… jedan je od zaključaka Vuka Vukovića u tekstu za Banku. Pročitajte, dobar je.
No ja bih rekao ovako: države su nesavršene, U PRAVILU puno više nego tržište.
Nije u pitanju može li država ostvariti neki cilj, političkim planiranjem, oporezivanjem i redistribucijom, već koja je cijena toga.
I Hrvatska bi, primjerice, mogla u svemir. Nemojte sumnjati u to. Pitanje je također “koja je cijena toga”. Resursi koje bi politika trebala aktivirati u tu svrhu ostavili bi 99,9% (i više) stanovništva zakinutim za zadnju koricu kruha. Visoka cijena. Ali ostvarivo. Istovremeno i sasvim jasno – nemoralno. Barem iz libertarijanske perspektive.
Ništa manje problematična od hipotetskog projekta “Hrvatska u svemiru” nije ni suma stotina i tisuća državnih projekata i projektića u čije ime robujemo danas. Ne vidimo rezultate istih jer rezultata, pogađate, nema. Ogromna količina oporezovanog novca građana koji je vis a vis državnog proračuna postao državna potrošnja ne vraća se oplođen natrag u džepove građana. Čak ni kao subjektivan osjećaj boljitka. Novac pod paskom politike U PRAVILU propada. Resursi se nepovratno rasipaju. No nemojte se zavaravati time da nekoga ipak ne dopadne kakva korist. Od planske redistribucije vašeg novca korist nedvojbeno imaju političari i kronisti koji taj novac koriste za realizaciju (U PRAVILU) besmislenih projekata i ideja koje na slobodnom tržištu u 99,9% slučajeva ne bi postojale. Jer ako se ideja ne oplodi, ako ne donese dobit, to znači da se njenom realizacijom uništava resurs. Tržište U PRAVILU odbija takve ideje.
Na godišnjoj razini svakog poreznog obveznika državna redistribucija košta više od 15.000 kuna. To je 15.000 prilika koje je država oduzela poreznom obvezniku u startu, da sam pokuša učiniti nešto za vlastito dobro.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Privatne firme obično vode ljudi koji na svojim leđima snose posljedice svojih odluka. Znači od direktora NORMALNE PRIVATNE firme očekuje se da odgovara za:
– Dobro obavljanje posla i pravovremena isporuka dobara i usluge
– Dobro poznavanje predmeta svojih aktivnosti (upotrebljivo i aktualno obrazovanje)
– Aktivna prisutnost u poslu (rad)
– Dobro upravljanje ljudima (Team management i međuljudski odnosi)
– Dobro planiranje budućih aktivnosti
– Kreativno stvaranje nove vrijednosti (novih roba i usluga)
– Odličan odnos sa ljudima od kojih živiš i uzimaš im novac (kupcima)
– Dobro upravljanje kapitalom
– Dobro vođenje knjiga i redovno izvještavanje države o svim svojim aktivnostima
– Plaćanje ogromnih poreza
– Redovno plaćanje svoji obveza prema radnicima i dobavljačima
– Zakonsku odgovornost za tisuće propisa i zakona
Pri svemu tome ta firma i direktor moraju biti PROFITABILNI, dakle da više zarađuju nego što troše, sljedeći tržišna pravila i principe.
Što se sa druge strane očekuje od političara?
– Da ne krade glupo i previše očito (da ne bude uhvaćen)
– Da ne maše penisom u parku pred djecom (da kontrolira novine i novinare)
– Imunitet od zakonskog progona
Pri tome političar ne samo da ne mora, nego redovno i nije profitabilan, nego kreira novi dug, i to sa novcem kojeg nije morao niti zaraditi nego mu je proslijeđen zakonskom prisilom.
Ako državu gledamo kao nekakvu “firmu” koja ima “management”, nagradno je pitanje kakve rezultate uopće možemo očekivati kada su očekivanja i posljedična zakonska odgovornost prema “managementu” (političarima) postavljena na način koji sam opisao gore?
Znači ako unaprijed stvari postaviš tako da od nekoga ne očekuješ baš ništa korisno, to onda i zakonski podupreš, zatim to redovno plaćaš, a pri tome ne smiješ pitati gdje taj novac odlazi ili ne daj bože uskratiti plaćanje, što onda realno očekuješ?
Jeste li vidjeli clanak kako ce 217k ljudi otici iz HR? Kao i meni, dosta im je hraniti drzavu i placati svedski porez x2 za katastrofalne javne usluge.
Trziste ima svoje nesavrsenosti, ali to su pojedinosti. Ovakva velicina drzave, uparena s korupcijom, recept je za ekonomsku propast. Koja se vec dogodila.
