Oznake
Mađarska Vlada odlučila je financijski potaknuti povratak mladih iseljenika natrag u Mađarsku. Financira im povratnu avionsku kartu te daje poticaj od 2500 HRK mjesečno u periodu od godine dana po povratku. U par mjeseci tu mjeru je prihvatilo 800 mladih raseljenih Mađara.
Ova priča je podijeljena s Hrvatima vjerojatno zbog Adrisove kampanje ‘Razveseli mamu i vrati se doma“. Malo se gađa na emocije Hrvata koji sve češće glasuju nogama.
No ove kampanje se razlikuju. Adrisova je produkt tržišnog načina razmišljanja, a ova druga političkog. Prva je vrijednija od druge. Šteta je što u oku javnosti one vonjaju na isto jer su u biti potpuno različite. Adrisova kampanja je otvorena poslovna ponuda mladim hrvatskim stručnjacima, a iz Hrvatske za sada većinom odlaze takvi, dok je kampanja mađarske vlade poziv neuspjelim emigrantima na povratak gdje ih čeka socijalna pomoć. Na taj način mađarska vlast preuzima brigu za svoje građane iz ruku država u koje su oni emigrirali. Time šteti vlastitim poreznim obveznicima i ekonomiji jer im povećava troškove života i poslovanja, a to je upravo i najjači motiv građana da se odsele.
U izvjesnom roku ova mjera će se pokazati izuzetno štetnom za Mađare jer dodatno potiče produktivne građane na emigraciju (povećava im se trošak), dok one koji nisu kapitalizirali svoj odlazak u inozemstvo potiče na povratak i spas u izdašnoj socijalnoj pomoći (često toliko izdašnoj da građani gube daljnji motiv raditi). Ako im već restriktivnim zakonima mađarska vlada zabranjuje da se zaposle za plaću ekvivalentnu iznosima danih poticaja onda je jedina racionalna politička odluka ostaviti ih da rade u inozemstvu za usporedivi, granični iznos plaće (tako ostaju dio ekonomije i stvaraju neku korist za sve), ili da budu teret njihove socijalne države i poreznih obveznika, jer tako ne postaju teret građanima koji su ostali u Mađarskoj.
Naravno, mađarska vlada je mogla smanjiti vlastitu rastrošnost, proporcionalno i poreze, ukinuti gomilu restriktivnih zakona kojima guši građane i ekonomiju, i tako stvoriti one prave poticaje koji vode do jačanja i dugoročne održivosti ekonomije i posljedično rasta standarda građana.
Ove preporuke se generalno odnose i na Hrvatsku. Ipak, treba naglasiti kako te preporuke nisu odbojne zbog svoje očite povezanosti sa doktrinom klasičnog liberalizma već zbog opće nespremnosti da se prihvati jedna gorka istina – kako su građani demokratski izglasali ekonomski neopravdanu rastrošnost države i navikli se na brojne blagodati koje su, realno, financirane javnim dugom. Protiviti se mjerama štednje znači zagovarati rastrošnost države. To znači protiviti se jedinom logičnom i održivom načinu života koji kaže da se trošiti može onoliko koliko se i stvori. To je osobito važno kada su u pitanju javne financije jer za razliku od neodgovornog pojedinca, koji će sam odgovarati za svoje propuste, neodgovorna vlast može upropastiti cijelu naciju. Dakle gorka istina je da su građani putem politike i demokracije pokušali sami sebi izglasati socijalni mir i blagostanje. I ne odustaju od toga. Međutim zbog ekonomskih zakonitosti tako nešto nažalost nije moguće. Tko na tome ipak inzistira, i tko na biračkom listiću traži kruha preko pogače, osuđen je na socijalnu i ekonomsku propast pod političkim diktatom vlastodržaca. Bila to Grčka, Mađarska ili Hrvatska.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Citiram : “…već zbog opće nespremnosti da se prihvati jedna gorka istina – kako su građani demokratski izglasali ekonomski neopravdanu rastrošnost države i navikli se na brojne blagodati koje su, realno, financirane javnim dugom”
Ljudi shvatite više da nisu građani demokratski izglasali ništa. Zamislite da u živite u selu i da imate dvije prodavaonice koje prodaju lopate. Svaka hvali svoju robu, a na kraju kupite lopatu u onoj koja vam je više nahvalila svoju lopatu.
I kada počnete kopati, lopata Vam ostane u ruci. Znači vi ste demokratski svojim novcem “izglasali” trgovca – prevaranta.
Ma niste Vi izglasali ništa. Vi ste žrtva prevare, a onaj koji Vam je na-obećavao svašta, uzeo novac i na kraju nije isporučio plaćeno je – prevarant.
