Oznake
Predstavljam vam Kalkulator Dana porezne slobode na kojem je “Lipa, udruga poreznih obveznika” radila posljednjih mjeseci i koji vam omogućuje da na jednostavan način doznate koji je to dan u godini kada prestajete raditi za državu i počinjete raditi za sebe.
Podaci koje upišete u kalkulator se ne pohranjuju, niti obrađuju, niti prosljeđuju trećim stranama. Najbitnije od svega je da se iz rezultata ne može doznati vaša neto plaća. To znači da i mala plaća može rezultirati visokim datumom u godini do kojega radite za državu, kao što može biti slučaj i kod velike neto plaće, sve ovisi o potrošačkim navikama osobe koja se koristi kalkulatorom. S obzirom na to nemajte straha podijeliti rezultat s vašim on-line frendovima te ih pozovite da i sami učine isto. 🙂
http://danporezneslobode.manjiporezi.hr/
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Mislim da je ovakvo prikazivanje samo izvrtanje činjenica i odmicanje pažnje od bitnih stvari. Zašto to mislim? Zato što se 17,2% doprinosa na bruto 2 plaću koji se gotovo u cijelosti izdvaja za zdravstveno osiguranje ne može smatrati radom za državu (to je rad da bismo imali mogućnost otići kod liječnika kada nam to zatreba. Neću ulaziti u to kako je zdravstveni sustav organiziran i koliko je učinkovit ali činjenica je kako sva izdvajanja na plaću u ukupnoj sumi završe sustavu zdravstva. Da ne izdvajamo kroz doprinos za plaću izdvajali bi kao osiguranje iz plaće i opet dođemo na isto samo bi drugačije brojali novce u ovoj statistici). Drugi dio od 15% doprinosa za 1 stup mio ne dajemo državi već dajemo svojim roditeljima i djedovima i bakama da bi oni imali mirovinu te da nas ne žicaju za koricu kruha). Narednih 5% na bruto plaću izdvajamo na svoj račun za mirovinu pa ne vidim kako tu bilo što radimo za državu. Porez i prirez na plaću izdvajamo jedinicama lokalne samouprave i u mojem slučaju gotovo sav taj iznos odlazi na školovanje mojih klinaca te ponešto ostane i za neke druge potrebe. Ne znam jesmo li svjesni kako jedan mjesec školovanja djece u OŠ košta oko 1500 kn bez troškova amortizacije zgrade (opet možemo diskutirati o učinkovitosti sustava obrazovanja ali bi sigurno morali plaćati školovanje da ne plaćamo poreze).
Ono što ja smatram izdvajanjem državi je izdvajanje za plaće državnih i lokalnih službenika i namještenika te sve neučinkovitisti u alokaciji tj. upravljanju sredstvima koja završe tamo gdje ne bi trebala završiti (između ostalog u nečijim privatnim džepovima).
Ne smijemo smetnuti s uma da dio sredstava iz poreza (na plaće i PDV-a, trošarina) opet završi u mirovinskom sustavu.
Dakle kad se ovako pogleda statistika ipak malo drugačije izgleda. Kad malo porazgovare s ljudima u drugim državama i vidite na koji način funkcionira plaćanje zdravstva i školovanja onda vidite da nigdje nema besplatne usluge, sve se to plaća na ovaj ili onaj način. Ne bih se ništa bolje osjećao da “radim za državu” do 28.2. a da za sve ove stavke moram izdvajati iz svoje neto plaće i opet dođem na isto.
Kalkulator je u naravi vrlo jednostavan, računa koliko svojeg dohotka uplatiš u državni proračun i ništa više od toga.
Kalkulator se ne bavi razmatranjem naknadnih koristi ili šteta koje nastanu usljed birokratskog upravljanja tim novcem. Te stvari su relativne pa ih s veseljem prepuštam tebi i drugima na lamentiranje.
U kalkulatoru su dakle “plain facts”, ideološki sterilno.
1)
Ja u svojih 28 godina (zahvaljujući i odgovornom ponašanju, ali naravno i sreći) sam potrošio otprilike 0 kuna zdravstvenog osiguranja.
Plaćao sam zdravstveno u 3 različite države i nikad nisam išao kod doktora.
Jednom vadio krv i 2 puta išao na opći pregled kod privatnika.
Gotovo sam siguran da kad bih mogao izabrati na tržištu nuditelja zdravstvenog osiguranja mi ne bi na osnovu mog zdravstvenog stanja uzeo 17.2 % doprinosa na bruto2.
