Zašto je radnicima Imunološkog zavoda porez pojeo plaće?

Oznake

bruto, Flat tax, Imunološki zavod, neto, plaća, porez na dohodak, porezni sustav, povrat poreza, prirez, progresivni porez

Na početku odmah i odgovor: Zbog progresivnog poreznog sustava.

Ako kojim slučajem niste upoznati sa tim sustavom, a takav imamo u Hrvatskoj, sukladno Zakonu o porezu na dohodak, dovoljno je da znate barem sljedeće – To je način oporezivanja koji veće plaće radnika kažnjava primjenom sve većih poreznih stopa.

Ako vas zanima malo više od toga, recimo kako se to primijenjuju porezne stope (i u kojem postotku), a ovisno o visini plaće red je da pogledamo Zakon, koji kaže da se porez plaća po stopi od 12% na poreznu osnovicu do visine 2.200,00 kuna, po stopi od 25% na razliku porezne osnovice između 2.200,00 kuna i 13.200,00 kuna te po stopi od 40% na poreznu osnovicu iznad 13.200,00 kuna. Usput rečeno “Porezna osnovica” je iznos kojeg dobijemo nakon što od bruto plaće oduzmemo doprinose za mirovinsko osiguranje te osobni odbitak (poreznu olakšicu). Doprinosi za mirovinsko iznose 20% bruto plaće (15% za I.stup + 5% za II. stup), dok iznos osobnog odbitka ovisi o raznim faktorima (npr. broju djece, stupnju invalidnosti…) međutim svakome je priznat osnovni osobni odbitak u iznosu od 2600 kuna. U svakom slučaju taj dio vaše plaće, nakon što se oduzmu doprinosi za mirovinsko, neće biti oporezovan već samo preostala razlika i to samo ukoliko je veća od 2600 kuna (npr. kod minimalca razlika bruto-mirovinsko-osobni odbitak je manja od nule pa se ta plaća uopće ne oporezuje).

Za detaljnije od ovoga molim vidite tekst “Što je bruto, a što neto plaća?”

Zakon svakom radniku jamči pravo na 12 osobnih odbitaka godišnje, odnosno jedan odbitak mjesečno. Ako imate više primitaka unutar jednog mjeseca oporezivi iznosi nastavljat će se na one prethodne te razrezivati po sve većim poreznim stopama, dakako ovisno o samom zbroju primitaka (npr. ako unutar mjeseca primite par puta po 100 kuna i dalje nećete platiti niti kune poreza, međutim ako primite par puta po 7000 kuna ući ćete sa zadnjim primitkom i u poreznu stopu od 40%).

U slučaju radnika Imunološkog problem je nastao upravo zbog te prakse odnosno zbog progresivnog poreznog sustava zahvaljujući kojemu su se njihove zaostale plaće stale prelijevati u sve više porezne razrede te im tako zbog progresivnih poreznih stopa (12%, 25% i 40%) odnositi iz ruku sve veći dio očekivanog neto dohotka. Kažu “nepravda”. I jest. Bez daljnjeg. Progresivni porezni sustav je opipljivo nepravedan i kao takav, a sukladno Ustavu koji kaže da se porezni sustav mora temeljiti na pravednosti, trebao bi biti ukinut i zamijenjen sustavom ravnomjernog oporezivanja poznatijim još pod nazivom “flat tax”. Nepravdu koju su na svojoj koži ovih dana osjetili radnici Imunološkog zavoda svakog mjeseca osjećaju mnogi drugi radnici čiji je dohodak oporezivan progresivno.

Vizualizirajmo to što se desilo radnicima Imunološkog, a dešava se otkako je Hrvatske (i progresivnog poreznog sustava) mnogim drugim radnicima:

Za primjer uzmimo hipotetskog (ali moguće stvarnog) radnika Imunološkog zavoda s bruto plaćom od 10.000 kuna kojemu su tijekom kolovoza isplaćene tri plaće te su za svaku obračunati doprinosi te porez i prirez u skladu sa zakonom te progresivnim modelom oporezivanja. Uzmimo u obzir zagrebački prirez od 18%  te osnovni osobni odbitak od 2600 kuna (dakle naš radnik nema djece, nije invalid, samac je, ili jednostavno rečeno nema pravo na korištenje ikoje porezne olakšice). Njegova neto mjesečna plaća iznosi 6.744,48 kuna. Platio je 1.255,52 kune poreza i prireza, te 2000 kuna doprinosa za mirovinsko. Neto + porez i prirez + mirovinsko = 10.000 kuna, što vidimo u prvom stupcu prikazane tabele (stupac 1. isplata (10000 kuna)):

Da je poslodavac uredno isplaćivao plaće tijekom tri mjeseca, za svaki mjesec jednu plaću, naš radnik zaradio bi neto ukupno 20.233,44 kune. Što je zbroj tri neto mjesečne plaće od spomenutih 6.744,48 kuna. No kako poslodavac nije uredno izvršavao svoje obveze već sa zakašnjenjem (ovdje ne ulazim u razloge jer razmatramo učinke progresivnog poreza, a ne promašenih politika i lošeg upravljanja tvrtkom), desilo se to da je ovaj isplatio tri plaće unutar jednog mjeseca. Zbog ranije opisane karakteristike progresivnog sustava oporezivanja svaka nova plaća unutar mjeseca obračunavala se prema sve većim poreznim stopama. Tako je na drugoj isplati (stupac 2. isplata (10000 kuna)) kumulativno porez narasao na čak 3.094 kune, što je preko 2000 kuna više nego u slučaju redovne mjesečne plaće, a na trećoj isplati (stupac 3. isplata (10000 kuna)) na šokantnih 6.294 kune. Tijekom tri redovne mjesečne plaće suma poreza i prireza iznosila bi 3.192 kune što je duplo manje nego što ispada kod obračuna tri plaće unutar jednog kalendarskog mjeseca.