I tako na to treba gledati. Sada bi se ja mogao naslađivati kako je netko mogao biti toliko glup pa glasati za komuniste (SDP) a da nije pripadnik “zaštićene manjine”, što moguće onda ima nekog smisla (što je i sam premijer potvrdio). I kako je netko mogao biti toliko glup pa za ozbiljno vjerovati u “plan” 21….
Ali nije u tome stvar. Politička stranka (trgovac) je obećao isporuku određenih dobara. Na temelju toga je dobio izbore i potrošio NAŠ novac. Na kraju ne samo da nije isporučio, nego je prouzročio enormnu štetu.
Prema tome uopće nije bitno da li se je netko dao prevariti. Glasač ima pravo biti naivan. Političar nema pravo ne isporučiti obećano. I što da se radi? Uhapsiti, procesuirati, strijeljati, i zaplijeniti svu imovinu. I to svima koji su bili na političkoj poziciji. Vrlo jednostavno. Kada na vlast dođe druga stranka isto tako. Pa da vidimo koliko će im dalje biti do šale i sprdanja sa građanima ove zemlje.
Uostalom ovi na vlasti su izabrani sa svega 20% od sveukupnih glasova glasačkog tijela. Dakle tih 20% je moguće nešto i izabralo. Ja ne. Ovo u konačnici i nije vladavina većine.
Prestanimo se više zavaravati da živimo u demokraciji. Demokracije NEMA bez odgovornosti.
Pa sve štima, građani su izglasali prijevaru. I što bi ti sad? Spašavao demokraciju? Mi živimo u demokraciji, no ona ima ugrađen fallacy – ljudi prije ili kasnije počnu glasovati o pozitivnim pravima. To su ona prava koja se nužno ostvaruju na tuđi račun. Dakle sve dok se kao primarno i apsolutno pravo ne uvaži pravo vlasništva i nepovredivost imovine svakog građanina ponaosob demokracija i država će biti tek alat putem kojega jedna skupina građana eksploatira drugu. Tko je na vlasti u tom pogledu je potpuno nebitno jer eksploatacija u cilju ostvarivanja pozitivnih prava provodi se pod svakom vlašću. Inače, demokracija nije sinonim za vladavinu većine, ona ima kudikamo dublje značenje. Ali da, u Hrvatskoj ljudi poistovjećuju demokraciju s vladavinom većine i nekako smatraju da je i najbrutalnija represija moralno opravdana ukoliko bi je izglasala većina.
Pa zar sve to o čemu ti govoriš ne spada pod elementarna ljudska prava i odgovornost za posljedice vlastitih čina. Jednako za građanina i za političara. I da, toga nema. Stoga nije primjereno tvrditi da živimo u “demokraciji” samo zato jer se privremena smjena jedne kriminalne bande sa drugom vrši nenasilnim putem….
Mi ustvari govorimo o istim stvarima. Ali u modernim “demokratskim” društvima za tu i takvu represiju je sasvim dovoljna i volja manjine. O tome ja govorim.
Ne bi ja spašavao demokraciju kada nje niti nema pa se nema što spašavati. Ja bi da demokracije ima, ali takve koja uvažava sve ovo o čemu govorimo. Pa i više od toga….
I smatram da je to moguće. Naivac.
tocno.
Dobro si to opisao. Ja bih samo dodao da demokracija uopće ne postoji (nigdje). To je utopija. Dječački romantičan san o pravednosti i mogućnosti izbora. Postoji iluzija ili privid koji percepiramo i o kojem maštamo a izvire iz zapadnih zemalja visokog materijalnog standarda i stalno nam se servira medijski servilno i trajno čeznutljivo kao ideal koji mi balkanjerosi trebamo stići. Zaboravite. Gubitak vremena.
Sa 3000€ mjesečno i ev. bonusima pogled na potpuno istu demokraciju je sasvim drugačiji od onog s 350€. Slažete se?
Mađarska je inače jedina država na svijetu u kojoj je standardna stopa PDV-a viša nego u Hrvatskoj (27%).
Sličan ovom ovom mađarskom promašaju je i hrvatski program “poticanja zapošljavanja mladih” odnosno “stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa”.
Naizgled racionalan cilj mjere je nezaposlenim osobama bez radnog iskustva u zanimanju za koje su završile školovanje osigurati ulazak na tržište rada kroz stručno osposobljavanje za rad na račun poreznih obveznika.
Međutim, mlada osoba koja uđe u ovaj program osuđena je 12 ili 24 mjeseca biti nezaposlena, besplatno raditi kod jednog poslodavca i u isto vrijeme od države kao pravog poslodavca primati socijalnu pomoć za nezaposlene.
