plaćao sve usluge koje koristi, što izravno što neizravno, bili ga to stajalo više nego što sada plaća poreze?). Vjerojatno je ovo drugo. Iz toga slijedi logičan zaključak da države rade u interesu privatnog kapitala na uštrub običnog puka iliti šire javnosti. Dakle, država je zlo ali ovako kako je posložena zlo je uglavnom za sirotinju i šljakere, a pogoduje privatnom kapitalu.
Prije svega ovo uopće nije rasprava o tome treba li država postojati ili ne. Ovo je rasprava o ludostima koje se dešavaju kada se velika količina novaca SILOM preusmjerava u zajedničku kesu, i onda daje u ruke onima koji ne snose nikakvu realnu odgovornost za rezultate. Dakle rasprava o KVALITETI.
A ove priče o cestama i pravosuđu i zaštiti više nisu niti za malu djecu u vrtiću. Molim ne pokreći razgovor o abecedi, nego se potrudi i prouči stare postove na ovom i na srodnim blogovima. Kada odradiš domaću zadaću, tj. uložiš dovoljno truda, onda se vrati i ravnopravno komentiraj. Ovako “instant” možemo uvijek počinjati iznova i objašnjavati što je već puno puta dostatno objašnjeno……
A kako će nego u zajedničku kesu? I kako će ako ne silom? I kako ćete bez zajedničke kese? Tako možete raspravljati i o tome kako ćete graditi autoceste u nekoj drugoj galaksiji bez obzira što nemate pojma što se događa u drugoj galaksiji. Preciznije govoreći bavite se utopističkim idejama. Komunisti su barem znali reći tko će graditi bolnice, tko škole, a tko će biti zapovjednik vojske … Sa ovim zalaganjem za kvalitetnijim vođenje zajedničke kese (što god to značilo – tko bi tu kesu trebao voditi? – valjda institucije države) i nekim društvom koje bi se samoreguliralo kroz privatne interese koji bi na kraju doveli do društva poštenja i ljubavi postajete bogovi utopizma. Komunisti su za vas ljudi koji čvrsto stoje na zemlji 🙂
Jasno, jasno, potrebno je još više nego do sada sve novčane tijekove kanalizirati kroz državu. Pa kada 60% nije dosta, onda neka bude 80% pa će možda efendiji biti dovoljno. A ako se netko buni, treba zaposliti još batinaša kako bi silom utjerivali. Tako, samo tako. Sve drugačije opcije su naravno utopija, i ozbiljni ljudi ih neće uzeti u razmatranje kada vidimo da je ovako baš super.
A što se tiče komunista i zemlje, i armirano-betonski stup čvrsto stoji na zemlji…. daj molim te odi provocirati negdje drugdje, među svoje kom-patriote.
I jesam proučio sam ovaj i sve popratne blogove (ove s lijeve strane) i vjerojatno nisamo položio domaću zadaću … jer nisam uspio shvatiti kako je to sve zamišljeno. Shvaćam i podržavam naglasak na slobodu, pravo na osobnost, shvaćam da se može reći da je država i društvo prilično represivno i da izluđuje ljude, shvaćam da ima korumpiranih političara itd. Ali zasigurno rješenje se vjerojatno mora tražiti u okviru popravljanja tih država a ne u okvirima koji se predlažu po tim novopečenim portalima. Ako se uopće ti okviri mogu pohvatati jer se uglavnom kreću od mainstream pljuvanja javnog sektora, malo pljuvanja po marksistima, malo pisanja o novcima i malo veličanja nekih korporacija. Živa utopistička konfuzija. Zlatna sredina je neko temeljeno životno pravilo pa tako i sve previše radikalno npr. komunističko ili libertarijansko ne može biti na ovome svijetu a da donese dobra. Ne ulazeći u problem novopečene libertarijanske ideje u Hrvatskoj i njihovih zastupnika u čijim žilama uglavnom teče komunistička krv njihovih roditelja ex. direktora komunističkih poduzeća. Daj molim te pogledaj tu bagru koja danas zastupa po novinama i udrugama te moderne ideje s naglaskom na privatnom kapitalu i manjim porezima. Rođeni u Zagrebu 60-70 tih godina prošlog stoljeća. Tata partijac udarnik direktor nekog komunističkog poduzeća, stan u središtu grada i pripadnik zlatne komunističke mladeži. A danas sin razmetni postao libertarijanac i bori se za tutto kompleto slobodno tržište bez poreza koji hrani uhljebe 😀 I to zato što ima firmicu koju je ovako i onako ima jer mu je tata bio partijski direktor i koji, uglavnom zahvaljujući istim štelama od tate ili djece od tih tata direktora, 60 % prihoda ostvaruje od države. Katastrofa. Što je da je, možemo se složiti da u ovoj državi ništa nije normalno.
potreban je golem skok da se prestane razmišljati u okvirima države. kad razgovaram s ljudima o ovakvim temama, osjećam se kao da nagovaram ribu da odj..be more i naseli se na obali. svi oni vide ovakove nelogičnosti, pa ipak ne pristaju na stvarna rješenja, valjda iz straha da bi se svijet odmah pretvorio u mad max distopiu. zlatna sredina u nasilju nije stvar kojoj treba težiti. sredina od biti pretučen i pokraden s jedne, i ostavljen na miru s druge strane je biti ili pretučen ili pokraden.
bagra koja danas zastupa liber ideje napokon zastupa moje interese, za razliku od njihovih roditelja koji su jahali moje roditelje. u slučaju da te njihove nove (sic!) ideje prevladaju, i da njihove ilegalno stečene firme prestanu 60% posla dobivati od države, tko profitira od toga ako ne vi i ja?
Ako je točno da si sve proučio moguće su sljedeće opcije:
Nisi se dovoljno potrudio da shvatiš – nema smisla razgovarati – potrudi se jače
Provociraš da ti prođe vrijeme – nema smisla razgovarati – idi provocirati drugdje
Komunista si u duši – nikako nema smisla razgovarati
P.S. Tvoja analiza problema je točna, ali zaključak je pogrešan. Niti jedan od ovih blogova (osim i to možda “tkojejohngalt”, ustvari ne nude konačna rješenja, nego samo ukazuju što sigurno ne valja i koji su uzroci tome.
Stoga je optužba da su isti u “zraku” i “utopistički” – glupa. To što je istina kako niti jedan ekstremizam nije dobar i kako je “zlatna sredina” neko najbolje rješenje opet ne znači ništa.
A ne znači ništa jer mi živimo u ekstremizmu, a od nekakve “zlatne sredine” smo udaljeni kao odavde do središta galaksije. I što je tako, to nije slučajno nego postoje jasni uzroci. O kojima se ovdje priča. Što nekima naravno ne paše.
To je eto jedna mala “sitnica” koji si ti uz sav navodno uloženi “napor” i “proučavanje” nekako uspio zanemariti. A o toj ugrađenoj sposobnosti zanemarivanja očitoga je već dovoljno napisano u sklopu tipičnog psihološkog (psihijatrijskog) profila socijalista….. da se ne lažemo.
Ne nudi konačna rješenja nego analizira stanje 🙂 Marx je barem umro pa može reći nije stigao ponuditi sliku komunističkog društva, a ovo vaše analiziranje stanja se zove utopizam … fantazirate kao djeca u vrtiću. A što se tiče socijalista i komunista, kao što sam napisao u prethodnom komentaru, slika libertarijanskog pokreta u Hrvata je vrlo zanimljiva.
Evo pogledaj recimo ovaj članak na tportalu i ta imena 🙂
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/343105/Treba-nam-vise-a-ne-manje-kapitalizma.html
He-he. Sve iz obitelji komunističkih direktora, udarnika partijaca …. Vidi likove … zlatna mladež komunikzma 🙂 …. te ih tate smjestile na Pravni fakultet, te imaju firmice koje uglavnom rade samo s državom i to preko SKOJ političkih veza ili veza iz mladeži SDP-a, te su docenti sa skoro 50 godina na FFZG-u po pitaj Boga kojoj kvalifikaciji i na čiji račun … daj sačuvaj nas takvog libertarijanizma na hrvatski način. Uzmite si nove lidere. Evo najbolji lider za vaše ideje, bez zaj…, je Željko Kerum. Čovjek ne poštuje sustav, mlati paru, slobodna je duha … jedini pravi libertarijanac u Hrvata koji je javno eksponiran. Tako da se manite upiranja prsta u socijaliste i komuniste jer su oni pravi bijelokonjaši upravu u vašim redovima 🙂
Čovjek ne može odabrati u kojim okolnostima će biti rođen niti čiji genetski materijal će nositi u sebi.
