Oznake
Nastavno na jučerašnju misao o poticajima u ovom tekstu ću na najjednostavniji mogući način, kroz nekoliko banalnih i manje banalnih primjera, demonstrirati matematiku koja se skriva iza svake priče o državnim poticajima.
Krenimo…
Svima poticaj!
Kada bi država svakom poreznom obvezniku kupila automobil iznos poreza kojeg bi porezni obveznik morao u tu svrhu platiti bio bi jednak cijeni automobila. Ili kao da ga je kupio u cijelosti vlastitim novcem. Učinak državne intervencije je u tom slučaju jednak nuli. Jednako tako kada bi svakom poreznom obvezniku država subvencionirala samo dio cijene automobila učinak državne intervencije bio bi jednak nuli. Svatko plaća porez u iznosu jednakom vlastitom primitku poticaja što svedeno na istu stranu jednakosti daje nulu. Koliko si dao, toliko si uzeo. Efekta nema, niti u porezu, niti u poticaju.
Polovici poticaj!
Kako bi efekt državne intervencije bio vidljiv država mora kupiti i podijeliti manje vozila no što je ukupno poreznih obveznika. Za takav zahvat potrebno joj je i manje novca kojeg će uzeti poreznim obveznicima.
U sljedećem primjeru država je kupila 5 automobila za 500 novaca i trošak podijelila sa 10 poreznih obveznika pa tako svaki plaća trošak u iznosu 50 novaca kroz porez.
Učinak državne intervencije je ovdje jasno vidljiv (ali obratite pažnju gdje). Porezni obveznici 1,3,4,7 i 9 su pobijedili na natječaju za poticanje kupnje vozila te su vozilo vrijedno 100 novaca dobili za samo 50 novaca. Porezni obveznici 2,5,6,8 i 10 uplatili su jednak iznos poreza kao i 1,3,4,7 i 9 ali nisu dobili mogućnost kupiti vozilo. Učinak državne intervencije za njih je utoliko negativan. Iznos poticaja za kupnju vozila prvima jednak je iznosu izravnog gubitka novca kroz plaćeni porez drugima.
Učinak državne intervencije u sumi je 0, što država i koristi kao argument i tvrdnju da su poticaji neutralni, no učinak, ako ste obratili pažnju na taj detalj, treba mjeriti kao sumu posebno negativnih i posebno pozitivnih transakcija pa je tako za polovicu poreznih obveznika učinak pozitivan, a za drugu polovicu negativan.
Poticaji manjini!
Kada bi država namijenila poticaj za kupnju automobila samo jednom poreznom obvezniku, a trošak podijelila sa svima, tada bi jedan od sretnika dobio mogućnost automobil kupiti za samo 1/10 cijene dok bi preostalih devet poreznih obveznika podmirili ostatak iznosa do pune cijene automobila.
Iako ovdje država poreznog obveznika nije udarila istom snagom kao u prethodnom slučaju ipak je nepravda proizašla iz državne intervencije jasnije vidljiva.
Stoga državna intervencija, u ovom slučaju subvencije, ne mogu biti i nisu neutralne. Štoviše, njima se pospješuje stvaranje imovinskih razlika između članova društva i stvaranje povlaštenih klasa ljudi putem planske (političke) redistribucije osobne imovine (oporezovanog novca, štednje, kapitala…) preostalih građana.
Poticaji demokratskoj većini!
Kada bi se o ovom pitanju odlučivalo metodom demokratske većine tada bi učinak državne intervencije za manjinu bio iznimno negativan.
U primjeru 8 od 10 poreznih obveznika dobiva poticaj za kupnju automobila.
Demokratska većina će svoje automobile kupiti uz pomoć 20% poticaja, dok će preostala dvojica poreznih obveznika kroz porez platiti ostatak do pune cijene za svakog od tih osam pripadnika demokratske većine.
Učinak državne intervencije za demokratsku većinu je simboličan, pa bi se većina lako mogla naljutiti na državu i zatražiti znatno više, a za manjinu evidentno iznimno negativan.
Ali nisu svi isti!
Dosadašnji pojednostavljeni prikaz u kojemu su svi porezni obveznici identični u smislu ostvarenih prihoda i plaćenih poreza može se zakomplicirati do krajnih granica. Samo to bi onda bilo shvatljivo tek malom dijelu onih kojima te stvari ne treba objašnjavati.
Dodajmo još iznos ukupno uplaćenog poreza za svakog poreznog obveznika i pogledajmo koliki je prema tom omjeru udio pojedinog poreznog obveznika u cijeni koju je potrebno platiti za kupnju subvencioniranih vozila.
Primjer je sličan drugome (poticaji polovici), znači imamo 5 vozila za 10 poreznih obveznika. No u ovom primjeru porezni obveznici se razlikuju u iznosu poreza kojeg uplaćuju u državni proračun. Očito je kako se uvođenjem samo jedne nove varijable stvar komplicira, pa zamislite kako bi bilo da u izračun ubacimo još jednu vrstu poticaja za nešto drugo, treće ili četvrto, da ne govorim o bezbroj drugih varijabli koje također utječu na stvar. No u konačnici to je nepotrebno jer način na koji poticaji funkcioniraju, uključujući i efekte koji se njima postižu, ovime su dosljedno opisani.
