Matematika državnih poticaja (for dummies)

Oznake

Država, matematika, poticaji

Nastavno na jučerašnju misao o poticajima u ovom tekstu ću na najjednostavniji mogući način, kroz nekoliko banalnih i manje banalnih primjera, demonstrirati matematiku koja se skriva iza svake priče o državnim poticajima.

Krenimo…

Svima poticaj!

Kada bi država svakom poreznom obvezniku kupila automobil iznos poreza kojeg bi porezni obveznik morao u tu svrhu platiti bio bi jednak cijeni automobila. Ili kao da ga je kupio u cijelosti vlastitim novcem. Učinak državne intervencije je u tom slučaju jednak nuli. Jednako tako kada bi svakom poreznom obvezniku država subvencionirala samo dio cijene automobila učinak državne intervencije bio bi jednak nuli. Svatko plaća porez u iznosu jednakom vlastitom primitku poticaja što svedeno na istu stranu jednakosti daje nulu. Koliko si dao, toliko si uzeo. Efekta nema, niti u porezu, niti u poticaju.

Polovici poticaj!

Kako bi efekt državne intervencije bio vidljiv država mora kupiti i podijeliti manje vozila no što je ukupno poreznih obveznika. Za takav zahvat potrebno joj je i manje novca kojeg će uzeti poreznim obveznicima.

U sljedećem primjeru država je kupila 5 automobila za 500 novaca i trošak podijelila sa 10 poreznih obveznika pa tako svaki plaća trošak u iznosu 50 novaca kroz porez.

Učinak državne intervencije je ovdje jasno vidljiv (ali obratite pažnju gdje). Porezni obveznici 1,3,4,7 i 9 su pobijedili na natječaju za poticanje kupnje vozila te su vozilo vrijedno 100 novaca dobili za samo 50 novaca. Porezni obveznici 2,5,6,8 i 10 uplatili su jednak iznos poreza kao i 1,3,4,7 i 9 ali nisu dobili mogućnost kupiti vozilo. Učinak državne intervencije za njih je utoliko negativan. Iznos poticaja za kupnju vozila prvima jednak je iznosu izravnog gubitka novca kroz plaćeni porez drugima.

Učinak državne intervencije u sumi je 0, što država i koristi kao argument i tvrdnju da su poticaji neutralni, no učinak, ako ste obratili pažnju na taj detalj, treba mjeriti kao sumu posebno negativnih i posebno pozitivnih transakcija pa je tako za polovicu poreznih obveznika učinak pozitivan, a za drugu polovicu negativan.

Poticaji manjini!

Kada bi država namijenila poticaj za kupnju automobila samo jednom poreznom obvezniku, a trošak podijelila sa svima, tada bi jedan od sretnika dobio mogućnost automobil kupiti za samo 1/10 cijene dok bi preostalih devet poreznih obveznika podmirili ostatak iznosa do pune cijene automobila.

Iako ovdje država poreznog obveznika nije udarila istom snagom kao u prethodnom slučaju ipak je nepravda proizašla iz državne intervencije jasnije vidljiva.
Stoga državna intervencija, u ovom slučaju subvencije, ne mogu biti i nisu neutralne. Štoviše, njima se pospješuje stvaranje imovinskih razlika između članova društva i stvaranje povlaštenih klasa ljudi putem planske (političke) redistribucije osobne imovine (oporezovanog novca, štednje, kapitala…) preostalih građana.

Poticaji demokratskoj većini!

Kada bi se o ovom pitanju odlučivalo metodom demokratske većine tada bi učinak državne intervencije za manjinu bio iznimno negativan.

U primjeru 8 od 10 poreznih obveznika dobiva poticaj za kupnju automobila.

Demokratska većina će svoje automobile kupiti uz pomoć 20% poticaja, dok će preostala dvojica poreznih obveznika kroz porez platiti ostatak do pune cijene za svakog od tih osam pripadnika demokratske većine.