Što zapravo znaš o ljudima koji su navedeni u tom tekstu?Taman da potječu iz komunističkih obitelji zašto misliš da ih to čini manje dosljednima u zagovaranju promjena u smjeru liberalizma? Ja sam također naveden u tom tekstu međutim ja nemam nikakve veze s komunizmom niti sam zbog svojih roditelja radnika (metalurga i obućara) imao ikakve povlastice kako u bivšem tako ni u sadašnjem režimu. Sama činjenica da se ja ne uklapam u tvoju paušalnu ocjenu razbija do temelja tezu kako smo mi svi isti i iskvareni i da nas sačuva Bog od takvog libertarijanizma. To ti je totalni fulanac.
Mislim, ako čovjek nema pravo imati vlastitu svijest i volju, biti drugačiji od predaka, već smatraš da on mora striktno poštivati svoje porijeklo i nasljeđe, odnosno da je on a priori to što su i njegovi preci, onda se u tvojoj poziciji zapravo radi o nekoj vrsti tradicionalističkog fanatizma ili teške indoktrinacije.
@markic je obični mučki provokator i socijalistički agitator.
Mora da mu je pra-baka bila Rosa Luxemburg, a otac kojeg nikada nije vidio (na kratko je bio u Jugoslaviji na razmjeni studenata nesvrstanih) i potom je nestao bez traga nakon jedne akcije vladinih snaga protiv Kastrovih gerilaca i domaćih revolucionara u Africi 🙂
Stoga ga treba razumjeti, jer ipak ne pada jabuka daleko od stabla. On to najbolje zna 🙂
Ima veze. Jer recimo ne možeš dobiti posao na nekom fakultetu samo iz razloga što si “iz pogodnog miljea” ili iz “dobre komunističke obitelji” (opaska Pravo) i istovremeno biti libertarijanac – zašto? Zato što je dobivanje posla temeljem obiteljskog podrijetla kronizam i nepotizam.Je li tako. Ne možeš biti kronist koji sjedi na faksu i zastupati libertarijanske ideje. Je li tako? Isto se tiče velikoj broja navednih “poduzetnika”. Voditi firmu temeljem poznanstva iz SKOJa ili iz mladeži SDP-a baš i nije za poduzetnika godine (nažalost kod nas je jer upravo takvi jesu poduzetnici i govornici godine). Ne samo to nego većinu prihoda često ostvaruju od države, a svi mi koji tu živimo znamo kako se posluje s državom. I što to sada nije paradoks da mutiš (ops. posluješ) s državom i političkim strankama a istovremeno se boriš protiv države za koju govoriš da je aparat koji olakšava razne muljaže. I konačno, stvar je ideologije. Jer ako si sve što imaš stekao jer si sam ili je netko od tvojih bio komunistički udarnik ne možeš postati nešto potpuno suprotno (libertarijanac) samo tako. Možeš, ali tu nešto smrdi. Pojednostavljeno ispada ovako – bio si komunisti-kronist-nepotist lopov (ti i/ili tvoji bližnji) i sada kada si dovoljno pokrao (što u Jugi što temeljem konekcija iz Juge) odlučio si da ne želiš više plaćati poreze jer ti je ukradeno postalo predrago pa si počeo pričati okolo o libertarijanizmu. Tako izgleda ta ekipa. Ne brojim krvna zrnca nego uspoređujem što određeni ljudi danas zastupaju s onim što jesu, kako su to postali i što uglavnom i danas rade. I mogu reći jedino u Hrvatskoj 🙂 + Srbiji i Sloveniji, tj. ex. Jugoslaviji.
I da sorry to što ti nemaš takav background ne mijenja stanje stvari da većina drugih ima background od nekoliko varijabli – komunizam, skoj, politička mladež, politika, nepotizam, kronizam …. gdje je tu točno libertarijanizam? I što nisu ti ljudi onda zadnji koji mogu upirati prstom u bilo koga, govoriti o porezima, uhljebima, državi …. socijalizmu i komunizmu.
Prema tome jednom uspostavljeno socijalističko društvo nikada ne može postati liberalno društvo. U tome ima nešto ali to nema veze sa ovime što govoriš. Demontaža socijalističkog društva nije moguća, ili je teško ostvariva, ne zbog ljudi koji se usuđuju tako nešto zagovarati, a dio su tog društva (ne vlastitim odabirom), već zbog toga što je socijalizam indoktrinirajući, na umove ljudi djeluje poput droge te oni misle da drugačije od toga ne može i ne treba biti.
Žao mi je što ovu diskusiju uništavaš etiketiranjem ljudi. Poznaješ li ti te ljude o kojima tako govoriš i što zapravo znaš o njima?
bilo bi odlično kad bi sad ti bivši neimenovani rukovodioci i njihova djeca, koji su se nakrali toliko da sad žele izbjeći plaćanje poreza, uveli libertarijanski princip funkcioniranja države.
samo ne znam zašto bi to učinili kad im ta krađa to tako dobro ide.
Mislim da je posljedica teške indoktrinacije smatrati da djeca negdašnjih komunista ne mogu iskreno zagovarati libertarijanizam. Međutim ovdje nije riječ niti o tome. Ako obratiš pažnju na taj detalj, priču o nekakvom komunističkom podrijetlu i benefitima, vidjet ćeš da se radi o nemuštim insinuacijama. Pozivam tebe i markica da se javno izjasnite što stvarno znate o svakome od spomenutih ljudi pa da vidimo o čemu se tu zapravo radi.
nisam ni otvorio njegov link, ne znam na koje ljude markić cilja 🙂
poanta mog upisa je bila da uopće nije važno tko bi se i iz kojeg interesa zalagao za libertarijanstvo. po mom mišljenju najveći problem tih ideja je da su one nepoznate… zapravo mistične, kao neka crna magija koja, ako je probudimo, može uništiti svijet kakav poznajemo:)
ne znam što bi to radili ‘ neiskreni zagovaratelji libertarijanizma’, al ne vidim kako bi nam to štetilo.
al zanimljivo je kao ideja, kao šta neki hrvatsku samostalnost pripisuju unutarnjem sukobu unutar komunističke partije, odričući tuđmanu iskrene namjere ( obično se spominje pljačka kao uzrok, 20 obitelji i to 🙂 a koja je rezultirala boljim političkim okolnostima, tako bi se i ova predmetna zamišljena urota isplatila svima samo tako! ( osim uhljebima, doduše:)
Pardon, nisam te razumio isprve. 🙂
Da, priča o lopovima koji zagovaraju libertarijanizam, a “dokazano” žive ko bubreg u loju zahvaljujući sustavu uistinu nema nikakvog smisla niti uporišta u stvarnosti. Osim markicu valjda. 😀
Libertarijanske ideje su apstraktne, a kako su ljudi ovdje vrlo tašti tako smatraju da je vjerojatnije riječ o vudu magiji nego li o nečemu s jakim uporištem u političkoj filozofiji. E sad, problem tih ideja nije to što su one apstraktne već u onome kome su apstraktne pa tako dolazimo do karekterističnog mentaliteta i svjetonazora ovdašnjih ljudi koji ni u ludilu ne mogu prihvatiti mogućnost da su desetljećima indoktrinirani i dogmatizirani kolektivizmom. Nema za njih života bez partije na čelu države i pokoravanja njihovim politikama i naredbama.