(otvorite prikaz u novom ‘tab’-u svojeg browsera)
Iz ovog nijansu kompleksnijeg odnosa poreznih obveznika prema državnom proračunu i pitanju subvencioniranja automobila vidljivo je sljedeće:
- Da pojedini porezni obveznici uplaćuju znatno više novca u proračun od drugih (npr. 1,3 i 6)
- Kako bi 1,3 i 6 umanjili gubitak svojeg osobnog dohtoka moraju se natjecati za državne povlastice protiv onih koji iz proračuna žele povući više no što u njega uplaćuju
- Kako mnogi u toj borbi za povlastice izvuku deblji kraj, jer povlstica nema dovoljno za sve, a znatno deblji kraj u slučaju da se ne domognu subvencije izvuku oni koji plate više poreza u državni proračun
Primjerice osoba 1 uplatila je 500 poreza, kao i osoba 6, ali je dobitkom povlastice za kupnju automobila smanjila negativan učinak državne intervencije u odnosu na osobu 6 koja nije dobila povlasticu, te istovremeno na taj način ostvarila efekt porezne olakšice u iznosu 20%. Ta osoba rekla bi da si je tako vratila dio onoga što je ranije uplatila u proračun.
Međutim efekt porezne olakšice za osobu 6 je jednak nuli, a negativan učinak državne intervencije na nju je duplo veći nego kod osobe 1. A govorimo o osobi koja puni proračun jednakom predanošću kao i osoba 1.
Drugim riječima kod svake osobe koja nije kupila automobil učinak državne intervencije biti će negativan, a čim više takva osoba uplaćuje u državni proračun negativni učinak državne intervencije se za nju povećava (osoba 6).
Najbolje prolaze oni koji u proračun uplate malo, a iz njega zahvaljujući socijaloj državi i plansko-intervencionističkom pristupu ekonomiji povuku puno. Primjerice osoba 4 je poticaje iskoristila bolje o ostalih. Uplatila je samo 20 od ukupno 1250 prikupljenih poreza, a dobila vozilo vrijedno 100.
Učinak državne intervencije je za nju izrazito visok (udio njenog poreza u cijeni automobila je samo 8, a dobila je preraspodjelom na druge ostatak od 92) kao i efekt porezne olakšice (500%, odnosno povukla je iz proračuna 5x više no što je u nj uplatila). Majstorski. Također prema tumačenju socijalističkog političko-ekonomsko-pravnog establišmenta sve legalno. I sasvim očito nepravedno.
Završna misao!
I tu vidimo čime se država bavi kada se bavi dijeljenjem poticaja, i sa kakvim efektom u konačnici. Istovremeno shvaćamo da se time nikako ne bi trebala baviti (niti “bolje”, kako neki naivno kažu, niti ikako). Sve ove peripetije postat će stvar prošlosti onoga dana kada država prestane redistribuirati tuđi novac na sve i sva, a svatko plati račun za one stvari koje želi imati u vlastitom dvorištu.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Odličan članak. Međutim treba dodati da niti taj proces raspodjeljivanja nije za badava, nego država na svaku kunu koju “raspodijeli”, potroši barem još dvije za svoje “usluge”. Sjetimo se raspodjele pomoći prilikom poplava. Ako se tako postupa u izvanrednim situacijama, što se tek radi kada je sve “super”….
Ako to i zanemarimo, ovo je način razmišljanja tipičnog komunističkog dummy-a (blentona):
– Možda i jeste tako, ali barem se nešto radi
– Možda i jeste tako, ali i to je bolje nego da neki imaju a neki ne
– Moja partija je na vlasti i meni će dati poticaje, a za ostalo mi se je*e…
– Ne čitam kapitalističke laži
– Pusti matematiku, treba se ravnati po tome što je rekao drug Tito
– Poreze treba plaćati da bi imali puteve po kojima će voziti svi ti automobili
– Bogatima treba uzeti i dati onima koji nemaju
– Novac je zlo, pa je bolje da ga distribuira država
– Socijalna država mora intervenirati u takvim slučajevima
– Kada dođe Putin, on će sve to riješiti onako kako treba
– Kako bi netko slabijeg imovnog stanja mogao kupiti auto bez poticaja
– Ništa ne mislim, ali ja sam za socijalizam, uostalom u jugoslaviji je bilo puno bolje
– Za sve to su krivi nacionalisti i “krivousti”
– Bolje bi bilo taj novac potrošiti za socijalno ugrožene
– U svemu tome će jedino banke zaraditi
– itd, itd, itd,…
Uostalom da je komunističkim (socijalističkim) kretenima išta moguće objasniti ne bi niti bili komunistički kreteni. Ali s obzirom da jesu kreteni, svaki racionalni pristup istima unaprijed je osuđen na propast.