2)
Djecu nemam niti ih planiram imati uskoro. Možda nikad. Zašto bih ja plaćao školovanje nečije djece???
3)
Roditeljima bih dao rado i više od 15 %, ali ne na ovaj način.
1. mi je gotovo pa nevjerojatno, pa čovjek barem popravi 5 zubi ako ne i puno više tijekom života. Znači ipak se plaćalo zdravstveno osiguranje što vjerojatno nije bilo 5 kn mjesečno već daleko više. Možda da usporedite koliko je to kn mjesečno. Naravno bolje je kada čovjek ne koristi navedena sredstva, znači da je zdrav. Sve ove priče padaju u vodu kada se dogodi neki veći zdravstveni problem za koji niti godišnja plaća ne bi bila dovoljna za trošak zahvata.
2. ok, ali vjerujem kako ste i vi završili neke škole pa ste onda sami koristili subvenciju. A obzirom na razinu pismenosti mogu zaključiti kako ipak jeste.
3. slobodno i sad dajte roditeljima neku kunu nitko vam ne brani. Uz neku prosječnu bruto plaću od 10.000 kn to bi značilo da svojim roditeljima iz prvog stupa darujete 1.500 kn što je vjerujem daleko manje nego njihova penzija (ako su živi i u mirovini). Dakle subvencioniramo vaše roditelje. S tim novcima slabo bi se nahranili svaki mjesec pa čak i da je bruto plaća duplo veća.
1) Kažem da do sada nisam potrošio ni 1 kunu zdravstvenog osiguranja. Možda ću u budućnosti. Ali to da plaćam jednako osiguranje kao i netko tko pije, puši, jede slaninu svaki dan i sport vidi samo na listiću kladionice je besmisleno. I ne želim podržavati takav sustav.
Ja želim vidjeti jedan lijepi aktuarski izračun kojim država opravdava ovakav sustav zdravstvene zaštite. Misliš da ćemo to ikad dočekati?
A budući da mi jedan član obitelji radi u javnom zdravstvu znam koliko taj sustav potječe neodgovornost. Pacijent ima apsolutno SVA prava, a praktički 0 obaveza. I onda ovi koji su odgovorni plaćaju za ove neodgovorne.
2) Jesam. Ali eto igrom prilike sam samo osnovnu i srednju školu završio na grbači države. Fakultet i sve nakon toga sam si sam plaćao.
Isto tako sa mnom je u školu išlo toliko ljudi koji nisu trebali tamo biti. Trebali su završiti neki zanat ili nešto slično, ali su išli u gimnaziju i tamo su ih na kraju pustili da prođu iako je sve to besmisleno. A slično se događa i na fakultetima. Apsolutno želim da svi imaju pravo školovati se, ali isto tako želim i odgovornost.
3) Ubrzo će u mirovinu, ali ne planiraju dignuti sve 4 u zrak nego će vjerovatno nastaviti raditi jer će njihova mirovina (visokoobrazovanih stručnjaka s punim radnim stažom) biti puno puno manja od mirovine razno-raznih državnih uhljeba, šatoraša i ostalih.
Ja bih više volio vidjeti jedan izračun koji pokazuje koliko je koji građanin uplatio novaca za porez i zdravstveno, a koliko je dobio usluga (ili socijalnih davanja) od strane države i gradova kroz izravnu subvenciju (npr. vrtić, školovanje djeteta, dj. doplatci, besplatni udžbenici, popust na hranu u školi, odlasci zubaru, liječniku, operacije u bolnici). Mislim da je to s današnjom tehnologijom moguće pratiti, mislim da bi se vrlo brzo pokazalo kako postoji određeni sloj ljudi koji više uzimaju nego što pridonose, a vjerujem kako bi se i iznenadili s time koliko neki pojedinci dobivaju novca bez rada.
S druge strane razumijem ljude koji rade na crno da bi prehranili obitelj i ne osjećam se diskriminiranim zbog toga što uplaćujem više nego 95% hrvatskih građana. Poznata mi je svaka kuna koju sam od početka svog radnog vijeka uplatio u raznim smjerovima obzirom da vodim svoju statistiku. Jednako tako ne smatram kako meni i mojoj obitelji može biti dobro dok je ljudima oko mene loše. Naravno da bi sustav trebao biti organiziran na način da potiče odgovornost svih kako onih koji upravljaju, onih koji daju usluge (bez obzira na to koji je put novaca od krajnjeg korisnika do pružatelja usluge) tako i onih koji usluge primaju. Kad bi svako bio odgovoran onda se ne bi događalo da netko ne dođe na zakazan pregled kod specijalista niti bi postojali ljudi koji zabušavaju na poslu. Odgovornost se potiče upravljanjem i vrijednostima koje sustav treba promovirati i nametati u svakodnevni život.Činjenica je kako je preko 90% školskog budžeta, budžet za plaće pa se postavlja pitanje koliko se od tih 90% može uštedjeti i alocirati u nešto pametnije.
