Kako su naši zakoni uglavnom gomila arbitrarnih, birokratskih izdrkotina govori nam primjer iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji između ostaloga propisuje i sljedeće:
Sa navršenih 10 godina dozvoljeno je djetetu da upregne dva konja, skoči na kola i krene s njima prometovati po lokalnoj cesti. Đija Riđane, hija Sokole! Međutim još četiri godine, iliti do četrnaeste, zakon tom istom djetetu brani da se po toj istoj cesti vozi biciklom. Osim ako, naravno, prije toga nije položilo državni ispit za upravljanje biciklom i dobilo dozvolu. Birokratima je valjda malo teže osmisliti ispit i dozvolu za upravljanje zapregom pa su tu u odredbama malo blaži (čl 215. stavci 1 i 4). A i bicikl je danas popularniji no ikad, povoljniji no ikad, pa je tako i zakon odraz prilike da se oko bicikla izgradi jedan fini birokratski okvir, uhljebi još “udarača pečata” i drugih lezilebovića koji će prosipati pamet i za to ubirati propisanu naknadu.
Detalje o tome kako su birokrati zamislili djecu licencirati za upravljanje biciklom možete pročitati ovdje. Živi cirkus.
Osobito je zanimljivo to što su prvo zakonom zabranili djeci da voze bicikl po cesti, a da istovremeno nisu osigurali polaganje ispita, pa ispada da su djeca cijelo vrijeme u prekršaju i to su skontali tek sada. I tako sada raste pritisak na vlast da brže-bolje organizira polaganje ispita. Nedaj bože da tko izbriše onu prvu odredbu o zabrani iz zakona. Što bi bespomoćni sužnji rekli na to.
I baš si razmišljam, kako je danas ljudima nepojmljivo da budu dio neregulirane, slobodnotržišne ekonomije tako bi se moglo desiti da danas-sutra, recimo za 30-40 godina, kao posljedicu ovog propisa dobijemo potpuno preoblikovanu svijest građana kojima će biti jednako nepojmljivo sjesti za bicikl bez prethodne suglasnosti nekog birokrata.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Čekaj, nisu još stigli do vožnje zaprežnim kolima kako spada. Nije bilo vremena. Ni resursa. Ni dovoljno zaposlenih.
Kad se birokrati izredaju, morat će imati kacigu i položene ispite i djeca i konji skupa s njihovim roditeljima….
Mene brine što se nitko nije potrudio regulirati hodanje u cipelama. Nije isto ako netko obuče tenisice pa može trčati u njima ili obične sandale. Mora li onaj koji ima tenisice na nogama nositi kacigu? A što je sa onima koji hodaju bosi. Smije li se bos hodati po asfaltu? I što je sa visokim petama u prometu. Mislim, to su sve važne stvari a država se pravi luda i ne radi ništa po tom pitanju.
Evo nekoliko statističkih podataka. U Hrvatskoj ima cca. 4.5mil x2 nogu. To je 9.000.000 nogu koje prosječno nagaze po podlozi barem 1.000 puta. S obzirom da država ništa nije poduzela po pitanju mjerenja ostvarenih koraka, o preciznim podatcima možemo samo maštati.
I da li je normalno da netko koristi pločnik 10x više nego netko drugi, a da svi jednako plaćamo porez. Ako vozači putem goriva plaćaju benzin 3x skuplje nego što je njegova stvarna cijena (i 3x skuplje nego u USA), zašto su poreza na hodanje pošteđeni pješaci u prometu? Ovisno o vrsti cipela koje nose. Pa kada nekoga uhvate u tenisicama bez kacige, kako trči 2x brže nego što je dozvoljeno i još nije plati porez, da ga odrapi kaznom da boli glava pa neka vidi majci….
I smije li uopće netko posjedovati neregistrirane cipele. Što kada se dogodi neko sra*e i ostane samo otisak cipele, kako pronaći krivca? Svaka cipela bi trebala imati serijski broj i otisnuti bar kod na đonu, pa da se iz baze lako nađe počinitelj. Kada se cipele potroše potrebno je odjaviti iste u nadležnu policijsku postaju.
I što uopće netko tko nije profesionalni trkač i nema diplomu za to ima kupovati tenisice?
To su sve stvari na kojima bi se moglo zaposliti na tisuće mladih i perspektivnih kadrova. Nadam se da netko od državnih organa ovo čita i da će poduzeti hitne korake u regulaciji ovog potpuno nepokrivenog područja. Dosta je divljeg zapada.
A tek kupovanje cipela iz obijesti! Dok neki imaju u svojim ormarima desetke i STOTINE pari cipela drugi hodaju bosi! Cipele su neravnomjerno raspodjeljene među ljudima! Tako da bi porez na cipele trebao biti progresivan, da oni koji imaju više pari cipela plate više poreza!
Drugovi, molim vas…
Ovdje nismo spomenuli možda i najvažniju stvar kad je u pitanju hodanje: ogromne društvene razlike između brojeva cipela.