Svi imaju osjećaj da su nešto jeftino dobili, ali zapravo svi gube.
Poslodavac koji na ovaj način dobije besplatnu radnu snagu u paketu dobiva i gomilu birokratskih obveza, problem nepravednih plaća među svojim zaposlenicima, kvarenje poslovne kulture, neodgovornost i ovisnost o državnim poticajima.
Osoba na stručnom osposobljavanju pristaje na nemogućnost zaposlenja u ugovorenom razdoblju, mizerna primanja, status manje vrijednog radnika i neizvjesnost budućeg zaposlenja jer ga poslodavac i ne doživljava kao svog zaposlenika i uvijek ga može zamijeniti za novog besplatnog pripravnika.
Porezni obveznici imaju dojam da pomažu zapošljavanje mladih, ali zapravo bacaju novac i samo učvršćuju odluku mlade osobe da odmah potraži pravo zaposlenje u inozemstvu i pokuša ostvariti nešto više od statusa socijalnog slučaja.
Jedino ispravno rješenje je ukidanje svih programa “poticanja zapošljavanja” i uvođenje pravog poticaja u obliku smanjivanja poreza i doprinosa i instituta minimalne plaće.
Svaki poslodavac bi više profitirao kad bi sam (bez države kao posrednika) plaćao svog pripravnika 2400 kn ili onoliko koliko se sami dogovore (može i besplatno), onoliko dugo koliko je to realno potrebno, a nakon što ga je osposobio za koristan rad dao mu primjerenu plaću.
Ovakav sustav bio bi stimulativniji i za mlade zaposlenike i za porezne obveznike, jedino bi birokracija ostala bez posla, ali, nažalost, oni su danas ti koji odlučuju što je za sve nas koji sudjelujemo u tom cirkusu najbolje (?).
A što reći na program zapošljavanja starijih od 50 godina? Tko zaposli starijeg od 50 godina ne plaća mu doprinose….
I sada se pitam – A JA? Jesam li ja onda budala jer zapošljavam samog sebe a moram plaćati te iste doprinose (stariji sam od 50)? Zašto onda to isto ne vrijedi i za mene? Znači mene je sasvim u redu diskriminirati (nije baš da već nisam navikao).
Ah svašta, čim postavljam takva pitanja, znači da i jesam budala i nema mi pomoći 🙂
Socijalistička djeca se malo igraju tuđim novcem i to ti je…… i sada bi im striček @Dandy uzeo igračku.
Zločesti @Dandy. Prijavit će te djeca na plavi telefon 🙂
Znate li možda neke neke podatke koliko je takvih ljudi zaposleno u privatnom, a koliko u javnom sektoru? Mislim da se je ta mjera uglavnom koristila u javnom sektoru.
Sama mjera je inače priznanje da je sustav visokog obrazovanja potpuno uništen te da minimalna plača negativno utječe na zapošljavanje ljudi. Naravno, nitko od naših socijalista to ne želi priznati
Kako država stvara radna mjesta:
1. Doneseš propis o pogodovanju
2. Odrediš budžet za pogodovanje
3. Zaposliš administratore da provode pogodovanje
4. Zaposliš još administratora da popravljaju propuste u pogodovanju
5. Doneseš novi propis koji novim pogodovanjem popravlja posljedice prethodnog
6. Zaposliš još administratora
7. Fali ti novaca pa podigneš poreze i pokreneš borbu protiv “sive” ekonomije
8. Uvedeš nove obrasce i kazne za poduzetnike
9. Zaposliš još administratora
10. Pokreneš inicijativu za priznavanje istospolnih “brakova”
11. Izvršiš rebalans budžeta i digneš kredit na tuđe ime
12. Pokreneš borbu protiv nejednakosti
13. Zaposliš još administratora
14. Radiš rebalans budžeta jer je opet netko drugi kriv
15. Uvedeš fiskalizaciju
16. Zaposliš još administratora
17. Hvališ se rezultatima fiskalizacije
18. Fali ti novaca pa opet postrožiš propise i kazne za poduzetnike
19 Opet fali novaca pa najaviš reforme i podijeliš milijardu NGO-ovima
20. Povisiš poreze
21. Pozoveš strane ulagače da dođu poslovati u Hrvatsku
22. Održavaš razna slavlja sa crvenom petokrakom širom zemlje
23. Onemogućiš realizaciju odšteta za žrtve krivosuđa
24. Povisiš poreze i digneš kredit
25. Uvedeš nove obveze i birokraciju za poduzetnike
26. Na televiziji hvališ “čari” poduzetništva i najavljuješ nove mjere pomoći
27. Hvališ Karla Marxa kao uzor i smjerokaz za budućnost
28. Pozivaš ljude da otvaraju nove firme (u Hrvatskoj)
29. Istjeraš 100.000+ nezaposlenih Hrvata iz zemlje
30. Nacrtaš “svastiku” na stadionu
31. Rebalans budžeta
32. ……..