Meni nije jasno kako netko može smatrati da će se samo privatizacijom svega povećati ta odgovornost. Ne vidim kako se korištenjem kooperanata privatnika u gradu Zagrebu smanjila cijena usluga na recimo malim komunalnim akcijama. Mi u Hrvatskoj nemamo problem tijeka sredstava već imamo problem nemorala i iskrivljenih vrijednosti gdje su lopovluk i kriminal prihvatljivo ponašanje, a sponzoruše mjerilo za vrijednost i uspješnost i gotovo svi, baš svi, drže figu u džepu i misle si kako će i oni krasti kad dođu u priliku.
Što se financiranja faksa tiče, ako govorimo o godišnjem iznosu manjem od 35.000 kn onda nije točno kako si sam platio studij, netko je nadomjestio ostatak. U potpunosti se slažem s time da se u ovoj zemlji mora odgovornije upravljati resursima ali se jednako tako treba odgovorno upravljati izgovorenim i napisanim riječima i ne stavljati sve u isti koš. Nisu svi liječnici niti profesori uhljebi, dapače većina korektno radi svoj posao ali ima i kukolja među njima kao uostalom svugdje.
Također bih volio kada bi se isplata mirovina organizirala na način da se iz 1. stupa isplaćuju samo mirovine koje su ljudi stvarno zaradili tijekom radnog vijeka. Dodatak na 1. stup je subvencija za nadomještanje manjka u fondu. Sav ostatak bi se trebao transparentno vidjeti kao davanje subvencije iz proračuna za raznorazne privilegirane kategorije (saborski zastupnici, borci svih ratova, invalidi i slični) i onda jednog dana istopiti te postaviti u realne okvire sa jasnim kriterijima kako je donešena odluka o subvenciji (dakle zalažem se da svako dobije mirovinu prema uplati u mirovinski fond i da mu se to posebno naznači na isplatnoj listi, a subvencija se iskaže kao posebna stavka te se pribroji kalkulaciji s početka..
Dakle stvari nisu crno-bijele već imaju puno nijansi sive.
Takav izračun bi bio vrlo zanimljiv. Mislim da bismo u njemu došli do potvrde onog poznatog omjera “28:72” koji nam govori o odnosu poreznih obveznika i poreznih konzumenata. Dakle 72% građana HR je u izravnom surplusu sa državnim proračunom dok je onih 28% skupina ljudi koja im to omogućuje.
Vidjet ćemo što se da napraviti po tom pitanju ali bojim se da će biti vrlo teško izračunati, možda čak i okvirno procijeniti, vrijednost usluga koje je čovjek dobio od države. Npr. korisnik vrtića plaća 400 HRK subvencionirane cijene pa bi trebalo znati koja je točna razlika do pune cijene. Tu nema jedinstvenog cjenika, dakle koju cijenu uzeti je škakljiva stvar što bi kasnije moglo dovesti do prijepora oko metodologije izračuna. Ista stvar za sve ostalo. Tramvajska karta je 10 HRK; koja bi bila cijena kada Grad Zagreb ne bi krpao ZET-ove gubitke, dakle kada bi putnici plaćali punu cijenu karte, a bili oslobođeni financirati tvrtku kroz gradski proračun? Ista stvar i sa svim ostalim što je podvučeno pod gradske/državne monopole i kvazimonopole Itd.
