Oznake
biro, burza, nezaposlenost, Njemačka, posao, višak, zaposlenost, zapošljavanje, zavod
Zbog rekordno niske nezaposlenosti od samo 4,8% njemačka vlast odlučila je otpustiti 17.000 zaposlenika državnog zavoda za zapošljavanje. Vijest je u Hrvatskoj prepoznata kao paradoks i čini mi se ništa više od toga. Osim što je stvar propušteno komentirati kao izuzetno racionalnu (Vlast može donijeti racionalnu odluku? Wow!) propušteno je komentirati i još jednu, jako važnu stvar – za razliku od hrvatske vlasti, pa i refleksa koji su razvijeni u nas, Nijemci izgleda nemaju problema s time “što će ti ljudi raditi i od čega će živjeti” nakon što im uruče otkaz.
U slučaju Hrvatske nema sumnje da bi se na prvu naznaku tako radikalnog napada na uhljebljene prvi javili njihovi sindikati, a rješenje bi se iznašlo u nekoj vrsti preraspodjele, iliti “utapanja” gomile nepotrebnog kadra u moru drugih državih službi. Sjetimo se samo slučaja Državnog inspektorata koji je uz šok i nevjericu javnosti ukinut (efekt je bio nešto u stilu “ajme, ta tko će nam sada upadat u firme i tlačit nas?”), kadrovi preraspodjeljeni po resorima, da bi u konačnici efekt bio povećanje opsega inspekcija no tako disperziran daleko teže saglediv. Na koncu konca Hrvatska vlast već 25 godina nije u stanju u javnost izaći sa točnim brojem zaposlenih na državnom proračunu.
Bilo kako bilo u Hrvatskoj se čovjeka oduvijek tretira kao stoku, nesposobnu za samostalan život pa otuda i ona “što će raditi i od čega će živjeti”. U Njemačkoj čovjek očito slovi za nešto inteligentnije biće, barem utoliko inteligentnije da je sposobno snaći se i još k tome poboljšati vlastiti životni standard čineći ono što zna i umije, te da mu se ta sposobnost prizna, a ne podvrgne politici. Recimo da ovo spada u domenu uvažavanja elementarnih sloboda i ovdje vidimo koliko se po tom pitanju razlikuju Hrvatska i Njemačka, Hrvati i Nijemci.
Njemačka je ovim potezom rasteretila porezne obveznike, uvjetno rečeno jer “ušteđena” suma plaće tih radnika neće postati porezno rasterećenje već će se alocirati drugdje pa i u socijalne naknade za te iste bivše zaposlenike zavoda za zapošljavanje, a bitnije od svega jest što zadržavanjem nepotrebnog kadra nije stimulirala nastanak novih birokratskih procedura kojima bi se opravdavala nepotrebna radna mjesta na trošak poreznih obveznika čije obavljanje i smisao izravno štete tim istim poreznim obveznicima.
Dakle dio otpuštenih državnih zaposlenika, vjerojatno veći dio, asimilirat će vitalno tržište dok će ostatak biti ono što i jest – socijalni slučaj. I za to će dobiti fantastičnu naknadu.
Za slučaj Hrvatske recimo ovako – bilo bi isplativije svim redom hrvatskim uhljebima dati otkaz i potom im nastaviti plaćati mjesečnu socijalnu naknadu u punom iznosu plaće koju su dobivali prije otkaza. Taj trošak bi opravdala sama činjenica da više ne rade ono što rade sada; postavljaju kajle pod noge građana na čiji račun žive. 99% birokratskog postupka je totalni nonsens kojim se opravdava uhljebništvo, stimulira stranačka lojalnost (osvaja vlast) i održava svojevrstan feudalni odnos prema građanima koji osim što bivaju limitirani u svojim postupcima za isto plaćaju i obilati harač. Jednom oslobođeni uhljebničkog diktata nema sumnje da bismo i mi krenuli put prosperiteta i sreće.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Evo netom objavljene vijesti na Jutarnjem o tome kako to ide u Hrvatskoj
http://www.jutarnji.hr/sdp-je-o-zbrinjavanju-uhljeba-ucio-od-hdz-a/1326807/
Da se otpuste nepotrebni uhljebi i da im se socijalna pomoć u visini plaće, trošak bi definitivno bio manji jer bi izbjegli ostale troškove radnog mjesta (prijevoz, infrastruktura, grijanje, uredski materijal i sl.). Svako uhljeb mjesto košta više od same plaće.