Usporediv s time je gubitak neto plaće kojeg će osjetiti radnik. On neće zaraditi očekivane 20.233,44 kune (3 neto plaće) već 16.573,08 kuna, što je 3.660,36 kuna manje. Gotovo pola mjesečne plaće odnijela je država zahvaljujući progresivnom poreznom sustavu, i kao što rekoh u uvodu – kaznila radnika zbog toga što je radio i zaradio više.

Ovdje imamo još neke grafičke prikaze koji su izvedeni iz gornje tabele:

1. Prikaz kako se neto plaća smanjuje zbog kumulativnog obračuna i progresivnog sustava
   
   
2. Udio i rast poreza prilikom svake pojedine isplate unutar kalendarskog mjeseca
   
   
3. Usporedba iznosa tri neto plaće kod obračuna tijekom tri kalendarska mjeseca i unutar istog kalendarskog mjeseca
   
   
4. Usporedba iznosa plaćenog poreza kod obračuna tijekom tri kalendarska mjeseca i unutar istog kalendarskog mjeseca
   
   
5. Usporedba gubitka neto plaće usljed progresivnog oporezivanja
   

Za detaljni uvid u podatke i izračun budite slobodni poslužiti se ovim excelom.

Zaključak:

Ipak, ukoliko tijekom 2015. godine dobiju očekivanih 12 plaća radnici Imunološkog zavoda mogu doći do razlike poreza i prireza koju su preplatili usljed obračuna više plaća u jednom kalendarskom mjesecu. Poslodavac ima zakonsku obvezu na zadnjoj isplatnoj listi za 2015. godinu obračunati i godišnji porez, što znači “raspeglati” njegove primitke tokom godine kroz 12 osobnih odbitaka na koje ima pravo. Ako to ne učini onda do svojeg novca mogu samo ako podnesu godišnju poreznu prijavu (ovo vrijedi samo u slučaju da su svi doprinosi uredno plaćeni te da radnik nije imao drugih prihoda. Jer drugih prihoda prema zakonu ima svakojakih, baš kao i metoda oporezivanja istih, pa je tu mogućnost povrata poreza relativna i treba se utvrditi od slučaja do slučaja).

U slučaju kojeg razmatramo država će izvršiti povrat preplaćenog poreza, negdje tijekom 2016. godine. Dakle radnici će doći do svojeg novca ali će se morati strpiti. Strpljenje je potrebno također zbog poreznog sustava koji je progresivan u slučaju dohotka od nesamostalnog rada ali i vrlo šarolik u pogledu drugih oblika rada za koje se primijenjuju specifične metode obračuna poreza.

Sve to komplicira postupak usklađivanja sa poreznim zakonima i regulativom, sustav zahtjeva kolosalnu birokraciju, inertan je i kao takav nevaljao. Porezni sustav potrebno je pojednostaviti, a flat tax je u tom pogledu najjednostavnije rješenje. Uskladiti se sa flat tax sustavom jeftinije je, brže i transparentnije od postojećeg progresivnog sustava.

Osim toga bilo bi krajnje korektno od Porezne uprave da svakom poreznom obvezniku koji je preplatio porez i prirez bez posebne zamolbe i komplikacija vrati preplaćeni iznos. Ovako kako je to danas postavljeno ona će taj višak nonšalantno zadržati za sebe (državu), a što ste lošije upoznati sa poreznim sustavom to je incidencija takve prakse veća, što ide na ruku vlasti (kojoj dajete taj novac na raspolaganje) ali ne i vama (koji gubite vlastiti novac). I u tom smislu govorimo o nepravdi koja se dešava unutar postojećeg poreznog sustava i koju, ponavljam, Ustav ne tolerira. Svim dionicima vlasti, zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj, mogu reći tek “molim vas, zamislite se malo nad sustavom kojeg ste izgradili”.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Linkovi na neke vijesti o ovoj temi: HRT, 24Sata

Oglasi

Porezna uprava poziva na obuku novih uhljeba

Oznake

burza, natječaj, porezna uprava, posao, stručno osposobljavanje

Hrvatska je idealna država za život svakoga čiji se smisao života svodi na sigurno zaposlenje u kakvom državnom birou. Čast povrh toga jest ako se posao nađe u Poreznoj Upravi, jer to je mjesto iz kojega (prema bolesnom uvjerenju) potječe novac, izvor života i materijalizacija mokrih snova svih uhljeba.

Porezna Uprava je jučer objavila natječaj za “stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa” u kojemu poziva čak 380 ljudi da svoje životne ideale ostvare unutar njenih debelih zidina. Citirano je samo jedna u nizu mjera za zapošljavanje koje je osmislila Vlada kako bi tobože potaknula zapošljavanje, da bi se na kraju stvar iskristalizirala kao niz mjera kojima se uglavnom educira i zapošljava novi državni kadar. Pogledajte rezultate google pretrage s popisom natječaja i uvjerite se sami u isto, ili pogledajte ponudu poslova tog tipa na burzi (oko 1000 radnih mjesta u ovom trenu).

