Oznake
HLK, javno zdravstvo, monopol, privatizacija zdravstva, privatno zdravstvo, sindikat liječnika, Varga, zdravstveni sustav, Zdravstveno osiguranje
Moja iskustva s privatnicima su dobra. Nažalost imao sam priliku naobilaziti ih se i doista su uvijek bili vrlo susretljivi i profesionalni. Sasvim druga priča u odnosu na javno zdravstvo. Čini mi se da strahove koje je u naše kosti utjeralo javno zdravsto tek reflektiramo na privatno.
Zašto su moja iskustva s privatnicima dobra? Kao osoba relativno dobro upućena u ekonomsku teoriju i prakseologiju evo adekvatnog objašnjenja: Kako bi privatnik mogao naplatiti svoju uslugu on mora učiniti mjerljivo dobro za pacijenta koji mu pokuca na vrata. Vrlo rašireno uvjerenje koje kaže kako je privatnicima važan samo novac, a ne da pacijentu pruže kvalitetnu uslugu, je potpuno promašeno. Ono što privatnike tjera da budu korektni i profesionalni prema pacijentu jest činjenica da na tržištu (kakvom-takvom) postoji konkurencija privatnih liječnika. Dakle ako nisi korektan, profesionalan i istovremeno jeftin, pacijent će pokucati na vrata tvojem konkurentu, a ti ćeš svojom nekorektnošću, neprofesionalnošću i skupoćom sam sebe eliminirati s tržišta. Vi svakodnevno, kako u slučaju privatnih zdravstvenih usluga tako i u svakom drugom slučaju imate priliku testirati kvalitetu nebrojenih dobara i usluga te svojim odabirom, ili ne odabirom, odlučivati o uspjehu dobrih i neuspjehu loših. Tako to ide u teoriji, ali i u praksi. Odupiranje toj logici najčešće dovodi do toga da loši prosperiraju, a oni dobri budu izbačeni iz igre. Tome kumuje političko uplitanje u tržište.
U javnom zdravstvu sve je suprotno od tržišne logike. Dok sam svoje probleme rješavao po privatnim ordinacijama, tijekom 2013. godine, istovremeno sam bio prisiljen platiti gotovo istu cijenu za javno zdravstvo bez da sam koristio ikakvu uslugu u okviru istog osim konzultacija s doktoricom obiteljske medicine. U tom smislu jedna napomena; kada bismo imali otvoreno tržište zdravstvenih usluga umjesto javnog monopola ja bih ponovno odabrao svoju doktoricu obiteljske medicine za svojeg osobnog doktora i prvu crtu obrane od bolesti. Jer je odlična. Da nastavim.
U grubo, za financiranje javnog zdravstva država mi je tijekom 2013. s plaće skinula više od 30.000 HRK, što je iznos koji sam u istom periodu dodatno izdvojio za privatne preglede i liječenje. Šteta, ako se mene pita, da novac koji mi je država beskompromisno otimala iz mjeseca u mjesec na plaći nisam mogao koristiti kada mi je zatrebalo (opća inercija u sustavu, liste čekanja itd.) i da, sretan sam da sam si mogao priuštiti još jednom tu cifru za privatne usluge jer u suprotnom ne znam bismo li danas ovdje ovako razgovarali. Oni koji si ne mogu priuštiti dodatan trošak na privatno liječenje taoci su javnog zdravstvenog monopola. Hoće li se uspjeti izliječiti ovisi o brojnim netržišnim faktorima poput veza, mita i korupcije, prijetnji iz očaja itd.
Dodatna dimenzija problema je cijena liječničkih usluga. Ona je nažalost određena političkim metodama te Hrvatska liječnička komora (HLK), kao nadležna institucija (u praktičnom smislu ona djeluje poput ceha), propisuje cjenik. Taj cjenik je nametnut i privatnicima kojima se na taj način brani da zdravstvenu uslugu pruže pacijentu po cijeni ispod propisane. Primjerice, propisana minimalna cijena većine specijalističkih pregleda je oko 275 HRK s PDV-om.
U praksi se može uočiti kako je većina privatnika svoje cijene usluga spustila do razine minimalnih dozvoljenih cijena. To se desilo zbog činjenice da postoji kakva-takva konkurencija među privatnicima koji se bore za pacijente. U trenutku kada su njihove cijene dostigle propisani minimum one su prestale biti dominantan faktor. Pacijente se danas pridobija isključivo zahvaljujući profesionalizmu i smanjenjem nelagode uslijed pregleda na najmanju moguću mjeru. Ovdje i sam mogu potvrditi da su me u svakoj od privatnih ordinacija nosili na dlanu kao pahulju snijega, od prijema do pregleda te u konačnici detaljnog tumačenja zdravstvenog stanja i opcija.
Da minimalne cijene zdravstvenih usluga nisu propisane cjenikom HLK one bi bile još niže. Ponovno zbog činjenice da postoji konkurencija. No pitate se zašto su minimalne cijene zdravstvenih usluga uopće propisane? Pa razlog je vrlo jednostavan – cijene su propisane zbog interesa javnog monopola u zdravstu. Ne zbog zdravlja građana, već zbog interesa monopola kao organizacije. Prema HLK-ovom cjeniku planira se budžet monopolista. Njegov budžet je “nabrijan do daske”, rekli bismo. Interesne skupine koje sjede za kormilom javnog monopola na taj način su se izborile za povlaštenu cijenu, cijenu u svakom pogledu bitno višu od tržišne, što se dokazuje kroz promatranje njegovog outputa: 1. zbog iluzije “besplatnosti” stvoren je enorman pritisak na njegove kapacitete, 2. zbog previsoke jedinične cijene usluge njihova količina je ograničena, 3. posljedično imamo goleme liste čekanja, 4. paradoksalno medicinske kapacitete koji velik dio vremena stoje neiskorišteni, 5. gomilu nezaposlenog liječničkog kadra kojem se brani ulazak na tržište rada jer sindikati štite već zaposlene i njihove dohotke.
Već kada bi HLK cjenikom odredio nižu cijenu od trenutne vidjeli bismo momentalno povećanje iskorištenosti postojećih kapaciteta i smanjenje listi čekanja na preglede. Ali to se neće desiti. Prva linija obrane je sama organizacija sustava, koji je monopol, a druga linija su sindikati radnika u zdravstvu čiji je interes, pokazalo se u praksi, da zadrže visoku cijenu svojih usluga te istovremeno rade manje. Zašto bi pobogu radili više za manje novca? Međutim takvu ideju oni mogu ostvariti jedino u okviru “javnog” monopola koji se financira prisilnim ustezanjem doprinosa sa plaća malobrojnih radnika. “Javnog” sam namjerno stavio u navodnike. Nadam se da shvaćate poantu. Što bi se desilo na tržištu? Tržište bi ih prisililo da snize cijenu i da rade više – za dobrobit pacijenata. No u praksi, iz navedenih motiva, vidimo da je interes pacijenata javnom monopolu tek sporedna stvar, te se sustav održava zbog vlastitog sebe.
Da ovu kritiku ne biste shvatili površno, primjerice prigovorili mi da govoreći ovo što govorim zapravo tvrdim da liječnici u javnom sustavu nisu dobri (a imamo gomilu primjera koji dokazuju suprotno, npr. vrhunske transplantacijske kirurge, kardiologe, neurologe itd.), prisjetite se što sam rekao za svoju doktoricu obiteljske medicine. Na tržištu se dobar doktor nema čega bojati. Štoviše, njegova stručnost bila bi nagrađena znatno bolje nego u okviru javnog monopola gdje je sindikalnom politikom određeno kako takvome pripada plaća usporediva sa nekime tko nema niti približne kvalitete. Dobrim doktorima u izravnom je interesu da djeluju izvan okvira javnog monopola, a isto je u interesu i pacijentima koji za novac koji izdvajaju u zdravstveno osiguranje (HZZO također ne mora biti monopol, no to bi se trebalo obraditi kao zasebna tema, iako usko povezana) zaslužuju dobiti profesionalnu uslugu i time veće šanse za vlastito ozdravljenje.
Ovim tekstom nisam dotaknuo brojne druge aspekte zdravstva gdje bi mnogi također mogli dati konkretne prigovore. Primjerice, pitanje zdravstvene zaštite onih koji nemaju novca da plate zdravstveno osiguranje. Tek kratko ću odgovoriti, iako bi i na to mogao odgovoriti opsežno u zasebnom tekstu, socijalna komponenta zdravstva je pitanje solidarnosti između građana na koje se ne mora odgovarati monopolizacijom. Solidarnost podrazumijeva empatiju, a kako evidentno postoji gomila ljudi koja zagovara solidarnost i empatiju (prije svega oni koji tržište kritiziraju iz tog kuta) mogu zaključiti kako bi upravo ta komponenta postala jak tržišni faktor u okviru privatnih zdravstvenih osiguranja koja bi djelovala pod konkurencijom. Što to znači? Svi vi koji se želite solidarizirati, te ponavljam zaključujem da vas je većina takvih u populaciji, dobili biste mogućnost u okviru vlastite police zdravstvenog osiguranja (koju biste izabrali između više privatnih ponuđača) platiti dodatnu premiju kojom bi se pokrivalo troškove liječenja onih koji si ne mogu sami priuštiti policu zdravstvenog osiguranja i liječenje. Recimo ako bi polica koštala 500 HRK mjesečno osiguravatelj bi vam ponudio dodatnu premiju za solidarnost u određenom iznosu koji bi se slijevao u poseban fond osiguranja iz kojega bi se podmirivali troškovi liječenja socijalno ugroženih članova društva. Ja bih također plaćao tu dodatnu premiju za solidarnost. Postoje i mnogi drugi načini solidarnog pomaganja, poput karitativnog ili volonterskog, te je svaki superioran u odnosu na organizaciju istog pitanja u okviru javnog monopola.
U izravnom je interesu svima, liječnicima, bolesnima i siromašnima da se javni monopol u zdravstvu čim prije ukine. Nažalost, reforme koje se predlažu nisu na tragu tog prijedloga, a kritike koje su u tom smislu upućene su najblaže rečeno promašene.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Zašto “Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja” (sic!) ne goni HLK ili HZZO? 🙂
Odgovor je jednostavan – monopol nije u nadležnosti AZTN! 🙂
Možda im nitko nije prijavio problem?
😀
Ne radi se tu samo o onima koji ne bi mogli platiti liječenje već i o onima koji bi mogli, ali bi im onda ostalo manje novca za druge stvari, npr. skijanja, novi auto, mobitel. Ista stvar je i s vrtićima gdje roditelji koji furaju djecu u mercedesima i audijima plaćaju neznatno više od nekog socijalnog slučaja.
Tako je. Širok je spektar utjecaja politički određene redistribucije resursa zbog kojega ljudi reprioritiziraju često na vlastitu štetu. Primjerice, prihvatljivo im je plaćati kredit za auto 7 ili više godina, ali neprihvatljivo im je činiti isto za liječenje vlastite bolesti. O tom pitanju, smatraju, brigu treba voditi neki birokrat u okviru monopola. Strahota što etatizam čini ljudima.
@kapitalac
stvarno ne vidiš razliku između namjerne kupovine auta i liječenja neke bolesti od koje si obolio? – želiš uzeti kredit i kupiti si jedan maligni tumor 😀
Ne razumiješ. Govorio sam o tome kako uplitanje države u ova pitanja, tzv. monopolizacija ljudima bitnih stvari, utječe na način na koji će oni prioritizirati, iliti određivati što je važnije od čega. A za zdravlje se treba pobrinuti dok si produktivan jer dok se razboliš, kasno je.
Nije to monopolizacija ljudima bitnih stvari nego je to briga društva za članove društva. Jer na kraju krajeva što bi netko i bio s nekim u nekom društvu ako se za njega nitko neće pobrinuti u slučaju bolesti, nezgode, rata i sl. To je društvena solidarnost. Sigurno nitko na ovom svijetu nije dobio rak jer je želio dobiti rak. Ako je netko dobio rak, a cijeli život živi u određenom društvu, pa normalno je da mu drugi pomognu jer isti scenarij očekuju i svojem slučaju, tj. ako oni dobe rak.
Od kuda uopće pomisao da se namjera kupovanje nečega (recimo auta) stavlja u istu rečenicu s nečijom nesrećom da je bolestan i da mu treba pomoći? Javnim zdravstvenim uslugama nisu pokrivene situacije koje ne ugrožavaju zdravlje pojedinca. Npr. ti ne možeš otići na uklananja madeža na sredini čela ukoliko nije potencijalno opasan (svaka poliklinika će ga ukloniti). Društvo pokriva (barem bi trebalo jasno da u praski ima iznimka pa npr. netko izmuze devijaciju septuma da bi dobio plastičnu kirurgiju nosa) samo slučajeva u kojima su ljudi bolesni i u kojima im je ugroženo zdravlje pojedinca. Dakle, radi se o običnoj ljudskoj solidarnosti i humanosti na koju, na kraju krajeva i svaki liječnik zaklinje prilikom dobivanja licence. Zapravo je ideja privatnog liječenja devijacija temeljne ideje liječničke struke.
Evo ovako ide zakletva:
“U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.”
Gdje ti vidiš prostora u ovim riječima da nekom zalupiš vrata pred nosom jer ti nema za platiti neku operaciju, a ti imaš znanja (koje nisi ti izumio nego te netko naučio – drugi liječnici) da ga izliječiš.
Tako da nije devijacija javno zdravstvo nego privatno. Kako sa stajališta povijest tako i sa stajališta osnovne ljudske humanosti. Pa kada je Fleming radio s penicilinom sigurno nije imao na pameti dobrobit privatnika i njihovih poliklinika. I sada od kuda nekome pravo da želi monopolizirati pravo na zdravlje koje je utemeljeno u znanju čovječanstva i u samoj liječnikoj profesiji kao takvoj?
I nema monopola u Hrvatskoj. Nitko nikome ne brani da otvori recimo bolnicu za liječnje malignih bolesti. Cijena će sigurno biti niža nego u SAD-u pa može računati na veliki broj pacijenata stranaca. Ali nitko je ne otvara. Zašto je ne otvara – jer nema kadra. Zašto nema kadra. Jer svi žele raditi u javnim bolnicama (s nižom plaćom i lošijim uvjetima). Zašto? Zato što si onda u uglednoj institiuciji okružen hrpom kolega i pacijenata … nitko nije ništa monopolizirao. Idejema o ukidanju javnog zdravstva se pokušava monopolizirati ljudima bitne stvari jer ih ostavljaš bez izbora. Danas imaš pravo biti član društva (uvijek možeš otići u drugo društvo) i plaćati dio novaca za druge članove društva. Kao što oni plaćaju i za tebe. I ako imaš novaca možeš otići kod privatnika – u nas i širom svijeta. Sve je ok. Osim manjka financija u javnom zdravstvu – ali to je već drugi par rukavica 🙂
Solidarnost, empatija i humanost su jedno, a guranje istoga u ruke monopola nešto sasvim drugo. U rukama monopola sve to pada u vodu. Vidim da i dalje ne shvaćaš onu analogiju s automobilom. Trebam li tu dodatno pojasniti? (analogija nije o automobilima već o načinu na koji ljudi određuju vlastite prioritete prema raznim stvarima i potrebama)
Gdje ti u zakletvi liječnika vidiš spomena monopolizaciji zdravstva? Ako smatraš da je van pameti da čovjek pošteno plati doktoru vlastito liječenje onda smatraš da u tu svrhu čovjeku nitko, pa ni država, nema pravo uzeti novac kroz porez. Dakle smatraš da liječnik a priori mora liječiti svakoga bez obzira na cijenu. Što znači da liječnik mora studirati i raditi pro bono i biti rob takvoj ideji.