To bi onda bio “uhljebnički temeljni dohodak.”.
Mislim prije svega na oportunitetne i transakcijske troškove koje birokracija stvara građanima. Jednom postavljena birokratska prepreka za sobom vuče daleko veći trošak od same plaće te drugih materijalnih i nematerijalnih troškova birokrata.
Mislim da autor pati od kroničnog nedostatka inventivnih ideja.
Potrebno je u skladu sa decentralizacijom državne uprave osnovati općinske zavode za zapošljavanje. I u njih zaposliti sve otpuštene iz državnog zavoda za zapošljavanje. Čak što više zbog velikog broja manjih zavoda potrebe za dodatnim kadrom bi bile još izraženije. U slučaju da zbog mjesta stanovanja nekima to ne odgovara potrebno im je osigurati prijevoz ili nužni smještaj, te naknadu za odvojeni život. To bi još dodatno pridonijelo oživljavanju posrnulog gospodarstva.
Neka se autor ne ljuti, ali eto kako se sa malo dobre volje mogu napraviti čuda 🙂
Što se tiče onoga da je nekoga bolje plaćati da ne radi nego da radi, to za mene uopće nije šala. Iz osobnog davnog iskustva sa jednim “radnikom” mogu to potvrditi. Nakon što sam se istoga riješio, on mi je sam (smijući se !!!) rekao (citiram):
Eto šefe, napokon ste me otpustili, a Vi ste mislili da se ja šalim i smijali ste se zajedno sa mnom kada sam Vam onomad rekao da je Vama jeftinije da me plaćate da ostanem doma i da ništa ne radim, nego da Vam nešto stvarno radim…
Što je najbolje taj uopće nije bio zloban ili zločest, nego je samo otpočetka bio potpuno iskren u svezi svojeg odnosa prema poslu, a ja jednostavno nisam mogao vjerovati da netko to misli za ozbiljno…. Kada sam se konačno uvjerio i sve zbrojio, ispalo je da bi bilo barem 3x jeftinije za mene da sam ga plaćao da ništa ne radi (šteta).
A čovjek nije bilo niti glup, niti nestručan, baš naprotiv !!!!! Samo što je većinu vremena trošio da sakrije prave rezultate svoga “rada” (frizira), i gurne pod tepih neizvršene obveze (a mene uredno izvijesti kako su iste napravljene), paralelno uvjeravajući korisnike kako je sve u redu i da se još malo strpe i da ne dižu paniku. A u tome je bio iznimno vješt i ugodan u razgovoru. A baš to me je tada (neiskusnog) i zavaralo……
“Njemačka je ovim potezom rasteretila porezne obveznike, uvjetno rečeno jer “ušteđena” suma plaće tih radnika neće postati porezno rasterećenje….”
Ne razumjem ovaj pasus. (nisam ga citirao do kraja)
Da vlada otpusti naše uhljebe iz hzz-a, i taj novac potroši na poticanje električnih auta, čemu bi se imali radovati?
Načelno ničemu, ali možebitno mogućnosti da će nestankom većeg dijela birokracije nestati i birokratske prepreke koje su godinama stvarane na štetu građana.
Postovani,
Omjer radnika/korisnika usluge na Arbeitsamtu je 1:36,25, a na HZZ-u 1:260,33!! Ponosan sam na to sto radim u HZZ-u i svakome mogu reci u oci da svoj posao radim kvalitetno, a to mogu potvrditi i moje stranke. Sa svojih 5000 kn prehranjujem obitelj i ne pada mi na pamet raditi za vas kapitaliste za 2300 kao rob! Fuj! Radnik HZZ-a
Svaka čast. Međutim postoji jedna jako važna stvar koju morate shvatiti i prije svega poštivati: da biste vi dobili svojih 5000 kuna plaće vama mrski kapitalisti moraju platiti porez na dobit i doprinose na plaću (među njima je i naknada od koje se financira HZZ), a njihovi zaposlenici porez na dohodak i doprinose iz plaće. Od tog novca, koji se iz njihovih džepova slijeva u državni proračun, vama se isplaćuje plaća.