Učinak državne intervencije za demokratsku većinu je simboličan, pa bi se većina lako mogla naljutiti na državu i zatražiti znatno više, a za manjinu evidentno iznimno negativan.

Ali nisu svi isti!

Dosadašnji pojednostavljeni prikaz u kojemu su svi porezni obveznici identični u smislu ostvarenih prihoda i plaćenih poreza može se zakomplicirati do krajnih granica. Samo to bi onda bilo shvatljivo tek malom dijelu onih kojima te stvari ne treba objašnjavati.

Dodajmo još iznos ukupno uplaćenog poreza za svakog poreznog obveznika i pogledajmo koliki je prema tom omjeru udio pojedinog poreznog obveznika u cijeni koju je potrebno platiti za kupnju subvencioniranih vozila.

Primjer je sličan drugome (poticaji polovici), znači imamo 5 vozila za 10 poreznih obveznika. No u ovom primjeru porezni obveznici se razlikuju u iznosu poreza kojeg uplaćuju u državni proračun. Očito je kako se uvođenjem samo jedne nove varijable stvar komplicira, pa zamislite kako bi bilo da u izračun ubacimo još jednu vrstu poticaja za nešto drugo, treće ili četvrto, da ne govorim o bezbroj drugih varijabli koje također utječu na stvar. No u konačnici to je nepotrebno jer način na koji poticaji funkcioniraju, uključujući i efekte koji se njima postižu, ovime su dosljedno opisani.

(otvorite prikaz u novom ‘tab’-u svojeg browsera)

Iz ovog nijansu kompleksnijeg odnosa poreznih obveznika prema državnom proračunu i pitanju subvencioniranja automobila vidljivo je sljedeće:

• Da pojedini porezni obveznici uplaćuju znatno više novca u proračun od drugih (npr. 1,3 i 6)
•  Kako bi 1,3 i 6 umanjili gubitak svojeg osobnog dohtoka moraju se natjecati za državne povlastice protiv onih koji iz proračuna žele povući više no što u njega uplaćuju
• Kako mnogi u toj borbi za povlastice izvuku deblji kraj, jer povlstica nema dovoljno za sve, a znatno deblji kraj u slučaju da se ne domognu subvencije izvuku oni koji plate više poreza u državni proračun

Primjerice osoba 1 uplatila je 500 poreza, kao i osoba 6, ali je dobitkom povlastice za kupnju automobila smanjila negativan učinak državne intervencije u odnosu na osobu 6 koja nije dobila povlasticu, te istovremeno na taj način ostvarila efekt porezne olakšice u iznosu 20%. Ta osoba rekla bi da si je tako vratila dio onoga što je ranije uplatila u proračun.

Međutim efekt porezne olakšice za osobu 6 je jednak nuli, a negativan učinak državne intervencije na nju je duplo veći nego kod osobe 1. A govorimo o osobi koja puni proračun jednakom predanošću kao i osoba 1.

Drugim riječima kod svake osobe koja nije kupila automobil učinak državne intervencije biti će negativan, a čim više takva osoba uplaćuje u državni proračun negativni učinak državne intervencije se za nju povećava (osoba 6).

Najbolje prolaze oni koji u proračun uplate malo, a iz njega zahvaljujući socijaloj državi i plansko-intervencionističkom pristupu ekonomiji povuku puno. Primjerice osoba 4 je poticaje iskoristila bolje o ostalih. Uplatila je samo 20 od ukupno 1250 prikupljenih poreza, a dobila vozilo vrijedno 100.

Učinak državne intervencije je za nju izrazito visok (udio njenog poreza u cijeni automobila je samo 8, a dobila je preraspodjelom na druge ostatak od 92) kao i efekt porezne olakšice (500%, odnosno povukla je iz proračuna 5x više no što je u nj uplatila). Majstorski. Također prema tumačenju socijalističkog političko-ekonomsko-pravnog establišmenta sve legalno. I sasvim očito nepravedno.

