Oznake
aktiva, Banke, despotizam, dužničko ropstvo, franak, Lalovac, obračun, porez, stambeni kredit
Boris Lalovac: “Više neće biti egzotičnih valuta kao franaka. Zakonom ćemo riješiti i kako se određuje vrijednost nekretnine, neće se više plaćati veći tečajni rizik jer korisnici ne mogu glavnicu pokriti nekretninom. Što se tiče problema aktualnih kredita, moramo o svima brinuti, pa i o onima zaduženim u eurima, ne samo u švicarskom franku. Ovo mora biti riješeno jednim zakonom. Nema više mjesta dužničkom ropstvu”
1. Švicarski franak nije egzotična valuta. To je valuta koju ljudi širom svijeta vrlo cijene jer se dokazala kao stabilna valuta. To je ljudima važno jer pohranjujući svoju imovinu u valutu oni očekuju očuvati vrijednost iste (makar je u svakom slučaju kroz inflaciju gube). Problem je u tome što je u izvjesnom razdoblju naše prošlosti država debelo precijenila kunu u odnosu na franak. To je stvorilo povećanu potražnju za frankom. Kada su ljudi shvatili istinu (ali ne i uzrok) bilo je prekasno, nekretninski balon koji se napuhao na podcijenjenom franku je eksplodirao, a vrijednost franka se počela penjati u svoje realne okvire. Dodano, ukidanje pega spram eura pokazalo je svijetu koliko franak zapravo vrijedi, odnosno koliko ljudi vjeruju u njega. Vjera ljudi u franak odredila je njegovu vrijednost spram kune u danom trenutku. Međutim problem je određen političkim sredstvima jer kao što znamo država upravlja monetarnom politikom te je njome prije nego li je itko bio svjestan odredila sudbinu ljudi koji su se zadužili u podcijenjenoj valuti.
2. Vrijednost nekretnine treba određivati tržišnim metodama, a ne zakonima u službi politike. Tržište ima svojstvo dinamičnosti i brze prilagodbe novonastalim okolnostima. Cijene nekretnina određene su bezbrojnim faktorima i preferencijama ljudi te ono što vrijedi danas već sutra može postati neprihvatljivo. Najava zakonske regulacije tog pitanja predstavlja najavu državne intervencije koja je svojevrsno priznanje političara da ne razumiju kako zapravo funkcionira ekonomija, teoretski i praktično. Oni će onemogućiti tržište da se prilagođava novonastalim okolnostima i tako izravno utjecati na njegovu dinamiku. Državna intervencija u pravilu donosi negativne ishode. Kao i u slučaju podcijenjenog franka možemo očekivati raskorak između ponude i potražnje, odnosno cijene koju će određivati politika u odnosu na cijenu koju bi određivalo tržište (da mu se to pravo nije intervencijom oduzelo).
3. Tečajni rizik je povezan s prvom točkom. U uvjetima gdje država određuje koliko kuna vrijedi prema ostalim valutama dobro je da postoji nešto poput naknade za tečajni rizik. Kao što rekoh, država ima sklonost precijeniti domicilnu valutu i tako na tržište odaslati lažan signal o vrijednosti novca. Stoga je sasvim razumno da onaj tko to shvaća, a nudi kredit, traži od osobe koja posuđuje novac da plati i naknadu za tečajni rizik odnosno preuzme ga na sebe.
4. Kada bi vlast imala stvarnu namjeru brinuti se o građanima onda bi ih ostavila na miru. Problem dužničkog ropstva u kojeg su se uvukli brojni građani izravna je posljedica vladinog činjenja, a ne njene pasivnosti. Vlada svakodnevno provodi intervencionizam na svim poljima pa tako i financijskom. Građani odobravaju intervencionizam jer on dolazi uz velika obećanja. Tek se nakon provedbe intervencije uočava enorman nesrazmjer u odnosu na obećano. Nažalost tada se rješenja ponovno traži u novim (i novim) vrstama intervencija. Tako i u ovom slučaju Lalovac najavljuje konačno rješenje problema po sistemu “jednim zakonom dokidam dužničko ropstvo” no vidjet ćemo da će ishod biti u potpunom nesrazmjeru s očekivanjem. Za primjer, banke će na uvođenje poreza na aktivu reagirati njenim smanjenjem, što će dovesti do premale ponude novca na tržištu, što pojačava neizvjesnost poslovanja i odgađa na neizvjestan rok ikakvu mogućnost jačanja ekonomske aktivnosti koja se nužno mora svoditi na privatni, a ne javni sektor. Barem ukoliko želimo napredovati, a ne propadati. Bez ekonomske aktivnosti i to one sa smislom, koja donosi profit, nema mogućnosti blagostanja za građane. Nema dobrih plaća, nema dobrog zdravstva, obrazovanja, mirovina niti ičega što građani žele imati. No čak i u tom turobnom scenariju priča ide na ruku Vladi, jer ako nema privatne inicijative onda prema ekonomskoj teoriji (kejnzijanskoj, koja je dominantna) inicijativu mora preuzeti vlast. Tu na scenu nastupa Lalovac i njegovi pajdaši. Oni od toga i takvog stanja imaju izravnu korist. Osim što im donosi novac, jer ih moramo plaćati kroz porez, donosi im i zadovoljštinu jer vlast predstavlja moć. Siguran sam da je ugodno kada te ljudi doživljavaju kao kakvo božanstvo ili spasitelja. No van svake pameti je biti dio kulta koji štuje takve ljude i takvu državu. Problem je ovdje ideološkog karaktera i svjetonazora, naime u Lalovčevoj izjavi, odnosno u njegovom stavu, otkriva se jedna blaga do umjerena nota despotizma.