Nitko ne osporava to da se mnogi među vama dobro narade. Međutim čovjek se može naraditi i glancajući kamenje po plažama. Pa nikakve realne koristi od toga.
U realnom sektoru biste mogli ostvariti i znatno veće prihode od trenutnih, naravno, uz uvjet da to što znate raditi ima realnu korist za ljude oko vas koji će kupnjom toga što činite određivati vaš uspjeh, primanja i budućnost. U realnom sektoru, na tržišnim osnovama, prosperirati možete samo ako činite dobro drugima i ako je taj odnos dobrovoljan.
P.S. ja nisam kapitalist već radnik.
Stvar je tome da je “posao” koji vi “radite” sasvim nepotreban, a plaća koju dobijate dolazi od otetog novca baš onih vama tako mrskim kapitalistima.
Mislim da je vrijeme da se u napokon u Hrvata definra tko je tko “uljeb”? dojma sam da je večina ljudi okreće prema državnim i javnim službama ali pitam Vas jesu li to jedini uhljebi u Hrvatskoj?
I drugo pitanje za Kapitalca – “što će ti ljudi raditi i od čega će živjeti” – imaš odgovor na ovo pitanje?
Radit će ono što najbolje znaju i umiju te će biti adekvatno nagrađeni za uloženi trud, znanje i umijeće. A što je to što ljudi znaju radit, pojma nemam, ima ih previše da bi ih se čak i u teoriji usudio usmjeravati u nešto, onako političkim metodama. Političari bi ih recimo redom poslali na javne radove, a ja bi ih pustio da se snađu. I snašli bi se. I ne samo to, nego bi i prosperirali od toga. Putem slobodnog tržišta ljudi ostvaruju svoj maksimum, za vlastitu korist. Naravno, slobodno tržište nije jamac ičega. Ono je tek okolina u kojoj svatko može pokazati kakvu korist je u stanju činiti za druge. Od činjenja koristi drugima dolazi nagrada, a posljedično i prosperitet. Nema sumnje da bi u takvoj, slobodnoj okolini mnogima bilo gore nego danas. Recimo mnogim uhljebima. Ali isto tako vjerujem da među uhljebima postoji gomila skrivenih potencijala koji bi se mogli iskazati tek na slobodnom tržištu, tako biti od koristi društvu, a i sami od toga dobro živjeti. I naravno uvijek će biti onih koji će na sve moguće načine izbjegavati rad i gledati kako da žive na tuđi račun, da se uhljebe, međutim zbog takvih ne bismo smjeli zatirati ono što je dokazano dobro i korisno za sve, a to je svakako slobodno tržište.
“Radit će ono što najbolje znaju i umiju te će biti adekvatno nagrađeni za uloženi trud, znanje i umijeće. A što je to što ljudi znaju radit, pojma nemam, ima ih previše da bi ih se čak i u teoriji usudio usmjeravati u nešto, onako političkim metodama”
Mislim da je najbolje što znaju i umiju uzeti puške i noževe u ruke i podići revoluciju … ne vidim što bi drugo ta masa gladnih ljudi mogla napraviti … a nagrada će im biti kuće ovih koji nisu bili gladni 🙂
Ako će bit kakve (krvave) revolucije onda je sasvim sigurno da će je pokrenuti kasta uhljeba.
Kada pitam za “uhljeba” – pitam se je li uhljeb “poduzetnik” koji ostvaruje 60-70-80% prihoda od poslovanja s državom i javnim sektorom? Po meni je to ideal tip uhljeba – nema bolje definicije uhljeba …
To je kronist. Uhljeb je ipak nešto drugo. To je osoba bez kapitala, često bez ikakvog znanja i sposobnosti, ali vrlo odlučna u tome da si osigura lagodan život kroz političku borbu (recimo ostvarivanje neke sinekure). Da ne bi bilo zabune, to što uhljeb čini je sasvim racionalno. Čini to jer može, jer ne mora činiti ikakvu korist, a može se dočepati odlične uhljebarine. A da ne govorim što čini za njegov ego pozicija u kojoj je “on taj koji odlučuje” o tome zadovoljava li smrtnik propisane kriterije za “ovo ili ono”.