Dakako, tu mjeru koriste i poduzetnici kronisti povodeći se danom prilikom da: 1. trošak radnog mjesta prebace na porezne obveznike, 2. plate čovjeka manje no što bi ga morali platiti kada mjera ne bi postojala, 3. nakon završetka stručnog osposobljavanja čovjeka zamijene novim, uz korištenje iste mjere.

Sve to dugoročno šteti ekonomiji (kratkoročno koristi poduzetniku kronistu), šteti radnicima, a ponajviše poreznim obveznicima jer upravo se njihovim novcem financira taj cirkus. Stavimo tih 380 rookie uhljeba Porezne Uprave u perspektivu i pogledajmo što će porezni obveznici morati platiti kako bi se istreniralo i zaposlilo nove poreznike koji će potom raditi (paradoksalno) protivno interesima poreznih obveznika:

380 pripravnika x (2400 HRK plaće + 556,01 HRK mirovinskog + 430,9 HRK zdravstvenog + minimalno 200 HRK prijevoza) x 12 mjeseci

= 16.356.309,60 HRK. Samo za godinu dana obuke novih poreznika i ljudi koji će ih suportirati.

Manja šteta za društvo bila bi kada bi se tim ljudima jednostavno isplaćivala socijalna pomoć u iznosu 2400 HRK, jer nakon što ih Porezna istrenira i osposobi za rad oni će kao predstavnici novog naraštaja uhljeba društvu samo činiti štetu. Njihove vještine i napori bit će usmjereni na iznalaženje novih metoda i načina izvlačenja novca iz džepova poreznih obveznika, svojih dojučerašnjih susjeda, prijatelja, čak i članova vlastite obitelji. Ipak, na to neće tako gledati svi oni koji iz državnog proračuna izvlače kakav novac, pa će tako prije svih štetnost negirati, štoviše i obrtati u korist, Vlada i svi redom političari i predstavnici vlasti na svim razinama, nakon toga svi ostali zaposleni na državnom proračunu, te bezbrojni drugi korisnici proračunskog novca bilo da se radi o “nevladinom” sektoru ili gomili socijalnih narkomana koji svoj glas na izborima prodaju za malo socijalnog dopa i slobodu od odgovornosti za vlastiti život (u ovu skupinu ne ubrajam one koje je životna nesreća doista zakinula, što napominjem samo kako bih tek možda izbjegao zlurade prigovore).

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Odgovor na ORaH-ovo opetovano protivljenje Uberu

Oznake

Konkurencija, licence, ORaH, Taxi, tržište, Uber

Nije prošlo ni mjesec dana otkako je ORaH objavio priopćenje u kojemu je izrazio svoje protivljenje dolasku Ubera u Hrvatsku, kad evo još jednog priopćenja o istoj stvari, sa istim argumentima i zaključcima. Prvo priopćenje potpisao je izvjesni Dražen Vlahovski, predsjednik zagrebačkog ogranka ORaH-a, a ovo današnje Sead Festić , član Glavnog foruma istočne regije. Nadam se da će nas ORaH poštediti mogućnosti da svaki član stranke objavljuje vlastito priopćenje o Uberu jer bilo je jasno i nakon prvoga što misle o stvari.

Komentirat ću to današnje priopćenje, po segmentima. Citirano je stav ORaH-a, ispod je moj komentar.
Najavom dolaska kompanije za taxi usluge Uber, sa sjedištem u San Franciscu, te objavom da traže managere u RH javlja se zabrinutost taxi obrtnika i malog i srednjeg poduzetništva – prijevoznika putnika.

1. Zabrinutost je evidentna. Radi se o manifestaciji straha od dolaska konkurencije na tržište. S obzirom da je ova konkurencija nešto dosad neviđeno, ponajprije u tehnološkom smislu, jer je Uber predvodnik tzv. digital disruption ere, strah je utoliko veći jer Uber ne pristaje poslovati prema postojećim “pravilima igre” već igri pristupa iz temelja drugačije. Taj novi pristup otkrit će nam i pravi smisao postojećih zakona i regulative kojima država, lokalna vlast i taxi karteli modeliraju tržište ne prema potrebama potrošača, već prema vlastitim potrebama.

Uberov vozač može postati svatko s položenim vozačkim ispitom i bilo kojim vozilom sa četvero vrata, bez ishođenja dozvole, licence ili koncesije 

2. Tako je. Relativno je jednostavno postati Uber vozač. Ipak, Uber pred potencijalne vozače postavlja određene zahtjeve, pa osim vozačke dozvole traži i potrvrdu o nekažnjavanju, vozilo novijeg godišta (od 2006. pa čak do 2012. godišta, ovisno o tipu Uber usluge) (ne znam koji je prosjek starosti vozila postojećih taksista?), najmanje 21 godina starosti, a potrebno je zadovoljiti i na intervjuu u Uberu. Isto tako relativno je jednostavno postati Uber putnik. Potreban vam je smartphone, besplatna Uber aplikacija i kreditna kartica. Ukoliko imate osigurane ove minimalne uvjete otvorena su vam vrata Uber prijevozu. S obzirom da je Uber prijevoz jeftiniji vidimo da ćete lakše postati Uber putnik nego putnik postojećeg taksija.