Ima tu još nekih pogleda na stvar koje nisam spomenuo, primjerice Lalovca vjerojatno boli činjenica da u kreditima građana leži gomila novca s kojim on ne može ništa, a tako bi želio. Od iznosa kojeg građani odvajaju za kredit ne plaća se porez, iz čega realno proizlazi njegova “veleumna” ideja o oporezivanju aktive banaka. Prema Lalovcu građani izgleda moraju biti u funkciji realizacije političkih ciljeva koje će nametati vlast, pa makar što smo već naučili da je poticanje jeftinog stambenog kreditiranje podcijenjenom valutom proizvelo strašne posljedice za te iste građane, i dalje paradoksalno vjerujemo u floskule o tome kako nam vlast pomaže time što čini.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Mene uvijek iznova fascinira kako ljudi bez i jednog dana u realnom sektoru, a pogotovo bez i jednog dana vođenja vlastite firme uvijek iznova komentiraju kako su poduzetnici svi lopovi, te da porezi nisu previsoki.
Problem nastane kada takvi ljudi kakve sam opisao gore još imaju “kvalitete” kao što su upitna inteligencija, neupitna ne-stručnost, i politička opredijeljenost za komunizam, ili neku njegovu kolektivističku varijantu u svezi ekonomije. Uza sve to (kao bonus) većina njih MRZI Hrvatstvo u bilo kojem obliku, a voli “region”. On im nije recimo nije egzotičan. Nego vrlo blizak.
I onda takvi sjede u vladi. To je meni egzotično. Ustvari ne baš egzotično, ali je to eto pristojna riječ….
“Egzotične” valute kao što su US dolar, Britanska funta, Švicarski franak i slično koje korite samo neuki divljaci u tamo nekim čudnim i nepoznatim zemljama bi trebalo ZABRANITI u Hrvatskoj. Jer one možda po mišljenju “stručnjaka” iz vlade prenose egzotične bolesti. Kao što je Ebola ili nešto slično. Tko zna? Sigurno je sigurno. Bolje spriječiti nego liječiti.
Ali zato dobro znaju što treba napraviti kada epidemija izbije. To što je cjelokupno “pravosuđe” ove zemlje bilo i OSTALO takvo da direktno sabotira pravdu i jednake uvijete za sve građane, što je između ostaloga dovelo i do ovakve situacije, to nikoga ne zamara. To nije problem. Nećemo se valjda time baviti.
Preporučio bi svima onima koji i dalje misle kako će se nešto promijeniti “farbanjem”, na primjer kada su “drastično” srezani porezi na visoke plaće (što je izazvalo lavinu negodovanja sozialismus-sapiensa), ili kada će isto tako “drastično” srezati parafiskalne namete za 0.15%, da konačno otvore svoju firmu ili obrt.
I da počnu iskorištavati radnike, plaćati više nego umjerene poreze, koristiti se uslugama državne administracije i pravosuđa. Dakle da počnu iskorištavati sve enormne pogodnosti koje ova država pruža kapitalistima.
I na taj način pokažu nama nesposobnim kockastoglavim (ustašoidnim) ognjištarcima, kako se u Europskoj Hrvatskoj vodi posao i kako se vodi briga o zaposlenima. Kako se izvozi i kako se plaćaju porezi zemlji koju se voli. I kako se uz sve to ostvaruje profit (ne prekomjeran naravno). Dajte više pokažite nama majmunima i glupanima kako se radi pravi posao.
Na taj ćete način najbolje izraziti svoj antifašizam, politički ćete dokazati svoju superiornost, te vlastitim primjerom pokazati svoju solidarnost sa potrebitima. Sve u jednome.
Čista Win-Win situacija. Može li bolje od toga?
Pogledajte još OVO:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/drzava-ce-od-1-rujna-isplacivati-do-tri-minimalne-place-radnicima-u-blokiranim-tvrtkama/827147.aspx
Citiram:
“…..po kojima će nadležna državna agencija isplaćivati do tri minimalne plaće i u slučajevima kada poslodavac nije u stečaju, ali plaće ne isplaćuje zbog BLOKIRANOG RAČUNA. Poslodavac koji do zadnjeg dana u mjesecu ne isplati plaće za prethodni mjesec bit će dužan Fini, uz obračun neisplaćene plaće, dostaviti i zahtjev za prisilnu naplatu.”
i na kraju ovo:
“Ne ispoštuje li poslodavac te obveze, naplata minimalnih plaća za sve radnike osigurat će se pljenidbom i zabranom raspolaganja novcem po svim računima.”