Za mene je veći uhljeb “poduzetnik” koji štelema i podmazivanjem sebi osigurava posao i lagodan život i to na temelju državanog proračuna – tj. naših novaca. Tim više jer je pola tih usluga državi nepotrebno, a uvijek se nešto nadoda (ono 5 puta bojamo tunel i tako). Kladim se da više para iz proračuna godišnje otiđe na nepotrebne poslove naštimane za nazovi poduzetnike nego na plaće uhljeba. Može se reći da je to već viša kasta uhljeba. To je ajmo reći kronist-uhljeb. p.s. vrlo je zanimljiv trend poslovanja u Hrvata – kako su se svi prebacili na županije i općine jer je ova državna razina ipak pod kakvim takvim radarom EU-a. Sada svi naglo posluju s županijama i općinama. Tako da sada imamo čak i Zajednicu županija 🙂 http://www.hrvzz.hr … Svakako uhljebe treba rastaviti u dvije kaste – uhljebi zaposleni u javnom ili državnom sektoru i uhljebi zaposleni u privatnom sektoru …
Nema potrebe za takvom klasifikacijom. Uhljeb je jedno, kronist drugo. Obje pojave su štetne, a tu su isključivo zbog prevelike moći države.
Ima! jer je riječ uhljeb pejorativ, pogrdni naziv izmišljen čisto za potrebe neke nove politike smanjivanja javnih službi. Kronizam je jasno defniran pojam i pojava koja se može naći i u rječniku stranih riječi (kao da kažeš korupcija). Zato nije dovoljno reći to su kronisti jer to nije dovoljna snažna riječ za tako negativnu pojavu. Onda nemojte niti uhljebe zvati uhljebi nego ih zovite javni i/ili državni službenici … za mene je uhljeb onaj koji se dobro uhljebio … znači osigurao se, siguran je … ako netko mlati paru na poslovima koja mu daje neko javno poduzeće, država, županija, grad ili javna služba i to mu sigurno kaplje jer ima poznanike može se reći da se fino osigurao ili da uhljebio – to su poduzetnički uhljebi. Evo to bi bio najispravniji naziv za naše poduzetnike (većinu njih) koja živi na državnim i sličnim jaslama.
Riječ “uhljeb” nije novotvorenica.
Da i mnogi “poduzetnički uhljebi” vrlo jasno ulaze u tvoju definiciju uhljeba
“To je osoba bez kapitala, često bez ikakvog znanja i sposobnosti, ali vrlo odlučna u tome da si osigura lagodan život kroz političku borbu …”
I da budem iskren mene kao vlasnika jedne firme veliki javni sektor i trošak koji donosi smeta tek tamo na trećem mjestu – na prvom mjestu svakog poštenog poduzetnika smeta konkurencija koja dobiva poslove od javnih firmi i države, na drugom mjestu je nevjerojatna količina papirologije koja se mora ispunjavati za svakakvu glupost (pa samo da uplatiš jednu uplatu nekome na običan ugovor o djelu u iznosu od 50 kuna moraš 7 uplatnica uplatiti) + birokracija i hrpa ludih pravila koje nitko živ ne može pohvatati, i tek onda dolazi pitanje poreza, uhljeba itd. Na kraju krajeva plaćao bi ja rado državi doprinose, pa i porez na dobit i porez na dividendu ali kako doći do plaće i do do dobiti kada ne možeš doći do posla jer su ga monopolizirali “poduzetnički uhljebi”?
Evo čak i u rječniku pojam “uhljebiti” u žargonu se prvenstveno navodi ovako:
1. omogućiti (si) opstanak, zaradu, zaposliti (se)
2. dati kome dobro (radno) mjesto bez obzira na to što će raditi
Prvo je znači omogućiti opstanak (poduzeća), zaradu (privatniku), zaposliti (dati mu da nešto radi)
Tek je na drugom mjestu dobivanje radnog mjesta.
Dakle – “poduzetnički uhljeb” – to je skupina ljudi koja u potpunosti koči razvoj hrvatske i koja uzima najviše novaca iz proračuna. Kada se njih sredi ona se treba porazgovarati s javnim sektorom. Čak se može reći da oni koji najviše viču po televiziji protiv javnih uhljeba da su uvelike poduzetnički uhljebi. To je ona lopovska fora … drž te lopova!