U Hrvatskoj država ima monopol u zdravstvu. Cijena koju ljudi moraju plaćati za financiranje tog monopola kroz porez predstavlja barijeru privatnim investitorima; ako građani moraju toliko izdvajati za javno, ne ostaje im ništa za privatno. Stoga i nema privatnih klinika koje na razini usporedivoj s KBC-ovima liječe najteže oblike bolesti. Dakle nitko im ne brani, ali nema ih zbog navedenog razloga, a ne zbog deficita kadrova. Eno ti tisuće medicinskih sestara i tehničara na burzi, a liječnici uglavnom odlaze u emigraciju kad ovdje ne mogu ostvariti bolje uvjete rada (niti u javnom, gdje su ograničeni kolektivnim ugovorima i uprosječeni, niti u privatnom sektoru zbog iznad navedenih razloga). Dakle cijena ulaska na tržište je previsoka, zbog financiranja monopola, i zato je privatni sektor nerazvijen. I tako će biti sve dok se opća paradigma ne promijeni, ideološko sljijepilo većine građana ne ispere, dakle do daljnjeg.
No kad kažeš “uvijek možeš otići u drugo društvo” zapravo opisuješ današnju Hrvatsku. Ljudi odlaze trbuhom za kruhom s obzirom da su ovdje u milosti i nemilosti države. Svjedočimo egzodusu. To se još zove “bijela kuga”.
Pročitaj ovaj tekst, tu sam analizirao odnos broja građana koji plaćaju porez i onih koji se koriste tim novcem. Taj odnos bi te mogao šokirati. Osobito zbog činjenice da se pozivaš na tzv. “solidarnost”. Pa kad pročitaš reci što misliš o tom odnosu koji govori kako većina vis a vis državnog proračuna eksploatira malobrojne građane. Jel to solidarnost, empatija i humanost?
https://kapitalac.wordpress.com/2013/12/03/struktura-biraca-u-hrvatskoj/
Pa normalno da mora biti “rob” ideji da svakoj bolesnoj osobi treba pomoći. Pa zakleo se na to. To je u srži profesije. Kao što je srž poziva svećenika vjera u Boga.
Pročitaj ponovno zakletvu.
“U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.”
Što tu nije jasno. To što u toj struci na prvom mjestu ne bi smio biti novac? Pa ima i drugih zanimanja koje ljudi biraju gdje novac nije na prvom mjestu: vojska, znanost, svećenik …. ima ih … ako novac dođe netko će ga uzeti netko neće ali nije pokretačka snaga profesije.
Zato kažem nije devijacija javno zdravstvo nego privatizacija zdravstva.
I obrati pažnju na pojam javno zdravstvo. Ne zove se državno zdravstvo. Postoji razlika između javnog i državnog. Na zdravstveni sustav prije gledaj kao na društveno zdravstvo. Znači društvo se putem tog sustava brine za druge članove društva. Kao što se za sigurnosti brine putem policije i vojske, kao što se kroz obrazovni sustav brine da budu svi obrazovani itd. Gdje si tu ubacio državu?!? Kakve veze ima Hrvatska liječnika komora s državom? Imala je veze u komunizmu jer je 45 ukinuta. Ali od 95. ponovno postoji i nema previše veze s državom. Bavi se liječnicima, pacijentima i sustavom. .
I gdje točno vidiš monopol države? Netko nekome brani da otvori polikliniku? Previše se uzima za zdravstveni sustav pa ne ostaje ljudima da troše kod privatnika? Društvo uzima koliko treba uzeti da sustav funkcionira. Ako nekome ostane višak (a ostane) uvijek može ići u privatne bolnice. Evo najbogatiji Hrvat Todorić je kupio Nemetovu – najveću polikliniku. Kako onda objašnjavaš da njegova poliklinika ne prikuplja sve bogataše ovoga svijeta, a da svi liječnici ne trče da rade u Nemetovoj nego im je bolje na KBC Rebru? Todorić nema novaca? Koči ga državna birokracija?
Kakva je to uopće fraza da društvo ima monopol na nešto? Pa normalno da ima monopol na uporabu sile, zakone, zdravlje članova društva i čitave zajednice (pa neće društvo ostaviti na odluci pojedinca hoće li se cijepiti protiv velikih boginja ili neće kada može druge zaraziti), određene prirodne resurse itd. to je sve javno iliti “društveno”. Za početak društvo nema potpuni monopol na zdravlje pojedinca jer se svatko s licencom može baviti liječenjem ljudi, ali da ima monopol ili pravo da ima glavnu riječ po pitanju zdravlja svojih članova i čitave zajednice je sama po sebi normalna stvar. Kako drugačije može biti.
Vidim da ne uvažavaš moje komentare pa nema smisla da nastavljamo diskusiju.
Zdravlje je isuviše važno za svakog čovjeka da ga se tako olako prepušta u ruke državnog monopola. AKo želimo kvalitetno zdravstvo s tom suludom idejom treba raskrstit.
“Vidim da ne uvažavaš moje komentare pa nema smisla da nastavljamo diskusiju.
Zdravlje je isuviše važno za svakog čovjeka da ga se tako olako prepušta u ruke državnog monopola. AKo želimo kvalitetno zdravstvo s tom suludom idejom treba raskrstit.”
U potpunosti uvažavam tvojem komentare i na njih se nadovezujem. Evo kažeš državni monopol i kvalitetno zdravstvo a ja ponavljam da nije državni, nego javni u širem smislu društveni monopol. Da društvo ima monopol (i dužnost) na brigu oko zdravlja svojih članova. Što je tu čudno. Suluda je ideja da se određenim članovima iliti pojedincima u društvu treba dati mogućnost da imaju monopol na zdravlje svih drugih članova kroz svoje privatne institucije. Što nije tako. I u potpunosti se slažem da je kvalitetno zdravstvo jedno od najvažnijih segmenata društva ali bi trebalo biti kvalitetno za sve ljude u nekoj zajednici a ne samo za određeni broj ljudi. Jasno s masom se gubi kvaliteta ali zato se i otvaraju privatne poliklinike da oni dubljega džepa ipak mogu dobiti nešto više ako mogu platiti. Ali ona srž javne brige za zdravlje sviju mora ostati netaknuta. Najviša moguća kvaliteta zdravstvene usluge za sve ljude koji žive u određenom društvu – privatizacija zdravstva stoji u suprotnosti sa tom mišlju, a bome i sa samim kodeksom liječničke profesije i medicine kakva se stvarala kroz povijest.
Javno zdravstvo je institucionalizirani monopol. Govorimo o organizacijskoj strukturi, a ne o zdravlju kao svima bitnoj kategoriji. Dakle DA, zdravlje je važno svima, i NE ono upravo zbog toga ne smije biti u rukama monopolističke organizacije. Osobito ne državnog monopola. I stoga je suluda ideja da se određenim članovima društva, a to su birokrati i političari, upravo sada daje pravo da imaju monopol na zdravlje svih drugih članova i to kroz javni sustav koji je, ponovno, monopolistička organizacija koja se financira prisilno, a ne dobrovoljno. S obzirom da se radi o sustavu na kojega se ljude mora prisiljavati, jer jer toliko loš da ga dobrovoljno nikad ne bi plaćali, odmah znamo koliko vrijedi te čemu služi.
Kvalitetno zdravstvo možemo imati samo tako da dopustimo konkurenciju koja će se natjecati za dobrobit pacijenata.
Sve suprotno tome imamo upravo danas. Da su pokojni Andrija Štampar ili pak von Bismarck u ono vrijeme znali u što će se “javno zdravstvo” do danas pretvoriti sigurno bi si pregrizli jezike.
No nemaj straha od privatnog. Javno zdravstvo je neuništivo te će prije od bolesti odapeti i zadnji porezni obveznik koji ga je prisiljen financirati nego što će ono biti prepušteno tržištu. Dakle, uživaj u tome što imaš danas kao i u iluziji da sve što treba jest staviti “poštene” ljude na prava mjesta jer monopol ne privlači takve već upravo najveće gnjide da njime upravljaju.
“I stoga je suluda ideja da se određenim članovima društva, a to su birokrati i političari, upravo sada daje pravo da imaju monopol na zdravlje svih drugih članova i to kroz javni sustav koji je, ponovno, monopolistička organizacija koja se financira prisilno, a ne dobrovoljno. S obzirom da se radi o sustavu na kojega se ljude mora prisiljavati, jer jer toliko loš da ga dobrovoljno nikad ne bi plaćali, odmah znamo koliko vrijedi te čemu služi.”
Vidi prvo trebaš razlikovati ime i prezime od funkcije. Nije isto pravo vlasništva nad nečim i obavljati određenu funkciju – recimo ravnatelja policijske postaje. Ne možeš pod isto stavljati društveni monopol na nešto – npr. na donošenje novog zakona – s privatnim monopolom koji ima ime i prezime, koji ima vlasnika i koji se dalje nasljeđuje. A netko mora napunite pozicije. Hoće li to biti dobri ili loši ljudi ne ovisi o strukturama nego o kulturi društva. Kod nas je stanje kakvo je i krivi ljudi dolaze na kriva mjesta. U Njemačkoj je recimo drugačije pa je selekcija ljudi u politici i birokraciji puno kvalitetnije. Ipak i jedna i druga opcija ne mogu se smatrati monopolom jer su javno dobro i kao takvi su svačiji. Ako govorimo iz pozicije pojedinca kako može biti monopol svakoga?!.Da, u pravu si, društvo si je kroz državu ostavilo i pravo prisile i to fizičke. Tako i prisiljava ljude da plate neke stvari. Što misliš da su ljudi skloni plaćati sve i svašta. Pa normalno da nisu. Evo osnuj stranku libertarijanaca i ako prikupiš 10 % članarina dobar si 🙂
“Kvalitetno zdravstvo možemo imati samo tako da dopustimo konkurenciju koja će se natjecati za dobrobit pacijenata. ”
Pa neka se natječu ali iz javnog proračuna i za javni interes. Ne treba biti privatno da bi se postojala želja za biti najbolji u nečemu.
Ne postoji privatni monopol. Nikada niti jedna privatna tvrtka nije imala 100% tržišnog udjela niti je bila financirana na način da od ljudi prisilno otima novce, a zauzvrat daje niti mrvicu protuvrijednosti. To je karakteristika države. To s “pravim ljudima na prava mjesta” sam komentirao negdje iznad, potraži, radi se o zabludi o kojoj treba malo promisliti, a ne je ponavljati poput papagaja. Mnogi ljudi se koriste setom argumenata koje si u ovom threadu i sam iznio. Moglo bi se to i tipizirati kao “najčešće zablude i očekivanja koje ljudi mogu imati spram države”. Moraš se malo pozabaviti ishodima tih zabluda. Dakle od države očekujete jedno, odaberete vlast i metode, i onda dobijete dijametralno suprotan rezultat. Genijalno.
….mene zanima zašto me privatni liječnik na temelju svog nalaza ne može uputiti na dalje liječenje u bolnicu ? jer je nestručan , nekompetentan….?nego se moram vratiti liječnici opće prakse koja me može i ne mora na temelju privatnog nalaza uputiti u bolnicu …..( ili ponoviti nalaz kod “državno”specijaliste uz čekanje od godinu dana
)pa kakav je to položaj privatnog specijaliste ? pa zar opća praksa više zna od vrhunskog specijaliste privatnika ? a pacijenti mogu u miru umrjeti na državnim listama čekanja 
Zato što je pravilo unutar javnog zdravstvenog monopola da ne priznaje nalaze i mišljenja privatnika. I u pravilu, ako već uvaže mogućnost da sa vašim zdravljem nešto nije u redu, morat ćete ponoviti većinu pregleda u okviru javnog monopola. Iznimka su hitni slučajevi gdje se ionako postupa hitno. No upravo u slučaju najtežih bolesti dok vi dočekate specijalistički pregled u javnom zdravstvu prije nego li budete tretirati za bolest, može biti i prekasno.
znači kroz porez financiram javno zdravstvo …..onda financiram privatne preglede …..i onda me nitko ne liječi i umrem čekajući na nekoj listi…..baš nam je zdravstvo besplatno
i učinkovito 
Gomila ljudi unatoč tome nažalost i dalje vjeruje u njegovu besplatnost i učinkovitost. Neki to i žustro brane. Ne znam samo od čega s obzirom da takvom sustavu ništa ne prijeti osim implozije uslijed vlastite neodrživosti.
Kad netko brani državni monopol od raspada pod vlastitom težinom meni to izgleda kao da brani dan od dolaska noći, kao da se ljute na zalazak sunca i protestiraju protiv dolaska mraka s istoka. 😀
Zašto ne može? Zašto što te može uputiti nitko drugi nego liječnica opće prakse. I da vam najbolji kardiolog u Hrvatskoj kaže da misli da vam nešto nije u redu s plućima ako želite ići na kontrolu kod pulmologa morate dobiti uputnicu od liječnika opće prakse. Jedino ako niste bolnički pacijent onda imate bolničku uputnicu. Je malo čudno, ali ima smisla jer samo 1 liječnik (opće praksa) vodi brigu o vašem zdravlju na općenitoj razini i mora biti sa svime upoznat. Ono što je sigurno da nema nikakve veze s nekim monopolima i omalovažavanjem privatnika nego tako je posložen sustav. Zašto – da svi podaci o vašem zdravlju budu na jednom mjestu – kod vašeg liječnika opće prakse.
Tako je, javni monopol kojim upravlja država ne uvažava privatno mišljenje. Jer javni monopol ne postoji zbog dobrobiti pacijenata već kako bi uz što manje konkretnog rada i rezultata izvukao što više novca iz džepova građana. U tom cilju on ih drži taocima vlastitog zdravlja i ne dopušta ljudima da si vlastitim novcem pomognu negdje drugdje (kod privatnika recimo).
Ne uvažava niti mišljenje najboljeg kardiologa sa KBC Rebro. Ne zato što netko želi musti nekoga i držati ga u zarobljeništvu nego u ovom trenutku je to jedini način da se vodi evidencija liječenja jednog pacijenta. Opća praksa je središnje mjesto informacija o vašem zdravlju i normalno je da se svi podaci o zdravlju pojedinca slijevaju kod liječnika opće prakse (kojeg često pojedinac dobije još u osnovnoj školi) i da on upućuje na daljnje pretrage i da sukladno nalazima kasnije propisuje određene lijekove, upućuje na druge kontrole i sl. Još sustav nije dovoljno informatiziran da bi sve moglo funkcionirati na drugačiji način.To je jedini razlog. Monopol, urota, krađa i sve ostalo nemaju previše veze s tom situacijom. Opća praksa glumi kompjuter jer nemamo novaca za pravi kompjuter.