Zaključak: Ako Vam je račun blokiran jer Vam netko nije platio, sudovi ne rade svoj posao, a država Vam je naplatila porez na nenaplaćenu uslugu, (dakle vrlo realna i vrlo česta situacija u RH) te stoga imate BLOKIRAN RAČUN, dužni ste (pod kaznom) SAMI SEBE PRIJAVITI FINI. Nakon toga uzet će Vam se sve što imate bez obzira što imate tzv. d.o.o. (Obrtnicima to rade oduvijek).
Molim, preklinjem dežurne socijaliste i anti-kapitaliste da otvore svoje firme i počnu sa poslovanjem u RH kako bi nam konačno pokazali kako treba raditi…..
<sarkazam>
Dežurni socijalisti i anti-kapitalisti nisu pohlepna stoka koja parazitira na radničkoj klasi već su ljudi koji rade za boljitak društva i države. Zato oni ne osnivaju svoje firme u kojima bi ostvarivali ekstra profit već se svakodnevno žrtvuju radeći na potplaćenim poslovima u javnom sektoru.
</sarkazam>
Da, naravno 🙂
Međutim, ovom prilikom se ipak želim zahvaliti onim pojedincima u javnom sektoru koji razumiju o čemu se tu radi, i koji svoj posao (ako taj posao nije pljačka građana) obavljaju kako treba.
Nije lako dobro raditi niti jedan pošten posao, a uz to svakodnevno biti pod čizmom manje kompetentnih i manje poštenih od sebe. Niti jedna plaća nije dovoljna da to plati.
Nažalost ti i takvi će po logici stvari i po pravilu da “dva loša ubiše Ivicu”, vjerojatno prvi otpasti kada se sustav počne urušavati….
Vidio sam na primjeru ljudi koje znam kako posao u javnom sektoru može psihički uništiti čovjeka. Od mladih ljudi punih ideja i elana koji su netom završili školovanje su se u kratkom roku pretvorili u ljude koji nemaju volje za ništa i samo idu na posao da dobiju plaču. Kao da su u godinu dana ostarili 30 godina. Najgore je što su ti ljudi izgubili vjeru u sebe i dopuštaju da im neki stranački uhljebi sole pamet.
Javni sektor uništava mlade stručne ljude koji u njega uđu. Tu i tamo možda postoji neki zavod, ordinacija ili katedra na kojoj se cijeni stručnost i marljivost. Gdje postoji zdrava konkurencija i gdje se potiče suradnja. Nažalost, takva mjesta su oaze u pustinji nepotizma, stranačkih spletki, zavisti i negativne selekcije.
“…Zaključak: Ako Vam je račun blokiran jer Vam netko nije platio, sudovi ne rade svoj posao, a država Vam je naplatila porez na nenaplaćenu uslugu, (dakle vrlo realna i vrlo česta situacija u RH) te stoga imate BLOKIRAN RAČUN, dužni ste (pod kaznom) SAMI SEBE PRIJAVITI FINI. Nakon toga uzet će Vam se sve što imate bez obzira što imate tzv. d.o.o. (Obrtnicima to rade oduvijek)….”
Ovo je potpuno tačno.
Međutim postoji i druga strana toga. Takođe veoma realna.
Privrednik izvlači novac sa računa svoje firme i prebacuje ga na druge račune, te mu se stoga račun nađe u blokadi radi čega ne isplaćuje nadnice radnicima.
Kako otkriti tu njegovu aktivnost i kako u tom slučaju naplatiti njegov dug?
Zaključak: “Država” (vlada) kao institucija nije “zla i nesposobna” per se.
Zli i nesposobni jesu ljudi (imenom i prezimenom, baš kako si ti i naveo) koji sede u njoj i koji je institucionalno zloupotrebljavaju – uglavnom u svoje lične i partijske shvrhe.
Dakle rešenje problema ne leži u ukidanju “države”, nego u odabiru kompetentnih ljudi koji će “državnim” poslovima upravljati na najbolji mogući način.
Naravno, da ne bi bilo zabune, svi koji su samo ulebljeni u vladinoj birokratiji svakako da moraju da odu odatle. Ali i odgovorno kadrovanje potpada pod kompetentnost (nezloupotrebu) ljudi koji sačinjavaju vladu.
Ostavit ću Tantoru da odgovori na ova pitanja s obzirom da su postavljenja njemu.
No mene Alexandre zanima što ti misliš da je neisplata plaća radnicima faktor uspjeha na slobodnom i konkurentskom tržištu?
Ovdje vidim kao da se govori o tome da firma koja ne isplaćuje plaće radnicima zapravo profitira od toga jer nema trošak kojeg imaju druge, poštene firme koje isplaćuju plaće svojim radnicima. Razliku će pohlepni gazda koristiti tako da dio spremi u vlastiti džep, a drugi dio koristi kao sredstvo za snižavanje cijene kojom će preotimati kupce poštenim firmama. Jel to ta ideja?