Završna misao!

I tu vidimo čime se država bavi kada se bavi dijeljenjem poticaja, i sa kakvim efektom u konačnici. Istovremeno shvaćamo da se time nikako ne bi trebala baviti (niti “bolje”, kako neki naivno kažu, niti ikako). Sve ove peripetije postat će stvar prošlosti onoga dana kada država prestane redistribuirati tuđi novac na sve i sva, a svatko plati račun za one stvari koje želi imati u vlastitom dvorištu.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Misao o poticajima

Oznake

Država, pljačka, poticaji, poticaji za električna vozila, proračun

… bez obzira o kojima je riječ, a recimo da govorimo o poticajima za kupnju e-vozila što je full cool stvar u posljednje vrijeme. Nikad jeftinije do novog gadgeta uz pomoć novca nekih drugih poreznih obveznika koje nikad neću morati pogledati u oči jer tu je državni proračun u kojem političari lako sve njih utope.

Političari čine čuda s tuđim parama. Samo što su pare rezervirane za one koji: 1. već imaju ozbiljnu lovu u džepu da uopće mogu razmišljati o kupovini auta 2. kojima se da zajebavat s papirologijom koja im omogućuje da hape pare.

Trošak naravno podmiruju oni koji: 1. nemaju lovu u džepu da uopće mogu razmišljati o kupovini auta 2. kojima se ne da (ili ne znaju) ili nema smisla (s obzirom na prethodnu točku) zajebavat s papirologijom 3. koji imaju tu nesreću da ne mogu izbjeći plaćanje poreza od kojih će država tako perfidno opljačkanu lovu pokloniti onoj prvoj skupini lukavaca i podržavatelja planske redistribucije tuđe imovine.

Lopovluk je lopovluk. Bez obzira kupovali se otetom lovom e-auti, traktori, konji, masline, gradili brodovi ili zapošljavali pripravnici u uhljebničkom sektoru.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Bicikliranje po mjeri birokrata

Oznake

bicikl, cesta, djeca, dozvola, kaciga, propis, sigurnost, zakon

Kako su naši zakoni uglavnom gomila arbitrarnih, birokratskih izdrkotina govori nam primjer iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji između ostaloga propisuje i sljedeće:

Sa navršenih 10 godina dozvoljeno je djetetu da upregne dva konja, skoči na kola i krene s njima prometovati po lokalnoj cesti. Đija Riđane, hija Sokole! Međutim još četiri godine, iliti do četrnaeste, zakon tom istom djetetu brani da se po toj istoj cesti vozi biciklom. Osim ako, naravno, prije toga nije položilo državni ispit za upravljanje biciklom i dobilo dozvolu. Birokratima je valjda malo teže osmisliti ispit i dozvolu za upravljanje zapregom pa su tu u odredbama malo blaži (čl 215. stavci 1 i 4). A i bicikl je danas popularniji no ikad, povoljniji no ikad, pa je tako i zakon odraz prilike da se oko bicikla izgradi jedan fini birokratski okvir, uhljebi još “udarača pečata” i drugih lezilebovića koji će prosipati pamet i za to ubirati propisanu naknadu.

Detalje o tome kako su birokrati zamislili djecu licencirati za upravljanje biciklom možete pročitati ovdje. Živi cirkus.

Osobito je zanimljivo to što su prvo zakonom zabranili djeci da voze bicikl po cesti, a da istovremeno nisu osigurali polaganje ispita, pa ispada da su djeca cijelo vrijeme u prekršaju i to su skontali tek sada. I tako sada raste pritisak na vlast da brže-bolje organizira polaganje ispita. Nedaj bože da tko izbriše onu prvu odredbu o zabrani iz zakona. Što bi bespomoćni sužnji rekli na to.