Na svu sreću izgleda da isti ipak relativno rijetko zalaze na ovaj i slične blogove, jer od istih dobivaju naglu i burnu alergijsku reakciju. Pa je za nadati se kako će se netko za koga još ima šanse osvijestiti kada pročita ovaj članak.
Vec sam rekao svoje mišljenje o poticajima. Ali brijem da je kapitalac uzeo krivi primjer. Barem ukoliko je isti ukalupiti u nekakav socijalistički političko-ekonomski establišment. Ovaj primjer e-auta nije ništa drugo nego deal između države i KAPITALISTIČKOG političko-ekonomskog establišmenta. To je čisto stvaranje novih potreba, novih proizvoda, lobiranje proizvođača elektro automobila itd. da se počnu kupovati ti i takvi proizvodi. Drugim riječima korporacije koje žele širiti tržište u nove vode lobiraju kod međudržavnih institucija koje onda stvaraju pristisak na države da daju poticaje da se kupuju njihovi proizvodi. To je sprega kapitalista i države a ne nekih socijalističkih fanatika. Kako ste sada jadne socijaliste uhvatili na nož u očitom slučaju kada jedna ili više korporacija i interesnih skupina (vezanih kapitalom) koristi državu da putem nje prodaje i promovira svoje proizvode na uštrub građana te države. Nisu socijalisti krivi za sve. Svo to stvaranje umjetnih potreba pa onda i prodaja istih je došlo kroz korporacijska lobiranja. U socijalizmu smo vozili bicikle bez kacige, djeca su sjedila u autu bez autosjedalica, mogao si ostaviti djecu doma samu u kući bez dadilje, nisi morao reciklirati sve i svašta samo da bi korporacijama smanjio troškove nove ambalaže, nisi pio vitamine ove one, kupovao puste kreme protiv UV zraka, kupovao pića bez šećera, plaćao tisuće kuna na instrukcije za djecu itd. itd. sve što danas ljudi rade što zbog straha, što zbog novih sustava vrijednosti …. a sve se može svesti pod pojam – stvaranje potreba. Tako se sada i stvara potreba za elektro autima jer se najveći svjetski proizvođači polagano šaltaju prema elektro autima i cilj im je otvoriti nova tržišta. Ono daj nigerima u africi i indijcima da voze benzince a europa, SAD, Kina i Japan polagano idu u novu eru elektro auti! Zavrtimo posao. Što vam nije čudno u tom kontekstu elektro automobila i bla-bla kako je odjednom i naš Tesla preko noći postao super star. Ono čovjeka nitko nije skužio skoro 100 godina i odjednom Booom! Tesla, Tesla, Tesla motors! 🙂 njegov vlasnik Musk koji je btw. i osnivač Pay Pala (internetska faca) i jasno SAD. Malo sam skrenuo …. ali treba biti ispravak netočnog navoda. Nije socijalistički establišment … nego kapitalističko-državni establišment.
Elementarna stvar:
Svako raspolaganje tuđim novcem od strane države, bez obzira da li je taj novac otet porezom, konfiskacijom, nacionalizacijom, kolholizacijom, revolucionarnim terorom, itd, danas se naziva – socijalizam. Prije nekoliko godina (jednopartijski sistem) govorili bi o – komunizmu. Ali princip je u stvari isti.
Sve veće preusmjeravanje tijekova novca preko političara (države) JESTE SOCIJALIZAM. Pitanje je samo da li je 30% socijalizam ili 90% socijalizam.
Kapitalizam je društveno uređenje gdje o trošenju novca odlučuje – kapitalist, odnosno onaj koji je novac ZARADIO. Naravno da će u sistemu gdje 50%+ novaca PRISILNO ide preko države, proizvođač pokušati ugrabiti dio kolača. To nije sporno. Ali to ne negira činjenicu kako je i dalje riječ o – socijalizmu.
A ovo što si rekao za jugoslaviju je točno, ali nije to zato jer bi država bila manji “control freak”, nego toga da je država bila dobro organizirana primarno tamo gdje je smatrala da joj prijeti opasnost (vlasti). U većini drugih područja je vladao kaos ili bolje rečeno – nemar. Mislim, ti si svjestan da govoriš o državi u kojoj se nisu bile u stanju srediti zemljišne knjige iz Austro-Ugarske?
Svjestan si da govoriš o državi u kojoj je netko (osobno poznajem) 1984 završio na golom otoku jer je imao kod sebe “neprijateljsku literaturu”, a da sam ja sa druge strane U VOJSCI bez pardona odbio ponudu za učlanjenje u partiju sa svojevoljnim obrazloženjem kako to ne dolazi u obzir jer sam politički na sasvim drugom kraju spektra !!!!!!? (a radio sam i puno “gore” stvari). I ne da mi se nije desilo ništa, nego sam dobio još i veće odgovornosti !? To kada danas ljudima pričam, misle da sam gori od baruna Munchausen-a…. pa ipak sve je istina. Bilo je onako kako ti je “grah” već opao…. Što ustvari ukazuje na kaotičnost sustava.