Veliš i ti bi rado do profita uz pomoć države, a država nema posla niti para za sve koji bi to htjeli. 🙂
Generalno, ne žele ljudi na tržište već kruha preko pogače. A država je tu da im ispriča priču koju žele čuti. Isto tako voljni su plaćati poreze (čak i kada znaju da tim novcem država plaća njihove konkurente, uhljebe, kvazisocijalu, interesne skupine, neracionalne monopole i dr.) jer žive u iluziji da će (zahvaljujući državi) od takvog načina redistribucije imati neke koristi. Pa eto, činjenica je da država ne stvara korist, već tek raspodjeljuje ono što prethodno otme onima koji znaju stvarati korist, ona je mnogima maćeha, a tek odabranima majka. Država (odnosno vlast i moć koju vlast pruža i koja se postepeno nadgrađuje) je izvor sveg zla, epicentar raspada društvenog tkiva i upropaštavanja resursa.
Ne, nisam rekao niti jednom riječi da bi do profita uz pomoć države. Nikada! Ali mogu reći da smo popušili izravno gotovo sve natječaje za javne firme ili državu. Možeš ga poništiti ali uvijek nađu novo rješenje kako će para doći u ruke poduzetničkog uhljeba za koga je natječaj i raspisan. Ali nije to jedini problem koji stvara nepoštenu tržišnu utakmicu. Vidi mi radimo uglavnom sa privatnim firmama (uglavnom velikima), to su male zarade i puno posla. Svatko tko dobiva poslove od javnih firmi ili države dobiva velike iznose na račun s minimalnom odgovornošću jer je ionako sve po vezi što onda tim firmama daje pregršt mogućnosti – recimo da kupuje nove tehnologije, da piše dokumentaciju za eu fondove, da ima bolji marketing i bla-bla … a sve palo s neba. I ponavljam – nikada, baš nikada ne bi sredio posao preko veze za firmu. Firma mora imati zdrav razvoj i dobivanje poslova preko veze je kontraproduktivno na duge staze …
Što se tiče ovog drugoga da je država izvor sve zla itd. to baš ne bi tako generalizirao … moža je kod nas tako … vjerujem da jedan amerikanac ili danac u državi vidi i zaštitu za svoj privatni biznis (recimo ako saznam da je netko nešto podmazao vjerujem da bi danska država meni pomogla i dovela stvari u red … Tako da nije problem u državi per se nego u hrvatskoj državi 🙂
Kronisti iz državnog proračuna povuku cca. 10 milijardi HRK godišnje (to je iznos poticaja, gdje oko 80% odlazi privatnicima, a 20% javnim monopolističkim tvrtkama (to su primjerice one protiv čijeg skupog grijanja građani prosvjeduju)), dok uhljebi povuku oko 30 milijardi HRK (to su njihove plaće i druge naknade koje ostvaruju na konto svojeg birokratskog zaposlenja). *vidi izvršenje državnog proračuna po ekonomskoj klasifikaciji
Dakle kronisti ne uzimaju najviše novca iz proračuna. Uhljebi ga uzimaju 3x više.
Sasvim jasno, svaka kuna koju država opljačka produktivnim poreznim obveznicima i pokloni uhljebima i kronistima je potraćena kuna. Takvim nemoralnim transferima koje omogućuje država trebalo bi stati na kraj. A to je moguće samo tako da se državi eksplicitno zabrani takva praksa.
Ma to su službeni podaci i to su poticaji. Ne govorim o tome nego o milijun drugih stvari. Evo Vlada je odlučila kupiti 300 novih auta – tko će Vladi prodati aute, županija ta i ta je odlučila staviti fasadu na sve svoje objekte – tko će je staviti? Javni zavod za bilo što je odlučio kupiti 500 novih stolica – od koga će ih kupiti? Neka javna firma želi PR kampanju od koga će je uzeti i po kojoj cijeni (pa tko na kraju tu javnu firmu subvencionira). Kada sve zbrojiš i oduzmeš dođeš do broja da sve iz proračuna što nisu plaće, investiranje u određene objekte, socijala i mnoge druge slične stvari zapravo jesu uhljebničko-poduzetnička posla. To sigurno premašuje cifru od 30 milijardi kuna. I tu postoje dvije kategorije problema – 1. imaš stvari koje država stvarno treba – npr. fasade, cijevi, neki novi auto, kompjutere itd.itd. ali poslove se dobivaju preko štele i 2. imaš stvari koje uopće nikome ne trebaju a naručuju se samo da se nekome da novac (to su svi ti pusti auti, cvijeća, pr i marketing usluge, nove stolice, dragi na stupići na pločniku u zagrebu svakih 15 cm i pitaj boga čega se sve još ne sjete) – oba dvoje uništava tržište – pitanje je koje više. Ali da država više troši na davanje novaca uhljebima poduzetnicma nego što daje javnom sektoru – kladim se da je tome tako.