Ti bi trebao poznavati strukturu ljudi koji zagovaraju libertarijanske i slične ideje u Hrvatskoj. Ja sam iznio svoje mišljenje o toj skupini ljudi i njihovom backgroundu koji ti, kao njihov poznavatelj, ne negiraš. Što dovodi do zaključka da onda vjerojatno i ja znam tko su i što su neki od njih. Što reći. Ne kažem da jednom uspostavljeno socijalističko društvo nikada ne može postati liberalno ali zasigurno neće postati ako će nam predstavnici liberalne ideje biti ljudi (ne nužno svi) koji je danas predstavljaju. I nema tu previše riječi o nekoj indoktrinaciji komunizmom ili opijenošću i navodnom današnjom osviješćenošću nego je jednostavno riječ da su mnoge društvene elite iz komunizma i danas ostali uvaženi društveni faktori od kojih evo neki predstavljaju liberalnu misao. To su čisti interesi i traženje identiteta u nekoj novoj državi i novom ekonomskom sustavu, a ne nekakve katarze. Pa i neka su ostali, makar je i to već samo po sebi problem, ali iritirajuće postaje kada se ti i takvi počinju zalagati za nekakve društvene reforme koje naglašavaju jednu društvenu kompentenciju, smanjivanje određenih socijalnih prava i slično a oni sami su plod jednog sustava koji je njima omogućio da na grbači običnog naroda pod okriljem jednog socijalizma, sprega s politikom i sličnoga odrastu u materijalno i društveno dobrostojeće ljude i da sada iz tih nebeskih visina imaju obraza boriti se za smanjivanje bilo kakvih prava bilo koga. I završavam s istim, a ti ćeš se vjerojatno složiti, da komunizam, veze i poznanstva iz SKOJ-a, povezanosti iz raznih mladeži političkih stranaka, poslovanje u sprezi s politikom, vođenje firmi koje većinu prihoda imaju od poslova s državom, nepotizam, kronizam i sve drugo sigurno nije libertarijanizam. A sve nabrojano su neke od poveznica koje dijele ljudi koji javno predvode libertarijansku misao u Hrvatskoj (dobro, to su poveznice koje predvode gotovo sve u ovoj državi 🙂 ali postaje iritantno kada takvi ljudi predvode libertarijansku misao koja se bori upravo protiv takvih stvari. Only in Croatia 🙂
Nisam siguran ima li tvoje mišljenje o tim ljudima ikakvo uporište u stvarnosti. Taman da i ima, što dosad nisi uspio obrazložiti, i dalje ne nalazim razlog zašto dijete nekog ex-komunista danas ne bi bilo predano i vjerodostojno u zagovaranju libertarijanizma.
Kako zašto? Zato što vrijednosti za koje se zalaže ne prakticira u svojem životu …. ako radiš na fakultetu jer si obiteljski podoban ili ako imaš poznanstva da ti firma dobiva poslove od države (ili javnih firmi čije direktore stavlja politika) samo temeljem poznanstva a ne konkurentnosti ne možeš biti libertarijanac. Igrom slučaja te podobnosti i poznanstva kod nekih predstavnika libertarijanaca su usko vezana uz organizacije prijašnjeg socijalističkog režima (bilo da su osobno bili vezani bilo da su iz takvih obitelji). Ne možeš graditi firmu ili znanstvenu karijeru u najvećoj mjeri na kronizmu i nepotizmu i biti libertarijanac … što drugo reći.
Nemoj zafrkavati. Kaj zaboravljaš da čovjek rođen u socijalističkoj Hrvatskoj nije imao mogućnosti niti prava odbiti školovati se u okviru državnog sustava? Također ako je želio prosvjećivati druge to nije mogao činiti nikako drugačije nego da postane dijelom akademske zajednice.
S obzirom na okolnosti sasvim je racionalno i moguće biti sveučilišni profesor i zagovarati libertarijanske ideje, i to dosljedno. Nekoliko takvih profesora poznajem osobno. Po tebi što bi oni trebali? Propovjedati po trgovima poput proroka pa da ih sistem proglasi ludima i ukloni od očiju građana?
Isto tako što bi trebao libertarijanac rođen u imućnoj obitelji koja je imetak stekla u bivšem režimu na temelju partijskih zasluga? Odreći se imetka u ime koga? Ove partije sada? U ime “Države”? Na čiji račun bi trebali prebaciti novac da bi ih ti priznao kao dosljedne libertarijance?
Dakle ovdje zapravo govorimo o principima, a ne o libertarijanizmu. Moguće je da čovjek integriran u sustav kakav imamo, po svemu socijalistički, zagovara libertarijanizam. Ali čini mi se da tebi nije jasno kako to sveučilišni profesor može zagovarati liberalizaciju obrazovanja, gdje bi njegova “sinekura” postala ugrožena od konukurencije drugih škola i profesora. Na isti način nije ti jasno kako jedan poduzetnik može zagovarati raskid veze između države i ekonomije od koje on tvrdiš ima izravne, političke koristi.
To su stvari koje moraš razmotriti. Zašto netko tko prima poticaj od države želi prestati primati poticaj? To sam sebi moraš objasniti.
Na kraju krajeva, po treći put, što ti doista znaš o tim ljudima? Čini mi se ništa.
Kako ne možeš očekivati. Ako se netko zalaže, primjerice radi, u znanosti da više ne bude praksa da se osobe zapošljavaju za stalno nego samo po projektima a istovremeno ima ugovor na neodređeno i uopće ne kritizira prijedloge Zakona koji su na taj način sastavljeni – da sadašnjih profesorima ostaje stalan posao (u nekim slučajevima narednih 30 godina) a drugi da ga nikada neće niti dobiti – to čak nije stvar niti principa nego manjka osjećaja za druge. Tim više što se libarali zalažu za tržišne mehanizme bazirane na efikasnosti. Razni profesori se stoga ne libe tražiti otkaze u javnom sektoru, premještanje pomoćnog kadra u privatni sektor i sl. jer su neefikasni, a oni su također dokazno neefikasni i uopće ne pomišljaju da mjesto prepuste nekome tko će možda biti efikasniji. Dakle, ne mora ići okolo i širiti liberalno evanđelje nego mora tražiti da svi u sustavu znanosti budu jednaki. Ako traži da asistenti moraju imati te i te uvjete, ako neće moći nikada imati ugovore ne neodređeno isto mora tražiti i za sebe (a ne svoj stalan posao čuvati kao sveti gral). Isto ovo što kažeš za biznis. Kakvo je to opravdanje da je netko rođen u ovoj žabokrečini i da se zbog toga mora ponašati nepotistički i kronistički jer tako to ide. Ne ide to takvi ljudi stvaraju takvo okruženje. Svojim načinom poslovanja utemeljenim na poslovanju s državom kroz poznanstva i kontakte koče razvoj stvarno sposobnih ljudi koji bi puno kvalitetnije radili taj posao. Što se tiče takvih poslova države i nekih naših poduzetnika, evo uzmimo za primjer neke PR agencije (koje šatro trenutno imaju zabranu rada s državom) ili firme za implementaciju IT tehnologije u neku državnu službu, postoje samo dvije mogućnosti. Ili državi uopće ne treba ta usluga a nekome je daje bagatelnom nabavom i na taj način oštećuje građane jer kupuje stvari koje joj ne trebaju ili stvarno treba neku uslugu ali ne stavlja u ravnopravni položaj sve subjekte na tržištu i na taj način se uništava možebitni potencijal ljudi koji se bave tim istim poslom, imaju možda dara i talenta ali nemaju poznanstva i veze. Što bi trebao napraviti naš poduzetnik liberal. Za početak ne bi smio tako poslovati. A ako vidi da neki od njegovih konkurenata tako posluje treba javno djelovati i upozoravati na poslovanje tog konkurenta, poništavati natječaje itd. Treba se boriti za liberalno tržište. Nije dosta samo pričati. Tako možeš onda opravdati i nekog korumpiranog, nepotističkog i kronističkog političara koji malo prima mito za stranku, malo zapošljava ljude preko veze, malo sređuje natječaje a istovremeno cijele dane trubi kako se treba boriti protiv korupcije. Možeš reći – a što bi on trebao napraviti ako prestane biti takava neće preživjeti u politici niti tjedan dana jer njegove kolege političari i drugi zainteresirani od njega očekuju da bude takav, takav je ovdje mentalitet – ali dobro, neka on ostane jer ipak barem priča da je korupcija loša dok mnogi uopće ne upozoravaju na taj problem. Ma ajde. Ne može to ići tako. Svi smo mi plod društva u kojem živimo, Po toj teoriji nitko se ne bi smio dirati jer nitko nije kriv što se tu rodio. Ali onda se postavlja pitanje i kako zagovornici liberalne ideologije mogu tražiti otkaze za 100.000 ljudi koji zapravo nisu ništa drugo nego plod ove naše kulture, društva itd. Što će jadan nego se zaposliti u javnoj službi preko veze. Nitko ga nije u komunizmu učio da bude nešto više od toga, nitko ga nije obrazovao da bude više i kako sada želite takve ljude-žrtve bacati na ulicu da sklupljaju boce. Ovo pitanje je više retoričko nego što je pravo pitanje. Ali poanta je u tome da pokreti koji traže tako velike žrtve za druge ljude (masovni otkazi, masovna otkazivanja radničkih prava itd) moraju biti spremni isto primjeniti i na sebe i biti spremni dati nešto više od praznih riječi. He, komunisti, nacisti, francuski revolucionari i tisuće drugih u ljudskoj povijesti su tražili da se drugima puno toga uzme zbog možebitnog boljeg društva, ali su bome bili spremni i poginuti i boriti se za te svoje ideale. Jedno pričam, drugo radim u situacijama kada se radi o životima drugih ljudi je krajnje licemjerno i jadno. Tako da ti ne stoji što mogu. Mogu se boriti djelima. Evo zašto ste osnovali udrugu poreznih obveznika a ne osnujute i udrugu koja će se izravno boriti protiv kronizama i nepotizma u poslovanju države i javnih firmi s privatnim poduzećima. Vjerujem da bi takva udruga privukla puno manje simpatizera liberalne misli od ove koja se bori protiv poreza 😀
“S obzirom na okolnosti sasvim je racionalno i moguće biti sveučilišni profesor i zagovarati libertarijanske ideje, i to dosljedno. Nekoliko takvih profesora poznajem osobno. Po tebi što bi oni trebali? Propovjedati po trgovima poput proroka pa da ih sistem proglasi ludima i ukloni od očiju građana?”