I baš si razmišljam, kako je danas ljudima nepojmljivo da budu dio neregulirane, slobodnotržišne ekonomije tako bi se moglo desiti da danas-sutra, recimo za 30-40 godina, kao posljedicu ovog propisa dobijemo potpuno preoblikovanu svijest građana kojima će biti jednako nepojmljivo sjesti za bicikl bez prethodne suglasnosti nekog birokrata.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Pravo ti budi da te jarme, marvo!

Oznake

Banke, Država, dužnik, kredit, marva, porezni obveznik, vjerovnik, švicarci

Porezni obveznici su marva. Na njihovom radu parazitira kompletna javna uprava, nebrojene agencije i državna tijela, na njihov račun goste se nebrojene “nevladine” udruge, o njihovom trošku jedni se školuju, drugi kupuju ekološke automobile, treći grabe poticaje za sve i svašta, a četvrti dobivaju izbore (i moć).

Pa što ne bi popušili i u pitanju kredita u švicarcima? Nema smisla da odgovornost za vlastite nepromišljene postupke snose dionici te priče, dužnik i vjerovnik. Najbolje je, smatraju političari (dužnici i vjerovnici), “ublažiti” njihove gubitke prebacivanjem istih na porezne obveznike. Socijalizirati stvar. Uostalom marva ne priča pa se neće ni bunit, a kad crkne zamijeniš je novom. Da, zato je političarima toliko važna zdrava demografska slika nacije. Marve treba biti dovoljno kako bi šarada još neko vrijeme potrajala i kako bi gomila mogla radit što hoće, na tuđi račun. Ako pak ne bude dovoljno domaće, autohtone marve otvorit će se granice i pustiti stranu marvu da se ujarmi u Hrvatskoj. Eno ih već prolijevaju slinu uz hrvatsku granicu i žude da čim prije uzmu hrvatski kramp u ruke i krenu graditi hrvatsko javno dobro. Socijalno blagostanje koje će na taj način omogućiti autohtonim Hrvatima uopće ih ne zanima. Oni se žele utapati u znoju za vaš račun. Moš mislit.

Konačno su na svjetlo dana izašle nešto konkretnije informacije o modelu kompenziranja dugova po kreditima u CHF-u odnosno o razmjerima troška koji će biti prebačen na leđa poreznih obveznika. Riječ je o cca 2,9 milijardi HRK troška koji će nastati usljed konverzije CHF-a u EUR. Ali to je samo jedan veliki broj. Ne vidi se u tome znoj, pamet, muka i odricanje, niti ima li tko živ s time veze, i zato koga briga za broj.

Možda pomogne ako stvari stavimo u perspektivu. Prema izvješću DZS-a u Hrvatskoj je zaposleno 1.290.470 ljudi (oko 30% stanovništva). Ako maknemo iz tog broja gomilu koja je zaposlena na državnom proračunu (njih cca 299.193) i koja svoju plaću dobije samo ako porezni obveznici prethodno plate porez dobit ćemo broj čistih, nepatvorenih poreznih obveznika u Hrvatskoj – 991.277. Radi se o broju ljudi na kojeg će se raspodijeliti (socijalizirati) trošak konverzije kredita u švicarcima. Iz podataka HNB-a saznajem da je dužnika u švicarcima oko 55.000. Dakle svoj trošak konverzije CHF-a u EUR, što bi po glavi dužnika iznosilo cca 52.727 HRK, ovih 55.000 dužnika će podijeliti sa ostatkom poreznih obveznika. Tako će umjesto 52.727 HRK svaki CHF dužnik platiti samo 2.900 HRK. Drugim riječima dužnik u švicarcima platit će kroz porez 2.900 HRK da bi dobio oprost 52.727 HRK troška konverzije vlastitog kredita u EUR, a onaj tko se nije zadužio u švicarcima platit će kroz porez 2.900 HRK da bi dobio jedno VELIKO NIŠTA. Usput će se naivno i solidarizirati s prvima. Magarećih glava puno dvorište.