Jako zanimljiv pristup ali mislim da je kvalitetna izvedba takvog izračuna vrlo problematična, da ne kažem nemoguća. Jer ne znamo koliko zapravo vrijede monopolizirane usluge (treba imati u vidu da se mnoge javne usluge financiraju i kroz javni dug, dakle nije dovoljno uzeti samo proračunsku stavku pa dijeliti po glavi i mjesecima…)
Ovaj kalkulator, ponavljam, pokazuje običan udio onoga što ti ostane u rukama u odnosu na ono što si silom zakona morao uplatiti u državni proračun. Ne bavi se razmatranjem koristi uloženo-dobiveno. To je stvar koju ostavljamo ljudima da lamentiraju oko nje. Neki povuku više, neki točno koliko uplate, neki ništa (a plate), dakle dolazimo opet do onog 28:72 omjera o kojem sam pisao u više navrata. Da li državu u kojoj 72% ljudi živi na grbači ostatka možemo nazvati socijalnom državom? Ne bih rekao. To je država tiranije većine. Dokaz nepostojanja vladavine prava i neshvaćanja demokracije.
https://kapitalac.wordpress.com/2013/12/13/daje-se-na-znanje-poreznim-obveznicima/
Ne znam jesmo li svjesni kako jedan mjesec školovanja djece u OŠ košta oko 1500 kn bez troškova amortizacije zgrade
Imate li neke podatke koji to potvrđuju? Pitam jer znam da postoje privatne škole sa manjom cijenom.
Ono što ja smatram izdvajanjem državi je izdvajanje za plaće državnih i lokalnih službenika i namještenika te sve neučinkovitisti u alokaciji tj. upravljanju sredstvima koja završe tamo gdje ne bi trebala završiti (između ostalog u nečijim privatnim džepovima).
Ne bi li onda pod izdvajanja državi spadalo i izdvajanje za sve neučinkovitosti u obrazovnom, zdravstvenom i mirovinskom sustavu?
Ovo je gotovo pa egzaktan podatak dobiven na osnovu potrošnje škole (dio financiran iz proračuna RH za plaće i dio financiran iz proračuna Zg za materijalne troškove) koji se lijepo podijeli sa brojem djece u školi pa sa 12 i dobije se oko 1500 kn. Privatne škole s manjom cijenom najvjerojatnije dio troškova i profit pokrivaju kroz subvencije koje opet dobiju od grada i države (može se recimo pogledati plan potreba u OŠ Zagreba pa se tamo može vidjeti koliko samo iz tog izvora dobiju privatne škole).
Pod neučinkovitostima smatram sve neučinkovitosti koje se događaju trošenjem proračuna države i lokalnih jedinica pa tako i ove koje su navedene.
http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=60223
Po ovome grad Zagreb donira manje od 1000 kuna po učeniku privatne škole godišnje.
Bilo bi zanimljivo vidjeti detaljne troškove obrazovanja u javnim školama i cijenu po učeniku. Vjerojatno bi podatci išli u korist ideje o vaučerima u osnovnom školstvu.
Dakle može se reći kako privatna škola ipak nije toliko privatna. To vjerojatno nisu jedina sredstva koja dobijaju. Ostatak plaćaju roditelji koje škola košta barem 20-30k kn godišnje pa ispada da plaćaju duplo više nego što se za školovanje jednog djeteta uplaćuje kroz klasični školski sustav.
Kad se pogledaju rezultati učenika u tim školama onda se vidi kako je tamo 90% odlikaša. Znači samo genijalci idu u te škole. Ili možda ipak nije tako. Gdje je onda tu odgovornost, a imamo privatni kapital. Meni se čini da je taj kapital jedino odgovoran prema samom sebi. Mislim da moramo paziti za što se zalažemo.
Ja mislim da je upravo tvoj komentar izvrtanje činjenica i odmicanje pažnje od bitnih stvari.
Ustvari je jalovo govoriti o nekakvoj poreznoj slobodi. Kakva je to sloboda kada niti rad čiji cilj nije bogaćenje nego puko preživljavanje ne možeš zadržati za sebe, nego ti ga oduzmu. Tj oduzmu ti cca 60% rada (sa PDV-om i više). Po toj logici je i (prosječni) kućni rob (dakle ne kažnjenik u rudniku ili galiji) u Rimskoj republici bio slobodan na otprilike sličan način.
I on je gospodara koštao najmanje 40% od onoga što mu je privredio (hrana, stanovanje, itd. već prema važećim standardima onoga doba).
Mi smo jednostavno “uvjetovani” kao i pripitomljene životinje da uzimamo za istinu stvari koje su se u drugačijim povijesnim okolnostima nazivale svojim pravim imenom.
A nas su uvjerili da to više nije to, nego da smo kao slobodni zato jer se to sada drugačije zove…
Pa onda i normalni, prosječni ljudi govore stvari kao što na primjer govori @Kontra Protiv, a koje ne drže vodu.