i
“Ali čini mi se da tebi nije jasno kako to sveučilišni profesor može zagovarati liberalizaciju obrazovanja, gdje bi njegova “sinekura” postala ugrožena od konukurencije drugih škola i profesora. ”
Mogu oni zagovarati takve ideje ali neka se zapitaju tri stvari: 1) kako su došli na fakultet? (vjeruj ako ima 5% njih koji su u znanosti došli preko otvorenog javnog natječaja) – dakle nepotizam i kronizam – na svim nivoima od asistenta do redovitog profesora – ako si tako došao a jesi kako imaš obraza danas od drugih tražiti druge kriteriije?, 2) Ako se zalažu za liberalizaciju neka u nju uključe i sebe. Zalažu se za liberalizaciju ali ona uglavnom ne uključuje kadrove sa stalnim zaposlenjima na fakultetima nego asistente i post-docove – ako baš žele neka uključe i sebe na tržište znanja (kao što je slučaj u SAD-u, Njemačkoj itd.). Dakle ne ugrožavaju svoju sinekuru nego tjeraju mlade znanstvenike dok oni svoja radna mjesta uredno i čvrsto drže? – zašto si ne oduzmu ugovore na neodređeno i stave se u poziciju asistenata i post-docova? 3) Ministarstvo je ukinulo znanstvene projekte i sada se svi trebaju financirati iz raznih natječaja. Ako nisi prošao natječaj Zaklade za znanost (recenziran od međunarodnih stručnjaka), ako ne prolaziš na međunarodnim natječajima ala Horizon 2020 FP7 i slično znači da živiš samo od javnog proračuna. Preciznije govoreći nisi efikasan. Ako tražiš efikasnost javnog sektora a sam si neefikasan javni sektor koji nije sposoban dobiti natječaj zašto se ne podneseš ostavku. Ako tražiš to od drugih u javnom sektoru po čemu si ti iznimka.Vjeruj tvojim profesorima liberalima svi ili gotovo svi upadaju u gornju kritiku.
To je znanost. E sada poslovni sektor.
“Isto tako što bi trebao libertarijanac rođen u imućnoj obitelji koja je imetak stekla u bivšem režimu na temelju partijskih zasluga? Odreći se imetka u ime koga? Ove partije sada? U ime “Države”? Na čiji račun bi trebali prebaciti novac da bi ih ti priznao kao dosljedne libertarijance?”
1. Nije se mogao obogatiti u “bezklasnom društvu”. Dakle može biti sretan da mu to nije sve oduzeto a ne da danas iz udobnog doma priča o ukidanju socijalnih i drugih prava i to uglavnom ljudi koji u tom istom komunizmu nisi iz ovih ili onih razloga bili u mogućnosti steći to isto bogastvo. Nismo svi bili isti u tom bezklasnom društvu a nejednakost nije proizlazila iz sposobnosti ili nesposobnosti nego iz drugih razloga.
2. Ne mora prebacivati novce na ničiji račun ali ne smije držati propovjedi o kapitalizmu jer sam nije produkt kapitalizma nego komunizma. Većina niti danas ne posluje na kapitalistički način niti ne razmišlja na kapitalistički način. Ne vidi probleme u kronističkom i nepotističkom poslovanju s državom a poslovanje na takav način smatra nužnim te poslovnim uspjehom. Dobro je. Živimo u takvom društvu ali ako to već posluješ na takav način ne možeš držati prodike i tražiti da se ljudima koji nisu bili u tvojoj startnoj poziciji i nemaju tvoja poznanstva ukidaju određena prava. Nemaju moralno pravo. To bi pravo recimo imao neki čovjek koji je došao iz Amerike i želi otvoriti biznis u Hrvatskoj pa ga sve živcira, ili netko tko nije upetljan u sve moguće hrvatske rabote ali ljudi koji su puni putra na glavi nisu ti koji mogu biti upravo taj glas liberalne promjene u Hrvata. A takvih je puno među novim liberalnim pokretima.
Dakle, zaključno – ili neka usklade misli i djela, ako ne mogu neka zašute te neka prepuste mjesto mladim i neiskvarenim ljudima koji stvarno mogu čista srca pričati o stvarima za koje se oni (ne svi ali ih ima) javno licemjerno zalažu.
Sorry na podužem postu 🙂
Ja ću zato stvar skratiti.
Onaj koji zagovara libertarijanizam ne može sebe isključiti iz realnosti koju on donosi. Bez obzira govorimo li o sveučilišnom profesoru koji želi liberalizaciju obrazovanja ili o kapitaliziranom potomku bivšeg komunista koji želi tržišnu konkurenciju i ukidanje državnih povlastica. Sve što oni žele za društvo istovremeno žele i za sebe.
Stvari koje pričaš o nekim ljudima su obične insinuacije. Ne možeš graditi priču oko insinuacija. Kažeš “neka usklade misli i djela” – na točno koga misliš imenom i prezimenom? Tko zagovara libertarijanizam, a sebe želi isključiti od onoga što libertarijanizam donosi u vidu promjena u odnosu na sadašnje stanje?
“Kapitalizirani potomak bivšeg komunista”. Legendarno si ovo napisao 🙂 Svaka čast. Pa evo recimo misli i djela sveučilišnih profesora koji su u potpunosti financirani od strane javnosti, impact factor na ekonomiju im je 0, nisu dobili niti jedan natječaj, samo predaju na društveno-humanističkim fakultetima. Ako su profesori znači da imaju ugovore na neodređeno. Toga nema u SAD-u, Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama. Uglavnom imaš ugovor na projekt, na određeno …. Ako žele liberalizaciju neka daju ostavke jer nisu dobili niti jedan natječaj (projekt) i jer su trenutno u potpunosti financirani od strane države, tj. on su uhljebi. Ako stvarno vjeruju u ono što pričaju bilo bi korektno da podnesu ostavke i prepuste mjesta nekome tko će dobiti pokoji projekt – s naglaskom na projektima koji će imati i utjecaja na ekonomiju. Evo pitaj svoje prijatelje sveučilišne profesore iz kojih su sredstva financirani, jesu li dobili određene projekte i financije od treće strane (ili samo primaju plaću od MZOS-a) i ako ti odgovore da nisu pitaj ih zašto ne daju otkaz sa fakulteta ili instiuta. Jer očigledno su nesposobni a stoje na grbači poreznih obveznika. A ti koji će reći da nisu, a to će biti vjerojatno mnogi, su ti koji nemaju ujednačene misli i djela. Recimo. Slično je i s poslovanjem firmi određenih zagovornika liberalne misli u Hrvata. Evo o nekima su već pisale i novine, o raznim bagatelnim nabavama s određenim ministarstvima i sl. Pitaj ih onda je li to istina ili nije, ako je pitaj ih kako se to uklapa u borbu protiv kronizma i nepotizma pa razmislite o daljnjoj suradnji.