Uz sve svoje životne poteškoće i obveze svi oni koji nemaju kredit u švicarcima platit će jednu finu ratu kredita dužnicima u švicarcima. Poruka je jasna marvo: problemi dužnika u švicarskim francima veći su od svakog tvojeg problema. Odgovoran si prema vlastitom novcu i ne ulaziš u rizične transakcije? Koga briga, platit ćeš dug onima koji nemaju osjećaj za odgovornost poput tebe, kojima je vremenska preferencija toliko viša od tvoje da je ni Hubbleom ne bi mogao približiti. Boriš se da preživiš do sljedeće plaće, da ne odeš u minus, da ga smanjiš ili nedajbože danas-sutra vratiš? Koga briga, upravo su te otjerali u minus za dodatnih 2900 HRK i džabe ti tvoja računica, džabe se odričeš ćevapa, čokolade i kikirikija, džabe jedeš jogurt i paštetu za gablec u iščekivanju “boljeg sutra” jer sva tvoja nastojanja i očekivanja toj ekipi ne znače ništa. Dijete ti još nije vidjelo Jadranskoga mora!??? Hahahaha 😀

Ono što je bitno jest tvoj novac. Ali ne u funkciji tvojih ciljeva i ideala već u funkciji onoga što oni ti nametnu kao ideal i cilj, u funkciji onoga što uglađene njuške promoviraju kao opće dobro dok u stvarnosti tek plaćaš njihove račune. Pa dokle šutiš i pravo ti budi da te jarme.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Koja je razlika između WC školjke i socijalista?

Oznake

Better call Saul, Breaking Bad, pitanje, socijalist, wc školjka

Svoj odgovor na pitanje možete ostaviti u komentarima ispod teksta.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

p.s. scena potječe iz TV serije “Better call Saul” koja je spin-off poznate serije “Breaking Bad”, a govori načelno o tome kako velik trud uložen u neki cilj ne mora nužno polučiti očekivani rezultat.

I crkva zna da je vrag odnio šalu

Oznake

crkva, novac, Papa Franjo, socijalizam

Papa Franjo je punokrvni socijalist. I to nije ništa novo, a još manje čudno. Naime živimo u svijetu rastućih kolektivističkih tendencija pa tako mnogi, uključujući i crkvu, traže luku spasa u pomirbi sa progresivističkim političkim elitama koje iz dana u dan, pod velom plemenitih, ljudskih ideala, odnose neku novu, malu pobjedu nad običnim ljudima na čijem znanju, trudu i kapitalu parazitiraju.

Ipak, dosad nisam imao priliku čuti ovako radikalan istup pape Franje u kojem kaže:

“Novac je Đavlov izmet. Kad novac postane idol, zapovijeda čovjekovu izboru, uništava ga i proklinje, pretvara ga u roba. Novac u službi života održiv je samo unutar iskonske i istinske zadruge u kojoj kapital ne zapovijeda ljudima, već ljudi zapovijedaju kapitalu”

Ovo je izrekao ispred 7000 predstavnika talijanske konfederacije zadruga kojima se, čini mi se, želio predstaviti u pomirbenom tonu. S obzirom na tendencije ovo doista izgleda kao racionalna odluka proizašla iz kalkulacije koja kaže da je bolje već sada aktivno raditi na izgradnji odnosa koji će mu sutra omogućiti barem “neutralnu” poziciju (iz koje će moći nastaviti propovijedati što god želi) nego se sada svrstati na stranu malog čovjeka pa sutra zajedno s njim završiti u nemilosti.

Tko poput pape smatra da je novac “đavlov izmet” (devil’s dung) preporučam mu da pročita tekst “Je li novac korijen zla?” te pokuša shvatiti u kakvoj groznoj zabludi živi i kome to zapravo odgovara.

Svako dobro,
vaš Kapitalac