za razlliku od postojećeg taxi prijevoza, gdje vlasnici obrta moraju imati svu spomenutu dokumentaciju i moraju zadovoljiti svojim vozilima kriterije za udobnu i sigurnu vožnju. Na kraju svega toga, moraju izdavati i fiskalne račune, što kod Ubera nije slučaj, jer se radi o naplati putem mobilne aplikacije, odnosno iznos se naplaćuje s mobilnog broja.
3. Da. Postojeći taxi prijevoznici moraju ispoštovati regulativu, koja je skupa, i platiti dodatni danak cehu ukoliko žele biti njegov član. Članstvo u cehu je privilegija jer je broj taksi licenci ograničen (zaslugom gradskih vlasti). Ograničenjem broja licenci postigla se viša krajnja cijena usluge odnosno ograničilo se doseg tržišta. Tako su se taksijem nekada vozili ljudi malo jačeg imovinskog statusa, pa kada su u igru došle nove tvrtke poput Cammea, a broj licenci povećan, vidjeli smo pad cijena te je usluga postala dostupna ljudima nešto slabijeg imovinskog statusa. Došlo je do širenja tržišta. Uber, u tom pogledu, širi tržište do krajnjih granica. I to je dobro. U interesu je svih ljudi, osim taksi kartela i političara koji bi rado zadržali svoje rente, da se tržište širi i da kvalitetnu uslugu mogu dobiti po što povoljnijim uvjetima. Kriteriji udobne i sigurne vožnje kod Ubera su vrlo jasni, a je li vožnja bila udobna i sigurna ocijenit će svaki putnik individualno kroz Uber aplikaciju.

Za razliku od taksimetara Uber aplikacija nije fiskalizirana. Transakcija se obavlja isključivo između putnika i vozača, s jednog računa na drugi, mjesto za državu ovdje nije predviđeno. Govorimo o win-win značajci slobodnog tržišta. Iznos se ne naplaćuje s mobilnog broja već s kreditne kartice putnika koja je registrirana u Uber aplikaciji.

Na taj način izbjegavaju troškove goriva, održavanja, osiguranja putnika, mirovinskih i zdravstvenih davanja, nemaju PDV niti prirez lokalnoj samoupravi.
4. Korištenjem Ubera vozači ne mogu izbjeći troškove goriva, održavanja, osiguranja putnika, PDV-a, pa čak ni prireza lokalnoj samoupravi (barem jednog dijela te stavke). Naime vozila uberovih vozača također moraju trošiti gorivo, osim ako se odluče kupiti Teslu pa voziti na struju, održavati svoja vozila te ih osigurati prilikom registracije. Osiguranje putnika je u tom pogledu obavezno. U cijeni registracije postoje izvjesne stavke koje predstavljaju prihode lokalne samouprave. Na sve navedeno vlasnik Uberov vozač platit će određenu stopu PDV-a.

Mirovinskih i zdravstvenih davanja nema. A teško je u današnjim okolnostima radišnom čovjeku zamjeriti na tome. Zašto? Pa zato jer je porezni obveznik u Hrvatskoj dio manjine. U biračkom tijelu tek je 28% poreznih obveznika. S druge strane imamo 72% birača koji žive od transfera koje im je osigurala država po principu iz džepa poreznog obveznika u njihov džep, bilo izravno u novcu, bilo u obliku neke usluge brojnih javnih monopola. Tako naš porezni obveznik, kada zatreba, mora čekati da dobije ono što je preplatio nesebično dijeleći s drugima, a kada i dobije to što je zatrebao često zaključuje kako isto ne vrijedi cijene koju je morao platiti kroz porez i davanja. Tako je to kada mu na leđima parazitira većina članova društva.

Uberov vozač, kao i svaki drugi vrijedan i marljiv čovjek, volio bi imati mogućnost da sam odlučuje o tome koji oblik štednje za mirovinu mu je najprihvatljiviji, kao i liječnik odnosno zdravstveno osiguranje. Ono što je potrebno u tom pogledu jest liberalizirati tržište. Dozvolimo nastanak novih mirovinskih i zdravstvenih osiguranja i neka se natječu za osiguranike.

Kompanija plaća uredno porez u San Franciscu, tako da RH ne uplaćuju niti lipe PDV niti prireza.

5. Ako se ne varam Uber će registrirati tvrtku u Hrvatskoj kako bi mogao legitimno poslovati te će kao i svaka druga tvrtka plaćati porez na dobit, PDV i ostala davanja.

Samo tarifiranje usluga vožnje ovisi o nekoliko faktora: brzine kretanja vozila do 18 km/h, preko 18 km/h ili o trenutnoj potražnji, gdje cijene rastu peterostruko kao u Londonu za vrijeme štrajka vozača u javnom prijevozu.

6. Tako je. Ovisno o uvjetima na tržištu cijena se prilagođava. Cijenu određuje potražnja tako da je besmisleno ljutiti se na nepoznat broj putnika koji uz mene traže i spremni su platiti prijevoz prema uvjetima na tržištu. Cijena prijevoza će vam ipak biti poznata u svakom trenutku pa ukoliko vam je previsoka imate punu slobodu koristiti se alternativnim oblicima prijevoza, pa i pješačiti ako želite. Ono na što u slučaju Ubera nemate pravo jest dobiti uslugu po uvjetima koji nisu tržišni. ORaH izgleda smatra da bi vas netko trebao prevoziti od točke A do točke B po uvjetima koji mu idu na štetu, dakle da vas časti prijevozom. ORaH izgleda ne mari mnogo za zdravlje, mirovinu ili gladnu djecu Uberovog vozača.