Ako je onda vidim problem u zanemarivanju faktora radne snage. Radna snaga nije marva. To su ljudi. Koji imaju mozak. Ako koriste gazdi za stjecanje profita, i za to ne primaju plaću, pa gdje je su onda konkurentske firme da tom pokvarenom gazdi preotmu kvalitetnu radnu snagu (boljom plaćom, boljim radnim uvjetima itd.)?
U uvjetima slobodnog tržišta koje je ispunjeno konkurencijom nema govora da je ovakav scenarij uopće moguć. Pokvareni gazda nema načina kojim može ucjenjivati radnike da mu donose profit veći od drugih konkurentskih tvrti jer za to bi ga kaznili ti isti radnici, prelaskom rada u konkurentske firme.
Ne mogu Krunoslave, da ti odgovorim direktno, pa ću probati ovako. Nadam se da ćeš videti odgovor:
“…Ako je onda vidim problem u zanemarivanju faktora radne snage. Radna snaga nije marva. To su ljudi. Koji imaju mozak. Ako koriste gazdi za stjecanje profita, i za to ne primaju plaću, pa gdje je su onda konkurentske firme da tom pokvarenom gazdi preotmu kvalitetnu radnu snagu (boljom plaćom, boljim radnim uvjetima itd.)?…”
Odgovor na ovo pitanje leži u onoj famoznoj tzv. “prirodnoj granici nezaposlenosti”. Naime, kada imaš nesrazmeru u ponudi i potražnji radne snage, uvek ćeš imati i pojavu radnika koji će prihvatati da rade za manje nadnice.
Sama ta činjenica ukazuje da poslodavac, sem u ne previše čestim (da ne kažem retkim) slučajevima, oseća neku MORALNU odgovornost prema radnicima. IT sektor, koji se praktično uvek uzima kao primer za “dobar odnos poslodavca prema radniku”, polako dolazi do popunjenosti sopstvenih kapaciteta, tako da će za koju godinu i u njemu da bude osetan višak radne snage u odnosu na ponudu radnih mesta. Već i sada nadnice vidno stagniraju. Za par godina će početi da padaju. A da ne spominjem poslove za koje je nije potrebna nikakva specijalna stručna osposobljenost (industrija, građevina, poljoprivreda, trgovina, uslužne delatnosti, itd…). Tu je situacija već odavno katastrofalna. Seti se samo velikog štrajka radnika u McDonaldsu, od pre nekoliko meseci (čini mi se).
To je jednostavno tako kada postoji pul nezaposlenih.
Dakle sve ovo je klasičan primer “ponude i potražnje” u kojoj onaj ko neće da radi za ponuđenu nadnicu kao alternativu, pošto ima više konkurenata za to mesto, ima samo – nezaposlenost.
Tako da trka za “kvalitetnom radnom snagom” u ovom trenutku je lepa, ali na žalost, samo teorija.
Praksa tu teoriju demantuje.
@Alexandar Lazic
Za to postoji drugi zakon koji KRIVIČNO tereti vlasnika firme – ako se dokaže da je na taj način poslovao. To su obično poznati “muljatori” koji se ipak na kraju izvuku. Jer im sustav ide na ruku. Naime oni su UNAPRIJED isplanirali prijevaru, te zaj*li dovoljan broj ljudi da im se to isplati. Unajmili su dobrog odvjetnika i potkupili suca – i evo njih opet. Na njima se takvi zakoni ne lome.
Većina, ustvari ogromna većina ima jednu i samo jednu firmu od koje živi. Na njima se iživljava “pravosudni” i državni aparat kada dođu u problem. A doći će prije ili kasnije kada igraju namješten “poker” sa označenim kartama i profesionalnim varalicama (državni, porezni i zakonodavni aparat). Njima su namijenjeni ti i takvi zakoni. Nad njima se i možeš iživljavati jer nemaju drugog izvora prihoda. Imaju porezni broj, adresu, i kada državi treba još novaca udri…..
Ponovit ću još jednom. Svi zakoni i porezi su tako namješteni da čovjek pošteno radeći ne može dugoročno niti opstati. A kamoli prosperirati. I to nije slučajno. Ako ti u tome ne vidiš ništa zločinačkoga – blago tebi.
Ja osobno mislim da je riječ o isplaniranoj kriminalnoj uroti protiv građana ove zemlje.
Međutim, zar nije temeljno pitanje sljedeće: Ako imaš auto koji te vozi, a prestaneš u njega nalijevati benzin, ili ga ne servisiraš – krepat će.
Ako ne plaćaš ljude, koliko će dugo raditi za tebe? Ako ipak rade bez plaće, tada znaju unaprijed kakva je situacija i očito im je bolje nadati se da će ipak dobiti nešto nego da završe na cesti. Nije li tako?
Mene su ljudi molili da rade bez novaca kada sam im uručio radnu knjižicu jer sam znao da ih više neću moći plaćati. Govorili su pa radit ćemo bez novaca ili za manje, možda ipak bude bolje. Ali ja nisam htio riskirati da me krivično gone radi toga.
