Oznake

, , , , , , ,

Lush je internacionalna kompanija koja posluje u 46 zemalja Svijeta, ima preko 700 trgovina i 6 manufaktura (jedna od njih je u Hrvatskoj). Proizvode kozmetiku, uglavnom bez ili sa vrlo malo konzervansa, pritom koriste vrlo skupe sastojke poput apsoluta od jasmina, vjeruju u profit, sretne zaposlenike, ne testiraju proizvode na životinjama (ali podržavaju testiranje na ljudima) te podržavaju i/ili financiraju brojne aktivističke udruge (borce za prava životinja, protivnike nuklearnih programa, protivnike sječe stabala i dr.).

U Hrvatskoj Lush podržava socijalističke aktiviste i pomaže im u širenju propagande tako što u papirnatu vrećicu uz kupljeni proizvod (čija proizvodnja je, usput rečeno, za okoliš daleko štetnija od proizvodnje jedne plastične vrećice, i koja podrazumijeva sječu stabala) ubacuje njihove antikapitalističke pamflete.

Tako sam i ja u svojoj Lush vrećici dobio “Stop TTIP” pamflet, iako ga nisam tražio niti želio dobiti. Iskreno žalim što sam u Lushu potrošio gotovo 500 kuna jer dio tog novca postaje Lushov profit. Problem nije u profitu, dapače, već u tome što dio profita potom koriste da bi podupirali aktiviste koji zagovaranju najgore društvene vrijednosti i politike koje se ogledaju u kolektivizmu kao vrhunaravnom obliku društvenog uređenja čiji cilj je, znamo, konačno obespravljenje pojedinca, malog čovjeka. Takve ideje odbijam podržavati vlastitim novcem. Da sam znao što me čeka u vrećici, ne bih u Lushu kupio ništa i zaobišao bih ga u širokom luku.

Lush također vjeruje da je kupac uvijek u pravu (što je točno). Tako da sam ja, kupac, odlučio više ne kupovati Lushove proizvode. I to je ok. Smatram da Lush ima pravo na ovu vrstu diskriminacije*. Time priznajem Lushovo pravo da svojim postupcima odlučuje o profilu ljudi koje smatra dostojnim kupnje svojih proizvoda. Lushovi proizvodi su Lushova imovina. Priznavanjem prava na diskriminaciju Lushu priznajem pravo da rapolaže vlastitom imovinom kako ga volja. Ne znam jesu li u Lushu svjesni da se aktivisti koje podržavaju ne slažu s ovim načelom.

Stoga nisam siguran koliko će se Lush usrećiti s kupcima koji se protive internacionalnim kompanijama, ideji slobodne trgovine i profitu, s obzirom da je i sam dio tog svijeta. Bilo kako bilo kupci će odlučiti o njihovoj sudbini, bilo vlastitim novcem u slobodnoj tržišnoj razmjeni dobra za dobro, ili u politički uvjetovanoj redistribuciji po principu “svakome sapuna po potrebi” – za što se posljedično zalažu aktivisti koje potpomažu.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

*ista vrsta diskriminacije, odnosno na prvi pogled nešto izravnija, javlja se primjerice u slučaju slastičara koji ne žele peči torte za gay vjenčanja

Oglasi