Ono što je važno jest to da se razbije ovo medijsko stvaranje slike oko sve aktivnijeg liberalnog pokreta u Hrvatskoj kao nekom novom duhu na našim prostorima. Kao o skupini mladih ljudi zaljubljenih u biznis koji svojim znanjem i ponašanjem žele unaprijediti ovu našu balkansku krčmu. Važno je da ipak ljudi prepoznaju da se ne radi o nikakvim ekonomskim anđelima koji će obogatiti ovu našu zemlju nego da se radi o još jednoj dobroj balkanskoj družini koja ima svoju prošlost i sadašnjost (šaroliku) i koja kao i sve drugo u našoj lijepoj Hrvatskoj niti smrdi niti miriše. A imena je neumjesno spominjati jer je ovo ipak blog. Mislim da ti je dovoljno popričati s prijateljima profesorima i da ih otvoreno pitaš tko ih financira (samo država ili su i dobili koji euro na određenim natječajima), kako su dobili posao (pazi danas natječaji idu na čak razini EU i to 30 dana – da se nitko nikada ne javi :-)), a za razne sumnje u rabote simpatizera liberalne misli možeš naći, kao što sam spomenuo, čak i u novinama. Već je to dovoljno diskreditirajuće za liberalni pokret u ovoj fazi u kojoj se trenutno nalazi. Jasno ako pokret bude rastao javljati će se i jasnija slika strukture ljudi, porasti će interes javnosti pa … kud moji neka izvoli. Za sada ste još uvijek nevažni i ne možete uhvatiti lijeve pokrete poput Sinčića, Kapovića i sličnih …
Kao što rekoh. Čovjek se unatoč svojoj poziciji može principijelno zalagati za libertarijanizam i zagovarati društvene promjene u skladu sa libertarijanskim načelima.
Profesor državnog fakulteta koji zagovara liberalizaciju obrazovanja evidentno ima što za ponuditi društvu. Liberalizacijom on bi i sam sebe stavio u tržišni okvir, što znači da bi prepustio građanima (studentima) na volju da odaberu njega ili nekog drugog da ih podučava. Prilično riskantan potez za nekoga tko je, kako kažeš “nesposoban, a stoji na grbači poreznih obveznika”. Osim ako u stvari nije upravo suprotno. Oni koji nemaju što ponuditi studentima prvi će čvrsto držati svoje sinekure i protiviti se liberalizaciji zbog koje bi studenti mogli odabrati sposobnog profesora umjesto nesposobnog.
Ista stvar je i sa poduzetnicima. Protiviti se liberalizaciji može samo onaj poduzetnik koji je ili javna tvrtka ili kronist koji poduzima zahvaljujući državnim povlasticama (na račun poreznih obveznika). Na slobodnom tržištu takav u pravilu nema što ponuditi jer je slobodna volja kupca ta koja određuje što valja, a što ne valja. Poduzetnik koji zagovara ukidanje monopola i uklanjanje povlastica je svakako vrijedan pažnje jer očito shvaća koliko je konkurencija važna za razvoj ekonomije i dobrobit građana. Poduzetnik koji se usuđuje zagovarati sustav u kojemu bi i sam došao u nemilost tržišta, odnosno građana koji bi bili slobodni da odluče hoće li kupiti proizvod od njega ili nekoga drugoga (ili neće kupiti ništa ako im ne treba) očito ima nešto dobro za ponuditi društvu kada mu ne trebaju mehanizmi državne prisile da ostvari svoje interese. Slobodno tržište je posebno po tome što donosi dobro kako poduzetniku tako i drugoj strani, kupcu (win-win).
A sve to što govoriš kako se čovjek našao gdje se našao je bespredmetno. Govorimo o situacijama koje čovjek nije sam odabrao (rođenjem) ili nije imao drugoga izbora nego odabrati to na čemu je danas (npr. obavezno školovanje u državnim školama). To ne znači da on nije u stanju iskreno zagovarati nešto drugo i pokušati mijenjati stvari. To je stvar čovjekove volje, svijesti i principa koje ne možeš pobijati pozivanjem na njegovu prošlost (uvjetovanu rođenjem ili voljom drugih, recimo voljom komunističkih komesara).
“Profesor državnog fakulteta koji zagovara liberalizaciju obrazovanja evidentno ima što za ponuditi društvu. Liberalizacijom on bi i sam sebe stavio u tržišni okvir, što znači da bi prepustio građanima (studentima) na volju da odaberu njega ili nekog drugog da ih podučava. Prilično riskantan potez za nekoga tko je, kako kažeš “nesposoban, a stoji na grbači poreznih obveznika”. Osim ako u stvari nije upravo suprotno. Oni koji nemaju što ponuditi studentima prvi će čvrsto držati svoje sinekure i protiviti se liberalizaciji zbog koje bi studenti mogli odabrati sposobnog profesora umjesto nesposobnog.”
Puf! 🙂 Studentsko vrednovanje profesora je najmanje važno u cijeloj priči. Nisu sveučilišta srednje ili osnovne škole. Podučavanje studenata samo je jedan mali dio sveučilišniškog posla i uglavnom najmanje zahtjevan. Profesori se na sveučilištima trebaju aktivno baviti znanošću (sudjelovati u projektima, doprinosti znanstvenim spoznajama, svojim spoznajama akstivno jačati javni i ekonomski sektor). Upravo je to cilj novih reformi u znanosti koji naglašavaju snažnije povezivanje s inozemstvom, povezivanje s ekonomskim sektorom, snažnije utjecanje na javne politike itd. Znači to ti funkcionira ovako. Netko, recimo EU, objavi natječaj za prijavu znanstvenih projekata koje će financirati u narednom razdoblju. Zahtjevaju izvrsnost kako po pitanju znanstvenih spoznaja tako i po pitanju utecaja tih spoznaja na šire društvo. Naši se znanstvenici prijavljuju, međunarodni znanstvenici rade evaluaciju i netko dobije netko ne dobije sredstva. Kod nas je stanje loše i uglavnom malo tko dobije. Kako to funkcionira vani. I velika znanstvena imena imaju svoje projekte na određeni broj godina. Kada se to odradi javlja se dalje. Ako ne dobije natječaj ostaje bez posla. Vrlo mali broj znansvenika ima stalno radno mjesto na sveučilištu a to su uglavnom vrlo snažna imena koja dižu vrijednost sveučilišta. Za takav isti sistem, kao što je vani, se zalažu i tvoji profesori poznanici. Uz jednu vrlo važnu i presudnu iznimku. Sami se ne žele odreći svojih ugovora na neodređeno. Drugim riječima žele da se mladi znanstvenci kolju oko svakog projekta i plutaju svijetom kao pomorci dok bi oni imali stalan posao na fakultetima. Evo tu je problem. Ne pada im na pamet staviti se na tržište radne snage nego se čvrsto drže svoje stalne plaće a mladi i kvalitetni ljudi ne mogu dobiti posao na Sveučilištu jer Ministarstvo ne otvara radna mjesta. Evo i igrom slučaja, među ostalima, i neki profesori koji zagovaraju liberalni svjetonazor isto se čvrsto drže svojeg ugovora ne neodređeno, ne dobivaju nikakve projekte i fino žive na grbači javnosti. Dakle, nije njegovo tržište da se svidi studentima nego da dobije financijska sredstva od nadležnih međunarodnih i domaćih institucija kako bi moga provoditi znanstvene projekte za svoj i društveni interes. Tvoji poznanici profesori ne prolaze na tom testu kvalitete ali ne daju otakze i ne prepuštaju mjesto mlađima pa imamo sitauciju da je npr. 30-ak docenata FER-a dobilo otkaz prije godinu-dvije dok su stari informatički geniji ostali na fakultetu. Nadam se da je sada jasnije gdje se nalazi licemjerstvo kod prijatelja profesora (možda imaš nekog mlađeg prijatelja docenta, asistenta i sl. koji ima ugovor na određeno i on se sigurno bori da se sadašnji sustav razbije jer u ovom sustavu nikada neće dobiti posao, ali ono što se zna da određeni profesori javno deklalirani liberali imaju ugovore na neodređeno i ne pada im na pamet toga se odreći).
Ekomonija. Opet puf! 🙂
“Ista stvar je i sa poduzetnicima. Protiviti se liberalizaciji može samo onaj poduzetnik koji je ili javna tvrtka ili kronist koji poduzima zahvaljujući državnim povlasticama (na račun poreznih obveznika). Na slobodnom tržištu takav u pravilu nema što ponuditi jer je slobodna volja kupca ta koja određuje što valja, a što ne valja. Poduzetnik koji zagovara ukidanje monopola i uklanjanje povlastica je svakako vrijedan pažnje jer očito shvaća koliko je konkurencija važna za razvoj ekonomije i dobrobit građana.”