Kako god da okreneš o potrošnji iz državnog proračuna odlučuje država (vlast i birokracija koja amenuje svaki ugovor na račun poreznih obveznika), kao i o tome koliko žestoko će produktivne građane opalit po džepu da namakne novac koji želi potrošiti.
Mislim da je jasno koliko sam protiv toga da se državi dozvoljava da to čini. Većinu stvari koje danas obavlja država treba deragulirati i prepustiti slobodnom tržištu. To je jedina šansa koja preostaje. Nadam se da će Hrvati ipak smoći snage oduprijeti se krivim uvjerenjima koja su im usađena kroz sustavnu indoktrinaciju, državu stisnu za vrat i nauče je da se ne petlja gdje joj nije mjesto, i tako po prvi puta stvore uvjete koji će im omogućiti da postanu sretni i prosperitetni.
Pa vjerojatno se to neće desiti za naših života 🙂 Ako smo bili sirotinjski dio Europe od trenutka kada smo došli u ove krajeve (čast izuzecima poput nekih gradova u Dalmaciji) ne vidim što bi se to točno trebalo dogoditi da postanemo sretni i prosperitetni.
Da, naša država sa svojim županijama, gradovima i općinama je veliki problem, ništa manji problem nisu niti javna poduzeća (na što tek to liči) i koliko ti koče razvoj bilo čega.
Ali ne bi ja svu krivicu svalio na državu, pravosuđe, političare i službenike. I naši uvaženi poduzetnici nisu ništa manje krivi za stanje kakvo je. Treba biti realan pa reći da je velikoj većini njih glavna komparativna prednost poznanstva i želudac za cicati pare iz proračuna ili javnih firmi. Taka da bi se i naš kvazi poslovni svijet trebao dobrano promjeniti da bi se stvari počele kretati na bolje (dosta je vidjeti kako ti naši vrli poduzetnici posluju kada izađu na međunarodno tržište pa da se vidi koliko su stvarno sposobni). All da je jedino rješenje slobodno tržište vjerojatno je … uz dimenziju socijale za one koji stradaju na slobodnom tržištu 🙂
Nažalost većina “poduzetnika” ovdje je dijelom takav “uhljeb”, odnosno preciznije “kronist” kako to dobro kaže @kapitalac.
Ali zašto je tako? Pa zato jer 50%+ svih novčanih tijekova prisilno ide preko države. I ako nećeš raditi za državu što ti onda preostaje?
A porezi su identični makar ti radio 100% za inozemstvo i sve što napraviš izvezao. Dakle lakše je raditi za državu definitivno….
Ono što je bitno za razumjeti je da tome mora doći kraj.
Ja bi rekao ruka ruku mije. Ide tijek novaca preko države ali to odgovara svima – osim poštenim poduzetnicima i onima koji se pokušavaju kvalitetom i radom izboriti za svoju poziciju na tržištu … tako da ti poduzetnici uhljebi rade još veću štetu i više koče razvoj nego ovi radnici uhljebi koji samo primaju plaću …
Sve je onako kako treba bit. ‘Oćemo da država kroji pravila igre? Pa eto onda, dobili smo što smo htjeli.
Tamo gdje se država manje petlja ljudi općenito bolje žive.
jednostavno, uhljeb je onaj koji je priključen na proračun.
ali nije potrebno ofilozofiti pitanje ispitivanjem graničnih slučajeva kad imamo toliko zornih primjera uhljeba, od onih samo nepotrebnih kao zaposlenika hzz-a, do onih štetnih kao što su poreznici ili učitelji.
Autor ovog bloga čitao je puno knjiga ali očigledno nikada nije živio na zapadu.