A znao sam onog trenutka kada sam trebao pokrenuti sudski spor…. Za odrađene i isporučene poslove u vrijednosti od 300.000 EUR (neto), a kako nas je bilo premalo morao sam još platiti i firme koje su sudjelovale u isporuci. Za malu firmu to je jako, jako puno novaca. Isplatio sam zadnju plaću i podijelio otkaze.
Čak sam dobio i kaznu jer nisam na vrijeme platio sve doprinose za sebe osobno a bio sam u gubitku (ustav?)…. Istovremeno sam morao plaćati odvjetničke usluge za naplatu po POSTOTKU vrijednosti spora, te sudske takse i pristojbe. I zatezne kamate po stopi od 12+% državi za kašnjenje, između ostaloga i za obračunatu AKONTACIJU POREZA NA DOBIT (a bio sam slijedno u gubitku)…..
Na kraju nisam sve niti utužio jer odakle to plaćati? I još su me na poreznoj uvjeravali kako troškove odvjetnika ne mogu tretirati kao porezno priznati trošak (visoko pozicionirani i nadležni službenik p.u.). Riječima “pa ne mislite valjda NAMA zaračunavati taj trošak” ?!? 😦 😦
Ako netko misli da je to potpuno nevjerojatno, a što da mu kažem – u pravu je. I potpuno ga razumijem i shvaćam ako misli da izmišljam, preuveličavam ili da sam lažov. Teško mi je i samome u to povjerovati.
Nije potrebno naglašavati kako se do dana današnjeg nisam naplatio niti lipe. Ne radi toga jer je dužnik otišao u stečaj ili zato jer je dug nenaplativ, nego radi toga što država ne radi svoju temeljnu funkciju. I to takvu funkciju koju ja moram još dodatno plaćati. Jer porez koji plaćam to ne pokriva nego ide “nako” – za “opće” potrebe. A sve što trebaš moraš platiti još jednom….
Da ja kao privatnik tako isporučujem “uslugu” koju sam prethodno DVA puta unaprijed naplatio, i nastavljam ju plaćati i dalje, što bi zakon imao za reći o takvom načinu “poslovanja”? Da li bi se to tretiralo kao prijevara u gospodarskom poslovanju?
Stoga, da više ne gubimo vrijeme. Ponavljam, neka svatko tko se ne slaže sa mnom otvori vlastitu firmu i neka radi onako kako treba. Neka poštuje sve zakone i plaća sve poreze, pa neka se na svojoj koži uvjeri kako stvari stoje.
@Tantor,
Nemam ništa da dodam.
Situacija mi je potpuno jasna, jer sam i ja prolazio kroz u neku ruku slične probleme.
Zašto se ljudi iz vlada i njene birokratije toliko navaljuju na mala i srednja preduzeća koja se grčevito bore da opstanu na tržištu?
Da li zato što su potkupljeni od strane domaćih muvara i tajkuna s jedne, a s druge strane političiki pritisnuti da oslobode prostor za strane korporacije?
Ja to vidim upravo tako – kao rat kroporacija protiv malih i srednjih preduzeća, koja bi MORALA da budu osnov zdrave i jake ekonomije jedne države.
Nije li ministar u očitom sukobu interesa jer i sam ima kredit u švicarcima? Mogao je 2011. godine konvertirati kredit u eure ali mu se “nije isplatilo”.
http://www.vecernji.hr/hrvatska/lalovac-u-banci-mi-nisu-htjeli-dati-kredit-u-eurima-984707
Ako neka softverska tvrtka svoj proizvod prodaje isključivo u SAD-u i plaćena je isključivo u američkim dolarima, zašto ne bi mogla dignuti kredit u dolarima? Isto pitanje vrijedi i za pomorce koji rade za strane kompanije.
Valjda zato što siroti Boris ne zna učiti na svojim greškama pa pretpostavlja da ni ostali građani ne znaju donositi ispravne odluke i snositi posljedice tih odluka.
Otkuda to da ta firma ne bi mogla dignuti kredit u dolarima? Može. Samo ta firma niti pod kojim okolnostima ne smije biti registrirana u Hrvatskoj 🙂
Uostalom nema NITI JEDNE IT firme koja je postala uspješna (izvozno) a da na kraju nije ili potpuno ili velikim dijelom izmjestila poslovanje izvan RH, ili je u startu počela poslovanje vani.
Barem na način da je većina IT kadra zaposlena u vanjskoj firmi (a rade odavde i žive ovdje), ali tamo primaju plaću i tamo plaćaju doprinose. I većina novca ostaje vani.
A ovi na vlasti bi kao da mi postanemo IT gigant?? Pa ukupni porezni uvjeti u na primjer Bugarskoj koja je članica EU kao i mi, samo je to puno duže su barem 3x (300%) povoljniji nego ovdje.