Svjestan si da govoriš o državi u kojoj su porezi privatnicima bili 92%, a ipak su isti nekako mogli bolje prosperirati nego danas. Kako to? Pa zato jer je sustav bio (na svu sreću) ne-efikasan. Što namjerno i planirano (snađi se druže), što kao posljedica lošeg upravljanja.
Istina je da nije bilo sulude inflacije zakona kao danas, i što je još gore stvarne želje da se ti zakoni i provode, nego se namjerno tolerirala “siva ekonomija”. Dakle upravo ono što ova država nastoji suzbiti, a što će nužno završiti u totalnoj kataklizmi, jer je siva ekonomija odraz i odgovor na nemogućnost legalnog poslovanja u zemlji.
Jugoslavija je to razumjela i priznavala vlastite slabosti u tom smislu(!). Ovi današnji kreteni ne razumiju ništa, pa niti to….
Inflacija zakona, i općenito sve agresivnijeg sužavanja manevarskog prostora pojedincu je kancer današnjeg društva, i jasan pokazatelj da današnja društva idu prema – diktaturi, ustvari već jesu diktature bez obzira na formalnu “demokraciju”.
Vidim da si značajno napredovao od vremena kada si se tek “ukazao”, ali ipak još ne razumiješ u potpunosti kako je svaka pretjerana centralizacija moći (novac, odlučivanje, planiranje, socijala) – socijalizam. Stvar terminologije 🙂
Nije riječ o socijalizmu nego kapitalizmu. Sama riječ socio (koja se nalazi u riječi socijalizam) znači da bi novac trebao ići društvu ili zajednici a ne pojedincima iliti korporacijama. Zašto svaku anomaliju vezanu uz državu vežete uz socijalizam. Ovo je anomalija suodnosa države i kapitalizma koja nema veze sa socijalizmom. Na kraju krave struktara danšanjih država pa i sama ideje države kakva je danas uglavnom je usko vezana uz kapitalizam, razvoj nove klase trgovaca, proizvođača itd.
A u vezi Yuge je došlo do zabune. Nisam zagovornik Yuge niti sistema koji je vladao tada. Štoviše smatram ga katastrofom. Hito sam reći nešto drugo. To ne vrijedi samo za Jugoslaviju nego općenito za prošlost. Htio sam reći da kapitalizam proizvodi potrebe. U gorim situacijam propisuje potrebe koje su suvišne i kojima je cilj “pljačka” građana. Isto kroz institucije države. Naveo sam primjere lažnih potreba koje su stvorene kroz jednu masovnu kulturu straha – bježimo od sunca, uklanjamo madeže da ne dobijemo rak kože (a manje od 20 % rakova nastaje iz madeža), kupujemo puste UV faktore, kape protiv sunca, posjećujemo dermatologe i bla-bla-bla to je jedan primjer “dobrovoljnog” trošenja novaca na nepotrebne stvari jer je netko stvorio potrebu. Drugi je primjer autosjedalica. Djeca do 12 godine moraju po Zakonu biti u sjedalici?!??! Pa je li to normalno. Tyson Mike je s 12 godina ima 100 kg mišića i sada bi u EU morao sjediti u autosjedalici. Djeca s 12 godina su već ljudi a zašto sjede u sjedalici … a jer je netko to izlobirao i tko zarađuje – proizvođači sjedalica. Kako pa putem državne prisile koja je ljude natjerala da moraju kupovati auto sjedalice makar smo svi mi u bivšoj Jugi (ili neki Švabo u Švabiji) bili bez sjedalica, živi smo i zdravi i sve ok. Tako se sada stvara potreba za nekim e-autima jer prijeti smak svijeta zbog zagađenja okoliša … moš mislit. To sam htio reći …. ne ništa pohvalno u Jugi. Štoviše što god kažeš o Jugi slažem se, a i današnje zagovaratelje ili hvalitelje neke bivše države Jugoslavije smatram snažnom kočnicom za razvoj ove male slabe Croatie.
Sada si ti mene krivo razumio. Nisam spominjao jugoslaviju iz razloga što sam smatrao da istu glorificiraš (nisam to mislio), nego zato da ukažem na činjenicu kako je inače bila riječ o zemlji velikih kontradikcija koju ne treba doslovno uzimati za primjer kada se govori o današnjim problemima, jer se lako pobrkaju stvari.
Ustvari ondašnja je jugoslavija bila primjer kako čak i u rigidnom političkom okruženju zahvaljujući ne-efikasnosti sustava (planirano-namjerno i radi nemara), (neke) slobode mogu realno biti puno veće nego danas u tzv. “slobodnom” i tzv. “demokratskom” društvu…..
Ali to nije zato jer je jugoslavija bila slobodna, nego zato jer današnje društvo NIJE slobodno i NIJE demokratsko. Nego je licemjerno i nasilno i autokratsko. Sve pod krinkom “pravne države” i “legaliteta”. Mislim da bi svakome to trebalo biti jasno (ne mislim tu na tebe nego govorim općenito).
Međutim kada govoriš o socijalizmu, tu si u krivu. I to ti opet naglašavam. Socijalizam je svaka prisilna distribucija kapitala od strane države u ime naroda.