Nepravedno je da neki ljudi imaju manja stopala od drugih ljudi. Dapače, znanstveno je utvrđeno da mnogi ljudi imaju ispodprosječnu veličinu stopala, a mnogi drugi iznadprosječnu, čime se ta nepravda samo dodatno ističe.
Ne znam kako Hrvatska stoji u odnosu na ostale članice EU po tom pitanju, ali uvjeren sam da je prosjek u HR ispod prosjeka EU. Pitam se da li resorno ministarstvo poduzima nešto u vezi toga?
Možemo li nekako povećati stopala naših građana i tako se približiti prosjeku EU, ili ako to trenutno nije financijski moguće, možemo li kroz medije i sustav obrazovanja povoljno utjecati na svjesnost naših ljudi o tom gorućem problemu? Možemo li taj problem uključiti u postojeću paradigmu političke korektnosti? Možemo li isposlovati da barem 20% zastupnika na izbornim listama mora imati broj cipela manji od 40?
Dapače, znanstveno je utvrđeno da mnogi ljudi imaju ispodprosječnu veličinu stopala, a mnogi drugi iznadprosječnu
Ne samo da je ovo znanstveno utvrđeno nego se i zna točan podatak. 50% ljudi u Hrvatskoj ima stopala manja od prosjeka!
Nije li to strašno? Čak 50%?
Prokleti neoliberalni kapitalizam…
Moramo brzo djelovati!
I zamislite samo situaciju: uđe čovjek u dućan cipela i nema njegovog broja. Taj čovjek ne može sebi kupiti cipele, dok neki drugi mogu.
Kakva frustracija, kakva diskriminacija!
Očito je da je u tim slučajevima tržište zakazalo…potrebna je veća uloga države u rješavanju takvih problema…
Prosjek broja cipela saborskih zastupnika trebao bi biti jednak prosjeku broja cipela svih građana koje zastupaju! Trebalo bi vidjeti kakva je sada situacija po tom pitanju jer čini mi se da se svi saborski zastupnici pomalo gegaju, ko patke, što govori da su daleko iznad prosjeka građana koje zastupaju! A znamo na šta to smrdi!
Drugo, drugovi, smirite se. Poznati velikani iz ljudske povijesti te svijetli uzori našim vlastodršcima već su smislili rješenje za taj gorući problem nejednakosti ljudskih nogu:
http://www.hrleksikon.info/definicija/prokrust.html
Tako da samo treba malo dobre volje – i problem je riješen 🙂
Tantore, ti si pošao mračnom stazom neliberalnog kapitalističkog sustava i pokušavaš nam mučki podvaliti Prokrusta kao rješenje.
S obzirom da je poznato da kapitalizam radnički klasu drži na ekonomskom, biološkom, intelektualnom i svakom drugom minimumu (znači i minimalnom broju stopala), tako je jasno i da je Prokrust samo sluga kapitala.
Pa što ti misliš da je slučajno da centri moći talijanske modne industrije plasiraju male brojeve na tržište? I da se zbog toga teško obući ako imaš veći konfekcijski broj ili broj cipele?
Mislim da nas od svega toga može spasiti samo država, a da bismo to mogli moramo imati poštenu narodnu vlast.
A da bismo to imali, kako je to Kapitalac dobro primijetio u prethodnom komentaru, za to je potrebno imati dobru reprezentativnost zastupnika u parlamentu s obzirom na broj stopala.
Pa ne mogu se podudarati interesi zakonodavnog tijela i naroda ako im se ne podudaraju konfekcijski brojevi, zaboga!
Tu su potrebna hrabrija zakonska rješenja…
Prihvaćam drugarsku kritiku u cijelosti. Popustila mi je budnost, pa sam na trenutak podlegao desnim skretanjima i buržoaskim podvalama…..
Međutim bez namjere da se opravdavam, samo da napomenem kako je Prokrust ipak bio proleterskog porijekla i stoga i sam nevina žrtva buržoazije, Ako je radi tih okolnosti i postao kriminalac, on nije politički neprijatelj radnoga naroda, a to je najbitnije. Njega se sistematskim ideološkim radom ipak može preodgojiti (za razliku od političkih neprijatelja), tako da svoje iznimne vještine potom (pod budnim nadzorom partije) stavi u službu naroda.
Na taj način Talijanski kapitalisti i fašisti više neće imati kome prodavati svoje cipele. Tada će se jasno vidjeti superiornost i nadmoć našeg društvenog uređenja, te moć i vizija partije na čelu sa najvećim cipelićem naših naroda i narodnosti….
Drug Tantor (u nemilosti)
mislim da se kožne cipele trebaju trebaju računati po posebnoj stopi pdv a, jer osim za hodanje mogu služiti i kao hrana. ako neko pak bude uhvaćen da hoda u kožnim cipelama…e pa ja ne znam, u današnje vrijeme kad ljudi nemaju što jesti…odmah oduzeti hodačku dozvolu na tri mjeseca.
http://radiosarajevo.ba/upload/images/Karikature/Gdje je lova/karikatura_agencije.jpg