Ako razmišljaš isključivo unutar okvira monopola i mogućnosti kojima je on ograničen onda je u potpunosti točno da usluge obavljene izvan njega nisu evidentirane unutar njega. I to je eto još jedna od nesavršenosti monopolističke organizacije stvari. Također nema lijekova, stotine tisuća bolesnih čeka smrt na listama čekanja, nema love za pravi kompjuter itd.. Stvarno mnogo toga imamo što vrijedi beskompromisno čuvati od ugroze s tržišta. Čak i bolesne pacijente čuvamo od šanse da izliječenje potraže na tržištu, dok im se novac bespoštedno otima za financiranje ovog sadašnjeg monstruma. Humanost i empatija na djelu.
A da problem leži samo u obliku vlasništva nitko sretniji od nas jer bi preko noći svi naši problemi mogli biti sređeni. Ali nažalost isto funkcioniraju i zdravstveni sustavi širom Europe pa velika većina njih nije u tolikim problemima kao naš. To što hrvatski zdravstveni sustav nije dovoljno informatiziran najmanje ima veze s oblikom vlasništva, a kud i kamo ima više veze da Hrvatska nema prebite kune … a zašto je Hrvatsko društvo siromašno? E tu je mali milijun razloga ….. ali to siromaštvo ima malo dodirnih točaka sa javnim zdravstvenim sustavom kao takvim.
Da, na žalost bolesnika i poreznih obveznika zdravstveni sustavi funkcioniraju na isti ili sličan način širom EU. Ti sustavi i jesu nastali u Europi. To saamo po sebi nije opravdanje za ignoriranje često grozomornih posljedica koje su proizveli. To je prije znak za promišljanje i traženje alternativa. Slobodno tržište usluga je recimo nešto što moderna Europa (i Hrvatska) još nije isprobala. Ako neće, a čini mi se da neće, tada jedino ostaje za vidjeti koliko će biti ludilo angažirano u obrani neodrživog sistema, odnosno koja će biti cijena njegovog očuvanja (koliko milijardi eura će biti ulupano, koliko umrlih bolesnika koji nisu dočekali ni prvi pregled…)
A hrvatsko društvo je siromašno kao što je i lošeg zdravlja – jer imamo previše uplitanja države u sve aspekte društva (osobito ekonomiju), a premalo tržišta. Također, kult štovanja “države blagostanja” je stanje koje pomaže u našem društvenom osiromašenju i moralnom propadanju.
Da, slažem se. Cijeli svijet je totalno lud. Svi su zabrijali u krivo. Jedina nada je ta Amerika … a valjda će ljudi prihvatiti taj američki duh individualne odgovornosti i odreći se svih prava na koje su naučili tijekom svog života. Što se tiče našeg siromaštva ono je gadno. Ali nije ti ono novijeg datuma. Zaprav gledajući oduvijek smo bili sirotinja.A zašto smo bili siromašni U 18. stoljeću pa da je i marija terezija morala imati posebne dvorske ukaze kako da kultivira i ekonomski razvije ove naše krajeve … vjerojatno je cijelo vrijeme riječ o prevelikom uplitanju države i o kultu štovanja države blagostanja. Ti vraga nitko to nije prepoznao sva ova stoljeća da nas baš to muči 🙂
Ne. Amerika je banana. Centar današnjeg svijeta i slobode sve više se pomiče na daleki istok. Hrvati neće još generacijama prihvatiti koncept slobode kakav je nekad živio u Americi. U Hrvatskoj sloboda znači slobodu od odgovornosti. U americi to znači slobodu od vlasti, odnosno značilo je u onom smislu na koji se referiraš. No to je i za njih stvar prošlosti.
Povijesne okolnosti na ovim prostorima su se mijenjale i naravno da za našu bijedu nije oduvijek kriv welfare state. Ne znam kako si mogao shvatiti da tako nešto sugeriram.
“da svi podaci o vašem zdravlju budu na jednom mjestu – kod vašeg liječnika opće prakse” …..ma dajte najte …..pa nismo u vrtiću 🙂
Kapitalac, baš su mi danas mamu otpustili iz bolnice, po drugi puta za predviđenu operaciju, a nakon što je ponovo ležala tamo 4 dana. Ko fol, sad odjednom im nema koštane mase (zbog koje su je zvali da je stigna!). Miceku kirurgu nismo platili na vrijeme. No, pravno ćemo se zaštititi, pa ćemo vidjeti čija će majka crnu vunu presti. Čula sam i da im je to finta da te tako pozovu (pa ne platiš jer ne kužiš) pa te otpuste pa eventualno ako ti nije puko film, te opet pozovu sve dok valjda ne skužiš da trebaš dat.
Ako netko od poštovanih kirurga ovo pročita, pitala bih ga za savijest, ima li je, ili ju je prekrila pohlepa i egomanija. Ali i Sanaderu i Vidoševiću je odzvonilo na kraju, odzvonit će i njima.
Ne treba se čuditi, dobor je rekao netko na indexovom forumu, treba otići a zadnji koji ide neka ugasi svjetlo u državi jer čovanima koji ostaju ne treba ni svjetlo.
U sklopu rasprodaje svega u Hrvatskoj, ukinuta je naša koštana baza, te sada implantate za nekoliko tisuća eura naručujemo iz Barcelone, jer nam je kao lakše platiti implantate nego tim za eksplantaciju. Zato nema implantata, zahvali outsourcingu i trenutnoj vladi, to nema veze s “pohlepom liječnika!
Ne radi se o outsorcingu već o posljedicama propadanja javnog monopola. Na žalost svih bolesnika bedemi javnog monopola čuvat će se po svaku cijenu, a posljedice će snositi upravo bolesnici kojima pomoć neće biti pružena. S druge strane porezni obveznici će i dalje biti prisiljeni plaćati punu cijenu za ništa, odnosno potpuno zastranjenje sustava.
Uništavanje tima za transplataciju nema nikakve veze s javnim monopolom. Kakve su to gluposti?!?! Riječ je o tragediji (slično Imunološkom) koju je trenutna Vlada napravila i koja granični s ludilom. Bili su vođeni jedino željom da nekom “pomognu”, tj. onome tko će raditi outsourcing. Ako su bili vođeni idelogijom onda su bili vođeni ideologijom koju zastupa kapitalac. Pod svaku cijenu reži sve što ulazi u javni sektor bez obzira koje posljedice će to imati. U slučaju tima za transplataciju jedan izrazito efikasan i stručan tim je izbrisan (stvaran je 40 godina) a stradili su pacijenti. Zašto …ili kronizma i korupcije ili ovih priča za malu djecu “bedemi javnog monopola čuvati će se po svaku cijenu” 🙂
Uništavanje tima za transplantaciju nema nikakve veze s outsorcingom. Kakve su to gluposti? Riječ je o tome da državni monopol u vječitom nedostatku tuđeg novca gubi dah i zbog toga je prisiljen činiti brojne kompromise na štetu bolenika i to kako bi se zadržale ključne uloge onih osoba koje tim monopolom upravljaju. Ponavljam, u HR se nemaš razloga bojati kapitalizma. Jer na vlasti su prekaljeni socijalisti, ex-komunistička i nacionalistička mješavina okorjelih kolektivista, štovatelja Marxa, Piketyja i antikapitalizma. Sve suprotno od ideja koje zagovara Kapitalac. Sve strepnje koje ljudi imaju od privatizacije zapravo su refleksija postojećeg stanja, jer budimo realni o nikakvoj privatizaciji nema niti govora. Još jedino što vlast može jest napraviti kojeg novog kronista ili čak oligopol. U suštini postojeći monopol malo nadograditi i ljude na jednak način nastaviti ucjenjivati vlastitim novcem i žrtvovati njihovo vlastito zdravlje u to ime. Priče za malu djecu nalaze se utkane duboko u ideju da je monopol ono što će sačuvati naše zdravlje. Upravo suprotno. To je najgore što možemo poželiti vlastitom zdravlju.
Prije svega da još jednom pohvalim one liječnike u sustavu javnog zdravstva koji u destimulirajućim uvjetima rade jednako dobar ako ne i bolji posao od njihovih kolega vani, u vrhunskim bolnicama.
Za uzvrat dobivaju “kajle” od manje kompetentnih “kolega” koji se umjesto medicinom bave politikom. Umjesto zahvale što su spasili ljudske živote ih se proganja jer su (neki među njima) prihvatili neki poklon, pa moguće i “mito”. Te sa time “kompenzirali” mali dio onoga što bi dobili da su njihove usluge plaćene u skladu sa rezultatima. Mislim naravno na vrhunske stručnjake.
Nikada neću zaboraviti vrsnog kirurga koji je spasio TISUĆE života, a završio je ovako:
http://www.jutarnji.hr/preminuo-dr–ognjen-simic–osudenik-sa-srcem-u-rukama/1027104/
Ne kažem da nije pogriješio (ako su uopće optužbe točne), jer “Hrvatskim” sudovima ne vjerujem baš ništa. Ali i ako je pogriješio, pogriješio je u uvjetima kada je znao da sustav ne funkcionira dobro, i da postoji dobar razlog zašto su tražene baš njegove usluge, a ne usluge nekog drugog liječnika.
Da država nema novaca kojim bi se razbacivala, a ne bi ih imala da ih nije ukrala, ne bi bilo niti mita. Ili mislite da bi privatnog doktora trebalo “podmititi” ako nema veze sa državnim sustavom?
U zemlji gdje je normalno da gomila šarlatana sjedi u takozvanom “Hrvatskom Saboru” i donosi zakone za koje nitko ne odgovara i za koje su sami sebi izglasali imunitet. Ako uopće i dolaze na posao.
U zemlji gdje je normalno da se nije procesuirao niti jedan jedini komunistički zločin. U zemlji u kojoj je normalno da od desetina milijardi dolara iznesenih izvan zemlje nije vraćen niti jedan dolar. I tu ne mislim na utaje poreza.
U zemlji gdje je normalno da se deset i više godina čeka presuda u trgovačkim sporovima, ali se porez kao i dalje mora plaćati… a u međuvremenu stotine tisuća ljudi + njihove obitelji – odu na bubanj i “stup srama”. Više ih je umrlo ili se razboljelo, te postalo radno neaktivno od posljedica te torture, nego što ih je stradalo u prometu.
I tako dalje i tako dalje
U takvoj zemlji pričati o zakonima i moralu te onda trenirati strogoću na onim rijetkima koji znaju nešto dobro raditi – je običan banditizam. Ne zakon, ne pravda, ne moral – banditizam.
Svi Vi koji bi sada moralizirali i počeli se zgražavati kako se može braniti nekoga tko je uzeo mito – odjeb*te u skokovima. Kratko i jasno.
Time će se još više stimulirati oni koji su dobri u struci da bježe van, a ovdje će ostati prosječni, ustvari ispodprosječni. I onda kada se bude umiralo kao muhe na operacijskim stolovima, ili kada nitko neće htjeti prihvatiti takvu odgovornost, onda Vam skvičanje pravednika neće pomoći – samo čvrsta valuta.
Uostalom otkuda Vam pravo očekivati da ćete preživjeti operaciju? Zašto očekujete od liječnika više nego što očekujete (i što će te dobiti) od suca ili političara? Pa ove potonje više plaćate za nikakvu odgovornost i puno manje znanja.
Žalite se što čekate na pregled 3 mjeseca? Pa koliko se čeka na ročište na “Hrvatskim” sudovima? Godinama. I to se još licemjerno zove “RAZUMNI ROK”. Hajdemo stvari postaviti u usporedna mjerila. Hajdemo onda biti do kraja “razumni”.
Jedan od načina da se žito odijeli od kukolja i da prestane orgija bacanja ukradenog novca, primarno u interesima (stranih) farmaceutskih kompanija, jesu mjere koje predlaže kapitalac.
si ti dobro??
Ne, hvala na pitanju, a ti?
Komora mora postojati jer tko će drugi nadgledati rad liječnika nego Komora? Imate li znanja da nadgledate rad liječnika i cijelog sustava? Praksa stara tisućama godinama u medicini i sličnim profesijama – stručnjak nadgleda stručnjaka da bi se održala struka.
Istini za volju svi najbolji liječnici u nas rade u javnim bolnicama. Jednako kao što i svi najbolji sveučilišni profesori predaju na javnim sveučilištima. To je stvar prestiža i ugleda, a ne novaca. Kao što ne možeš mjeriti po ugledu npr. Sveučilište Libertas (ili bilo koje drugo) sa Sveučiištem u Zagrebu, tak ne možeš uspoređivati niti Polikliniku Bačić s KBC Rebrom. Također je istina da veliki broj liječnika iz javnih bolnica ima u vlasništvu ili radi honorarno u poliklinikama ali i vlasnici najuglednijih poliklinika uglavnom ne daju otkaz u javnoj bolnici u kojoj rade. Ima sva sila loših privatnika i to uglavnom iz razloga jer su limitirani znanjem i manjka iskustva. Tako da nisu privatnici po ničemu bolji nego jedino rade u boljim uvjetima. Kada ih staviš u iste uvjete dobiješ uslugu lošije kvalitete. Evo npr.privatnici koji imaju ugovor s HZZO-om, tj. opća praksa. Koja je razina opće prakse u nas (rade li više išta osim što pišu uputnice? – zapravo su im sestre preuzele posao – makar bi trebali raditi sve od vađenja krvi do gipsanja ruke). Tako da nije nedostatak u činjenici da je netko javan a netko privatan nego jednostavno u činjenici da su javne bolnice preopterećene i u takvim uvjetima se dulje čeka, gužva je, lošiji su kreveti, hrana itd. – all i dalje svi najbolji liječnici rade u javnim bolnicama, a bome ćeš u javnoj bolnici obaviti svaki iole ozbiljniji zahvat. U Hrvatskoj vrlo mali broj liječnika radi u privatnom sektoru i uglavnom se radi o lošijem kadru. To što su ljubazni jer imaju vremena biti ljubazni u svojoj krajnosti sigurno ti neće pomoći kod neke teže bolesti. Uglavnom, i dalje je situacija – ako želiš vaditi krv ili ići na pregled očiju odeš kod privatnika, ali kako želiš išta ozbiljnije od uklanjanja madeža fino u jedan od KBC-a.
Kategorički imperativi koje predstavljaš u ovom komentaru proizlaze iz ideološkog slijepila. Bez uvrede. Pod 1. Nisu zasnovani na činjenicama 2. Zanemaruju da sam upravo ovim tekstom odgovorio na neke od tih premisa, npr. dio o outputu javnog zdravstva u pet točaka, odnosno uzrocima takvog outputa koje i ti sam vidiš ali ne uviđaš uzrok. Predlažem da pročitaš taj dio teksta još jednom.