Da bi mi bili konkurentni tome, mi moramo biti bolji od toga. I to znatno. Međutim ništa se od toga neće dogoditi. Samo bacanje prašine u oči i daljnja pljačka onih koji su još dovoljno naivni pa da vjeruju kako vezanih ruku i polomljenih nogu mogu trčati dovoljno brzo ispred “haračlija” i još biti međunarodno konkurentni…
Pa meni stvarno nije jasno koliko netko mora biti glup da ne shvaća da ako se i pojavi neki “supermen” nadmoćne inteligencije i radnih navika, te povoljnim spletom okolnosti i vlastitom superiornošću uspije, da ako je on već toliko pametan, zašto bi to uopće dopuštao. Da ga razbojnički homo-erektusi pljačkaju. E pa neće. A koliko takvih “supermena” uopće ima?
A većina nas nismo “supermeni”, nego obični ljudi koji (još uvijek) žele raditi, ali i biti sveukupno produktivni članovi društva ali ne biti tuđi rob. I ne da se moramo nekome pravdati radi toga što želimo raditi. I ne da nas se proglašava kriminalcima i da smo vječno za nešto krivi i da na se može legalno goniti. I to još od strane gnjusnih razbojnika koji cijeli svoj beskorisni život parazitiraju na leđima naroda. Toliko glupi bome nismo niti mi….
slazem se sa svime, jedino mislim da ipak svicarska valuta (koja nije egzoticna) nije bas tako sigurna ni stabilna, jer gledajuci globalno, ona radi protiv zakona mnogih drzava, tj. omogucuje kriminalcima mnogiih drzava da tajno drze ukradene novce, opljackane u krvi, tako da je to mozda piitanje vremena, cak mislim, ne mog vremena, kada ce se to slomiti. zelim sto prijie..jer dok god takvi imaju zastitu, moze se manipulirati sudbinama, gladju ljudi… ima nacina da se ekonomijia sredi i bez grabezi…
Ne omogućuje im valuta per se tajnost već je to pitanje bankarske tajne i odnosa države prema imovini bankarskih komitenata. U Švicarskoj je zajamčena diskrecija bankarskim komitentima. To je figurativno govoreći zadnji kutak svijeta gdje država još uvijek uvažava znatno visoku razinu privatnosti, dakle ne gura nos u njihove privatne bankovne račune, za razliku od ostatka svijeta gdje su banke prisiljene izdavati bankarsku tajnu državi, jer se ova vodi profitom od oporezivanja imovine građana. Dakle vlast nije briga za ikakve ugovore o tajnosti između građanima ukoliko u njima postoji financijski element kojeg oni polažu pravo nadzirati i oduzimati ljudima brutalnom silom. U propagandi će naravno u centar priče staviti kriminal, drogu, šverc ljudi i ostalo što se financira u tajnosti međutim financiranje tih stvari najčešće se ne obavlja putem štednih računa banaka već dugačkim lancem “pranja” koje u velikoj većini podrazumijeva i korištenje sasvim legalnih i nadziranih kanala novčanih tokova.
@rozi
Nije njima do obračuna sa pravim kriminalcima. Takvi o kojima ti govoriš čine možda 1% sveukupnog broja računa. I često su zaštićeni jer rade za obavještajne službe pojedinih država. To sve nije radi njih, jer su oni dio sustava.
Ostaju dakle ljudi koji su legalno zaradili novac i često potpuno legalno izbjegavali plaćati državni “reket”.
Ali ako misliš da bi se nešto pozitivno promijenilo, ili da bi porezi bili manji zato jer bi svi plaćali – grdno se varaš. Samo bi se privremeno pokrile neke rupe, a onda bi bilo sve po starom. Apetiti za tuđim novcem bi se povećali, razbacivanje bi se još pogoršalo i evo nas za dvije godine u još gorim govn*ma.
Potrebno je shvatiti da je vlast koja uzima ljudima novac a za njega ne odgovara niti ustvari ikome polaže račune – kriminalna organizacija. Mafija ako to baš želiš. I to mafija bez ikakve časti. Banditi, razbojnici, ološ, talog, itd. To što se prave dobri i dijele dio tog novca svojim “vojnicima” ne mijenja na stvari. Baš suprotno.
To što se mijenjaju na vlasti isti ljudi “slobodnim” izborima je radi njih ne radi nas. Zato da se oni ne bi morali međusobno ubijati za vlast. Ne zato jer bi izbori sami po sebi bili loši, nego zato jer su iz niza dobro poznatih (i dokumentiranih) razloga potpuno neučinkoviti za običnog građanina.
To bi se naravno moglo organizirati na sasvim drugačijim i boljim principima, ali banditi troše dobar dio našeg novca da se to ne dogodi.
Isto tako shvati da ako država uzima tvoje vrijeme putem poreza, ali i putem beskrajnog niza propisa kojima je tvoje ponašanje nadzirano da ona na taj način raspolaže sa 50+% tvoga života – vremena (70+% da budemo precizniji). Govorim o onim građanima koji stvarno produktivno rade….
To raspolaganje protiv tvoje volje se zove – ROPSTVO. Možeš ti biti dobro uhranjen i dobro obučen rob, ali si i dalje – rob.
U starom Rimu je bilo više dobro tretiranih robova nego onih drugih. Dakle onih koji nisu ništa lošije živjeli nego dobar dio ostalih Rimskih građana. Bili su dobro hranjeni, obučeni, mogli su zarađivati za sebe,… To je ono što se ne zna.