Lijepo zvuči. Ali problem je što neki naši poduzetnici koji se deklariraju kao liberali očigledno ne shvaćaju da se na tržištu ne bori poznanstvima i političkim vezama nego kvalitetom i cijenom. Veliki broj naših poduzetnika uopće ne smatra da radi nešto loše ako s prijateljem iz ministarstva, grada, javne firme itd. potpisuje neki ugovor bez raspisanog natječaja. On/a to smatra svojom poslovnom sposobnošću. Veliki broj zagovaratelja liberalne misli u Hrvata, koji su ujedno i poduzetnici, uredno posluju na spomenuti način s raznim državnim agencijama, uredima, ministarstvima, javnim poduzećima, gradovima, županijama itd. pa onda imaju strukturu prihoda od države preko 60 % i ne vide ništa sporno u tome. Zašto ne vide i kada postaju liberali. Ne vide jer nose jedan balkanski plemenski mentalitet koji vrednuje takvo poslovanje. Kada postaju liberali. U onom trenutku kada se potpuno izgube u tome što rade i kada više uopće ne kuže da država nije kasa za Dodu i prijatelje i onda se počnu ljutiti zašto moramo plaćati porez. I onda ili ne plate porez na svoje prihode (koji su ionako uglavnom plod kronizma i nepotizma), onda nemaju za platiti poreze, moraju zatvoriti svoje poduzeće i postaju što …. liberali 🙂 S time da uopće ne percipiraju da ne bi niti imali prihode da rade na liberalnom tržištu. Evo sorry opet na podužem postu ali treba se boriti protivi sila koja uništavaju našu DRŽAVU 🙂 a mnogi članovi novih liberalnih pokreta, što svjesno što nesvjesno, rade štetu svojim poslovanjem, svakodnevnim aktivnostima itd. rade štetu običnom hrvatskom čovjeku – kojem onda licemjerno i jadno žele oduzeti i ono malo socijalnih prava što mu je ostalo nakon svih ovih pljačkaških pohoda u zadnjih 50-60 godina u nas.
Ne možeš od tih ljudi očekivati takvu razinu principijelnosti i moraš uvažiti dane okolnosti u kojima su ljudi rođeni i u kojima žive. Govorim o sustavu i ideologijama koje su formirale ovo društvo ranije odnosno oblikovale ga u ovo što je danas. Već sam to ranije spomenuo, što bi sada jedan profesor libertarijanac trebao? Dati otkaz i širiti radosnu vijest o libertarijanizmu lutajući Hrvatskom? Što s poduzetnikom? Generalno, tko bi prema tome uopće mogao zagovarati libertarijanizam na ovim prostorima s obzirom da nam je svima redom nametnut drugačiji svjetonazor, a povijest nas obilježila kao nešto suprotno?
Sve što ti ljudi danas govore, unatoč zamjerkama koje im nalaziš (a još uvijek ne znam o kome točno govoriš ili tek daješ paušalne komentare), je vrlo značajno za predstavljanje i razvoj libertarijanizma o kojemu Hrvati dosad nisu imali prilike čuti išta.
Kako ne možeš očekivati. Ako se netko zalaže, primjerice radi, u znanosti da više ne bude praksa da se osobe zapošljavaju za stalno nego samo po projektima a istovremeno ima ugovor na neodređeno i uopće ne kritizira prijedloge Zakona koji su na taj način sastavljeni – da sadašnjih profesorima ostaje stalan posao (u nekim slučajevima narednih 30 godina) a drugi da ga nikada neće niti dobiti – to čak nije stvar niti principa nego manjka osjećaja za druge. Tim više što se libarali zalažu za tržišne mehanizme bazirane na efikasnosti. Razni profesori se stoga ne libe tražiti otkaze u javnom sektoru, premještanje pomoćnog kadra u privatni sektor i sl. jer su neefikasni, a oni su također dokazno neefikasni i uopće ne pomišljaju da mjesto prepuste nekome tko će možda biti efikasniji. Dakle, ne mora ići okolo i širiti liberalno evanđelje nego mora tražiti da svi u sustavu znanosti budu jednaki. Ako traži da asistenti moraju imati te i te uvjete, ako neće moći nikada imati ugovore ne neodređeno isto mora tražiti i za sebe (a ne svoj stalan posao čuvati kao sveti gral). Isto ovo što kažeš za biznis. Kakvo je to opravdanje da je netko rođen u ovoj žabokrečini i da se zbog toga mora ponašati nepotistički i kronistički jer tako to ide. Ne ide to takvi ljudi stvaraju takvo okruženje. Svojim načinom poslovanja utemeljenim na poslovanju s državom kroz poznanstva i kontakte koče razvoj stvarno sposobnih ljudi koji bi puno kvalitetnije radili taj posao. Što se tiče takvih poslova države i nekih naših poduzetnika, evo uzmimo za primjer neke PR agencije (koje šatro trenutno imaju zabranu rada s državom) ili firme za implementaciju IT tehnologije u neku državnu službu, postoje samo dvije mogućnosti. Ili državi uopće ne treba ta usluga a nekome je daje bagatelnom nabavom i na taj način oštećuje građane jer kupuje stvari koje joj ne trebaju ili stvarno treba neku uslugu ali ne stavlja u ravnopravni položaj sve subjekte na tržištu i na taj način se uništava možebitni potencijal ljudi koji se bave tim istim poslom, imaju možda dara i talenta ali nemaju poznanstva i veze. Što bi trebao napraviti naš poduzetnik liberal. Za početak ne bi smio tako poslovati. A ako vidi da neki od njegovih konkurenata tako posluje treba javno djelovati i upozoravati na poslovanje tog konkurenta, poništavati natječaje itd. Treba se boriti za liberalno tržište. Nije dosta samo pričati. Tako možeš onda opravdati i nekog korumpiranog, nepotističkog i kronističkog političara koji malo prima mito za stranku, malo zapošljava ljude preko veze, malo sređuje natječaje a istovremeno cijele dane trubi kako se treba boriti protiv korupcije. Možeš reći – a što bi on trebao napraviti ako prestane biti takava neće preživjeti u politici niti tjedan dana jer njegove kolege političari i drugi zainteresirani od njega očekuju da bude takav, takav je ovdje mentalitet – ali dobro, neka on ostane jer ipak barem priča da je korupcija loša dok mnogi uopće ne upozoravaju na taj problem. Ma ajde. Ne može to ići tako. Svi smo mi plod društva u kojem živimo, Po toj teoriji nitko se ne bi smio dirati jer nitko nije kriv što se tu rodio. Ali onda se postavlja pitanje i kako zagovornici liberalne ideologije mogu tražiti otkaze za 100.000 ljudi koji zapravo nisu ništa drugo nego plod ove naše kulture, društva itd. Što će jadan nego se zaposliti u javnoj službi preko veze. Nitko ga nije u komunizmu učio da bude nešto više od toga, nitko ga nije obrazovao da bude više i kako sada želite takve ljude-žrtve bacati na ulicu da sklupljaju boce. Ovo pitanje je više retoričko nego što je pravo pitanje. Ali poanta je u tome da pokreti koji traže tako velike žrtve za druge ljude (masovni otkazi, masovna otkazivanja radničkih prava itd) moraju biti spremni isto primjeniti i na sebe i biti spremni dati nešto više od praznih riječi. He, komunisti, nacisti, francuski revolucionari i tisuće drugih u ljudskoj povijesti su tražili da se drugima puno toga uzme zbog možebitnog boljeg društva, ali su bome bili spremni i poginuti i boriti se za te svoje ideale. Jedno pričam, drugo radim u situacijama kada se radi o životima drugih ljudi je krajnje licemjerno i jadno. Tako da ti ne stoji što mogu. Mogu se boriti djelima. Evo zašto ste osnovali udrugu poreznih obveznika a ne osnujute i udrugu koja će se izravno boriti protiv kronizama i nepotizma u poslovanju države i javnih firmi s privatnim poduzećima. Vjerujem da bi takva udruga privukla puno manje simpatizera liberalne misli od ove koja se bori protiv poreza 😀
Rekao bih da po ovim obilježjima, da koriste ono što sustav pruža (ili na što ih obvezuje), liberali ne odskaču od ne-liberala (lijevih ili desnih socijalista). To je stvar okolnosti koje sa sobom nosi život u državi sa jakim socijalističkim nasljeđem.
Iz te pozicije dva čovjeka usporedivih osobina, recimo da govorimo o poduzetnicima, mogu zagovarati različite političke ideale. Prvi (socijalist) želi zadržati državu u svojem dvorištu, jer mu daje poticaje i povlastice u vidu posebnih ugovora (recimo kvazimonopol), međutim drugi (liberal), koji također uživa iste poticaje i povlastice, uviđa destruktivnu moć državnog intervencionizma i želi da se država ukloni s puta zajedno sa poticajima i povlasticama te stvari prepusti tržištu. Iz jednake pozicije oba čovjeka vuku u različitim smjerovima.