Činjenica je da najveći broj najboljih liječnika radi u javnom zdravstvu jer to je analogno stanju tržišta u HR. U HR zdravstvo je organizirano kao javni monopol, a tek manji dio liječnika sekundira u domeni privatnog. I to su vjerojatno oni koji se ističu kvalitetom i sposobnošću jer da nije tako oni ne bi imali posla u privatnim poliklinikama već bi se ljudi odlučivali na njihove usluge u sklopu javnog zdravstva (no nažalost, očito do njih ne mogu doći u okviru javnog, liste čekanja i to, pa srećom mogu do njih u privatnom aranžmanu). Privatnici koji imaju ugovor s HZZO-om su kvazimonopolisti. Oni su dio istog sustava, nisu određeni tržišnim okolnostima već političkim. Što se tiče opsega privatnih usluga na tržištu one su još uvijek ograničene te najkompleksnije zahvate nije moguće tamo obaviti. Ne zato jer “nije moguće” već zato jer tržište u toj mjeri još nije razvijeno. Razlog je i ovdje dominacija države i javnog zdravstvenog monopola koji se financira kroz prisilne doprinose. Drugim riječima previše resursa se građanima prisilno uzima u tu svrhu da bi se ikome isplatilo graditi privatne poliklinike i bolnice sa širim spektrom usluga.
Zašto se ne bi isplatilo? Možeš ih raditi za strance? Ako imaš kvalitetu. Ista je situacija sa zubarima. Kako zubari fino rade sa strancima? Zašto ne bi jedan Amerikanac došao za puno nižu cijenu liječiti rak u Hrvatsku? Ne može. U javnu bolnicu ne može jer nije građanin RH, a u privatnu ne može jer ga nema tko liječiti.
Ovo je potpuno promašeni zaključak za naše uvjete
“I to su vjerojatno oni koji se ističu kvalitetom i sposobnošću jer da nije tako oni ne bi imali posla u privatnim poliklinikama već bi se ljudi odlučivali na njihove usluge u sklopu javnog zdravstva (no nažalost, očito do njih ne mogu doći u okviru javnog, liste čekanja i to, pa srećom mogu do njih u privatnom aranžmanu).”
Ne. Malo je boljih liječnika koji rade u privatnim poliklinikama. Ima vlasnika. Ali su oni uglavnom i dalje prijavljeni i dalje rade u javnim bolnicama pa samo daju ime za svoju Polikliniku. K tome ti pretpostavljaš da dobar liječnik mora biti i dobar poduzetnik. Možeš biti vrhunski liječnik bez imalo želje za poduzetništvom. Onaj koji otvara polikliniku prvenstveno je poduzetnik i ne mora imati uopće previše veze s znanjem medicine. Mutiš vodu. U srži medicinske struke je ugled i pomaganje ljudima. Zbog tog razloga nije nužno da svaki bolji liječnik neminovno ide u svoj privatni biznis. Pa nisu liječnici na Wall Streetu 🙂 Na Wall Streetu se bave novcima, liječnici se bave ljudima. To je velika razlika pri odabiru životnog i poslovnog puta.
I po pitanju kvalitete kadra kod nas je upravo obrnuto. Oni koji ne mogu naći posao u javnom sektoru idu raditi za piivatnika. U početku, u našim uvjetima to jasno ne mora biti stvar kvalitete jer svi znamo kako se kod nas dolazi do posla. Ali da će netko tko se specijalizirao i koji radi 10 godina na KBC Rebru imati kud i kamo veće iskustvo i znanje od nekoga tko radi 10 godina u Poliklinici Bačić je neminovno. Ali tako nevažno u krajnosti jer na KBC-u znaju znanje ali je gužva i svi su bezobrazni, u Bačiću baš i nisu najbolji u struci ali su ljubazni. Meni više odgovara ovo prvo
Koliki bi bio trošak pokretanja jednog privatnog “KBC”-a? A koliki je trošak otvaranja stomatološke ordinacije? Pitam jer te dvije stvari stavljaš u korelaciju. I proceduralne i administrativne prepreke koje postavlja država, usporedno u oba slučaja? Da vidimo jel jednako “lako” realizirati obje stvari.
U HR nema privatnih poliklinika te razine usluga jer nema resursa kojima bi građani iste mogli platiti. Resursa nema jer ih država građanima otima i pumpa u javni monopolni sustav. Kada bi država dozvolila konkurenciju i rekla “ok, evo od sada je moguće organizirati privatno zdravstveno osiguranje i poliklinike pa radnik neka odluči hoće li izdvajati doprinose u HZZO ili privatno osiguranje XY, ili ZX ili neko treće ili četvrto, onda bismo vidjeli kako stvari dišu i koliko zapravo vrijedi javno zdravstvo. Ako vrijedi koliko kažeš, a kažeš da vrijedi svojeg statusa monopolista, onda nema straha za njega jer će HZZO biti superioran spram XY, ZX ili nekog trećeg ili pak četvrtog.
Ja ne pretpostavljam da liječnik mora biti i dobar poduzetnik. Odakle ti to? (Molim citat). Recimo poznajem čovjeka koji je završio FER, postdiplomski iz ekonomije, i vodi jednu uspješnu privatnu stomatološku polikliniku. A u životu nije pogledao pacijentu u usta niti ga to zanima. Dakle ovom besmislenom primjedbom koju si izvukao ne znam ni sam od kuda upravo ti mutiš vodu.
Wall Street me ne zanima. To je tek jedan mali djelić onoga što nazivamo tržištem. Nažalost za kritičare kapitalizma i slobodnog tržišta on je upravo suprotno – slobodno tržište u cjelini. Sa demontiranjem besmislica tog tipa se ne bavim jer su isuviše jednostavne. Inače, sloboda wall streeta je uvjetovana politikom i regulacijom i uglavnom reflektira političke odluke. Npr. nekretninski balon kojim je krenula globalna kriza započeo je Bush idejom niskih kamatnih stopa na mortgage kredite koji su naveli gomilu ljudi na špekulacije koje su se kasnije prelile u financijsku krizu. Uzroci i posljedice su vrlo opipljivi. U tom pogledu ne moramo se služiti ideološkim mistifikacijama stvarnosti već samo otvorenih očiju pogledati što je posrijedi.
“Oni koji ne mogu naći posao u javnom sektoru idu raditi za piivatnika.”
Ovdje je sadržan sav jad prosječnog Hrvata. U pravu si. Većina Hrvata snatri o tome da dobije posao kao uhljeb. Samo pukom srećom to nije svima i uspjelo pa moraju svoju sreću pod suncem tražiti kod privatnika. Kod privatnika su plaćeni adekvatno koristi koju daju društvu, dok bi u javnom sektoru bili preplaćeni i u potpunosti beskorisni (primjerice radili bi izmišljen birokratski posao od kojega nema društvene koristi niti napretka). Većina političara koji u ovom trenu uživaju vrlo visoke prihode na račun poreznih obveznika u realnim, tržišnim uvjetima bili bi možda tek pomoćni radnici sasvim prosječnih ili čak ispodprosječnih prihoda. No politika im je omogućila nezasluženu prednost pred ostalim članovima društva, pogotovo u odnosu na one koji stvaraju i rade korisne poslove.
Naravno, ovdje se govori iz perspektive pacijenta, koji nije kompetentan procijeniti što mu je stručno napravljeno a što ne, nego može procijeniti samo prema “empatiji” i “osmijehu” tko mu je bolji. Kod privatnika je osmijeh besplatan, iako objektivno medicinski nemaju zakonski pravo raditi isti obim posla koji se radi u javnom zdravstvu. Npr. ginekolog u privatnoj praksi ne može poroditi ženu, nego odgovornost za eventualne komplikacije preuzima ginekolog u bolnici, iako privatni ginekolog uredno naplati praćenje takve trudnoće. Ženama je naravno bolji privatnik jer se smiješi, ima minimalnu odgovornost (s komplikacijama se susreće kod ovog jadnika u javnom samo) i naravno ljudi cijene više ono što direktno plaćaju. Srećom, postoji statistika prema kojoj rezultati liječenja ne ovise o osmijehu, ma koliko se osoba bolje osjećala s osmjehom. I hvalabogu, u ovoj državi, liječnik u javnom zdravstvu, kao osoba u 0.5% najobrazovanijih u Hrvatskoj, nema se još dužnost osmijehnuti. Za empatiju ljudi idu psiholozima, prijateljima, obitelji, medicina je tu još uvijek isključivo radi mjerljivih rezultata.
Kod privatnika uz osmijeh dobijete vrhunsku uslugu. Privatni liječnici svakodnevno, obavljajući specijalističke preglede koje građani u javnom zdravstvu ne mogu dočekati, spašavaju mnoge živote. Uz to vas tretiraju kao čovjeka, a ne kao broj na listi čekanja. Uz liječnike u javnom zdravstvu i oni su također dio populacije najobrazovanijih građana.
Usput, ginekolog u privatnoj praksi može poroditi ženu. Postoje privatne poliklinike koje se bave time. U ginekološkoj ordinaciji, pak, ne porađaju se djeca. Niti u javnom niti u privatnom aranžmanu.
Osmijeh nije rezultat liječenja. Ne biti broj ne utječe na rezultat liječenja, samo na tvoj osjećaj rezultata. Ja mijenjam u bilo kojem slučaju osmijeh za rezultat, kad si stvarno bolestan, zaboli te za osmijeh. Liste čekanja postoje iz dva razloga: pretrage se nepotrebno naručuju jer svi hoće eto sve, ne sluša se mišljenje liječnika, nego se liječnike pritišće da ih naručuju, a druga stvar je da HZZO plaća točno određeni broj pretraga i zahvata po liječniku dnevno, za više neda materijala jer nema novaca. To su dva glavna razloga. Nekomplicirani porod može u licenciranoj poliklinici, da, ja ne govorim o glatkom porodu, nego o kompliciranom koji se hitnom onda vozi u bolnicu i košta i državu i onda i pacijenta koji nepotrebno plaća pri tome i privatnika, umjesto da se odrekao svog smiješka i obavio sve u državnoj instituciji. Nažalost, mislim da se s težim pacijentom nisi susreo i da je tvoje iskustvo na razini ambulante i možda ponekog specijalističkog pregleda, napravi krug po Rebru/Vinogradskoj pa vidi što znači multispecijalistički liječiti težeg pacijenta i vidjet ćeš što je zdravstvo i zašto to privatni sektor u ovako maloj državi ne može iznijeti. Da, može iznijeti primarnu, nije problem, ali sve van toga je nemoguće. Na kraju krajeva, u ovako maloj državi, gdje se većina bolesti koje sustav zaista koštaju najviše viđaju u brojkama od 10-1000 godišnje (pojedini karcinomi, indikacije za intenzivnu i sl.), bi li ti htio da te liječi jedan odjel gdje jedan liječnik vidi 10-100 takvih slučajeva godišnje, ili neki privatnik koji jedan takav vidi u 5 godina? Kvaliteta je u rutini 🙂 Privatnik to ne može iznijeti. Priušti sebi i onaj Amer finu primarnu, dalje od toga je mrtav čovjek, osim ako nema enormnu količinu novca ili ostaje u dugovima. Zato se oni sada približavaju našem sustavu, socijalnom, mi svakako ne moramo težiti ići prema njihovom privatnom, ovaj socijalni zdravstveni, ma koliko koštao, je jedino po čemu smo još ispred Amerike. Sigurnost da ćeš imati sve ako ti se dogodi najgore, a to mijenjam za proklete osmjehe u ambulanti. Doduše, i osmjehe možeš imati, ali u ovakvoj situaciji u kojoj jedan tako obrazovan čovjek jedva sebi priušti automobil, ne znam da ga je voljan i dužan dati.
Također ti preporučujem da, u svezi osmijeha i “osjećaja kao broj” pročitaš ovo, jako je zanimljivo: http://perpetuum-lab.com.hr/forums/topic/54743-najdoktorcom/?do=findComment&comment=154402 🙂
“Oni koji ne mogu naći posao u javnom sektoru idu raditi za piivatnika. Ovdje je sadržan sav jad prosječnog Hrvata. U pravu si. Većina Hrvata snatri o tome da dobije posao kao uhljeb.”
Potpuno si krivo ovo povezao. Nije stvar da netko želi biti uhljeb. Dapače. 10 puta se teže radi na KBC Rebru nego u bilo kojoj poliklinici i za manju plaću. Stvar je da privatne bolnice nemaju ugled i reputaciju koju ima KBC. Ako si liječnik nije ti svejedno radiš li u središnjoj medicinskoj ustanovi ili radiš u nekoj poliklinici. Nije ti svejedno sa stajališta reputacije, ali i karijere jer ti rad na KBC-u otvara puno više vrata nego rad kod privatnika (lakše ideš na usavršavanja, imaš više pacijenata, imaš više kolega od kojih učiš itd.). Vrlo slična situacija je i sa sveučilištima. Svi žele raditi na javnim sveučilištima nitko ne želi na privatnim (osim honorarno). Nije stvar uhljebivanja nego je stvar ugleda i reputacije. A zašto privatno ako je toliko dominatno javnome ne može doseći ugled javnoga?
Veliki broj građana Hrvatske može platiti privatne zdravstvene usluge i to svakodnevno čini. Druga je stvar zašto privatne zdravstvene ustanove ne rade zahvate najteže razine. Nije riječ o novcu jer sam gore dao primjer Nemetove i Todorića i nitko ne može reći da on nema novaca da napravi najbolju moguću kliniku. Kako objašnjavaš fenomen Todorića i njegove poliklinike da nije pokupio svo vrhnje zdravstvenih usluga nego da bogatiji građani i dalje idu na operaciju u inozemstvo – ako već ne žele ići u javne bolnice?
I da povukao sam poveznicu između stomatologa i liječnika jer je samo po sebi jasno. Radi se o zdravstvenim uslugama. Uopće ne vidim razloga ako jedan Talijan dolazi u Zagrebi ili Pulu napraviti most na zubima jer mu je to jeftnije 10 puta nego u Italiji zašto jedan Amerikanac ne bi došao na transplataciju nekog organa u Hrvatsku ako mu je to 20 puta jeftinije nego u Americi . Zašto ne bi došao? Kako nema tržišta. Pa za zdravstvene usluge tržište je cijeli svijet. Idu li naši ljudi na operaciju u Ameriku – idu …. ne kužim gdje je problem u potencijalnom tržištu?
Privatno nije dominantno javnome. Javno je organizirano kao monopol te kao takvo sprječava razvoj kvalitetnog privatnog sektora. Preveliki troškovi javnog zdravstva ne ostavljaju dovoljno resursa u društvu koji bi potaknuli razvoj privatnog, na tržišnim osnovama (da osiguranik i pacijent sami odabiru osiguranje i gdje će se liječiti).
Vidim da ta konkretna ekonomska činjenica, odnosno negativna računica koja sprječava razvoj privatnog sektora nikako ne dopire do tebe odnosno a priori je odbacuješ. Povezano s time je i pitanje usporedbe pokretanja stomatološke ordinacije i kompleksne poliklinike u kojoj bi se moglo liječiti karcinom. Ti ne vidiš razliku u troškovima pokretanja jedne i druge vrste privatne prakse u HR, a ja ih vidim. Također ne vidiš administrativne prepreke na putu pokretanja istih u HR, ja ih vidim (još više nego prethodnih razlika). Problem je dakle, i zaključno jer sam se umorio od ponavljanja istoga, jest u državnom monopolu koji isušuje resurse koje bi društvo u zdravim uvjetima moglo alocirati prema privatnim klinikama. Tih resursa je uvelike premalo jer ovo društvo živi na račun 28% produkvnih građana koji čine biračko tijelo, dok ostatak od 72% odabire sistem koji se bazira na eksploataciji manjine putem države i gomile podržavljenih, netržišno organiziranih, monopolističkih usluga. Tu je problem. Nadam se da si pročitao tekstove na koje sam te uputio u dobroj vjeri.