Kao što je za vrijeme ropstva u USA bilo više dobro tretiranih crnih robova nego onih drugih. Dakle takvih robova koji nisu ništa lošije realno živjeli niti napornije radili za život nego hrpa običnih slobodnih seljaka i građana….
I većini NIJE SMETALO ŠTO SU ROBOVI. Za dobar dio njih je oslobađanje predstavljalo katastrofu i tragediju. Ali to opet ne mijenja činjenicu da su bili robovi. Baš kao i danas….
Ali s obzirom da nas političari uporno uvjeravaju kako mi nismo robovi, i kako imamo svoja prava, i kako živimo u demokraciji, onda im to treba trljati na nos stalno. Dok ne popi*de i dok ne pokažu svoje pravo lice, pa da se onda jasno vidi koliko smo to stvarno slobodni. O tome se ovdje radi. O slobodi od ropstva.
– Ako ja ne mogu raditi a da meni država ne oduzme većinu zarađenog i zauzvrat mi dade figu, i još me maltretira
– Ako ja ne mogu raditi a da ne trošim dobar dio svoga vremena na hranjenje papirima državne birokracije.
– Ako ja ne mogu dobiti pravdu na sudu makar plaćam i DODATNO mimo poreza i to papreno za tu “uslugu”.
– Ako sam ja dužan svaki mjesec državi bez obzira da li sam sam zaradio taj mjesec
– Ako sam ja dužan državi bez obzira da li sam se uopće naplatio, i to krivicom te iste države
– Ako ja ne mogu odlučivati kako će moje dijete biti školovano ili liječeno
– Nastavite niz
JA SAM ROB. I TO MI SMETA. Za razliku od hrpe drugih.
“Ne ispoštuje li poslodavac te obveze, naplata minimalnih plaća za sve radnike osigurat će se pljenidbom i zabranom raspolaganja novcem po svim računima.”
” … Nakon toga uzet će Vam se sve što imate bez obzira što imate tzv. d.o.o. (Obrtnicima to rade oduvijek).ako je poslodavac d.o.o. ..”
Ako je poslodavac d.o.o. (društvo s ograničenom odgovornošću) onda se citirana odredba odnosi na sve račune te pravne osobe pa mi nije jasan komentar “uzet će vam sve što imate ..”
Jesi li siguran? Jesi li siguran da se zakon neće odnositi na sve račune odgovorne osobe/vlasnika? Ili na sve račune istog vlasnika (stvarno ili izmišljeno povezane pravne osobe). Mogućnosti za “tumačenja” ima dovoljno.
Ja sam već doživio situaciju da je zakon promijenjen na način da je moja odgovornost proširena na sve moje račune (i privatni) iako sam ugovorom isključivo garantirao poslovnim računom jednog entiteta.
Dakle zakon je retroaktivno (naknadno) proglasio proširenje moje odgovornosti, mimo ugovora koji je bio sklapan po važećem zakonu.
A dodatno tome, zar smo zaboravili kako se naknadno donose tumačenja pojedinih zakona. Na stranu što i sudac (ako dođe do toga), ima tzv. diskreciono pravo….
Meni ovo više liči na ovo o čemu govorim. Ali ostaje da se vidi…..
Nije dobro birokratima davati veća prava nego što su si sami dali..
Siguran sam da poslodavac kod d.o.o. nije vlasnik firme, a znam da je uvedena i dodatna prekršajna i kaznena odgovornost direktora, članova uprave i vlasnika društva za zlouporabu ovlasti u poslovanju, posebno u kršenju poreznih propisa za koje odgovaraju s privatnom imovinom (što je ustavno sporno), ali to još uvijek ne znači da to mogu protegnuti i na ova potraživanja radnika (barem ne izravno).
Nažalost, imamo gumene zakone koje mogu razvlačiti kako im se prohtje.
I evo još jedna “radosna” vijest:
http://www.vecernji.hr/hrvatska/boris-lalovac-ukida-stopu-od-40-poreza-na-place-1012277
Drugovi i drugarice imam poruku za vas: Premalo i prekasno. Nakon xx godina i nakon što je mast otišla u propast, tj. nakon što je “magarac” crkao Vi bi sada povećavali porcije.
Dakle opet bi malo “piturali” i bacali prašinu u oči, i to slučajno baš sada na kraju mandata. Imam prijedlog za Vas, ali i za one drugove i drugarice koji će doći iza Vas:
– ukinite sve poreze na male firme do 2.000.000 kn godišnje sa mogućnošću povećanja
– za firme preko 2.000.000 kn uvedite paušal od 1% prometa (osim za koncesionare)
– za firme koje preko deviznog računa izvoze, za to nema poreza niti papirologije
– nema obračuna plaća (nije niti potreban)
– ukinite sve doprinose na i iz plaća osim fiksnog zdravstvenog osiguranja – za sve jednakog
– ukinite svo knjigovodstvo i predaju papira za male firme (gore), osim standardiziranog i jednostavnog statističkog izvještaja jednom godišnje
– ostavite PDV kakav je, ali ostavite firmama da biraju hoće li biti u sustavu ili ne.