Da li je to 20%, 50%, ili 90% svakako da nije svejedno, ali kakav je to kapitalizam ako ti nemaš pravo upravljati SVOJIM kapitalom, dakle onim koji si TI zaradio, nego ti istoga država PRISILNO oduzme (snagom zakona i oružja), i onda distribuira kome već želi.
A nema niti jedne moderne države koja kada to radi ne tvrdi kako to radi u ime naroda i za narod. I većina to radi 50% ili više…..
Socijalizam može biti crni (nacizam) ili crveni (komunizam), može biti pro-nacionalan, ili protu-nacionalan (najčešće), ali opet je riječ o socijalizmu.
Neprihvatljivo je da se daje bilo kakav alibi socijalizmu, sa relativiziranjem stvari u stilu, ma nije to socijalizam, to su devijacije, “pravi” socijalizam je nešto drugo i/ili dobro.
Socijalizam je UVIJEK prisilna redistribucija koju provodi država. Daje li ona taj novac kasnije od sebe, daje li ga za javne potrebe ili ga daje “odabranim igračima, nije bitno.
Država je OTELA TUĐI NOVAC i troši ga bez privole onih koji su taj novac zaradili. SOCIJALIZAM. Kada je riječ još i o jednopartijskom uređenju, tada to zovemo KOMUNIZAM.
To što današnja Kina koristi neke kapitalističke metode u privredi, je samo zato jer su iste efikasnije nego Staljinovi gulazi, i zato jer su joj to određeni krugovi na zapadu omogućili, a ne zato jer se odrekla komunizma. I dalje je riječ o komunizmu, samo sa jakim i strogo nadziranim elementima tržišne privrede…..
Pravi kapitalizam uključuje prevladavajuće, dominantne ili čak potpune (90%+) ekonomske i političke slobode POJEDINCA. Bez toga nema kapitalizma…..
Ma nije baš tako. Ne možeš spregu države i neke korporacije (u ovom slučaju proizvođača e-autića) proglasiti socijalizmom. Nije naglasak da će netko navodno jeftinije kupiti auto nego je naglasak da država daje naše novce građanima da da nekome drugome – u ovom slučaju proizvođaču e-auta. Briga se državu ili EU za građane. Da e-auti vrijede ljudi bi ih na kraju i sami kupili. Oni gledaju interes proizvođača auta. I sada ako imaš trokut korporacija-EU-država i na kraju najviše profitira proizvođač o kakvom je tu narodu riječ. Tu nema nikakvog naroda. Ako nema naroda nema niti socijalizma. Dakle, radi se o tipičnoj situaciji, u kapitalizmu stalno prisutnoj, da se država koristi za interese privatnog kapitala. To je nažalost kapitalistička umotvorina. Ništa novo, opće poznato, stara priča zbog koje su socijalisti, između ostalog, i željeli ukinuti države (barem je bila takva ideja :-). Ovdje stvarno nema prostora za udaranje socijalista jer se nisu niti pojavili u ovoj i sličnim predstavama. Da nije u redu trošiti naše novce bez pitanja na takve gluposti, nije … ali kritika treba biti usmjerena prema državi, međudržavnim institucijama i proizvođačima auta a ne prema socijalistima. Država ne gleda interese građana nego interes neke kompanije (iza koje stoje privatni vlasnici) i to je to. Sprega privatnog kapitala i države.
Političari ne gledaju interes kapitalista nego svoj vlastiti interes.
Od opljačkanog novca, kojeg potom redistribuiraju drugima (kapitalistima, socijali, znanosti i kojem god drugom lobiju…) oni uzimaju obilatu naknadu. U sumi ona je pak simbolična. I to je posebno degutantno. Moć koriste da bi pljačkali jedne, a nagrađivali plijenom druge, za ukupno beznačajan iznos. Pritom onima koje pljačkaju svakodnevno kompliciraju život nametanjem arbitrarnih pravila.
Savršeno svejedno je, iz perspektive političara, kamo novac ide. Bitno je samo to da vlast posreduje i za uslugu posredovanja pokupi dobru proviziju. Naravno, oko svega se nužno pravi predstava da ne bi masa shvatila da je planska redistribucija tek obična pljačka i pokušala utjecati na promjenu tog odnosa.
Jedino što u svemu tome ne valja jest upravo planska redistribucija. Nije problem, kapitalist ili bilo tko drugi tko lobira. Takvih će uvijek bit i upravo zato je potrebno da okuse milost i nemilost tržišta. Neka se pate iznalazeći načine kako da stvore neko dobro za ljude oko sebe. Dakle problem je planska redistribucija. I to je modus operandi socijalizma, fašizma i svake druge ideologije koja individuu podređuje interesima kolektiva.
Državi, odnosno njuškama koje se zovu “vlast”, treba oduzeti pravo da otimaju i planski redistribuiraju tuđi novac. Ako je ikako moguće državu treba postaviti tako da se to ne može činiti. SAD, odnosno njen ustav u izvornom obliku, možda je najbolji primjer takvog tipa ograničenja, iako je i sam u mnogočemu nesavršen.