Svako dobro.
Nisi odgovorio na fenomen Todorića i njegove poliklinike u Nemetovoj 🙂 Manjak novaca? hm sumnjam. Državna birokracija ga prijeći – haha. Samo to mogu reći. Znači zaključno smatraš da bi ovih 28 % produktivnih trebalo imati najbolju mogu zdravstvenu uslugu jer su zaradili novce a ovih 72 % neproduktivnih bi trebali pokupiti ostatke pa tko ostane živ. Ali ako isključimo tu neku društvenu solidarnost i humanost (koju u ovom trenutku ima tih 28 % produktivnih) što onda prijeći ovih 72 % neproduktivnih da čisto snagom sile oduzme imovinu od ovih 28 % produktivnih pa da i oni imaju dobru uslugu? I ako je sve tako banalno i u sferi produktivnosti / neproduktivnosti je li se npr. u slučaju rata mobiliziraju samo produktivni ili se zbog društvene dobrobiti ipak pozove i koji neproduktivni građanin da hvata granate po fronti? I zašto bi se onda taj neproduktivni građanin, koji nema niti mogućnost bolničkog kreveta u slučaju bolesti, odazvao toj i takvoj moblilizaciji – ta brani kvalitetnu zdravstvenu uslugu za ovih 28 % produktivnih? 🙂
Ne pada mi na pamet opravdavati Todorića i druge kroniste koji žive zahvaljujući sprezi sa državom. Na slobodnom tržištu konkurencija bi se s njima obračunala po kratkom postupku. Ali kao što kronistima treba jaka država da im kanalizira lovu umjesto da je zarade na tržištu, tako i mnogim drugim skupinama građana treba država da preko nje realiziraju svoje partikularne interese.
Također, kao libertarijanac protivim se ikakvoj mobilizaciji niti mi pada na pamet započinjati sada s tobom diskusiju o ekonomiji rata jer smatram da bi to bilo uzaludno. Prouči temu ekonomija rata pa u dogledno vrijeme možemo o tome.
Nego, ti znači smatraš da jeu redu da 28% građana (porezni obveznici) financira ostatak od 72%, njihovo pravo na raznovrsne usluge organizirane u okviru državnih monopola (uključujući i zdravstvo) iako ni kune ne uplaćuju u državni proračun? Jer to se dešava, to nije neka hipotetska situacija već realna, brojevi su izvedeni iz službenih podataka DZS. Vidiš, tvoji pro-državni stavovi su u skladu s tim omjerom. Većini je sasvim normalno parazitirati na leđima produktivne manjine, poticati državu da nad njima vrši represiju (porezni sustav) i onda o tome govoriti u kontekstu empatije, solidarnosti i humanosti. Pa vidiš, ljudi sude tom sustavu vlastitim nogama. Eno ih, otišlo je 350.000 ljudi u proteklih 10 godina, napustilo tu solidarnost i empatiju, te otišlo živjeti tako gdje humanost znači nešto drugo, upravo suprotno.
A sada niti Todorić nije privatnik i nema najveću polikliniku u Hrvatskoj 🙂 Pusti što je kronist i sve zapreke koje spominješ da otežavaju razvoj privatnog zdravstva za njega ne vrijede – pa puf ništa niti od njega. I pusti ti što se protiviš ratu i mobilizaciji ali ono nitko ne pita niti tebe niti mene pa što da kažem. Zatvoriti ćemo se od svijeta u kojem živimo i praviti se da živimo u la-la landu? 🙂 Pitanje je normalno i tako funkcionira svijet. Živiš u određenom društvu i ako počne rat netko ide u taj rat da te brani ili ideš i ti ako te se mobilizira. Pitaj one dolje u Siriji je li im važno koliko su vojnici koji se bore protivi ISIS-a bili produktivni prije rata ili su bili neproduktivni. I kada bi ti taj isti ISIS zakucao na vrata Hrvatske bili imao isti kriterij da bi branio ljudima odlazak u rat jer su neproduktivni ili bi ih ipak pusto da te obrane? 😀
I da smatram normalnim (ne dobrim jer smo zbog toga u banani) da produktivni građani financiraju javne usluge zdravstva, obrazovanja i sigurnosti građana.Tko će drugi ako neće produktivni građani? Neproduktivni? Mrtvi? Zašto uopće gledaš jedno društvo koje postoji pitaj od kada jedino kroz kontekst današnjeg dana? Kažeš da ima 72 % neproduktivnih. Tu si uključio jasno i umirovljenike i razne druge koji su možda prije bili produktivni. E sada ako je netko radio npr. u Krašu, INA-i, ili je gradio ceste koje danas produktivni građani koriste za svoju produktivnost što napraviti s njima? Svojevremeno je ipak i on doprinosio nečemu ali sada više ne doprinosi. Treba li ga isplatiti za prošla produktivna vremena, dati mu udio u cesti koju je gradio ili što točno ili mu okrenuti samo leđa i reći ti si neproduktivan! … nije baš sve tako banalno i ne možeš tako reducionirati cijeli svijet.
Todorić je kronist. Ti misliš da je kronizam isto što i kapitalizam?
Ekonomija rata. Opsežna tema za koju tražim dobrog sugovornika. Dok ga ne nađem ne bih o tome.
Ne bih širio diskusiju dalje od državnog monopola. To zlo uništava društvo, empatiju, solidarnost i humanost te nema nikakve pozitivne kvalitete kojima bi mogao parirati slobodnom tržištu i konkurenciji usluga na njemu.
Što se tiče omjera 28:72 pročitaj linkani sadržaj. Omjer je egzaktan, metodologija poznata, stoga nema potrebe da odgovaram na špekulacije o tome što on tebi znači na prvi pogled.
Ne, ne mislim da je kronizam isto što i kapitalizam niti imam išta protiv kapitalizma.
Ekonomija rata može biti opsežna tema (a što nije opsežna tema) ali ne odgovaraš ne jednostavna pitanja – da nam dođe ISIS na vrata tko bi brani tu i takvu državu – samo produktivni ili bi dao šansu i neproduktivnima da poginu 🙂
I opet ponavljam po n-put po pitanju zdravstva, vojske i obrazovanja ne postoji državni monopol. Što je to država? Postoji društveni “monopol”. Ta fiksacija na državu je manje važna. Morate razlikovati državu od društva. Što kad ti EU postavi, unatoč državi, određena pravila? Kako to libertarijanci zovu. Nadržavni monopol, nadržavni kronizam 🙂
A što se tiče omjera pitanje je na mjestu. Statistika je varljiva stvar. Znaš kako ti ide kod statističara. Jednu nogu drži u ledeno hladnoj vodi, drugu u ekstremno vrućoj i onda zaključuje da drži noge u finoj toploj vodi. Tako i tebe molim da malo te omjere prokomentiraš kroz neku vremensku dimenziju 30 – 40 godina u prošlost i u budućnost. Ništa tu nije egzaktno jer ne može biti. To su podaci koje treba intrepretirati…. pa slobodno … rastumači 🙂 Tko to ima pravo na dobru i kvalitetnu zdravstvenu uslugu a tko nema i zašto? Onaj koji je nrp 91. bio na bojištu i sada je invalid on nema pravo a onaj koji je mladi poslovni lav od 28 godina u nekoj banci on ima pravo? Ili onaj koji je projektirao recimo neki most prije 50 godina, ili je predavao na fakultetu 40 godina on nema pravo na kvalitetno zdravstvo jer više ne puni proračun a pravo ima netko tko sada radi u kiosku Tiska? Ja kažem da je meni u redu takav sustav (ne da je situacija u redu) ti bi rezao. Kako?
To su kompleksna, a ne jednostavna pitanja, i na njih se ne može odgovoriti jednostavno, odnosno nema jednostavnog odgovora kojim bi se zadovoljilo pitanje.
I ja opet ponavljam, imamo brojne državne monopole. Radi se o strukturama koje djeluju poput monopola, a ne o težnji društva da ima zdravstvo na visini zadatka. Društvo može zadovoljiti svoje potrebe za zdravljem znatno bolje u okviru ponude na slobodnom tržištu nego što to može u okviru državnog monopola. Kad EU postavi pravila to je naddržavni monopol. Sviđa mi se prijedlog naziva tog odnosa. To su pravila nametnuta odozgo državi kao što država nameće pravila odozgo građanima. Statistički podaci koje sam koristio u analizi su podaci državnog zavoda za statistiku. Drugih podataka nema jer ih nitko drugi ne prikuplja. Što se tiče vremenske komponetne bavio sam se i takvim analizama, osobito zdravstva i mirovinskog sustava. Potraži koristeći “search”.
Što se tiče prava na razne usluge koje većina dobiva na račun manjine, radi se o tome da ne može biti objektivno niti racionalno prihvatiti taj odnos kao normalnu stvar. Nije normalno niti racionalno vjerovati u to da je 72% članova ovog društva stvarno zakinuto, invalidno ili nesposobno samostalno funkcionirati te da je jedini način za njih biti priljepak manjine. Ja bih rezao. No kada bi mi ta dužnost bila poverena, da provedem nužne reforme, nema sumnje da bi mi se idućeg dana ranom zorom niz Mesničku kotrljala glava. 🙂 No ovo društvo će si samo presuditi upravo zbog izbjegavanja reformi i traženja spasa u tržišnim rješenjima. Srećom pa su granice otvorene i tu domaći despoti više ne mogu ništa učiniti. Zbog EU više nema zatvaranja granica, radna snaga je mobila i sasvim sigurno će još mnogi Hrvati potražiti spas izvan ove zemlje “blagostanja”.
“Društvo može zadovoljiti svoje potrebe za zdravljem znatno bolje u okviru ponude na slobodnom tržištu nego što to može u okviru državnog monopola.”
Niti je indijanski šaban liječio za novce niti je itko ikada liječio za novce. Jednostavno je društveno neprihvaljivo ne pomagati bolesnom čovjeku. Normalno je da ljudi mogu sve prihvatiti (npr. konc.logore, rasisam ili zarađivanje na tuđoj bolesti i patnji kao u SAD-u) ali to ne znači da je to u redu. Evo ovo je tekst orginalne Hipokratove zakletve koja datira stoljećima prije Krista.
“Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome ne ću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako ne ću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Ne ću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjet ću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno.”
Obrati pažnju na ovu dimenziju.
“Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga.”
Evo čak i Hipokrat prije 2 i pol tisuće godina naglašava da se zdravljem ne trguje i naglašava tu dimenziju humanosti liječničke struke. I sada koliko liberalni ili kako vole ljudi reći neo-liberalni pokreti (i sve prateće inačiće) mogu biti retrogradne kada u 21. stoljeću žele trgovati i zarađivati na tuđoj bolesti i muci. Kolika je to pohlepa za novcem, moći, za upravljanjem tuđim životima i isticanjem svoje posebenosti kada se žele narušiti neke od temelja socijalnog života.
Ne postoji državni monopol. Država upravlja zdravstvenim sustavom kao politička organizacija društva. Ali ne upravlja samo država. O zdravstvenom sustavu brine se uz državu čitavi niz organizacija civilnog društva – poput Liječničke komore, udruga pacijenata, raznih drugih udruga pa i u velikoj mjeri i ekonomski i obrazovni sektor – farmaceutska industrija, sveučilišta itd. Uz to nitko ne brani nikome da sukladno zakonu otvara privatne bolnice, klinike, poliklinike, ordinacije ….
Dakle, nema nikakvog monopola. Nego ima sljedećeg. Jedna strana smatra da zdravstvene usluge trebaju biti “besplatne” i da svakome tko je bolestan treba pomoći. Druga strana smatra da se za zdravstvene usluge treba plaćati i da onoga tko ne može platiti treba ili zadužiti ili (ako ga se ne može zadužiti) pustiti ga da se tegobi sa svojom bolešću. Ako stavimo solidarnost, uzajamno pomaganje i sigurnost kao neku osnovu zašto ljudi uopće žive zajedno postaje jasno koliko je ovo drugo (naplaćivanje zdravlja i puštanje da se netko tegobi) društveno neprihvatljivo i o kakvoj se anomaliji ovdje radi. I postavlja se pitanje zar stvarno netko vjeruje da jedno društvo ne može osigurati zdravstvenu skrb za svoje članove ili se ipak radi o nečemu drugome? – o gore spomenutoj pohlepi za novcem, moći, za upravljanjem tuđim životima i isticanjem svoje posebenosti i važnosti. Kolika snaga i moć prisile leži u činjenici da netko mora imati posao da bi imao zdravlje? Pa tebi u takvom sustavu otakz postaje gotovo kao smrtna kazna. Tko bi u takvom sustavu bio spreman na bilo što nego na poslušnost. I sada kada realno novaca za javno zdravstvo ima, a pritisci za uvođenjem naplaćivanja zdravstvenih usluga dolaze prvenstveno iz navedne želje za prisilom, upravljanjem drugima, kulturom straha … tko normalan to može podržavati? Tko normalan može podržavati da se neko dijete razboli od npr. leukemije i da se roditelji do kraja života zaduže da bi se borili za svoje dijete. Ili ako nemaju uvjete niti za kredit da dijete bude osuđeno da umre čisto iz razloga jer mu tata i mama nemaju posao. Može li netko to podržavati i reći da je normalan? Teško. Dakle, ne radi se o nikakvom manjsku sredstava, o propasti proračuna i ne znam kojim pričama nego jednostavno o ideologiji kao takvoj … netko ne želi drugome (koji nema) plaćati zdravstveno jer osobno želi bolju uslugu, ali se prvenstveno želi osjećati važnijim i boljim na privatnoj razini, a radi se o instrumentu društvene kontrole da što manje ljudi vijuga izvan sustava jer zna se što te čeka ukoliko ispadneš iz sustava.
i
“Što se tiče prava na razne usluge koje većina dobiva na račun manjine, radi se o tome da ne može biti objektivno niti racionalno prihvatiti taj odnos kao normalnu stvar. Nije normalno niti racionalno vjerovati u to da je 72% članova ovog društva stvarno zakinuto, invalidno ili nesposobno samostalno funkcionirati te da je jedini način za njih biti priljepak manjine. Ja bih rezao.”
Nitko ne vjeruje u to. Svi znaju da je izuzetno veliki broj ljudi kupio mirovine, da se veliki broj radno sposobnih ljudi prijevremena umirovio, da ima tu svega i svačega. Ali razlozi takve situacije ne leže u nekakvom državnom i javnom sektoru, pravilnim ili pogrešnim eknomskih strategijama iliti ne znam čemu. Jednostavno naše je društvo obilježeno korupcijom i nefunkcioniranjem pravne države. Zašto je tome tako. Pa tako je bilo oduvijek. Pogotovo u području Dalmacije, Bosne (neki će reći kamenjara), ali to su sve područja iz kojih su ljudi pogotovo tijekom 20. stoljeća naselili sve krajeve Hrvatske. To su sve obrasci prevladavajuće kulture koja se prostire preko Hrvatske, Bosne, Srbije, Rumunjske, Bugarske, Grčke itd. i koja je u kontaktu s katoličanstvom i pravoslavljem dala jedan nevjerojatan miks poznat u svijetu kao balkanizam iliti preciznije radi se o plemenskoj kulturi (http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CBwQFjAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F52678&ei=DtKJVajOI_KN7Ab1woG4Aw&usg=AFQjCNHT1dpVKdMZWXCSDj3vo0W5W82O5Q&bvm=bv.96339352,d.ZGU) – kada se već toliko daju linkovi na literaturu libertarijanskim blogovima evo linka na kratki članak ali koji stvarno ima veze s nama i našom svakodnevicom.