Ali ako je tome tako, zašto onda stvari nisu organizirane:
1. Dobrovoljnim uplatama u zdravstveno osiguranje
2. Ako već postoji neki paušal zašto on ide po postotku, a nije za sve isti ?!?!?!?
3. Zašto se ne isplaćuje BRUTO plaća + PDV radnicima, pa da se oni razračunavaju sa državom i na taj način imaju utjecaja na novac kojeg su zaradili.
I ono temeljno pitanje, kako je moguće da i de facto i de jure za porez SLUŽBENO NE POSTOJI NIKAKVA ZAGARANTIRANA MINIMALNA OBVEZA PROTUUSLUGE. I to se jasno naglašava u bilo kojoj prilici kada se netko pobuni protiv toga.
Dakle postoji jasna OBVEZA, ali nema NIKAKVE ODGOVORNOSTI za tu obvezu.
I moje je pitanje, ustvari zaprepaštenje kako netko (građanin) pri zdravoj pameti može očekivati da iz toga može izaći bilo što dobroga. To je po meni zagarantiran i siguran put u katastrofu, da uopće ne spominjem moralnost……
1. zato što nitko ne bi uplaćivao sredstva pa bi ljudi ili umirali po ulicama ili bi na kraju opet društvo platilo liječenje ili neko smatra kako unesrećene u prometnoj nesreći treba prvo pitati jesu li uplatili zdravstveno
2. zato što netko tko nema posla niti bilo kakva primanja, ne može jednako uplatiti kao netko tko ima, to se zove solidarnost. Ja bih da imam Mudrinićevu plaću bio sretan, a ne bih kukao kako mi previše poreza uzimaju, a nakon samo jednog mandata od 3-4 godine vjerojatno bih otišao na neki otok i pecao ribu većinu godine
3. zato što kod nas ne postoji odgovornost plaćanja niti nekih elementarnih stvari. Potonuli bi u kao snakon godine dana.
Što se obaveza tiče nisam primijetio da netko nije uspio upisati dijete u školu niti sam primijetio da iz škola izlaze samo bedaci. Jednako tako isto vrijedi i za zdravstveni sustav. To da ima dosta problema nije problem sustava već je problem upravljanja.
I ja se pitam kako građanin pri zdravoj pameti može očekivati da će samo promjena sustava bez promjene vrijednosti koje se njeguju u društvu donijeti boljitak. Smatram kako promjena sustava vrijednosti može u bilo kojem sustavu polučiti uspjeh. Upravo to čini razliku između uspješnih i neuspješnih timova. Ne možeš očekivati da tvoj tim pobijedi u utakmici ako znaš da si u prvoj momčadi samo zbog toga što ti je selektor tatin prijatelj, a navijaš da najbolji igrač u tvom timu ne da gol samo zato da bi ti bio najbolji strijelac utakmice. Dapače mrziš ga zato što je predobar, a jednako tako i dio ostatka tima želi tog najboljeg isključiti kako im se ne bi nametnula prevelika očekivanja. To što će tim u drugu ligu nema veze, ionako će svi dobiti svoj honorarčić pa dok ide ide.
“Promjena sustava vrijednosti”
Slažem se. Žalosno je međutim da netko može smatrati kako se ta promjena treba umjetno (i nasilno) nametati odozgora, a ne da ona primarno bude rezultat osobne odluke i osobne odgovornosti pojedinca, tj. slobodnoga građanina. A još je gore kada misli da će do te promjene doći transferiranjem moći i novaca u ruke komitetima. Uostalom to je već toliko puta viđeno da nije potrebna mašta za predvidjeti konačni rezultat.
Što se tiče solidarnosti vidimo kako država gleda na solidarnost u slučaju doniranja novaca i hrane potrebitima – naplaćuje PDV. Pametnome dovoljno.
Ili kada je Kolinda umjesto da SVOJ novac koji joj je doniran lijepo i sve po zakonu uzme sebi i podijeli sa državom pola-pola, odlučila da SVE ide potrebitima? Što se dogodilo? Država je prva zakreštala da nije dobila “svoj” dio. Može li odvratnije od toga? Mislim da ne.
“Nitko ne bi uplaćivao sredstva…..”
Znači imamo direktnu demokraciju na dijelu. A to je možda loše? Moramo se odlučiti. Licemjerno je tvrditi kako živimo u demokraciji a sa druge strane odlučivanje o temeljnim pravima (i posljedicama), zakonski onemogućiti. Uvedimo onda i službeno starateljstvo nad svim građanima kao maloumnim i nesposobnim za samostalni život.