Isto tako možda nisam pročitao ni jednu knjigu ali sam rođen (i živim) na zapadu. Svakakvih se teorija te vrste može plasirati.
To mu je veliki nedostatak 🙂 …. Zašto čovjek ne bi pisao blog kojim propagira određeno društveno uređenje jer nije živio u državi koja je malo više od naše nalik tom društvenom uređenju … ništa mora autor bloga na par mjeseci u Ameriku da dobije diplomu da može pisati blog 😀
Dobila sam jučer mail gdje je kao titula stajalo dipl. europeolog. Pretpostavljam da onda ima i dipl. amerikanolog, pa su to dvije diplome kojima bi valjalo težiti? 🙂
Jednom kad ti nemaju više čime kontrirati i kad im preostaje samo ad hominem podmetanje i jeftino diskreditiranje, znaš da si na dobrom putu.
Bravo Kapitalče! Opet si pogodio u sridu…
A koja je to lekcija koju bi navodno Kapitalac trebao nauciti na zapadu? Vrlo dobro je prepoznao da birokratske prepreke unistavaju realni sektor a samim time i sve ostalo. Cak bi i uhljebi mirnije zivjeli kad bi se poduzetne osobe pustilo da stvaraju nove vrijednosti. Uhljeba ce uvjek biti jer je to jedna od evolucijskih strategija za prezivljavanje samo sto drzava dozvoljava da taj broj bude puno, puno veci od prirodnog.
Rješenje većine naših problema je tako očito.
Smanjimo državni proračun sa 130 na 75 milijardi i automatski će se smanjiti porezno opterećenje, broj uhljeba i poduzetnika kronista koji posluju isključivo ili pretežno s državom.
Nakratko će se povećati nezaposlenost, ali će zbog smanjenja poreznog opterećenja i povećanja slobode od birokracije porasti investicije i s njima zapošljavanje.
Jesmo li spremni za promjene?
Ministri u Vladi sigurno nisu, nisu ni zaposleni u državnim službama, nisu ni poduzetnici kronisti ni njihovi zaposlenici, ali svi ostali sigurno jesu (posebno onih 300 000 na burzi), samo toga nisu svjesni.
Ja godinama govorim sljedeće: Pogledajte državni proračun Hrvatske za vrijeme rata, sve tamo do pojave onoog nakaznog surogata za ljudsko biće “Škegre” i uvođenja PDV-a. A osobito nakon dolaska na vlast onog komunističkog patuljka Račana, koji je sve preostale dane svog života trebao (za nagradu) provesti u kućnom pritvoru, a ne na kormilu zemlje….
Ako usporedimo ondašnji proračun 25-30 milijardi sa kojim je bilo moguće voditi stvarati državu, voditi rat i pobijediti u istome, a istovremeno se minimalno zadužiti, i današnji proračun od 125 milijardi (5x više).
Paralelno sa time je zaduženje države poraslo za cca 100 milijardi dolara. Barem koliko se može naslutiti. A pri tome je “rasturen” obrambeni i sigurnosni sustav zemlje.
Jedni je zaključak koji se iz toga može izvući je da je izvršen “tihi” državni udar i da je zemlja manipulacijom i prevarom okupirana od strane neprijateljske pete kolone.
Ništa manje od toga ne može proizvesti takve “rezultate” u tako kratko vrijeme. Nema to ustvari nikakve veze sa ekonomijom. Da se ne zavaravamo. Niti će se to rješavati ekonomskim metodama. Da se opet ne zavaravamo.
Ovo je stvar POLITIKE i rješavat će se (ili se neće) POLITIČKIM sredstvima.