Definitivno, narudžbom taxi usluge ne znate da li isti vozač nije u alkoholiziranom stanju, pod utjecajem droga ili mentalno bolesna osoba, jer kriterija nema osim da niste kažnjavani.

7. Ako je nešto definitivno onda je to ORaH-ovo bulažnjenje. Niti danas ne znate hoće li vozač taksija biti alkoholiziran, pod utjecajem droga, mentalno bolesna osoba ili pak kriminalac. Ono što znate jest da svaki Uber vozač zna da putnik u svojem džepu ima smartphone sa Uber aplikacijom u kojoj možete pritiskom kažiprsta alarmirati Uber 0-24 i prijaviti problematičnog vozača. Također, ako ste preživjeli put do željene adrese, imate mogućnost ocijeniti uslugu i na taj način eliminirati s tržišta svakoga tko je propustio priliku u potpunosti zadovoljiti vaša očekivanja. Uber takvim vozačima raskida ugovor i blokira aplikaciju. Također, isto čini i nepromišljenim putnicima. Briljantno. Kako ono danas putnik rješava iste probleme?

Registrirani taxi vozači ili taxi kompanije u RH uredno moraju zadovoljiti sve kriterije vozača, vozila i moraju ishoditi svu dokumentaciju da bi dobili licencu za obavljanje djelatnosti tako da tvrdnje pojedninih političkih stranaka o padu cijena radi konkurencije nisu na mjestu, jer je ovo nelojalna konkurencija što bi trebala potvrditi komisija za ravnopravnost tržišnog natjecanja.

8. Uber je nelojalna konkurencija sustavu koji je, budimo realni i iskreni, postavljen na kleptokratsko-kronističkim temeljima. Dakle imamo ceh koji je da bi se zaštitio od konkurencije isposlovao od lokalnih vlasti zaštićen položaj, ograničio broj licenci, postavio gomilu besmislenih i skupih pravila pred svakoga tko se drzne uhvatiti volan u ruke, i sada je na kušnji. Nije problem u konkurenciji koja želi doći kako bi služila potrošačima već u sustavu koji služi partikularnim interesima. Ako je sustav problematičan, a meni se čini da jest, onda ga treba mijenjati (dopustiti Uberu da dođe pa cijelu regulativu spustiti na tu minimalnu razinu), a ne se pozivati na legalizam dok branimo nešto tako nakaradno i nepravedno kao što je postojeći sustav.

O fiskalizaciji ne treba trošiti vrijeme a posebno ulaskom lojalne konkurencije u taxi prijevozu cijene su stabilizirane, tako da ORaH smatra da gradske vlasti grada Osijeka, te OBŽ trebaju na vrijeme reagirati i zaštititi dignitet, opstojnost te poslovnost svih auto taxi udruženja i poduzeća koja pružaju takve usluge jer time štite i sebe. Postojeće taxi službe podmiruju obveze PDV-a i prireza uredno prema državi i gradu, što bi se dolaskom UBERA i njihovim dampinškim cijenama, ugrozilo isto kao i sigurnost u cestovnom prometu.

9. Povećanjem broja licenci u igru su ušli novi igrači, cijene su pale, a usluga je postala dostupnija širem sloju građana. To isto sam napisao u odgovoru na treći. citat. Ako Uber dođe na hrvatsko tržište ponuda usluga će se proširiti, a cijene će dodatno pasti. Moguće je čak da Uber način pružanja usluge taksi prijevoza u potpunosti izbaci iz igre postojeći način pružanja usluge. Naglašavam još jednom, Uber izbacuje postojeći način i uvodi novi način pružanja usluge. On nije usmjeren na izbacivanje iz igre ljudi s imenom i prezimenom već na način pružanja usluge. Postojeći sustav ne valja jer služi samo kartelima i vlastodršcima, a šteti tržištu (putnicima). Svatko je dobrodošao u novi sustav.

Slijedom svega navedenog ORaH poziva sva taxi udruženja, poduzetnike i kompanije (Ecotaxi, Cammeo) da se udruže u svom stavu prema vlastima lokalne samouprave sa stavom da ne dozvolimo dolazak Ubera u RH a tako i u našu regiju.

10. S obzirom da je ORaH politička stranka puna ambicioznih političara željnih vlasti ovakvo priopćenje ne možemo shvatiti nikako drugačije nego kao otvorenu potporu postojećim kartelima, što znači i apel za glas na izborima. Ako vas postojeće stranke odbiju zaštititi glasajte za nas, mi ćemo odbiti tržište i zaštititi vaš kartelski položaj. To je poruka za postojeće taksiste. To što će putnici nastaviti plaćati višu cijenu no što bi je plaćali u tržišnim uvjetima, te što si dio populacije i dalje neće moći priuštiti taksi usluge, političarima i postojećim taksistima nije nikakav problem.

Uber je djelovanjem sindikata zabranjen u Bruxellesu, Berlinu, Münchenu i Madridu, a u Francuskoj je donesen zakon o zabrani rada.

11. Ovo je da znate kako je i izvan Hrvatske protivljenje ideji usluge dostupne većem broju ljudi stvar normalnosti. Tržište se guši, potiču se karteli. U službi toga su zakoni.