“Ovi pokreti” ne traže povlastice za sebe, a žrtvu za druge već žele utjecati na pozitivne društvene promjene. To je dugoročni proces koji uključuje i smanjenje uloge države u ekonomskim pitanjima što podrazumijeva i obračun sa kronizmom, kleptokracijom i drugim negativnim posljedicama koje je proizveo socijalizam (a održava ih socijalistički mentalitet).
Drzava ne placa porez, ali moze uludo i bez kontrole trositi novac… npr nas jadni bivsi predsjednik s milijunima i nekoliko stanova, “mora od necega zivjeti” pa uzima naknadu, dok ljudi kopaju po smecu, pljune im se u lice na ovaj nacin.
Nas problem je sto se u politiku dolazi radi bogacenja, a ne na neko mjesto rezultatima iz nekog realnog sektora itd. Plitika je privlacnija od svega, zbbog ovog, a javni sektor prvi cilj mladim ljudima. Nazalost.
@markic
Odlična analiza i pojašnjenje tkzv “liberalne scene” u Hrvatskoj. Zaista odlična.
Akademska zajednica i sveučilišta u Hrvatskoj su mogu to reći klasičan primjer koji ste i sami naveli.
Traži se se prelazak iz krajnosti komunističko-socijalističkog zla u krajnji liberalizam, ali naravno ne za sebe. Nastavak vladavine istih(sada i njihove djece) bivših komunista, mahom rentijera dobivenih nekretnina od države spojenih izravno ili neizravno na državni poračun, koji su sve dobili(početni kapital, poznanstva itd) od posla sa državom ili radom u državnim poduzećima ili od državnih poduzeća. Bolje radno mjesto u Hrvatskoj nemožeš dobiti ako nisi iz šire takve scene – hoću reći da su sva bolja radna mjesta namještena za navedene. Treba to nazvati pravim imenom – to su djeca bivših sekretara SKOJ-a, komunista, komunističkih direktora itd.
Sektor IT je izuzetak, on je za te iste “šljakeraja”, da dotičnog nema neznam što bi mladi koliko toliko slobodni i sposobni ljudi radili u ovoj državi. I tu ne mislim na kompanije(korporacije) kao APIS, SIemens, HT, Ericsson itd jer i tu je taj isti komunistički kadar i njihova djeca na svim bitnim funkcijama. Oni koji nisu rade uz dužno poštovanje prema svakom poslu mahom šljakerske najgore poslove.
Ali nemojmo gubiti nadu, ostanimo u Hrvatskoj, postoji i ona zlatna “šutljiva” sredina, ali manjina o kojoj pričate, koja je uz Božju pomoć nekako uspjela “opstati”, koja je svjesna i opasnosti ovog licemjernog liberalizma koji se u zadnje vrijeme promiče po medijima od navedenih ljudi i komunističko-socijalističkog zla iz kojeg još nismo izašli.
Ovo nije točno. Nažalost na istom se temelji cijela markiceva “analiza”. Dakle jedno je kritizirati poziciju na kojoj čovjek trenutno jest, recimo da ima neki deal s državom, a drugo je kritizirati poziciju na kojoj čovjek želi biti. Markiceva analiza nije dobra jer zanemaruje da se ovdje ne radi o zagovaranju zadržavanja povlastica za sebe već o zagovaranju sustavnih promjena koje bi dovele do manje uloge države u društvu uz osobiti naglasak upravo na ukidanje povlastica koje mnogi ostvaruju na tuđi račun. Bile to subvenicije i posebni ugovori u poduzetništvu ili sinekure širom javnih institucija, sveučilišta itd. da ne nabrajam.
Istina je ta da svatko tko zagovara liberalizaciju nužno i sam pod nju potpada. Povlastice i specijalni aranžmani vis a vis države u visokoliberaliziranom društvu nisu opcija.
Etikete koje pokušavate nalijepiti zagovarateljima libertarijanizma vam ne idu u prilog. Zanemarujete da svaki član ovog društva ima isto nasljeđe. Za svaku zamjerku koju u tom smislu date jednom libertarijancu mogli biste uputiti jednu i onome koji se libertarijanizmu zdušno protivi.
Manjina je počela uviđati razornu moć države i tako se konačno počela razvijati liberalna (libertarijanska) misao na ovim prostorima. I to je načelno to. Stvar se razvija.
“Dakle jedno je kritizirati poziciju na kojoj čovjek trenutno jest, recimo da ima neki deal s državom, a drugo je kritizirati poziciju na kojoj čovjek želi biti.”
Kritika je upućena u najvećem dijelu prema početnim pozicijama koje ti ljudi imaju po osnovi komunističkog naslijeđa njihovih roditelja i svega proizašlog, novostvorenog iz toga, ali i po trenutnim pozicijama istog karaktera.
Za takve “libertarijance” koji se spominju po medijima u zadnje vrijeme slobodno tržište postoji i namijenjeno je za Hrvatsku sirotinju, a za njih renta nekretnina, država u užem i širem smislu i sve vezanu uz državu te pozicije korporativno državnog sektora.
Krajnje je licemjerno da netko tko je u komunističkom sustavu stekao imovinu i materijalnu korist osobno ili preko svojih roditelja i koji i dan danas kroz nepotizam i kroni kapitalizam radi isto promiče liberalne ideje i slobodno tržište.
Nažalost i pomalo me sram reći, ali usudim se: bolje i ovakav katastrofalan socijalizam nego slobodno tržište za sirotinju koje ti ljudi zagovaraju.
Kritika po osnovi komunističkog nasljeđa nečijih predaka nema nikakvog smisla jer malobrojni libertarijanci to nasljeđe dijele i sa onima koji nisu libertarijanci. Na to sam skrenuo pozornost već nekoliko puta. Također, ovo nije rasprava o libertarijanizmu već o logici stvari. Primjerice markic tvrdi da kapitalizirani potomak komunista ne može principijelno zagovarati libertarijanizam. Ta tvrdnja je pogrešna na logičkoj razini.
Malo promislite o tome.
I molim nemojte se baviti besmislenim etiketiranjem. To ostavite za birtiju. Ovdje inzistiram na pametnoj i argumentiranoj raspravi.
Ponovit ću još jednom sljedeće: svatko tko zagovara liberalizaciju nužno i sam pod nju potpada. U tom smislu vam ni jedan argument o tome da libertarijanci za sebe žele jedno, a za ostale nešto drugo, ne stoji.
“Primjerice markic tvrdi da kapitalizirani potomak komunista ne može principijelno zagovarati libertarijanizam. Ta tvrdnja je pogrešna na logičkoj razini.”
Ne tvrdim da ne može principijelno zagovarati libertarijanizam, štoviše može ga zagovarati od srce. Ali tvrdim da se radi o licemjeru. Zašto, zato što ovdje pričamo o ljudima koji su se okoristili komunizmom (liberalima najomrženijom stvari na svijetu) – kako financijama tako i poznanstvima koja i danas rade svoj posao – da bi stekli danšanji društveni položaj. I onda da bi ustabilili i osnažili taj isti položaj u novom kapitalističkom društvu oni su postali zagovaratelji liberalne ideje kojom bi u lošiji životni položaj doveli na stotine tisuća ljudi, a sebi donijeli nove beneficije. I još bi sve to bilo probavljivo kada bi ti isti poslovali na načelima poštene kapitalističke tržišne utakmice a ne na načelima nepotizma i kronizma jer je i dalje cijela država obilježena sivilom struktura iz socijalizma a jasno je tko u takvim strukturama najbolje pliva. Dakle “sin komunizma” može biti pravi liberal ali oni to kod nas uglavnom nisu jer ne poštuju liberalne vrijednosti nego samo pokušavaju kroz liberalnu ideju dodatno osnažiti svoju poziciju u društvu. Zašto je među liberalima toliko puno “sinova komunizma”. S jedne strane jer su to ljudi koji i danas imaju poziciju i novac. Razlog je jasno bolja startna pozicija te umrežena prijašnja elita koja se podržava. S druge strane vjerojatno se radi i o potrebi za odvajanjem od ostalih članova društva. Budimo realni većina tih ljudi se nikada nije saživjela s ostatkom hrvatskog naroda. Oni su odrasli kao nešto posebno u komunizmu, kao djeca s određenim privilegijama, i oni danas žele imati određene privilegije u odnosu na ostale građane Hrvatske. Prije su ih ostvarivali kroz naglašenu važnost partijske knjižice a danas ih žele ostvariti kroz previše naglašenu važnost novca i računa u banci (kojeg jasno oni imaju). Sve je to zanimljiva priča i nikako nije jednodimenzionalna. Ali da završim post sa konkretnom mišlju – ne da “sin komunizma” ne može biti uvriježeni liberal (na kraju krajeva “sin kapitalizma” Engels je zasigurno bio uvriježeni komunista … kao i Che Guevara i tisuće drugih) ali oni to kod nas uglavnom nisu jer prakticiranjem nepotizma, kronizma, šurujući s državom, zatvaranjem tržišta za nove snage putem političkih i sličnih veza oni nemaju veze s liberalima. Nešto slično NGO sektoru koji se bori za građanska prava i kojeg također uglavnom čine kadrovi bliski bivšem socijalističkom sistemu. I nije jedini problem što njih (sada govorimo o udrugama civilnog društva) veže ta bliskost sa bivšim sistemom nego što je njihov građanski aktivizam pun nepotizma i korupcije te je prisutan gotovo pa monopol na tu vrstu aktivnosti od strane tih ljudi – i onda se postavlja pitanje – ako su monopolizirali građanski aktivizam i sredstva koja država daje za razne aktivnosti o kakvim se tu borcima za građanska prava zapravo govori – o licemjerima? Kao što kažem puno je tu dimenzija, atavizama bivšeg sistema i njihovih struktura koje su se evo počele izražavati i kroz liberalnu misao u Hrvata.