Kada riješiti problem kulture kojom smo okruženi i koja jasno ima svoje refleksije i na ekonomiju onda će možda doći i dani da će ova država biti prosperitetna i bogata. A do tada nemojte pušiti američke fore 🙂 i pustite ove jadne ljude u Hrvatskoj da barem mogu otići kod doktora te poslati sina / kćer u školu za džabe jer nećete ništa promijeniti ako im to uzmete, a puno štete ćete, ionako napaćenim i jadnim ljudima, nanijeti.
A tko to tebe lijeci besplatno?
“Jednostavno je društveno neprihvaljivo ne pomagati bolesnom čovjeku.”
– Tako je. Zato treba dokinuti državni monopol i organizirati zdravstvo na tržišnim principima. Konkurencija liječnika je to što bolesnim ljudima pomaže, kako zdravstveno kroz bolje liječenje tako i financijski kroz nižu cijenu.
“Hipokratova zakletva”
– Izvukao si potpuno krivi zaključak glede “plaće”. Pročitaj zakletvu još jednom. Također, razmisli koliko se državni monopol pridržava iste.
“Državni monopol”
– Negiranje postojanja organiziranog državnog monopola u zdravstvu je komično. S obzirom da ne vidiš očite stvar teško je da ćeš ikada moći poimati stvari na koje upućujem, a odnose se na blagodati koje bi donijele tržišne reforme kada bi se na njih išlo.
“Zašto je tome tako. Pa tako je bilo oduvijek.”
– Ovakva razina objašnjenja jednostavno nije zadovoljavajuća. Predlažem da počneš čitati ovaj blog od samog početka. Možda uspiješ naći odgovor na to i brojna druga pitanja. Recimo da je to zato što je vlast u državi prejaka te su sustavno stvarane institucije s ciljem da se društvu preotme inicijativa i organizacija po načelu slobodne i dobrovolje suradnje ljudi. Takvi sustavi, monopoli, su plodno tlo za korupciju, služe jedino onima koji njima upravljaju, a štete građanima koji u njih čak i bezpogovorno vjeruju. Štete čak i tebi, makar toga nisi svjestan.
Ali da, slažem se da je način na koji se odnosimo jedni prema drugima stvar (ne)kulture i hvala za linkani tekst. Osobito me se dojmila ova rečenica:
“ovome treba dodati društveno naslijeđenu težnju za lakom zaradom i pomanjkanje smisla za akumulaciju potrošnih dobara” 😀
– upravo se o tome radi. 72% građana koji odobravaju socijalističku redistributivnu politiku (koju sustavno provode političari na vlasti) zapravo imaju težnju za lakom zaradom, koju su ostvarili političkom trgovinom i biranjem na vlast onih koji će im istu omogućiti, te nemaju smisla za akumulaciju potrošenih dobara što znači da nemaju navike štedjeti već živjeti kao da sutra ne postoji. Tako smo dosegli do 300 milijardi kuna javnog duga jer smo povrh sulude potrošnje (preko državnog proračuna) potrošili dodano i taj iznos novca kojeg nemamo. Tako se na vrat nerođene djece, koje se “neočekivano” rađa sve manje, stavili enorman teret i dug. Ti problemi su stvar prevelike vjere u državu, ta vjera se još naziva etatizam, a premale vjere u humanost, solidarnost i empatiju koju je moguće iskazati tek na slobodnom tržištu.
Odbijamo funkcionirati po načelima slobodnog tržišta što znači da odbijamo humanost, solidarnost i empatiju.
ˇ“Jednostavno je društveno neprihvaljivo ne pomagati bolesnom čovjeku.”
– Tako je. Zato treba dokinuti državni monopol i organizirati zdravstvo na tržišnim principima. Konkurencija liječnika je to što bolesnim ljudima pomaže, kako zdravstveno kroz bolje liječenje tako i financijski kroz nižu cijenu.”
Na tržištu se kupuje i prodaje i zdrava logika nalaže da će netko ostati bez pomoći koja mu je potrebna jer neće imati za kupiti. Pokušavaš se igrati riječima i općim mjestima ali govorimo o konkretnim slučajevima.
“Hipokratova zakletva”
– Izvukao si potpuno krivi zaključak glede “plaće”. Pročitaj zakletvu još jednom. Također, razmisli koliko se državni monopol pridržava iste.
To je orignalna zakletva, danas imaš novu verziju iz Ženeve na koju liječnici prisežu. Nisam izvukao nikakav krivi zaključak nego sam te usmjerio da se par stotina godina prije Krista naglašavala humana dimenzija liječničkog poziva nasuprot novaca i prodaje. On ne uči za novce pod uvjetom da i drugi ne uče druge za novce … nemoj čitati kako želiš da piše nego ono što piše, a piše jasno. Još je jasnije u novoj verziji zakletve.
““Državni monopol”
– Negiranje postojanja organiziranog državnog monopola u zdravstvu je komično. S obzirom da ne vidiš očite stvar teško je da ćeš ikada moći poimati stvari na koje upućujem, a odnose se na blagodati koje bi donijele tržišne reforme kada bi se na njih išlo.”
Ne postoji potpuni monopol. Alli država (ili društvo kroz državu) imaju glavnu riječ po pitanju zdravstva i u tome nije ništa loše. Štoviše, to je normalno … sve drugo odudara od civilizacijskih normi i ljudske humanosti.
“Zašto je tome tako. Pa tako je bilo oduvijek.”
– Ovakva razina objašnjenja jednostavno nije zadovoljavajuća. Predlažem da počneš čitati ovaj blog od samog početka. Možda uspiješ naći odgovor na to i brojna druga pitanja. Recimo da je to zato što je vlast u državi prejaka te su sustavno stvarane institucije s ciljem da se društvu preotme inicijativa i organizacija po načelu slobodne i dobrovolje suradnje ljudi. Takvi sustavi, monopoli, su plodno tlo za korupciju, služe jedino onima koji njima upravljaju, a štete građanima koji u njih čak i bezpogovorno vjeruju. Štete čak i tebi, makar toga nisi svjestan.”
Ne shvaćaš. Ako malo bolje obratiš pažnju na tekst ustanoviti ćeš da je on pisan 1936..godine. Dakle skoro 100 godina je prošlo od tada. Jesi li prepoznao današnje hrvatsko društvo u tom tekstu? Zasigurno jesi. Tada je bila Kraljevina Jugoslavija, nakon toga je došla NDH, pa SFRJ, pa je sada Hrvatska. Ne treba niti reći do kojih je tehnoloških promjena došlo u međuvremenu. Što se promijenilo u kulturi i mentalitetu naših ljudi – gotovo ništa. Ako se takđer malo bolje pogledaš tekst vidjeti ćeš da je povod teksta autorovo zanimanje zašto narodi Balkana ne mogu prihvatiti vrijednosti Zapadne Europe.
Drugim riječima vaše ideje ne spadaju na naš prostor. Vi ste u pravom vremenu, ali ste se nažalost izgubili u prostoru. Ne možeš gledati na internetu priče nekih amerikanaca i onda zamišljati kako bi to bilo super ufurati kod nas. Zašto ne možeš? Pa zato što je Amerika društvo sa svojom poviješću, kulturom i mentalitetom i kao takvo se razvija prema naprijed u smjeru koji njima odgovara i kod njih može biti efikasan. Ali to ne znači da će biti jednako efikasan u uvjetima naše kulture. Tebi to može biti čudno jer puno gledaš Youtube klipove ali pitaj se da li se tvoje ideje mogu implementirati u recimo Zambiju. Reći ćeš da nema šanse. Slobodno tržište u Zambiji bi završilo s robovlasničkim sustavom i plemenskim ratovima. To ti je razumljivo da takvo uređenje nije za njih. Ali kada se radi o nama želite slijepo vjerovati da takve solucije mogu proći u našoj kulturi. Zašto to vjerujete kada sve pokazuje da ovo nije plodno tlo za libertarijanske ideje i kada bi se takve ideje i implementirale u našu kulturu da bi to bilo sve samo ne ono što očekujete. Ako znate da nije moguće i da bi to sve u našoj kulturi bilo strano tijelo zašto forsirate prihvaćanje stranog tijela u kulturu naroda kojem takvo nešto ne odgovara. Svako se društvo razvija na način koji mu najviše odgovara i znanje je naći taj put a ne gledati klipove po internetu i maštati o nekom svijetu koji moguć jedino u vašim fantazijama i koji ima veze s našom realnošću u istoj mjeri kao što Hare Krišna ima veze s našom religioznošću. Malo bi se trebao vratiti kući u Hrvatsku :-).
“Na tržištu se kupuje i prodaje i zdrava logika nalaže da će netko ostati bez pomoći koja mu je potrebna jer neće imati za kupiti.”
– Ne, na slobodnom tržištu se razmijenjuje dobro za dobro. Kada država intervenira onda uglavnom jedna strana gubi, a često i obije.
“To je orignalna zakletva, danas imaš novu verziju iz Ženeve na koju liječnici prisežu. Nisam izvukao nikakav krivi zaključak nego sam te usmjerio da se par stotina godina prije Krista naglašavala humana dimenzija liječničkog poziva nasuprot novaca i prodaje.”
– Nisam osporio originalnost zakletve već dio o “plaći” kojeg si shvatio potpuno drugačije od onoga što u zakletvi piše. Taj dio si, rekao bih, protumačio u skladu s ideološkom pozicijom koju zastupaš. No kada govorimo o plaći tamo piše nešto drugo.
“Ne postoji potpuni monopol.”
– Aha, maloprije si tvrdio da ga uopće nema, a sada ipak vidiš da ga ima (čak da je skoro i potpun). Ok, napredujemo. (uvjetno rečeno)
“Ako se takđer malo bolje pogledaš tekst vidjeti ćeš da je povod teksta autorovo zanimanje zašto narodi Balkana ne mogu prihvatiti vrijednosti Zapadne Europe.
Drugim riječima vaše ideje ne spadaju na naš prostor. Vi ste u pravom vremenu, ali ste se nažalost izgubili u prostoru.”
– Meni je taj tekst koji si linkao odličan. To što ovaj narod ima sentimentalnu sklonost prema kolektivizmu ne znači da bih se ja stoga trebao suzdržavati od ideala koji su dokazano superiorni tome što smo naslijedili. Dapače. Mislim da nam je to jedina šansa. I mi se nismo izgubili na ovom prostoru već smo nova pojava na ovom prostoru. I bit će nas sve više.
Generalno, ideja slobodnog tržišta nije ograničena vlastitim nedostacima već upravo vanjskim faktorima. Dakle besmislen je ikakav napad na tu ideju, a da se pri tome zanemaruju vanjski faktori. U ovom slučaju jedan od tih faktora, najjači, je država blagostanja (tzv. welfare state) koji je realno sredstvo političke manipulacije, indoktrinacije i ucjenjivanja građana, a ne nešto što služi njima za korist.
Znači ako što treba napadati i kritizirati onda su to konkretne i opipljive posljedice državnih monopola na svim razinama. Eno ispod sam linkao druga Ribiča kako opisuje stanje u javnom zdravstvu. Gotovo nevjerojatno kako je taj čovjek, koji kao sindikalni aktivist predstavlja prvu crtu obrane tog i takvog monopola, sam sebe ugovnio s tom izjavom. Poslušaj, briljantan opis stanja.
““Na tržištu se kupuje i prodaje i zdrava logika nalaže da će netko ostati bez pomoći koja mu je potrebna jer neće imati za kupiti.”
– Ne, na slobodnom tržištu se razmijenjuje dobro za dobro. Kada država intervenira onda uglavnom jedna strana gubi, a često i obije.”
A što ako nemam nikakvo dobro za razmijeniti? Koje su to floskule bez ikakvog temelja u realnom životu. Pusti to dobro za dobro loše za loše novac za drvo drvo za kuću – nego reci što ako na tom tržištu bolestan čovjek nema što dati onome koji ga treba izliječiti a ovaj liječi jedino ako ga se plati a nitko drugi ne želi “uskočiti” i pomoći da se plati liječenje? Što s tim čovjekom – a zakonom logike mora ih biti .. nemaju svi “dobro” da dobe neko drugo “dobro”. Što s tim čovjekom?
““To je orignalna zakletva, danas imaš novu verziju iz Ženeve na koju liječnici prisežu. Nisam izvukao nikakav krivi zaključak nego sam te usmjerio da se par stotina godina prije Krista naglašavala humana dimenzija liječničkog poziva nasuprot novaca i prodaje.”
– Nisam osporio originalnost zakletve već dio o “plaći” kojeg si shvatio potpuno drugačije od onoga što u zakletvi piše. Taj dio si, rekao bih, protumačio u skladu s ideološkom pozicijom koju zastupaš. No kada govorimo o plaći tamo piše nešto drugo.”
Nigdje nitko ne govori o plaći (niti Hipokrat niti ja 🙂 nego o odnosu medicinske struke i financijske naknade, preciznije o tome da u srži liječenja ljudi stoji ideal humanosti a ne zarađivanje … nemoj biti površan.
““Ne postoji potpuni monopol.”
– Aha, maloprije si tvrdio da ga uopće nema, a sada ipak vidiš da ga ima (čak da je skoro i potpun). Ok, napredujemo. (uvjetno rečeno)”
Pa govorim cijelo vrijeme isto. Da društvo ima pravo na brigu o zdravlju svojih članova … zvao ti to monopolom, državnim monopolom ili bilo kako drugačije govorim cijelo vrijeme isto. Da sustav zdravlja mora biti pretežno u vlasništvu svih članova društva iliti u širem kontekstu da društvo mora jamčiti svakom čovjeku da će se brinuti za njega u slučaju da se ovaj razboli bez obzira na njegov materijalni ili neki drugi status. Kako tvoja ideja slobodnog tržišta zdravstvenih usluga to može jamčiti? Nikako jer netko mora biti bez dobra kojeg će dati za dobro 😀
““Ako se takđer malo bolje pogledaš tekst vidjeti ćeš da je povod teksta autorovo zanimanje zašto narodi Balkana ne mogu prihvatiti vrijednosti Zapadne Europe.
Drugim riječima vaše ideje ne spadaju na naš prostor. Vi ste u pravom vremenu, ali ste se nažalost izgubili u prostoru.”
– Meni je taj tekst koji si linkao odličan. To što ovaj narod ima sentimentalnu sklonost prema kolektivizmu ne znači da bih se ja stoga trebao suzdržavati od ideala koji su dokazano superiorni tome što smo naslijedili. Dapače. Mislim da nam je to jedina šansa. I mi se nismo izgubili na ovom prostoru već smo nova pojava na ovom prostoru. I bit će nas sve više.