Ne dozvolimo dolazak kompanije čiji je moto i krilatica „Ideja je moja – sve ostalo je vaše“, jer će nam ostati samo socijalni slučajevi

12. Za kraj ORaH se koristi emocionalnim argumentom, u slučaju da sve prethodne nebuloze nisu doprle do onog dijela vašeg mozga koji će odlučivati o odabiru broja na glasačkom listiću. No taj emocionalni argument zapravo je refleksija i opis postojećeg sustava, kojeg ORaH želi zaštititi, u kojemu je ideja o očuvanju taksi kartela i ograničenom broju licenci njegova, a sve ostalo je vaše (recimo vaš novac kojeg ćete za taksi uslugu trebati izdvojiti više nego što biste trebali u slučaju podrške Uberu).

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Friedrich Hayek o važnosti privatnog vlasništva

Oznake

Hayek, privatno vlasništvo, Sloboda i prosperitet

Hayek je jednom upitan: “Ako biste mogli ostaviti kratku izjavu za buduće generacije koja bi sumirala sve što je smisleno i značajno za Friedrich von Hayek-a, koja bi to izjava bila?”

Hayek: “Moderna civilizacija, koja nam omogućuje da održavamo četiri milijarde ljudi na ovom svijetu, omogućena je institucijom privatnog vlasništva. I samo zahvaljujući ovoj instituciji smo postigli opsežan poredak koji daleko premašuje svačije znanje, a ako uništimo tu moralnu osnovu, koja se sastoji u poštivanju privatnog vlasništva, mislim da ćemo uništiti izvore koji prehranjuju današnje čovječanstvo i stvoriti katastrofu gladi iznad svega što je čovječanstvo ikada doživjelo.”

Prijevod i adaptacija: Sloboda i Prosperitet TV (toplo preporučam da se pretplatite na ovaj Youtube kanal)

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Birokrati protiv sniženja!

Oznake

inspekcija, obuća, odjeća, popust, potrošačka prava, prigovor potrošača, sezonsko sniženje, shopping centar, zakon o zaštiti potrošača

Zakon o zaštiti potrošača samo je kap u moru besmislenih hrvatskih zakona. On uglavnom određuje čime se poduzetnik od kojega kupujete željenu robu ili uslugu mora baviti povrh svoje osnovne djelatnosti. Zbog toga poduzetniku rastu troškovi poslovanja, smanjuje se konkurencija na tržištu – što ide na štetu potrošača jer je roba koju kupuju opterećena i troškovima usklade s regulativom, time i skuplja, odnosno ona je dostupna samo dijelu potencijalnih kupaca, i to onih veće platežne moći, odnosno time se smanjuje obujam i djelovanje tržišta.

Nema sumnje da si mnogi nezadovoljni potrošači mogu pomoći pozivanjem na ovaj zakon te uz pomoć državnih inspekcija i pravnih institucija riješiti problem s poduzetnikom. Međutim smatram da je u tom pogledu zakon nepotreban jer kada ga ne bi bilo razmirice bi se rješavale zahvaljujući djelovanju mehanizama tržišta, a pozitivno rješavanje bilo kakvog problema u izravnom je interesu poduzetnika. To je stvar reputacije koja je na tržištu važan faktor. Poduzetnik na slobodnom tržištu će nastojati svaki prigovor riješiti u korist kupca kako ovaj ne bi proširio glasine i time mu praktički presudio u tržišnoj utakmici koju vodi sa drugim poduzetnicima, a s ciljem zadovoljavanja potreba i očekivanja kupaca.

Ako ste kada kupovali preko Amazona, Ebaya, Banggooda ili drugih velikih web shopova vjerujem da znate o čemu govorim. Ja kupujem dosta robe na taj način. Ponekad mi stigne oštećena ili nekompletna roba što momentalno prijavim trgovcu i u 100% slučajeva stvar biva riješena u moju korist, a sve kako bi trgovac zadržao svoj rating (dobar glas). Zadnje sam kupio jednu biciklističku bandanu (maramu) koja je došla s vrlo malim oštećenjem, to sam fotografirao, mailao fotke uz opis, i u roku 2 dana novac mi je vraćen, a na prijedlog trgovca bandanu sam zadržao i time izbjegao relativno visoke troškove povratka. Bandanu sam pokrpao i evo je tu kraj mene, služi svrsi, a novac je u džepu. Ako vam iz ovoga nije jasno kako se to “po principu tržišta” rješavaju razmirice onda pogledajte kako funkcionira web trgovina i konkretno ove web stranice koje sam naveo.

Zakon o zaštiti potrošača osim što određuje čime se poduzetnik mora baviti povrh svoje osnovne djelatnosti ulazi duboko i u samu djelatnost. Time također otežava poslovanje poduzetnika jer mu diktira na koji način treba raspolagati vlastitom imovinom te ga u protivnom kažnjava.

Zadržat ću se samo na jednom, aktualnom primjeru – regulaciji sezonskih sniženja. Zakonom je određeno da ovo ljetno sezonsko sniženje SMIJE započeti između 10. i 25. kolovoza i trajati najdulje 60 dana. Pritom, kada trgovac istakne u svojem lokalu određene postotke sniženja tada po najvećem kojeg je istaknuo mora ponuditi najmanje 20% od ukupne količine snižene robe. Robu koju ne proda u dozvoljenih 60 dana smije nastaviti prodavati po sniženoj cijeni ali se više ne smije koristiti reklamnom parolom “sezonsko sniženje”. Nonsens za nonsensom. Zakon predviđa više od 60 elemenata po kojima se poduzetnika može kazniti i to se uglavnom svodi za zadovoljavanje birokratskih naredbi (isticanje cijena na birokratski propisan način, datuma trajanja akcije, sniženja, obavijesti o načinu prigovora i kojekakve druge odredbe i metode rješavanja sporova). Zadovoljenje svake od tih naredbi poduzetnika košta konkretan novac.