Ma planska redistribucija mogla je biti i u kod faraona u starom Egiptu. Ne određuje narav plansko ili sporadično nego kome ide. U socijalizmu političari planski “pogoduju” (barem bi trebali) širom narodnim masama dok u kapitalizmu (često) planski pogoduju privatnom kapitalu. Krivac jest država koja ne ispunjava svoju temeljnu funkciju ali ne može se državno pogodovanje privatnom kapitalu prozvati socijalizmom. To je suludo. Pa socijalizam je i nastao zbog sprege države i privatnog kapitala. U ovoj ili onoj mjeri država je uvijek više pogoduje društvenoj eliti nego masama. Ne mora to biti uvijek izravno. Evo jednog banalnog primjera SAD-a koji u vojsku godišnje invenstira pitaj Boga koliko bilijardi dolara. Čijeg novca – pa uglavnom novca poreznih obveznika. Tko ima najveći interes od tako snažne vojske? Pa uglavnom američke korporacije … je li tako? Znači poslovanje američkih korporacija uvelike je ovisno od američke vojske koja je financirana novcima poreznih obveznika. Tako da bi se svaki zagovornik kapitalizma trebao zapravo zapitati kada govori protiv države je li zastupa svoje ideale i interese ili možda sam kopa rupu svojim idealima i idejama. P.S. koliko sam malo upoznat libertarijanski pokret u SAD je uglavnom protiv takvog američkog vojnog angažmana u svijetu (oprostite ako griješim jer nisam dobro upućen). Ali činjenično stanje je i u SAD-u takvo da država pogoduje privatnom kapitalu … kapitalist nema boljeg prijatelja od države 🙂 – ili popratnih političara – tako svejedno u realnom životu.
Bože kako si ti tvrdoglav čovjek. Pusti faraone. Govorimo o državama u smislu 20 stoljeća. Opravdanje državi da čini to što čini (u tolikom omjeru) je socijalna (društvena) DISTRIBUCIJA, poznata još pod nazivom URAVNILOVKA. Jer da nije tako onda bi porez bio 5-10%. U slučaju Hrvatske to je čak zapisano u ustavu. Crno na bijelo (socijalna država). Uostalom pogledaj proračun i pogledaj koliko sveukupno ide za vojsku (jako malo), a koliko u izmišljena radna mjesta, socijalu, penzije, itd…. a sve prisilno i preko države, pa da ne lupamo više. To što je 4% proračuna vraćeno privatnicima (od toga najviše poljoprivredi) ne mijenja bitno na stvari, a to bitno je da većina proračuna zaista i ide širokim narodnim masama, i to uglavnom onim najmanje produktivnima (osim političara i njihovih prijatelja kojima ide nešto više)…. I tako je to skoro u cijeloj Europi….
Planske privrede i velike zajedničke kese NEMA u kapitalizmu, odnosno ona čini manje od 5-10% svih privrednih aktivnosti. A izrazita sprega između jake države i privatnih korporacija uz plansku privredu i jake socijalne mjere i populistički rad sa masama se inače naziva i FAŠIZAM… koji je ustvari samo još jedna forma socijalizma.
To se zove socijalni mir. Ako želiš da ljudi žive zajedno po određnim zakonima i imaju određene obvezen (npr. obrana zemlje) moraš im nešto dati. Ne možeš ih pusititi da skapavaju od gladi unutar granica neke političke institucije – države. Ako to dopustiš dobit ćeš Francusku revoluciju. Svima je interes da u društvu svatko bude namirem barem toliko da bude miran i ne diže revolucije. Da bi to bilo moguće mora postojati određena distribucija iz zajedničkog proračuna. To je u interesu svih, a poglavito najbogatijih slojeva društva. Ako ne vjeruješ da je tome tako pitaj bogataše koji su živjeli u doba Francuske ili Oktobarske revolucije u Rusiji slažu li se da ipak treba nahraniti sirotinju i bili li im sada dali barem kruha. Jasno mrtvi su, ali takvi događaji su doveli do toga da su ljudi naučili da ljudi koji zajedno žive u određenoj državi ili društvu ipak moraju davati nešto drugima ako žele da i dalje žive u miru – i tako je s vremenom došlo do te socijalne države o kojoj govoriš.
U kapitalizmu nema političkog pogodovanja. Zato ovo danas i jest socijalizam. Neka varijacija u moru takvih, ali u svojoj biti socijalizam. Državno pogodovanje privatnom kapitalu možemo slobodno asocirati i sa fašizmom (Socijalizam, fašizam, dvije strane iste medalje). Ali ne i sa kapitalizmom. U kapitalizmu nema političkog pogodovanja.
Mala sugestija za daljnje istraživanje, vrijeme začetka kapitalizma seže još u 14. stoljeće, mjesto radnje je Engleska, propast vlastelinskog (manorijalnog) sustava kada su obični mali ljudi (servi) dobili mogućnost da rade za vlastitu korist, a ne za vlastelu, a sa onime što proizvedu slobodno trguju. Zamisli, mali čovjek je dobio slobodu da radi za vlastitu korist i imao pravo na imovinu. Uslijedio je silovit tehnološki napredak u poljoprivredi. Nažalost kada stvari krenu dobro, za malog čovjeka, onda se tu uvijek nađe država da tome stane na kraj. Tako se rodio merkantilizam i za neko vrijeme ponovno usporio rast društvenog standarda.
