Oznake

, , , , ,

Na današnjoj 246. sjednici Vlada je donijela Uredbu o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava.

Tko je ugroženi kupac teško je odgovoriti u jednoj rečenici jer se definicija isprepliće sa Zakonom o socijalnoj skrbi, nadležnošću i postupcima centara socijalnih skrbi, te drugim zakonskim i podzakonskim aktima pa i direktivama EU parlamenta i vijeća.

Stoga je dovoljno reći da je ugroženi kupac osoba koja je prema kriterijima Vlade siromašna (ali ipak ima nekretninu u vlasništvu, pa čak i automobil ako je invalid), i to do te mjere da je ova odlučila uvesti novi namet na kilovat struje koju kupuju svi ostali iz kategorije kućanstva kako bi ovima pomogla. Visinu tog nameta Vlada je postavila na 0,03 kn/kWh i nazvala ga “solidarna naknada”. Na solidarnu naknadu dodatno se plaća i PDV.

Mehanika stvari:
1. Kupac kupuje struju opterećenu “solidarnom naknadom”,
2. Opskrbljivač je uplaćuje u državni proračun, a potom
3. Ministarstvo socijale je isplaćuje ugroženim kupcima nakon upravnog postupka u kojem se određuje vrsta i opseg prava koja mu pripadaju s obzirom na utvrđen status kao i način sudjelovanja u podmirenju troškova energije.

Zadnja točka je dakako problematična jer ona je ta koja zapravo prima “solidarnu naknadu”, odnosno keš kojeg opskrbljivači u to ime prikupe od potrošača i uplate u državni proračun, te potom određuje koliko će i kome proslijediti. U toj točki stoluje vlast, moralni hazarderi te se u njoj zbog ovakvog načina rješavanja problema u društvu stvaraju koruptivne točke, potiče birokracija i s njom povezane negativne pojave poput mita i korupcije.

Već pogledom na iznos “solidarne naknade” od 0,03 kn po kilovat satu potrošene električne energije upalio mi se alarm. Ovo smrdi na klasičnu pljačku novca poreznih obveznika u ime solidarnosti, a dobrim dijelom za račun vlasti. No koliki je taj dio treba pokušati izračunati, barem približno.

Zahvaljujući jednom izvrsnom portalu (Energypress.net) koji piše o energetici saznajem da su u 2014. godini hrvatski potrošači potrošili 16,9 milijardi kWh električne energije. Od toga 40,4% bila je potrošnja kućanstava koja će od sada biti dodatno opterećena i plaćanjem ovog nameta.

Računica je jednostavna. Kada bi i dalje trošili isto kupci iz kategorije kućanstva potrošili bi 6,83 milijarde kWh električne energije godišnje. Na svaki potrošeni kilovatsat platit će namet od 0,03 kn + PDV (0,0375 kn). Ukupno, to je 256.125.000 kuna koje će se sliti iz džepova potrošača u državni proračun.

Prema riječima ministrice Opačić u Hrvatskoj ima oko 125.000 ljudi koji bi bili obuhvaćeni ovom mjerom. Socijalna naknada, ministrica kaže “vaučer za plaćanje cijene energenata”, neće biti dana svakome od tih ljudi ponaosob već svakom kućanstvu. Ministrica predviđa da će za realizaciju ove mjere biti potrebno 170 milijuna kuna (86 milijuna kuna manje od iznosa kojeg će prikupiti ukoliko potrošnja hrvatskih kućanstava ostane na istoj razini), te da će iznos naknade biti oko 200 kuna mjesečno. Iz ova dva podatka možemo pretpostaviti da spomenutih 125.000 ugroženih građana živi u 70833 kućanstava.

Dijeljenjem 256.125.000 kuna sa pretpostavljenim brojem kućanstava (70833) dobivamo prosječnu vrijednost vaučera po kućanstvu od 3616 kuna godišnje, odnosno 301 kuna mjesečno.

I eto nesrazmjera. Opačić kaže 170 milijuna, a iz potrošnje struje vidimo da će to prije biti 256 milijuna. Opačić kaže da će biti vaučer od 200 kuna mjesečno, a izračun kaže da će biti 301 kuna. Ta ukupna potrošnja struje ipak ne može toliko pasti.

Pa jel sad dobar trenutak da konstatiram kako će razliku od 170 do 256 milijuna, iliti 86 milijuna kuna, pojesti država? A što mislite, jel s obzirom na to postoji neka mala, možda najmanja mogućnost da država ćupne još koju kunu i od onih 200 obećanih kuna po kućanstvu i ostavi je sebi? Mislim, pa neće biti neke statistike o iznosima pojedinačno isplaćenih vaučera, niti javno objavljenog konačnog broja korisnika iz čega bi netko s kalkulatorom pri ruci mogao izračunati što se zapravo dešava. Jel shvaćate sada što je moralni hazard, moć političara i države u usporedbi sa pravom svakog onog potrošača da zadrži te pišljive 3 lipe po kilovatu za sebe (kad već jesu njegove)?

Povrh svega razmišljam o tom broju 0,03 kn/kWh. Kako su došli do toga? I gledam taj višak što će ga država popapati, i mislim si – pa što ga nisu mogli odmah ostaviti u džepovima potrošača umjesto da ga zadrže za sebe? Trebalo je samo bolje izračunati, da ne ulazim sad u prostu činjenicu da je to što rade samo po sebi obična, nepatvorena pljačka jednih za račun drugih. Rekoh, idem vidjeti koliko bi prikupili kada bi naknada bila samo 1 lipu niža, dakle 0,02 kn/kWh + PDV.

I dobijem Opačićkinih 170 milijuna kuna. Slučajno?

Za kraj informacija. Solidarna naknada počet će se naplaćivati od 1. listopada, tako da na sljedećem obračunu struje mnogi mogu očekivati razliku za uplatiti, jer će do obračuna tu stvar realno kreditirati opskrbljivači koji će se potom naplatiti od vas. Logično je očekivati i izvjesno poskupljenje osnovne cijene električne energije, barem u toj mjeri kojom se pokriva trošak prikupljanja i obrade solidarne naknade što je država elegantno prebacila na opskrbljivače i tako od njih napravila neku vrstu ekspoziture Porezne uprave. Gomilu takvih zadataka država inače postavlja pred poduzetnike i tako im poskupljuje poslovanje, što njihovim kupcima posljedično povećava cijenu, te općenito utječe na smanjenje konkurentnosti gospodarstva (uh, a tako patimo za time što izvozimo manje nego što uvozimo, i baš nas briga što upravo na tu stvar utječe jeftinije poslovanje u zemljama koje bismo u trgovinskoj bilanci željeli nadmašiti).

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Oglasi