WTF!
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Listic-u-stranim-on-line-kladionicama-mogao-bi-vas-stajati-50.000-kuna-kazne
“Uvođenje reda” hehe 😀
da li se strane brokerske kuće, ako se uopće mogu kupovati dionice u inozemstvu preko njih, moraju licencirati kod koje već naše agencije?
Jos jedna suluda ideja. Poreza nikad dosta, jer rodbine za zaposliti je beskonacno, a korupcija rupa bez dna.
Nemozes iz kamena istuci vodu, jer nemaju vise sto uzeti i iscijediti.
Ovdje je svako kladenje i dobitak POTPUNO oslobodeno ikakvih poreza za onog tko se kladi. Zgodno, iako se ja ne kladim bas.
meni su to 13. i 14. plaća zadnje dvije godine. način na koji to zaradim je nemoguće ‘replicirati’ u domaćim on-line kladionicama
Miro, na stranu kladenje, meni je problem u HR bio ocajna zarada i jako slabe mogucnosti napredovanja. Svatko bira za sebe, ali ovdje je samo sto ustedim puno vece nego vise placa dole. Mislio sam, ako se ne maknem prije cca 35g, kasnije ce biti tesko. I to je to. Masa mojih frendova, ispod 30, jos su nezap/zaposleni na slabo placenim poslovima, ili se guzvaju za 2k+ bez ikakve buducnosti. Zalosno.
Za 2 mjeseca sam, nadam se, s potpisanim ugovorom o radu u Republici Irskoj. Da se okušam vani sa svojim skillovima. Sa 34 sam već dovoljno proživio i plaćao ovdje.
Vrijeme je za next level. Gdje će me objektivno cijeniti i vrednovati moj rad. Ako ne uspijem, sam sam si kriv.
A za ovo što sam zaradio na kladionici mi je drago što mi je to koliko toliko uspjelo i pomoglo s financijskom situacijom. Radio sam na tome u slobodno vrijeme, programiranje, skidanje rezultata, obrada svega toga u bazama podataka, I na kraju opet ovisiš o sreći…
ALI da sam se umjesto toga ozbiljnije prihvatio unaprjeđivanja svojih znanja i profesionalnih vještina, sad bih se prijavljivao za bolje poslove, koji godišnje donose barem 10k € više.
Najvažnija je edukacija, Sve što se tiče tehnoloških znanja sad je dostupno na internetu. Video tečajevi, knjige, blogovi, podcastovi, alati za vježbu i produkciju
BTW. I u Irskoj je sad prošao zakon da se strane online kladionice moraju licencirati.
Ah, države…
Miro, imas ispravan stav… to je najbitnije. Za sve treba upornost i vrijeme, nemozes cekati d ti nesto padne u ruke. Mozda bi u UK mogao dobiti vise, ali Irska nema nikakvih radnih dozvola i to je jako zgodno.
Ima smisla prihvatiti bilo sto solidno, makar ne savrseno, i traziti unutar zemlje, jer kad si tamo, lakse je.
Sretno i na vrijeme okreces brod pa javi kako bude.
Ne bavim se klađenjem, ali me je nekada zanimao LOTO.
Loto je ustvari kao neka vrsta masovne tombole. Ne producira kriminal ili društveno štetna ponašanja (kao klađenja na primjer). Kako bi LOTO trebao funkcionirati?
Od ukupnog fonda dobitaka, dobitci se raspoređuju LINEARNO po matematičkoj vjerojatnosti izvlačenja. Ukupno uplaćena svota ulazi u masu dobitaka. Od dobitaka prve polovice (mali dobitci) ne naplaćuje se ništa. Od druge polovice (veći dobitci), uzima se 10% (uskraćuje po isplati od dobitnika) i iz toga se sa 3% financiraju troškovi sustava, a 7% odlazi u NAMJENSKI dio državnog budžeta za nešto.
Što je prednost takvog sustava. S obzirom da su dobitci linearno raspoređeni, može se prilično dugo ostati u igri sa istim novcem. Prihod je za državu pojedinačno manji ali je masovnost igranja zagarantirana pa se to i više nego kompenzira. Osim svega ostaloga, igra je zanimljivija, ima smisla kombinirati, i poštenije je prema svima. Bezazlena zabava, i uz to društveno korisna.
Hajde da vidimo kako to u stvarnosti izgleda:
Država u startu uzme 50% novčane mase. Od onoga što je preostalo većina ide u glavne zgoditke (zgoditak) koje realno ne možeš dobiti, što znači da sa manjim zgodicima ne možeš povratiti niti uloženo. Na kraju od dobitnika još uzmu “porez”….