Vidite sada pričate kao zadrti komunisti. Jedno je teorija a drugo je praksa. To što u ideji kapitalizma nema pogodovanja, dealova države i privatnog kapitala, što su svi jednaki jest teorija. U zbilji se desilo nešto potpuno drugo. Teška sprega države i privatnog kapitala. Ona je tijekom stoljeća zbog raznih socijalnih nemira slabila, u poslijednje vrijeme opet jača što ponovno uzrokuje socijalne nemire širom svijeta. Imate neujednačene kriterije. Kada se radi o socijalističkoj teoriji onda uglavnom gledate što se dogodilo u praksi, a ljude koji govore to nije zapravo bio socijalizam ismijavate. Kada se radi o kapitalizmu onda je teorija jedina istina, a što se događa u praksi to i nije toliko važno pa, jednako kao komunisti, govorite to ti nije kapitalizam. Je to je kapitalizam, kao što je ono bio socijalizam. A neusuglašenost teorije i prakse upućuje ne nesavršenost teorije – bilo socijalističke bilo kapitalističke.
Što se tiče ovog drugog isto nije baš tako. Poistovjećujete privatno vlasništvo i kapitalizam. Privatno vlasništvo (pa kako kažete i kod malih ljudi) je postojalo oduvijek. Svi su imali svoje kuće, imali su robove, trgovci su trgovali, imali su brodove za ribičiju, kovač je imao kovačnicu, mlinar je imao mlin .. pa nije privatno vlasništvo izum kapitalizma. Kapitalizam prije svega treba gledati kao stanje duha – kako osobe tako i društva. Privatno vlasništvo je oduvijek postojalo, postojali su i odnosi u kojima se stvarala profit itd. Ali ono što se smatra kapitalizmom u današnjem smislu (ne u smislu brončanog doba, antike ili srednjeg vijeka pa i društava azijskih država u 19 stoljeću) jest specifično stanje duha. Ne volim pričati o knjigama – ali kapitalizam kao takav davno su definirali Marx i još preciznije Max Weber (upišite u Google: Protestanska etika i duh kapitalizma :-)).
Ama što ste ga razvezali s socijalizmom… Sjetim se jednog pikantnog slučaja iz nedavne prošlosti,kada je vlada Njemačke (mislim baš za Merkeličina početka mandata kao kancelarke), e da bi potakla domaću auto-industriju (a ujedno i nagradila zbog nagodbe moćnih sindikata s Schroderom) dala vaučer po 5.000 eura ljudima da zamijene svoja stara auta za nova.Naravno,vlada se rukovodila mišlju da će Nijemci kao domoljubi pohrliti na Audi,BMW ili pak VW, doplatti razliku i udri po autima. No,ljudi su prije svega gledali ekonomičnost poteza kupovanja auta, pa je idućih 2 godine najprodavaniji auto u Njemačkoj bila DACIA iz Rumunjske (doduše,Renault motor), čija je početna cijena bila oko 6.000 eura-sasma primjerenog modelu krize i čekanju bljih vremena (pročitati obvezno “Marshmellow test:Mastering Self-Control” Waltera Mischela ).
Da, na tom primjeru se jasno vidi zašto oni koji novac nisu zaradili, niti imaju ikakve druge realne odgovornosti ne smiju upravljati tim novcem.
Da je privatnik donio takvu poslovnu odluku, očito katastrofalno pogrešnu, firma bi mu otišla u stečaj, obitelj na ulicu, a on u ludnicu…..
Što će se desiti ovim pametnjakovićima? NIŠTA. Još malo će dignuti poreze, i njihove budalaštine će platiti netko drugi. To je ta temeljna razlika između privatnika i političara, i razlog zašto nitko ne smije raditi ništa ako pri tome ne snosi punu i realnu odgovornost za svoja djela.
@Tantor je gore dobro primijetio da ne treba zaboraviti na 20-ak posto kojih završavaju u džepu preraspodjeljivača (države) tako da čak i u slučaju “pravedne” preraspodjele građani gube. Na to sam ukazao u nekoliko postova na temu proračuna i oporezivanja.
Mislim da je post odličan, jer ne može svaki post biti o svemu.
Druga dva dijela na koje sam ukazivao su sljedeći:
* U procesu preraspodjele sve države stvaraju dugove na ime nepokrivenih obaveza tj. obećanja (npr. penzija za vlastite uposlene), tako da je stvarna šteta još veća, samo što se odmah ne vidi
* Štete od preraspodjele sastoje se i od onoga što bi bez preraspodjele moglo biti napravljeno, alil sad ne može jer je novac otet u ulupan na idiotarije
@markic, novac ne ide “firmama”, jer to nisu ljudi, nego njihovim dioničarima.
Slažem se da socijalizam nije najbolja riječ da se opiše sadašnje stanje, ali je prihvatljiva.