Generalno, ideja slobodnog tržišta nije ograničena vlastitim nedostacima već upravo vanjskim faktorima. Dakle besmislen je ikakav napad na tu ideju, a da se pri tome zanemaruju vanjski faktori. U ovom slučaju jedan od tih faktora, najjači, je država blagostanja (tzv. welfare state) koji je realno sredstvo političke manipulacije, indoktrinacije i ucjenjivanja građana, a ne nešto što služi njima za korist.”
Normalno da ne znači. Ali pitanje postavlja se pitanje sadiš li na pravom terenu. Želim i ja uzgajati banane u svojem dvorištu ali nešto mi ne uspijeva. I također generalno ideja mi nije loša – uzgajati banane – ali me izgleda ograničavaju vanjski faktori. Pa sam se onda ipak odlučio da ću posaditi jabuke i šljive. Kao što se to radi kod nas u Europi oduvijek 🙂 Sukladno tome ideje koje širiš mogu biti dokazano superiorne u SAD-u ali mogu izazvati potpuno suprotni učinak u recimo Saudijskoj Arabiji ili Hrvatskoj. Svaka ideja koja se širi uglavnom je dobra. Da nije dobra ne bi niti skupljala “sljedbenike” ali je pitanje kako će se manifestirati u praksi u određenom vremenu i prostoru. Također, kažeš biti će nas više. Niti to ti baš nije argument za bilo što. Ne mora istina biti u brojnosti. I komunistička ideja je bila lijepa u riječima i bilo je komunista sve više i više ali evo kada je došla među kulture i društva naviknute na autoritete, klase, kaste, nasilje i ostala čuda pretvorila se u ono u što se pretvorila.Tako da pusti ideje i idejice iz bijeloga svijeta i gledaj ljude oko sebe. Ako ljudi oko tisućama godina ne znaju za ništa drugo osim za kolektivno djelovanje pa sigurno ti ključ ekonomskog uspjeha u takvom društvu ne može biti naglašavanje individualnog rada … ili ćeš izbrisati cijelom narodu kolektivno sjećanje i kulturu – što će, bojim se, malo teže ići. Kapitalac vrati se u Hrvatsku!!! :-D..
Na slobodnom tržištu dozvoljeno je besplatno pomagati ljudima. To je logika slobodnog tržišta. Ono implicira voluntarnu razmjenu dobara.
Za razliku od sustava kojeg imamo danas, državnog monopola, gdje Hrvatska liječnička komora propisuje minimalnu cijenu zdravstvene usluge ispod koje niti jedan liječnik, niti javni niti privatni ne smije pružiti pomoć bolesnom čovjeku. Dakle danas država ne dozvoljava da se ljude liječi besplatno.
Kao što rekoh, svi strahovi koje većina ljudi, pa i ti među njima, ima spram ideje slobodnog tržišta zapravo su refleksija sadašnjeg stanja na kojem možemo zahvaliti državnom monopolu.
U slučaju hipokratove zakletve pozvao si me da obratim pažnju na detalj, citiram tebe:
Obrati pažnju na ovu dimenziju.
“Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće.
… te si zaključio ispod tog citata da je čak Hipokrat znao da se zdravljem ne trguje.
Na što sam ti odmah odgovorio da si u potpunosti krivo shvatio taj dio zakletve i iskoristio ga kao argument u druge svrhe. Dakle Hipokrat je pozvao liječnike da svoje znanje prenose drugim učenicima bez da za to od njih traže plaću. Hipokrat nigdje ne spominje da se liječniku ne treba platiti za to što nekome pomaže. Niti u originalnoj, niti u ženevskoj varijanti. Dapače, sasvim je humano platiti liječnika za tako veliko djelo, za pomoć u ozdravljenju. Nema ništa plemenitije od toga. No time nisi opravdao podvlačenje liječništva u ralje državnog monopola. Pokušaj ne činiti logičke pogreške u argumentaciji, jer prije svega tu griješiš, a tek kasnije u razmatranju prirode problema.
Dalje od ovog nebih jer vidim da nema pomaka. Prije no što napadneš ideju slobodnog tržišta, jocaboca, ti nužno moraš razriješiti pogolemi problem koji je stvorio državni monopol kojeg tako zdušno braniš. Dakle kad riješiti taj misterij, kada objasniš prevarenim bolesnicima i opljačkanim poreznim obveznicima zašto taj sustav kojeg MORAJU PRISILNO financirati ne funkcionira onako kako kažeš da on funkcionira i treba funkcionirati. Pri tome zaboravi izlike tipa “stvar je u krivim ljudima” jer takve izlike nisu nikakva utjeha bolesnicima koji od nemara i bezdušnosti državnog monopola često dočekaju prije smrt nego pomoć.
“Hrvatska liječnička komora propisuje minimalnu cijenu zdravstvene usluge ispod koje niti jedan liječnik, niti javni niti privatni ne smije pružiti pomoć bolesnom čovjeku. Dakle danas država ne dozvoljava da se ljude liječi besplatno.”
Da, nema pomaka 🙂 Jer pazi ovu rečenicu. Daj molim te objasni kakve veze uopće Hrvatska liječnika komora ima s državom?!?!?
Evo ovo je najbanalniji primjer kako se bez imalo znanja i iskustva miješate u sve i svašta a da zapravo nemate pojma o čemu zapravo pričate, preciznije govoreći zapravo je pitanje znate li uopće gdje živite.Kakve veze ima HLK s državom? 🙂
Ti se šališ s tim pitanjem? Radi se o formalnoj instituciji s javnim ovlastima koja propisuje cijene zdravstvenih usluga, liječničke licence i još gomilu drugih stvari unutar državnog zdravstvenog monopola. HLK je formalna državna institucija. I sada ti meni govoriš da ne znam o čemu pričam. Mislim stvarno.
Znaš, bojim se da ću prestati odgovarati na tvoje komentare.
Tvoja razina nerazumijevanja ustroja postojećeg sustava nije u korelaciji sa tvojom enormnom željom da budeš dio ikakve ozbiljne rasprave. Zapravo je veći problem to što ti odbijaš razumijeti. To ti je vrlo loša pozicija ukoliko nekome želiš soliti pamet, a vidim da to jako želiš. 😉
Zapravo znaš što, nemoj više ništa komentirati. Najljubaznije te molim.
haha. oprosti kapitalac ali se stvarno moram nasmijati na ovo.
“Ti se šališ s tim pitanjem? Radi se o formalnoj instituciji s javnim ovlastima koja propisuje cijene zdravstvenih usluga, liječničke licence i još gomilu drugih stvari unutar državnog zdravstvenog monopola. HLK je formalna državna institucija. I sada ti meni govoriš da ne znam o čemu pričam. Mislim stvarno.”
HLK je formalna državna institucija?!?!?!?! Pa ti se boriš protiv neke države a ne znaš niti što je država.
Strukovna komora je formalna državna institucija 😀 Ne, štoviše – Komore se i osnivaju da zaštite struku od uplitanja države. Pa i HLK je zabranjena 1945. i osnovana ponovno 1995. Kakve veze jedna komora ima s državom.
Evo s stranica HLK, prvi članak Statuta lijepo kaže:
Hrvatska liječnička komora (dalje u tekstu: Komora) je samostalna, neovisna, staleška i strukovna organizacija liječnika – doktora medicine na području Republike Hrvatske. Komora štiti prava i zastupa interese liječnika, unapređuje liječničku djelatnost, brine se o ugledu liječnika i o pravilnom obavljanju liječničkog zvanja.
I gdje ti sada u strukovnoj organizaciji liječnika (kao što imaš udrugu bankara, odvjetničku komoru, udrugu lovaca i mali milijun ostalih udruga od kojih su neke s većim ovlastima za svoju struku, tj. komore) vidiš državu?!?!?
“Tvoja razina nerazumijevanja ustroja postojećeg sustava nije u korelaciji sa tvojom enormnom željom da budeš dio ikakve ozbiljne rasprave. Zapravo je veći problem to što ti odbijaš razumijeti.”
Je li i dalje stojiš kod ove izjave ili ti trebam staviti linkove na 1001 novinski članak samo u poslijednjih godinu dana gdje država izravno udara na Liječničku komoru? Svašta. Zalažeš se za ukidanje prava čovjeku na operaciju ako nema novaca za platiti istu a nisi upućen u osnove funkcioniranja zdravstvenog sustava u HR.
Tko daje licence liječnicima? Je li licenca trajna ili je liječnik mora obnavljati? U čijem su vlasništvu medicinski fakulteti? Koliko uopće ima liječnika u Hrvatskoj? Koliko ima bolnica? Koja je funkcija HZZO-a? Koja je uloga Komore? Kako se financira Komora? Koja je uloga drugih liječničkih organizacija (npr. HUBOL)? Što u toj cijeloj priči radi Ministarstvo zdravlja? Tko je vlasnik bolnica? – znaš li barem jedan odgovor na ova pitanja?
Kapitalac osramotio si se. Ne razlikovanjem strukovnih udruženja od države zapravo si cijeli svoj blogerski autoritet doveo u pitanje. Jer se stvarno postavlja pitanje – ako se već boriš protiv države znaš li uopće što je država i tko ti je neprijatelj?
Je li Udruga Lipa državna organizacija? Je li ZAMP državna organizacija?
jocaboca, tvoja razina iskrivljavanja činjenica je fascinantna.
Znaš, nije sramota pokušati neupućenom čovjeku objasniti kako država funkcionira. Sramota je negirati činjenice i ljude uvjeravati u apstrakcije. Evo, taman sam se prestao smijati na tvoje negiranje postojanja državnog monopola u zdravstvu, kad evo te opet sa negiranjem veze države i HLK. Mislim ja tebi ne mogu pomoći. Mislim da ne može nitko, čak ni država u koju bespogovorno vjeruješ. 🙂
Lipa je jedna udruga koja se ističe po tome što se ne financira javnim novcem već isključivo dobrovoljnim donacijama, dok je Zamp kvazidržavna organizacija koja se financira čistom silom i otimačinom novca iz džepova građana. Ne može se smisleno diskutirati s čovjekom koji ne vidi očite razlike u organizacijama koje postoje u društvu.
Vilim Ribić detaljno opisuje posljedice državnog monopola u zdravstvu:
Pozivanje na zakletvu je … hmhmhm … ne vjerujem da se baš mnogo liječnika sjeća i jedne jedincate riječi iz nje. Osim toga, mislim da još nekoliko profesije polaže zakletvu, preptostavljam pravnici ? Sumarno – zakletva je lijepa, ali je obavezujuća i utjecajna kao i snijeg od prije tri godine.
Geronimo!
Prilično je utjecajna u liječničkoj struci. Štoviše u srži je liječničke struke. Što misliš zašto je liječnik liječnik u Hrvatskoj? Radi novaca, radi odnosa pacijenta prema njima, radi super bolnica u kojima uživaju raditi .. Postoje zanimanja u kojima nije jedini cilj zaraditi novce. Recimo što ne odeš pljuvati vojnike koji se bore za neku državu ili svećenike koji život posvete Bogu. Ili si ohol ili nisi upoznat s različitošću ljudi i profesija kojima se ljudi bave ….
“Što misliš zašto je liječnik liječnik u Hrvatskoj?” – radi sebe.
Jer je to osnova biologije – srž svih bića koja Zemljom hode. Postojimo radi sebe, i radimo stvari sebi u interesu. Takvi smo. Ako izuzmemo prosvjetljena bića, ali sada nećemo oftopičariti u spiritualnost.
Osim toga – govoreći o iskustvima pacijenata koji su iskusili iskustvo tretmana u privatnom sektoru, vs. tretmana u državnom sektoru – ipak moram primijetiti da su iskustva znatno pozitivnija sa privatnim sektorom.
Što se tiče efikasnosti – neću imenovati privatnu ustanovu koja obavlja preko 2,7 x više (slovima: dvazarezedamputaviše) složenijih medicinskih zahvata po zaposleniku nego najbolja ( i vrlo čuvena) “konkurentska” državna ustanova. Vrijeme ležanja pacijenta je bar 3 puta kraće, a osjećaj odgovornosti je drugačiji. Jer – naprave li oni (privatnici) pogrešku – nezadovoljan pacijent (i mediji) će rastrubiti svoje nezadovljstvo pa celom “univerumu i vasioni” – a bude li to učestalo – nitko zdrave pameti ili punijeg novčanika neće tom privatniku prismrditi ni na tri dana jahanja. Bude li sreće, pacijent će putem (državnog) suda dobiti i odštetu.
Rezultat = privatnik prestaje postojati, ode u 3pm i investicija, i dobar glas i komad života koji je privatnik u to investirao, a bude li osobito loše sreće – ode na bubanj i privatna imovina. Kazna za “javašluk” ili loš poslovni potez ili stučne greške može biti velika, bolna i unišavajuća.
Sa druge strane, i sustav državnog zdravstva obiluje sjajnim, vrlo visoko stručnim kadrom, a i ima mnogo liječnika koji ostavljaju zadnje atome snage u tom poslu, pomažući ljudima. No to je sutav koji ne nagrađuje u dovoljnoj mjeri kvalitetu, a u još manjoj mjeri ne sankcionira nekvalitetu. Naravno, to nije isključivo pravilo, no mnogi se liječnici u državnom sektoru tuže upravo na sustav u kojem jesu – potplaćeni, preopterećeni, čak i nedovoljno cijenjeni, te počesto rade u uvjetima koje ne bi mogli nazvati baš uzorom vrhunske organizacije. Mnogi se tuže i na unutrarbolničke igre, politiku i smicalice, međusobnu posvađanost kolega koji bi trebali surađivati “kao braća”, ako je do zakletve …
I za kraj … možda osmjeh i ljubaznost ne dovode so statistički značajne razlike u izliječenjima. Ali glasam za njih.
Geronimo !
Lečenje bolesnih je stvar humanosti i društvenog dogovora. Tako su u VB rešili da kroz NHS koji ih košta 130 milihardi funti na godišnjem nivou, tj. poreske obveznike, a besplatno je za svakog građanina. S druge strane, američki zdravstveni sistem koji je privatizovan i poprilično skandalozan ako pogledamo sumanute troškove lečenja, zamena kuka u USA košta 130k$, operacija srca u Indiji košta 1600$ u USA 100k$ http://www.bloomberg.com/news/articles/2013-07-28/heart-surgery-in-india-for-1-583-costs-106-385-in-u-s-
Ako pogledamo efikasnost od SAD bolje zdravstvo imaju Australija, NZ, Nemačka, Holandija,Belgija, Austrija…
Ako se privatizuje zdravstvo i zavlada ideja o profitu dolazimo do : imaš pare da se lečiš – živiš, nemaš novac- umireš, čist darvinizam.
“Ako se privatizuje zdravstvo i zavlada ideja o profitu dolazimo do : imaš pare da se lečiš – živiš, nemaš novac- umireš, čist darvinizam.”
A ako se privatizira proizvodnja hrane i zavlada ideja o profitu dolazimo do: imaš para da se prehraniš – živiš, nemaš novac – umireš, čist darvinizam.
Druže Marko, ostavi se drugih ljudi i njihove imovine. Upravo zato što je zdravstvo ljudima toliko važno, nužno je da se privatizira i vodi tržišnih principima.
Marko, molim pročitaj raspravu između joceboce i mene jer imaš opservacije identične njegovima te sam na iste dao objašnjenje iz libertarijanskog kuta. Odmah dajem upozorenje da jocaboca nije uvažio niti jedan od odgovora koje sam dao (odnosno ako jest, onda se o tome nije izjasnio).