Mislim da je ta mala skupina ljudi koja se deklarira kao liberalna ili libertarijanska kudikamo rezerviranija u šurovanju s državom od ljudi koji se deklariraju kao pripadnici nekog etatističkog tabora. U bilo kojem pogledu, a vezano za njihovu prošlost, oni ne iskaču od ostalih. Isto vrijedi i za njihov aktivizam. Recimo “Lipa” u svojem statutu ima navedeno da se ne financira javnim novcem. Opa! Evo nađi još jedan NGO koji se na isti način ogradio od korištenja novca poreznih obveznika za svoje ideale i častitm te pivom prvom prilikom.
Iz pozicije na kojoj se sada nalaze oni zagovaraju promjene koje bi ih dovele u novu poziciju, i to ne nužno bolju od sadašnje, što je naročito važno razumijeti ako postoji išta istinito u tvrdnji kako je tim ljudima danas dobro baš zbog države, u poziciju svakako više tržišnu od današnje, i po svemu sudeći općenito bolju za sve one koji nemaju visoki startni broj i nisu kapitalizirani zahvaljujući svojim precima. Činjenica je kako je slobodno tržište ono koje je ljude širom svijeta izvuklo iz siromaštva obilježenog kaljužama i rižinim poljima i odvelo ih u prosperitet, a u zadnje vrijeme taj se proces započinje i dovršava unutar jedne generacije (Kina, Hong Kong, Singapur su vjerojatno najbolji primjeri).
Svaka čast Lipi jer je takva udruga potrebna. Udruga poreznih obveznika … odlično i pohvalno! Ali ovdje smo pričali o drugim stvarima a ne o Lipi …. pričali smo o ograničavanju razvoja države zbog ljudi vezanih uz bivši sistem. Evo jedno pitanje za sve – pa da vidimo kako na to gledaju liberali a mene to nekako kopka. Hrvati imaju vrlo snažnu dijasporu (i danas su novci iz dijaspore glavni uvozni prihod u Hrvata – duhovito ali je tako). To su ljudi koji ajmo reći vole ovu državu. Što nije čudno da 91. godine nitko živ od te dijaspore nije ulagao novce u Hrvatsku, da u privatizaciji niti jedan čovjek iz dijaspore nije poželio kupiti neku tvornicu ….. nego da su ih morali kupovati “sinovi komunizma” po ciframa za koje realno ne bi mogli kupiti niti dimnjak jedne tvornice (i to na kredit koji je bio temeljen na istu nekretinu koja se kupuje).Tko je zatvorio vrata hrvatskoj dijaspori da uđe u Hrvatsku i da donese – 1) kapital i 2) ekonomske vrijednosti Zapada … što to nije malo čudno? Da baš nitko nije došao i nešto kupio nego da su se pojavili razni Todorići, Pavići, Kutle i stotine sličnih …. i opet … djeca komunista ili komunisti osobno. Što to ne smrdi? Zamislite situaiju da je 90-tih dijaspora preuzela hrvatsku ekonomiju … a realno je mogla …. samo obielj Lukšić je tada imala više novaca nego svi novopečeni hrvatski tajkuni zajedno … a gdje su razna hrvatska društva, drugi bogatiji članovi dijaspore … uuuuu … to je kao Izrael. Tko je stopirao ulazak dijaspore u hrvatsku ekonomiju … ovako na prvi pogled čovjek bi okrivio elite bivšeg socijalističko sistema …..uf, koliko je čudnih stvari u ovoj državi … a sve nekako vuče prema tih 45 godina dragog nam socijalizma i njegova nasljeđa …..
Spomenuo si Lipu ranije (nisi valjda zaboravio kad te to sada toliko iznenadilo?) pa sam je ovdje iskoristio za primjer kako ljudi iako su rođeni u vrijeme komunizma mogu biti dosljedni u prakticiranju nečeg sasvim suprotnog.
Koliko znam ’91. nitko nije investirao. Ta priča je započela iza ’93 kao dio strukturalnih reformi. Ne znam koliko je čega kupio neki Hrvat iz dijaspore da bih mogao njih i sinove komunista staviti u odnos. Ali znam da se u tom procesu restrukturiralo gubitaške tvrtke. Znaš mnogi misle kako se ’93 započelo uništavati ponos jugoslavenske industrije no ona je već tada bila na koljenima. Možda je to razlog zbog kojega zdravi kapital nije ušao u Hrvatsku? I zašto bi recimo Lukšić trošio pošteno stečeni kapital na nešto što propada? U tom smislu možda nitko i nije trebao “stopirati” strance jer oni ne bi ni uz širom otvorena vrata išli u preuzimanje tih kompanija. Naravno, to je nagađanje međutim tu paralelnu stvarnost nismo vidjeli da bismo mogli uspoređivati ishode.
Nakon osamostaljenja nije se načelno promijenilo ništa. Od ideoloških pogleda do figura koje drže poluge moći.
Ma imate u Lipi svega …. ne želim razgovarati o tome 🙂 – već si rekao da čovjek ne može u potpunosti iskočiti iz okoline u kojoj živi pa …. Svejedno, kao građanin smatram da ste napravili vrlo važan potez za ovu žablju baru i da je udruga koja se bavi porezima i više nego potrebna. Samo se nadam da nećete udrugu koristi jedino za širenje ideja liberalnog kapitalizma nego da ćete zastupati interese svih poreznih obveznika i ukazivati na sve probleme vezane uz poreze i proračun ….
A što se tiče tvornica i ulaganja stranog kapitala …. je, svatko normalan zna da je ta i takva industrija bila na koljenima i da je bila ništa koristi … ali ipak su iz te i takve industrije proizašli današnji tajkuni kojih se ne bi postidjeli niti u SAD-u – koliki su im računi … znači da nisu baš dobili smeće. Da su ti tajkuni uglavnom bivši drugovi stoji … pa se čovjek samo može pitati gdje je ta naša dijaspora. Pune su se vreće novaca nosile u Hrvatsku za donacije ovoga onoga, a da baš nitko nije htio uložiti ništa u svoju voljenu domovinu malo je čudno … Smrdi na komunističko-udabšku zavjeru iliti pljačku 🙂
Akademijaosijek je dobro napisao kakvo je stanje(taj dio posta) u drzavi-mislim da to jako dobro pokazuje stvarnost. “Sve karte su podijeljene”, to je cinjenica na desetu.
I sam sam vidio i iskusio isto, od namjestenih natjecaja, do okoline. Neki su od sistema u ruke dobili sve(privatizacija, bivsa komunisticka elita, ili sada bliski nekoj stranci), i samo zive od rente, dijele si pozicije, a drugi ne mogu nista. Kolika je abnormalna razina koruocije i nepotizma, kronizma i sistema “sto nesposobniji to vise”, to je cudo.
I zato je osnovno obiljezje nase ekonomije rentijerstvo bez proizvodnje i kreacije.
Izmedu ostalog, to je razlog zasto sam odlucio otici… ja zelim vece ekonomske slobode ovdje, jer bi za mene to bila sansa, ali sanse su slabe. Rekao bih ovako, nikakve.