Međutim unatoč tome što je Zakon odredio kada smiju započeti sezonska sniženja svuda oko nas vidimo da su sniženja već odavno započela. Iz osobnog iskustva mogu reći da su mnogi butici već dobro ispražnjeni i često je teško pronaći zadovoljavajući komad odjeće ili obuće. Razgrabljeno je. Međutim birokrati nisu zadovoljni time što vide. Naime, Zakon besmislen kakav jest određuje tek razdoblja u kojima je trgovcu dozvoljeno koristiti parolu “sezonsko sniženje” za prodaju robe s popustom. Tako do 10. kolovoza nigdje nisam vidio parolu “sezonsko sniženje” ali sam zato vidio gomilu “sniženja”, “popusta”, “sale-a”, “discounta” i sličnih parola vabilica. I dobro. Birokrati su pokušali podmetnuti kajlu pod noge trgovcima i kupcima, ovi su je preskočili i nastavili onako kako im najbolje odgovara.

Zamislite samo koliko su osjećaji birokrata bili povrijeđeni u trenutku kada su shvatili da zakonske odredbe koje su smislili kako bi izregulirali “sezonska sniženja” u potpunosti besmislene. I umjesto da te odredbe lijepo ukinu, izbace ih iz zakona (ako već ne i sam zakon), jer očito ne služe ničemu osim da maltretiraju trgovce i kupce, oni su odlučili problem riješiti u maniri razmaženih derišta te – donijeti novi pravilnik, povrh zakona, u kojemu će definirati sve moguće termine (fraze) koje će trgovci SMJETI koristiti u oglašavanju sezonskih sniženja (ovo sam čuo iz usta dvije birokratkinje koje su gostovale jutros u emisiji Dobro jutro Hrvatska). Ne znam kako se to vama čini, ali ako mene pitate to što pokušavaju je stvarno bolesno.

Tako će prema novom pravilniku, pretpostavljam, ako trgovac 1. srpnja u izlog izvijesi plakat “popust” ili “sale” birokrati imati pravnu osnovu po kojoj će neodgovornog trgovca, iliti prema shvaćanju prosječne hrvatske ovce – kriminalca koji ne poštuje birokratska pravila, pa možemo reći čak i traži rupe u zakonu (Ha, jel vam poznata ova floskula?), moći dobro odrapiti po džepu i tako si osigurati “zasluženu” birokratsku plaću. Da, novac od kazni, kao i novac od poreza, ide u državni proračun iz kojega potom ovi jedu!

Govorio sam o utjecaju ovakvih mjera na računicu poslovanja trgovaca, kao i na cijenu i dostupnost robe na tržištu što osjećaju kupci, pa ne znam ima li smisla ponavljati kako će se zbog novih zakonskih odredbi te stvari dodatno pogoršati. Možda i treba. Ako znamo da u ovoj priči imamo 3 zainteresirane strane; birokrate, poduzetnike i potrošače, te ako smo spremni razumijeti da se birokratskim propisima otežava poslovanje i poskupljuje predmet trgovanja, onda je jasno da birokratski propisi, a osobito novi birokratski propisi kojima se širi opseg postojećih propisa, štete poduzetnicima i potrošačima, a koriste birokratima. Birokrati će barem kratkoročno imati korist od toga što rade, jer će imati posla i primati plaću, i tako sve dok bude poreznih obveznika nad kojima će moći primjenjivati propise, oporezivati, nametati te kažnjavati očajne ili neposlušne.

Poduzetnici koji posluju s graničnom računicom zbog poskupljenja zadovoljavanja birokratskih propisa, i zabrane raspolaganja vlastitom imovinom na način koji im najbolje odgovara, nestat će s tržišta, a oni koji ostanu poslovat će teže, uz nužno više cijene robe koja će biti dostupna samo kupcima izvjesno veće platežne moći. Može birokratska bagra snatriti i bulazniti o tome kako oni samo pomažu da se stvar definira i uredi međutim ostavimo se njihovih budalaština u tom kontekstu te ih promatrajmo na ispravan način – kroz postignute efekte. I to je zapravo sažetak.

Da u priču unesem malo pozitive, jer svi se u zadnje vrijeme nešto žale kako su mediji negativni, evo jedna sugestija – počnite kupovati preko interneta! Ušparat ćete dosta novca na razlici u cijeni robe koju ćete kupiti preko neta i robe koju kupujete po shopping centrima. Uz to, na taj način možete pomoći da se zvijer izgladni i obuzda, i tako ranije u budućnosti započnu promjene u smjeru povećanja tržišnih sloboda u Hrvatskoj.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Uzrok i posljedica

Oznake

Država, državna potrošnja, javni dug, redistribucija

Zanimljive vijesti sinoć na Monitor.hr, jedna za drugom.

Hrvatska je najveći dužnik u regiji, što je naravno posljedica mahnitog generiranja javnog duga u režiji vladajućih političara (podržanih od mnogobrojih interesnih skupina i socijalnih narkomana) te upropaštavanja tih resursa uslijed misalokacije (političari naime ne znaju bolje od samoregulirajućeg tržišta u što treba investirati resurse, iako su vrlo uspješni u uvjeravanju građana da je to upravo suprotno). Petnaestak minuta nakon te vijesti stiže još jedna u kojoj vidimo na što se ti resursi troše odnosno zašto Hrvatska prednjači u razini duga pred državama u okruženju (a gledano šire još i više).