Također ističem kako je pozicija državnog monopola dominantna i ne postoji nikakva realna ugroza istog od strane slobodnotržištaraca. Ideje o liberalizaciji hrvatskog zdravstva nalaze se jedino u glavama hrvatskih libertarijanaca. U praksi one ne postoje niti ih je itko ikada pokušao ostvariti, niti kroz priče o outsorcingu niti ikojoj drugoj priči. Te priče su dio trančiranja postojećeg monopola koji će se i dalje financirati kao monopol, dakle prisilnim ustezanjem iz usta građana, a ne njihovom dobrovoljnom participacijom.
Vi, štovatelji kulta države, ste vjerojatno u potpunosti nesvjesni stanja u kojem se nalazi današnji državni zdravstveni monopol, na štetu bolesnika, liječnika i građana, takvo stanje zdušno branite i posredno opravdavate posljedice koje on iz dana u dan proizvodi. Time činite medvjeđu uslugu političarima, a đavolju uslugu svima onima kojima mislite da monopol pomaže. Apeliram na razum i kritičnost. Okanite se zagovaranja monopola i despotizma vlasti koja njima upravlja jer to nije javni interes niti opće dobro koje često tako olako spominjete.
VB je vrlo dobar i pozitivan primjer u odnosu na SAD. Sjećam se jednog predavanja gdje je jedna ugledna američka znanstvenica slomila nogu dok je gostovala u VB i nije se mogla prestati oduševljavati Britanskim zdravstvenim sustavom. Tijekom predavanja je 20 puta naglasila publici da čuvaju svoj zdravstveni sustav jer da joj se to isto dogodilo doma da bi do kraja života ni kriva niti dužna vraćala dugove …. SAD je primjer za sebe. Ne treba zaboraviti da su se SAD uvelike izgradile na robovskoj radnoj snazi. Tako da je kod njih ta dimenzija solidarnosti, brige za drugoga, prava pojedinca na život bez obzira što možda nije radno sposoban i efikasan zapravo i nije naglašena. Štoviše kroz tu nehumanost se sistem i održava jer čovjek koji dobije otkaz na poslu postaje u tolikoj mjeri ugrožen da mu je i sam život ugrožen. To je neka moderna inačica ropstva. E sada je potpuno drugo pitanje zašto netko u Europi ili nekoj drugoj humanijoj i civliziranijoj državi od SAD-a želi sam sebi nametnuti da bude neka vrsta roba kojeg se gleda jedino kroz posao koji obavlja i razinu efikasnosti a ne prvenstveno kao ljudsko biće?!?! To je već patologija 🙂
Na ove floskule se nema smisla obazirati, kao što ranije rekoh – prije no što napadneš ideju slobodnog tržišta, jocaboca, ti nužno moraš razriješiti pogolemi problem koji je stvorio državni monopol kojeg tako zdušno braniš. Dakle kad riješiš taj misterij, i objasniš prevarenim bolesnicima i opljačkanim poreznim obveznicima zašto sustav kojeg MORAJU PRISILNO financirati ne funkcionira onako kako kažeš da on funkcionira (tu vidimo nesrazmjer između stvarnosti i onoga što ti prezentiraš kao stvarnost) i kako treba funkcionirati (opet nesrazmjer, između tvojih očekivanja spram državnog monopola i njegovih rezultata), tek onda imaš pravo ovdje govoriti o mogućim problemima za koje smatraš da bi mogli nastati na tržištu. Pri tome zaboravi izlike tipa “stvar je u krivim ljudima” jer takve izlike nisu nikakva utjeha bolesnicima koji od nemara i bezdušnosti državnog monopola često dočekaju prije smrt nego pomoć. Također pod izlike neću uvažavati floskule o općem dobru, solidarnosti i humanosti jer upravo postojeći sustav je izdao sve redom navedene ideale.
Napomena, svaki daljnji komentar koji napišeš po ovom pitanju na ovom blogu, a da u sebi NE SADRŽI razrješenje tog problema, ja ću si uzeti za pravo bez grižnje savjesti obrisati. Dakle tvoj je red da opravdaš katastrofalne rezultate državnog monopola u zdravstvu. Dajem ti samo jednu priliku za to. Ako je propustiš time evidentno priznaješ da pojma nemaš što braniš.
EDIT: jocaboca je naravno nastavio mlatiti praznu slamu, zanemario je prethodnu napomenu, i tako je uzalud potrošio vrijeme na tipkanje enormne količine besmislica u kojima je ponovno konstatirao kako kapitalac ne razumije ništa, umjesto da se fokusirao problem i ponudio smisleno objašnjenje katastrofalnih rezultata državnog monopola u zdravstvu kojeg brani u maniri zaljubljenog mladića. Dok ne ponudi objašnjenje jocaboca vas više neće smarati.
Velika Britanija, kažeš…
https://danieljmitchell.wordpress.com/2015/06/24/great-moments-in-government-run-healthcare-but-dont-tell-krugman/
Državno nametnuti third party payer healthcare je najgora stvar koja se dogodila zdravstvu
Hvala za link na video! Ne zbog štovatelja kulta države koji se ovuda smucaju već zbog preostalih građana koji žele shvatiti kako postojeći sustav zapravo funkcionira i koliki su razmjeri štete koju on stvara.
Ovo je tipičan primjer kako funkcionira prisilno porezno preusmjeravanje novca. I onda se cijeli sustav prilagodi toj situaciji, a kada problem eskalira, onda se pokušava riješiti sa još više prisilnog preusmjeravanja novca.
Dakle onog trenutka kada si podigao Income Tax, a sa druge strane tvrtkama omogućio 0% poreza na uplate osiguravajućim kućama, pokrenuo si lanac događaja koji je teško zaustaviti. Dakle opet se sve svodi na to da je odlučivanje o vlastitom zdravlju i resursima ZAKONSKI izbijeno pojedincima iz ruku i prebačeno komitetima (osiguravajućim kućama, odvjetnicima za odštete, farmaceutskoj industriji i političarima) tj. posrednicima udruženima u interesu bezumnog razbacivanja.
Mislim, uvijek je u pitanju isti obrazac “socijalizacije” zajedničke kese i uvijek je posljedica na kraju rasap sustava.
Znači sa koliko manje novaca raspolaže taj koji ga je i zaradio toliko više štete može napraviti posrednik. Jednadžba je jednostavna. Ukinuti većinu poreza i državi ostaviti samo brigu o sigurnosti (a i to uz strogi građanski nadzor sa ovlastima izvršne sankcije) i nekim zajedničkim poslovima.
Toga trenutka, umjetni posrednici svih vrsta, ogromni birokratski aparat, vojska odvjetnika, hrpa političkih lobista i slično ostaju bez posla. Nema više ozbiljne korupcije. Nema više ozbiljnih ratova. Oba svjetska rata su i bila moguća samo zato jer su države koncentrirale sve nacionalne resurse u svojim rukama.
Ali mislim da je to nekima uzalud objašnjavati.
Lijepo si se potrudio napisati tekst i većina stoji.
No, npr. kada bi ljudi dobili mogućnost da biraju hoće li 50kn uložiti u solidarnu policu ili u pivo, s vremenom bi većina uložila u pivo, a možda i ti Kapitalac, ako ne prve godine, možda druge. U tom slučaju bi solidarno javno zdravstvo brzo propalo.
Također ako sat automehaničara košta preko 200kn, ne vidim zašto bi 275 kn bilo preskupo za prosječnu minimalnu cijenu specijalističkog pregleda u komercijalnom biznisu. Mislim da postoje još neki razlozi za te minimalne cijene. Telekomima je npr. zabranjeno spuštati cijene svojih usluga radi zaštite tržišnog natjecanja. Kako veliki nebi dumpirali cijene malima, mali propadnu i onda veliki dignu cijene opako.
Koliko bi ljudi plaćalo solidarni dodatak ne znamo. Kako sada stvari stoje, a osobito povodeći se informacijama koje dobivam od “drugarske” ljevice, izgleda da plaćanje tog dodatka ne bi bio ikakav problem velikoj većini osiguranika. I to me veseli jer solidarnost podrazumijeva dobrovoljnu pomoć, a ne prisilu.
Što se minimalne cijene tiče, ako tržište može spustiti cijenu ispod 275 kuna ne vidim ikakvog razloga da država određuje 275 kuna kao najnižu dozvoljenu cijenu. Trenutna ponuda privatnih usluga govori mi da bi ukidanjem tog minimuma cijene dodatno pale jer su one u većini slučajeva već sada na tom minimumu. Taj dio sam opisao u tekstu.
Razlozi određivanja cijena političkim putem, kao i zaštita potrošača, uvijek su politički, a ne tržišni. Propisan minimum cijene zdr.usluga je tu zbog javnog zdravstva koje se naplaćuje po istim tarifama, tako ono “posiše” više novca iz džepova poreznih obveznima (ovo je pravi primjer kvaziprofita koji se skriva iza maske društvene solidarnosti). U slučaju HAKOM-a imamo agenciju koja štiti taj specifični gospodarski sektor, a ne potrošače. U interesu potrošača je da se konkurencija međusobno mlati za njihovu dobrobit, za bolju uslugu po nižoj cijeni. U interesu potrošača ne može biti plaćati višu cijenu kako bi ovih par telekomunikacijskih tvrtki moglo glumatati neke konkurente. U praksi naši telekomi su oligopol. Ta stvar šteti potrošačima, ali koristi državi i birokraciji koja se ima čime baviti. Kada bi u ovim uvjetima recimo HT izbacio konkurenciju nižom cijenom za kupce, pa potom odlučio ekstremno povisiti cijenu usluge, to bi bio velik problem. Međutim problem je u tome što je regulativa takva da brani ulazak konkurencije u igru kroz visoki temeljni kapital. Mislim da je temeljni kapital za tu vrstu firmi veći od 1mn HRK. Dakle automatski su iz igre izbačeni igrači s manjim kapitalom. Dakle regulativa štiti velike. U ovom trenu štiti postojeći oligopol, na štetu kupaca, a tako bi bilo i u slučaju da se jedan od njih domogne monopola.
@Bojan. Ulozi ti 50 kuna u pivu i uzivaj u suncanom danu umjesto da se znojis razmisljajuci koji je nasilni kolektivisticki sistem dobar za moje zdravlje.
http://time.com/2888403/u-s-health-care-ranked-worst-in-the-developed-world/
Da li vi libertarijanci imate problem što vam nasilno država uzima novce pa ne možete da birate gde da se lečite, ili želite 100% privatizaciju zdravstvenog sistema? U USA je zdravstveno osiguranje uglavnom vezano uz posao pa ako izgubite posao vi gubite i zdravstveno osiguranje, a to je klasičan darvinizam jer kad nemaš osiguranje ne možeš da dobiješ ni insulin ako si dijabetičar, vakcinu za bebu.Ljudi mogu biti primljeni ako su hitan slučaj ali kasnije im bolnica(privatna) ispostavlja račun i naplaćuje kroz oduzimanje ako imate automobil, stan…do zadnjeg dolara. Svetska zdravstvena organizacija rangira SAD zdravstvo na 37. mestu. Statistički 50% Amerikanaca u jednom delu svog života ostaje bez zdr. osiguranja a bez njega nema lečenja, znači umireš ili ulaziš u kredit, trećeg nema.
Ali glavni igrači u celoj priči su privatne osiguravajuće kompanije koje posluju po tržišnim principima, a normalno profit im je glavni kriterijum.
Sad, te kompanije ne žele da osiguranje imaju stari i bolesni koji će više uzimaju nego da daju, već zdravi, platežno sposobniji. Čak postoji i medjusobna konkurencija izmedju njih ali to nije dovelo do pojeftinjenja. Prosečan Amerikanac izdvaja 160$ za osnovni paket zdravstvenog osiguranja koji ne pokriva zdravstvene troškova njegove porodice, niti ozbiljne intervencije, za pravu zaštitu je potrebno 1000$ mesečno i dostupno je malom procentu ljudi.
Glavni problem je nezaposlenost jer nezaposlen čovek ne može da plati ništa, ali i nezaposlenima mora da se pomogne društvenom solidarnošću, u USA toga nema. Bogatije evropske zemlje imaju kvalitetnije zdravstvo iz proste činjenice jer ljudi više zarađuju , pa i više odvajaju. Gde je prosečna plata 500€-700€ a mortalitet veći od nataliteta, milioni penzionera, nezaposlenost 20% nastaju problemi jer se zdravstveni fond ne puni dovoljno, a zdravstvo je preskupo samo po sebi.
U američkom tržišnom zdravstvenom sistemu najviše ljudi bankrotira zbog nemogućnosti olaćanja.medicinskih troškova(60%), a većina njih je imala zdravstveno ‘osiguranje’. Ako imaš bolest koja zahteva određen period ležanja u bolnici račun može da iznese i milion dolara?! Medical billing advokati postoje, jer procenjuju se da 90% bolničkih računa je ‘napumpano’ kako bi uzeli više para. Oko 40% Amerikanca koji rade imaju problem da vrate medicinski dug. Zdravstveno osiguranje od 1999.g poskupelo 200%, u post kriznoj godini 2009.g zdravstvene osiguravajuće kompanije povećale profit za 60%. Samo od 2000g-2006 zdr. osiguranje je poskupelo rekordnih 87%(rast zarada 3%). Oko 5 najvećih osiguravajućih kompanija imalo je profit od 15 milijardi dolara godišnje, samo je 5 direktora zaradilo 200 miliona dolara/godišnje, a 47 miliona Amerikanca nema zdravstveno osiguranje(izvor : The United States Government)
Ovo se dobija kad pustimo tržište.
Marko, ostavi se socijalizma prije nego sto te zgazi.
Ne druže marko
To se događa kada se POLITIČKIM intervencijama nova nasilno oduzima od pojedinca i onda se takva nova usmjerava prema interesnim skupinama. Osiguravajuća društva-farmaceutske kompanije-političar. Svi oni dijele UKRADEN novac. Ukraden zakonom u obliku poreza.
Rekao bi ti da konačno pogledaš video, ali čemu to. Ti ćeš ionako ostati tamo gdje jesi. Ne zato jer si u pravu, nego jer drugačije ne možeš…
Što se tiče USA – koliko mi je poznato – a donekle mi je poznato jer imam “poznanike od poznanika” koji su liječnici u USA. I svi /oni iskreni/ se slažu da nije stvar u tome da li su privatnici ili državnjaci – nego što je državni aparat postavio takva pravila igre da omogućuje monopole određenim privatnim sustavima, te da, sve učestalije-donosi propise koji kompliciraju život i pacijentima i liječnicima.
Ovo kaže jedan od njih:
“Specijalizirao internu pa gastru, pa pet godina u akademskoj praksi a sad vec preko 10 u privatnoj. Na zalost medicina postaje sve vise frustrirajuca. Drzavne regulacije se samo razmnozavaju i jebu nas do iznemoglosti. I ovdje je pocela socijalizacija medicine a mi to znamo kako se to zavrsi.”
Dečko je, koliko mi kažu, bio jedan od najbriljantnijih i vjerojanto najkorektnijih studenta na faksu. I nije sasvim slijep.