– podignite carine na uvoznu hranu (koja se proizvodi ovdje) i to drastično.
– svi troškovi na firmu se priznaju, nema amortizacije (u interesu je firmama da budu u sustavu PDV-a)
– ukinite baš sve trošarine (još jedan parafiskalni namet) i SVE parafiskalne namete
– nema kontrole poslovanja, inspekcija i slično, osim kontrole specifičnih proizvoda (hrana i slično) i osim po prijavi radnika (uvjeti rada).
– ukinite SVE penzije i pretvorite ih u socijalnu pomoć (za sve istu), osim za invalidne osobe.
TO vidite nije “pituranje”. To su konkretni potezi i stvarna razlika.
Uz sve gore donesite zakon kojim se svaki pokušaj promjene ili tumačenja gornjih uvjeta na način nepovoljan za poduzetnika smatra krivičnim dijelom bez imuniteta za predlagatelja. I to na rok od najmanje 15 godina sa automatskim produženjem.
Ovo gore su minimalni uvjeti, a osim navedenoga ima toga još puno (pravosuđe), dakle ovo gore nije dovoljno, ali je barem dobar početak.
Tada će možda netko i povjerovati kako mislite ozbiljno i da imate poštene (ikakve) namjere. Sve dotle…. odite farbajte nekoga drugoga.
Sve ovo što je Tantor napisao pod zajedničkim nazivljem (“Muke jednog roba zvanog poduzetnik ili budala po naški “) se može sažmati u misao da se kreativni i poduzetni ljudi kod nas prisiljavaju da izvrše intelektualni suicid i postanu klonovi na nivou ćata ,koji im šalju liste novih zahtjeva svake godine.Eto vam “novog” digitalnog potpisa,kojeg se FINA sjetila koiko prošle godine, kad je e-bankarstvo već prešlo i na mobilne uređaje dobrim dijelom,ali zato nikako da se sjete da urede pravosuđe, zemljišne knjige ne daj Bog ,nema sankcija ako vam se sudski sporovi vuku desrtljećima,ali zato svu uslugu plaćate dotičnima unaprijed (a gle,sudovi i ove godine duguju opet pošti-nisu platili 2 godine, sud.vještacima 3 godine itd.), ali za očito uporabu tuđeg novca nitko ne odgovara,nego nam ministar vergla da će napraviti burek od dreka,jednog te istog, a možda nas zapadne i štrudla pride…
S druge strane ,MPK (mladac-poletarac-kreativac) mjerka danas Irsku s 12,5 % korp.poreza, 3 godine oslobođenja od istog ako je porez manji od 320.000 eurića,25 % dozvoljenog R & D , bilo kroz tax kredit ili direktno,63 DTT-a,poticaj za intelektualno vlasništvo,siguran i efikasan pravni sustav…Velike li “dileme”…
Ono što dodatno stvar čini tragičnijom je hrpa kojekakvih udruženja koja “zauzimaju mjesto” i glume određenu društvenu funkciju, ali su ustvari u direktnom “dealu” sa državom i/ili određenim političkim strukturama.
Tako da ako netko pita mi imamo hrpu udruga koje “štite” demokraciju, ljudska prava, a ustvari su ispostave pete kolone i/ili podružnice vlasti. I redom rade protiv volje i mišljenja 90% Hrvatskoga naroda.
Što se tiče “poduzetnika” i njihove zaštite, imamo tzv. “udrugu poslodavaca”, koja zauzima 90% medijskog prostora i brine se za “naše” interese. Možeš misliti. Patetično je gledati kakve promjene oni predlažu, i sa čime se oni zadovoljavaju. I kojom snishodljivošću i oprezom predlažu “promjene”. Dobro paze da ne “talasaju” previše.
To je toliko prozirna igra da čovjeku dođe zlo. Uostalom kako bi i bilo drugačije kada su najglasniji članovi te udruge upravo osobe koje su sinonim za sve ono zašto se “poduzetnik” u ovoj zemlji smatra kriminalcem.
I onda kada mi ovdje govorimo o “poduzetniku”, prva asocijacija u glavi običnog čovjeka koji nema pojma o čemu se radi je upravo to 🙂
Jedina realna funkcija takvih udruga je zadržavanje “statusa quo” i zauzimanje slobodnoga prostora da se slučajno ne probije neka stvarna alternativa.
Ona vlast koja stvarno želo dobro svojem narodu će krupnim potezima zaštititi nekoliko strateških točaka privrede, ali u svemu ostalom će PRVO pogodovati malim poduzetnicima, dakle ljudima koji zapošljavaju sebe, svoju obitelj i eventualno još nekoliko ljudi.
Neće umjetnim i neodrživim mjerama tražiti velike strane investitore svijećom, i nuditi im pogodnosti koje je uskratila svima ostalima, nego će stvoriti uvjete (porezne i pravne) da mali čovjek bude prvi investitor u SVOJOJ ZEMLJI.
Dakle baš potpuno suprotno nego što ovi kriminalci i uzurpatori rade danas….