U sumi svega što država potroši stavka nabavke novih vozila je beznačajna (uvjetno rečeno), a u tom svjetlu, kao beznačajnu, na državnu potrošnju gledaju i građani, jer im je fokus na pojedinačnim stavkama (tamo gdje svakoga od njih osobno najviše kvači). Tako im se često čini da država ne troši dovoljno na stavku X ili Y. Treba ipak gledati širu sliku, a to znači osim sume državne potrošnje gledati i dijapazon politički uvjetovane redistribucije. Oba parametra su odavno prevršila svaku mjeru.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Traži račune, da uhljeb ima kune!

Oznake

fiskalizacija, Lalovac, nagradna igra, porezna uprava, traži račune, uhljeb

Započela je nova nagradna igra Porezne Uprave s ciljem da se građane motivira da od osoba od kojih kupuju dobra i usluge traže račun. Račun je dokaz da je u toj transakciji sudjelovala i država, kao sporedni (ali bitan) akter kojem je dano pravo da od svake razmjene solidan dio zadrži za sebe (do 25%). Zašto Vlada želi da uredno plaćate porez? Vlada će vam reći da je to zbog boljeg zdravstva, školstva, socijale, no u rashodima državnog proračuna, dakle tamo gdje se obećanja pretvaraju u stvarnost, vidimo nešto drugo.

Od svega što građanima oporezuje država potroši 33% na plaće državnih zaposlenika, 18% na otplatu kredita i obveznica (novac je otišao u vjetar, a dug je ostao poreznim obveznicima da ga plate), 14% na članarinu EU i druge pomoći unutar države, 13% na službena putovanja političara i drugih državnih zaposlenika, 9% na subvencije (rodijačkim javnim i privatnim kompanijama i gubitašima kojima bi tržište, da nije upliva države, već odavno presudilo), 9% na donacije i kapitalne pomoći (recimo potporu antikapitalističkim medijima koji podupiru kult etatizma) te 4% za nabavu službenih automobila državnim zaposlenicima i sličnu svrhu.

Na što je ono Vlada rekla da troši novac od vašeg poreza? Aha, dobro.

Dakle traži račune, da uhljeb ima kune!

Vlada se u promidžbi ove nagradne igre koristi argumentom borbe protiv sive ekonomije, utaje poreza i nelojalne konkurencije. Kada rezultati budu objavljeni pretpostavljam da će se javno pohvaliti velikim odazivom građana i taj odaziv protumačiti kao opće mišljenje građana o tim pitanjima. Dakle broj sudionika nagradne igre iskoristiti će kao mjerilo broja građana koji podržavaju borbu protiv sive ekonomije, utaje poreza i nelojalne konkurencije.

Nema sumnje da većina sudionika ove nagradne igre o tim pitanjima ima izrazito negativno mišljenje, ta ipak živimo u državi s dominantnim brojem onih koji žele živjeti na tuđi račun, no glavni motiv za sudjelovanje u ovome je, dakako, novac! Nagrade koje država daje su novčane, uz iznimku jednog nagradnog ljetovanja u vrijednosti 15.000 kuna.

Sudjelujući u ovoj nagradnoj igri tako dobijate priliku da se i sami na osobit način uhljebite! Dobitkom novčane nagrade iz državnog proračuna vi postajete net-tax-consumer (proračunski konzument).

Evo jedne zanimljive usporedbe – radnik sa neto plaćom 8723 kune (Zagreb, bez djeteta) svaki mjesec plati državi 2.083 kune poreza i prireza. Na godišnjoj razini to je 25.000 kuna. To je otprilike 13% njegove bruto 2 plaće, ili u usporedbi sa neto plaćom – čak 24%. Dobitkom najveće novčane nagrade, koja iznosi 25.000 kuna, ovaj radnik, sa neto plaćom 8723 kune, zapravo dobiva puni povrat poreza i prireza kojeg je platio državi. Istovremeno on zadržava pravo da i dalje koristi sve blagodati javnog zdravstvenog sustava, školstva, cesta i drugoga što osigurava i daje pravo na korištenje država. Svoj dio računa za realizaciju tih javnih usluga on je efektivno prebacio na preostale porezne obveznike, odnosno na one porezne obveznike koji iz proračuna povlače razmjerno manje od njega ili pak ništa. A što je s radnicima čija je plaća manja od 8723 kune neto? Dobitkom najveće novčane nagrade oni ne samo da su dobili puni povrat plaćenog poreza i prireza već su čak i u plusu. Osim što mogu nastaviti uživati u “javnim blagodatima” oni će dobiti i izvjestan novčani iznos povrh iznosa kojeg su kao porezni obveznici uplatili u državni proračun. Ući će u surplus iliti suficit prema proračunu odnosno zahvaljujući državi ostvariti izravnu novčanu korist na račun drugih poreznih obveznika koji konzumiraju manje ili ništa proračunskog novca.

To su efekti koje proizvodi ova nagradna igra. I oni su u potpunosti u skladu sa mentalitetom ljudi koji čine ovo društvo, i koji su navikli svoje osobne želje, ideale i fiks ideje ostvarivati na tuđi račun, uz pomoć vlasti, njenih zakonskih i represivnih instrumenata koji takvu praksu omogućuju te upravo zato dobivaju legitimitet i potporu većine građana.

Svako dobro,
vaš Kapitalac