Htio bih se osvrnuti na jedan od prijašnjih komentara u kojima je spomenuto kako 30 milijardi godišnje odlazi na uhljebe. Mislim da takva paušalna izjava ne pridonosi konstruktivnoj diskusiji na ovakve teme. Prvom prilikom kada Kapitalac završi u bolnici s nekim ozbiljnim problemom vjerojatno će shvatiti da od 10 ljudi koji tamo rade barem 7 nisu uhljebi i vjerojatno će biti sretan što je došao u dobre ruke. Naravno ako dođe u ruke uhljebu šanse za preživljavanje su manje. Ako godišnje za plaće i usluge država potroši (30+10 mlrd kn) onda sigurno možemo tvrditi kako neučinkovitost i uhljebi raznih vrsta pojedu barem 10, a da nisu stvorili dodatnu vrijednost. Također se mogu složiti s tezom kako troškovi bespotrebnih ljudi u državnim službama nisu samo njihove plaće već i bespotrebne procedure. Kao osoba koja je radila kako nekad u velikom privatnom sustavu tako danas u maloj tvrtci mogu reći da neučinkovitost nije nešto što je moguće u potpunosti iskorijeniti i postoji svugdje. Imamo lošu kulturu upravljanja i imamo radnike koje ne razmišljaju o tome kako dodati vrijednost sebi, poslu, sredini u kojoj žive. Želja za učenjem i usavršavanjem je na vrlo niskoj razini. Okolina u kojoj živimo nije posložena na način da potiče stvaranje novih vrijednosti i generiranja napretka iz tih novih vrijednosti (znanja i kapitala). Mi kao nacija čak ne stvaramo niti dovoljno djece. Ne cijenimo visokobrazovane ljude (recimo problem nam je plaćati arhitekte, konzultante, učitelje, doktore, informatičare, inženjere, … a nije problem dati vodoinstalateru ili automehaničaru 200 kn na sat).
I onda očekujemo inovacije, izume ili nove proizvode bez da razvijamo mozak koji će to smisliti.
Sve velike firme koje su imale kapital koji bi mogi usmjeriti u razvoj smo prodali većim ribama koji djeluju na globalnoj razini i sada ti isti otpuštaju ono malo znanja koje je ostalo u HR centralizirajući operacije negdje drugdje, a ne u našoj zemlji. Znači tonemo još dublje.
Pri tome na vrh tvrtki instaliraju poslušnike i izvršitelje kojima je jedini cilj stvoriti mašine za stvaranje keša otpuštajući radnike i tjerajući dobavljače da rade ispod razine održivosti poslovanja.
Državni aparat i uhljebi pile granu na kojoj sjede obzirom da ne daju da se bilo tko razvije, a da nije politički podoban. Porezna uprava, inspekcije i sudovi umjesto da budu partneri poduzetnicima i paze na to da se poštuju pravila igre te izbacuju s terena one koji varaju, ne plaćaju, iskorištavaju … rade upravo suprotno na korist povezanih skupina. ..
30 milijardi HRK godišnje nije paušalna izjava već podatak koji se nalazi u rashodima državnog proračuna i dostupan je na internetskim stranicama ministarstva financija.
HZZO je od ove godine izdvojen iz riznice.
Ucjene liječnicima, profesorima i slično nisu argumenti kojima se može obraniti neracionalan, rastrošni državni monopol nad brojnim uslugama koje ljudi trebaju. Štoviše, upravo svi koji se koriste tim argumentom bi se trebali prvi zapitati: “pobogu pa zašto smo to što je toliko nužno svima tako olako prepustili u ruke državnoj birokraciji?”
Zdravlje je prevažna stvar da bismo je tako lako trebali prepustiti birokratima u ruke. Ali nažalost ona jest prepuštena njima, a kako to funkcionira vidimo u praksi, počev od lista čekanja koje sadržavaju više stotina tisuća ljudi do katastrofalnog stanja bolničke infrastrukture, demotiviranih i potplaćenih liječnika, do činjenice da HLK propisuje nerealno visok cjenik liječničkih usluga pa usprkos tom perfidnom načinu zaštite javnog zdravstvenog monopola znam iz iskustva da privatni liječnici u svojim ordinacijama i privatnim poliklinikama za istu cijenu pružaju za klasu bolju uslugu. Nažalost imam iskustva s time pa me nitko ne može ucjenjivati time da je javni monopol u zdravstvu nešto što vrijedi štititi jer u tome prije svega trpi upravo zdravlje pacijenata. 😉
Kad si kod zdravstva, meni ovaj Gorjanski pošteno nateže živce. Budući da iz sveg grla priziva jaču ruku države u zdravstvu, vjerojatno i budući ministar. Problem monopola riješit će jačanjem monopola.
http://www.portalnovosti.com/drazen-gorjanski-lijecenje-bi-moglo-postati-privilegija-bogatih