“Kod nas ne postoji odgovornost plaćanja”
Ista stvar. Pa onda onemogućimo bilo kakvo raspolaganje sa novcima svima i onemogućimo bilo kakvo poslovanje. Jer je suludo i neodgovorno stavljati oružje i novce u ruke maloumnom djetetu. Dakle točno ono što su boljševici provodili.
Doduše nisi si postavio pitanje kako onda smiješ dati novac u ruke državi koja PRVA nema odgovornosti plaćanja. Niti ikakve druge odgovornosti uostalom….. Ali to tebe ne zamara.
(Drago mi je da još ima optimista koji smatraju da na ovaj način kako radimo sada nećemo potonuti…..)
Ili da svima odraslim građanima u produktivnim godinama, a koji nisu u stanju zarađivati za kruh i plaćati poreze oduzmemo građanska prava (glasanje, posjedovanje imovine, vozačku dozvolu,…) i poslovnu sposobnost, pa da na taj način onda ima smisla takvo postupanje kao prema maloumnima…..
Pa gdje su tu granice ovlastima države, ako nitko ne smije odlučivati o skoro ničemu što je istinski bitno za njega osobno?
Pa zar ne bi onda bilo ipak najbolje da službeno uvedemo fašizam? Imali bi red, imali bi male poreze za radnike, a velike za krupne kapitaliste. Ne bi bilo političkih prepucavanja. Lopovi i smutljivci svih vrsta bi bili po logorima ili pod zemljom, a država bi ljude efikasno zaštitila od svih njihovih gluposti i neodgovornosti.
Ili još bolje komunizam. Pa da uz sve gore navedeno nemamo problema niti sa privatnim vlasništvom, tržištem, pohlepom kapitalista, i slično.
Zar to ne bi onda bilo najbolje?
1. Ljudi ne bi umirali po ulicama. To je bezbroj puta viđen “appeal to emotion”. Ono što bi se desilo jest promjena prioriteta kod ljudi. Ljudi bi plaćali zdravstveno osiguranje jer bi konačno shvatili da je zdravlje nešto što vrijedi čuvati. Danas primjerice ljudi nemaju problema s time da u banci dignu kredit za novi auto ali im je nezamislivo učiniti isto za liječenje. Mislim da to zorno ukazuje na opako poremećene prioritete. I za to je odgovorna socijalna država koja je ljudima oduzela pravo da se odgovorno postave prema toliko intimnom i važnom pitanju kao što je njihovo vlastito zdravlje
2. Činjenica je sljedeća: U HR 28% ljudi financira gomilu socijalnih prava cijele države. Kako možemo opravdati to da u ovoj zemlji živi 72% nesposobnih i zakinutih građana? Nikako. Jer većina od tih 72% građana nije zakinuta niti nesposobna već se zahvaljujući socijalnoj državi domogla benefita na račun ostatka poreznih obveznika. Taman da se radi o 1 dobivenoj kuni čovjeku koji je dobije na poklon, od države, teško ćeš više ikada moći objasniti kako je bolje za njega samoga i sve ostale da tu jednu kunu ide zaraditi na tržištu. Jer zašto bi radio za nju ako putem politike može isposlovati da je dobije.
3. Nije da odgovornost ne postoji već je država propisivanjem ovakvih zakona tu odgovornost građanima oduzela. Ljudima treba vratiti tu odgovornost. Tko je neodgovoran prema vlastitom novcu i sebi mora sam snositi posljedice. Treba prestati tolerirati zakone i politiku koja omogućuje neodgovornima da troškove svojih neodgovornih postupaka socijaliziraju s ostatkom naroda.
Odlično, kratko i precizno objašnjenje. Ali kao i obično bojim se da je takvima uzalud objašnjavati. Ako nekome moraš uvijek i iznova objašnjavati da je voda mokra, led hladan, a gravitacija neovisna o ljudskim zakonima, onda je prilično jasno da isto tako možeš citirati poeziju betonskom stupu 🙂
Uostalom to je i bolje. Betonski stup neće postati agresivan kada mu se ne svidi ono što čuje 🙂
ovo bi moglo biti cjepidljacenje… ali ja smatram da je to samo feature request. 😀
Bilo bi dobro dodati HAKOM tamo… Nije trivijalno ali ako se pogledaju ukupni prihodi telekoma i koji dio od njih ide HAKOMu onda je otprilike taj postak od love koji placate privatnim firmama u biti porez.