I tako nastavljaš gornji niz sve do potpune zaposlenosti 🙂
To je prekomplicirano i presporo. Nama trebaju hitne mjere koje koje će odmah stvoriti nova radna mjesta. Bogu hvala pa imamo našeg stručnjaka Gorana Marića:
http://www.vecernji.hr/hrvatska/maric-velikim-tvrtkama-na-dobit-porez-40-posto-319061
Puno bolje je rješenje da se tvrtke bez ijednog zaposlenog obvežu da zaposle barem jednog radnika. Takvih tvrtki je 30 tisuća i to je 30 tisuća novih radnih mjesta. Trebaju nam mjere kojima se mogu povećati porezni prihodi bez negativnih posljedica – kaže Marić.
Ja bih samo dodao malu korekciju. Pomnožio bih to sa 10. Tako bismo preko noći dobili 300 000 novih radnih mjesta i riješili problem nezaposlenosti.
Oprosti mi ali malo sam slab u matematici. Zašto samo 40% i zašto baš okruglo 40%?
Zašto ne 100% ili 150% ili 50.000% pa da konačno bude dosta novaca za sve. A ne da se moramo odricati temeljnih prava? I da država vječno posluje sa gubitkom.
Čemu to suzdržavanje i obziri prema kapitalistima? Neka plate majku im je*em pohlepnu. Ako se ovako nastavi pogodovati izrabljivačima odo ja u Venezuelu…
Ja bih Mariću predložio da svaki punoljetni građanin Hrvatske otvori po jednu tvrtku bez zaposlenika kako bi u njoj mogao zaposliti jednog nezaposlenika.
Zamisli 2.800.000 tvrtki pa pomnoži s količinom zaposlenika (minimalno 1).
Morali bi možda uvozit radnu snagu ili naredit propisom ministarstva da svaki zaposleni mora radit jednu smjenu u jednoj a drugu u drugoj kompaniji.
Živjeli..
32. Cijelo vrijeme krivnju za loše stanje svaljuješ na nekog drugog, posebice na prošlu vlast.
Hehe, slikovito i baš fora…
Odlican tekst, Dandy je dobro dodao… i ja bi ukinuo taj program za 2k kn. Realno, i to se dobiva prkeo veze, i koristi samo javnom sektoru. Pravo rjesenje je drasticno smanjenje poreza i drzave, pogotovo otpustanje uprave.
Adrisov program je bezveze. Kako se zaposljava tamo? Pa isto preko veze, kao i u Agrokoru, INI itd. sve je to isto.
Zasto bi se ja vratio odavde? Nasao sam posao bez veze, i na najnizoj razini je placa cca 20k kn, tko se strpi, to se udvostruci. Realno, te place dole, i “dobre” su puki opstanak.
Ja zelim biti an trzistu, slobodnom, gdje ne ovisim o jednom poduzetniku, programu, nego se selim i trazim posao gdje vise firma nudi nesto, i na koncu biram poslodavca, placu, radne uvjete. Bez veze, ujaka, rodaka…
To u HR nece biti nikad. Nikad.
Zasto bi bilo koji libertarijanac zelio demokraciju?
Možda i zato jer je druga najvjerojatnija opcija neka vrsta otvorene etatističko/komunističke diktature…..
Nekako mislim da to ne bi bilo bolje.
U vezi Adrisove kampanje, bilo bi mi drago, da nije čisto politički potez.Valjalo bi jednom napisati knjigu kako Vlahović & Co. unutar kompanije osluškuju političke vjetrove i potom reagiraju.Najjednostavnije je platiti par jumbo plakata tamo gdje ti “tatek” kaže i onda tvrditi da imaš perspektivu.
Zašto to pričam-pa znam iz konkretna primjera svoje nečakinje,koja je baš bila jedan obijala vrata kod njih u 2 (sada) kritična sektora kao deficitiran stručnjak (školovana još i napolju).Test je u “Adrisu” bio tipa “Tko te poslao ili koga znaš ?”. Na kraju joj nisu niti poslali službenu odbijenicu niti bilo kakovu obavijest. Srećom,uspio sam joj izbiti ” bube iz glave”, da čeka tatu ili mamu,svijet je danas mali, vrhunski njemački institut ju je prihvatio na osnovi radova i skype-a od sat vremena, te danas može birati zemlju,posao i uvjete.