I povrh svega, kao da to nije dovoljno da obeshrabri i najupornije još i VARAJU i KRADU…..
Rezultat? Ljudi se više okreću klađenju i ostalim formama kockanja koje ne organizira država…. zato “treba” ovaj zakon jer država želi “svoj” dio plijena.
Baš kao što i svaki mafiozo koji drži do sebe ne dopušta da se nešto zbiva ne “njegovom području” od čega on nema koristi. Nije pri tome bitno o čemu se radi, i da li je to dobro za “narod”. Bitna je korist.
Zaključak:
1. Izgleda da nema toga što je državi nemoguće i što neće na kraju zajeb*ti. Ma koliko jednostavno i elementarno nešto bilo za izvesti.
2. Neutaživa pohlepa za novcem socijalističkih “distributera” nadilazi bilo kojeg pohlepnog kapitalista. Jer ovaj drugi barem tu i tamo mora voditi računa o možebitnim posljedicama za sebe osobno (strah), a država (političar) ne mora niti to jer se ustvari nema koga bojati….. baš kao i visoko pozicionirani mafiozo.
Ali mafiozo barem ima nekakav, pa makar i jako čudan osjećaj časti, dok političar ne mora imati niti to. Ustvari mu je i bolje bez toga. Dalje će dogurati.
Države su nesavršene, to je točno, ali kako tržište može biti nesavršeno?
Tržište odnosno tržišni zakoni su poput zakona gravitacije, možeš se boriti protiv gravitacije, možeš letjeti, ali to ne znači da je zakon gravitacije nesavršen.
Što to uopće znače kad kažemo da je tržište nesavršeno?
Da je njegovo djelovanje ograničeno državnim intervencijama?
Da na tržištu postoje monopoli?
Da svjetskom ekonomijom “upravljaju” kejnzijanci, a hrvatskom socijalistički samoupravljači odnosno teoretičari dogovorne ekonomije?
Države su nesavršene jer ih čine i njima upravljaju nesavršeni ljudi, ali upravljaju li ljudi tržištem?
Upravljaju li ljudi gravitacijom?
Trziste je nesavrseno, u smislu da ishodi nisu uvijek optimalni, niti je osigurana maksimalna efikasnost koja je moguca. Problemi mogu biti informacijske prirode itd. To je poznato teorijski i prakticno.
No i dalje, gotovo sve probleme trziste rjesava dobro sasvim samo. Problem u HR nije trziste, nego sto je isto zaguseno do kraja.
U tom smislu, ljude se strasi nekakvom neoliberalnom ekonomijom, a hr dalje od tog modela ne moze biti. Slobode aketra su male, korupcija je svuda, a pravosude cije je funkcioniranje nuzno u ovakvom modelu, je sporo.
Za koga bi to tržišni ishod trebao uvijek biti optimalan?
Kakav je to optimalan ishod?
Zašto misliš da tržište nije uvijek efikasno odnosno zašto bi moralo biti efikasnije?
Tržište je savršeno optimalno i efikasno (na dugi rok), a to što bi ljudi ponekad htjeli da djeluje brže (npr. kad ih muče monopoli) ili da uopće ne djeluje (kad imaju monopol) to ne znači da je tržište nesavršeno, nesavršeni su ljudi.
Tržište je savršeno, isto kao i gravitacija, samo je u nekim slučajevima njegovo djelovanje vidljivo u većim vremenskim razmacima nego što je jedan ljudski život.
@Dandy
@fizzer je u pravu. Tržište je samo-regulirajući mehanizam. Prilagođavanje promjenama mehanizmima međudjelovanja složenih sustava, često kada treba i odumiranjem dijelova tog “organizma” je dio njegove suštine. Optimalnost se postiže nakon nekog vremena bez vanjskog utjecaja. Na taj način, govoriti o “optimalnosti” zaista nema nikakvog smisla.
Ali to nije ono što je @fizzer rekao. Samo-regulirajući mehanizmi unutar složenih sustava nisu uvijek sami po sebi najefikasniji (po definiciji i po logici stvari).
Drugim riječima složeni sustavi se uvijek nužno sastoje od zbroja determinističkih i nedeterminističkih mehanizama. Drugačije i ne može biti.
Tržište je samo jedan dio složenog ekosistema “civilizacije” i društva….
Dandy je u pravu. Vrijednost bilo cega na slobodnom trzistu je subjektivna stvar. Subjektivna stvar individualca. Sto je optimalno za jednog individualca ne mora biti optimalno za drugog. Kolektivisticki pogled na optimalno i efikasno je druga stvar.