Osobno nalazim da “fašizam” najbolje opisuje ovo stanje jer se parazitske skupine sastoje od vlasnika kapitala, javnih “službenika” (vlade) i sindikata koji surađuju na način da stalno – ovisno o trenutnim kalkulacijama – sklapaju mikro-sporazume koji se odražavaju u preraspodjelnim potezima vlade.
Nedavno su vlade i veliki vlasnici kapitala zahvaljujući premoći centralnih banaka dobili veću moć pa je uloga radničkih sindikata slabija. Ali niškoristi iz vodstva sindikata još uvijek pregovaraju pod pokroviteljstvom vlade. Dok vođe sindikata žive kao bubreg u loju. centralne banke doslovno su uništile radništvo.
Problem s korištenjem najprijkladnijeg termina fašizam (mussolinijevskog tipa) je da povremeni čitatelji lako pomisle da se radi o olakom ocrnjivanju političkih protivnika i omalovažavanju žrtava fašizma.
Zamjenska riječ koja je pak previše neutralna je kolektivizam, ali ju ljudi opet ne razumiju (npr. pljačkaški kapitalisti misle da se to odnosi na sindikate, socijal-demokrate ili tako nešto).
Temelji je problem što moderno društvo nije sigurno u to što jeste i što nije. Što hoće biti a što neće. Što može a što ne može. Stoga svaka usporedba sa klasičnim “čistim” modelima,tj, sa modelima koji su nam poznati kao “komunizam”, “fašizam”, “feudalizam”, “demokracija/diktatura”, “socijalizam”, ustvari nema previše smisla. Moderna društva su ustvari MUTNI amalgam SVEGA gore navedenog. Pri čemu količina pojedinih sastojaka varira od sezone do sezone.
Nije nikakvo čudo onda da se danas vode rasprave o tome postoje li uopće spolovi, koliko ih ima, ili je to sve samo društveni konstrukt na primjer. To je samo rezultat i simptom šire društvene bolesti koju kada govorimo o pojedincu zovemo – ŠIZOFRENIJOM.
Ništa se više ne uzima za ozbiljno jer se više za ništa ne smatra da ima trajnu i NEPROMJENJIVU vrijednost. Kao jeftine tapete na zidu, ili virtualni likovi iz računalnih igrica. Za sve se očekuje “instant” i univerzalno rješenje koje ne zahtjeva nikakvo razmišljanje.
Ovo u čemu mi živimo nije ništa drugo nego kolektivna šizofrenija sa drastičnim odumiranjem bilo kakvog stvarnog IDENTITETA. Naravno da u takvim okolnostima bilo kakav kolektivizam (oko bilo čega i bilo kakve gluposti i emotivne manipulacije) koji nudi privremeno olakšanje i lažni smisao postojanja, a pri tome ne traži niti dugotrajni angažman, niti previše odricanja, lako prihvaća, i još lakše odbacuje.
Ali pri tome ipak obavlja svoju primarnu svrhu, a to je totalno ODUMIRANJE bilo kakve kritičnosti i osobne nezavisne spoznaje. A to je upravo ono što se i traži.
Pingback: DOSTA PLJAČKE! Druga strana priče o poticanju kupnje ekoloških vozila! | Kapitalac
Bok!
Pa ima tu još glupljih poticaja, npr OIE obnovljivi izvori energije, vjetroelektrane, poticaji za samozapošljavanje, poticaji u poljoprivredi i sl.
Potiče se sve i svašta i djeli se ali samo podobnima i članovima ( u vrijeme HDZ-a) ta sad i ostalima ali sitnice kao auto poticaji.
Dakle ima kod nas i poticaja od 1 000 000 000 za Todorića i ekipu u poljoprivredi , poklanjanja državnog zemljišta, gradni vjetroelektrana, kompostana, i sl.
Ovi poticaji su kap u vodi.
Inače 100% ste u pravu.
Poticaji su smrt konkurencije jer ako jedan dobije drugi ne ZNA SE tko propada.
Dakle stop intervenciji države stop poticajima, stop lažnoj solidarnosti.
političke stranke po osnovi stvari su za to jer oni dodjeljuju i upravljaju tim sredstvima te je mala mogućnost da će sami sebi smanjiti ovlasti.
Dakle ako mogu pokloniti 6 miljardi godišnje od poreznih obveznika oni će to rado učinit i usput oprati 20%.
Rezultat vidimo.
A sad najbolje od svega je EU koja je majka svih poticaja. To šro radi EU i taj osjećaj fondova i distanciranja od onoga tko to plaća je školovanje ljudi da je novac nešto što se štampa i da ima netko tko ga poklanja.
Sve skupa najbolje je otići odavde.
Možda u USA ( ali i tamo je Obama uveo brdo davanja).
Dakle da čujem prijedlog “what to do ” or where to go ” ?
BR,
Mek
Pingback: Fanatizam iza zelene računice | Kapitalac
Pingback: Fanatizam iza zelene računice: Na poticaje za ekološke kućanske aparate nasjedaju naivci i halapljivci | Trazim.com