Savez samostalnih sindikata Hrvatske pokrenuo je inicijativu s ciljem da se minimalna plaća ubuduće određuje u odnosu na prosječnu isplaćenu plaću. Konkretno, sindikati traže zakonsku odredbu prema kojoj će minimalac iznositi 50% prosječne mjesečne bruto plaće (podatak DZS). To bi značilo da se postojeća minimalna plaća podigne sa bruto 3029,55 HRK na cca 3180 HRK (točan iznos neto plaće varira, ovisno o prirezu i osobnim olakšicama svakog zaposlenog građanina pojedinačno).
O problematici minimalca libertarijanski su blogeri pisali već mnogo puta (npr. ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje …), ali vrijedi spomenuti ono najvažnije. Minimalac uzrokuje pojavu koja se naziva “neuposlivost“. Tvrtke koje u danom trenutku isplaćuju minimalne plaće (razlozi mogu varirati od visokog stupnja konkurencije do niske vrijednosti gotovog proizvoda i drugoga) zbog rasta minimalca bivaju eliminirane s tržišta. Njima se otežava poslovanje, a mnoge i prestaju postojati. Tako se uništava gospodarstvo. Radnici koji su zaposleni u tim tvrtkama ostaju bez posla i postaju teret socijalnog sustava (poreznih obveznika). Tako se uništavaju radna mjesta. Osim što postaju teret poreznih obveznika oni bivaju prisiljeni potražiti izvore prihoda u domeni sive ekonomije koja im omogućuje niže nadnice ali osigurava egzistenciju. Nažalost, zbog postavljanja višeg (i višeg) praga minimalne plaće nezaposlenim ljudima smanjuje se mogućnost pronalaženja posla u legalnoj zoni.
Nije čudno kako mnogi poduzetnici ali i radnici podržavaju institut minimalne plaće. U oba slučaja podrška se može najbolje objasniti kao prilika za obračun s konkurencijom. (Jače) tvrtke se tako mogu obračunati s konkurencijom slabijih tvrtki, koje bi eventualnim rastom mogle ugroziti njihovu tržišnu poziciju, dok isto vrijedi i u slučaju zaposlenih s višim primanjima koji na ovaj način smanjuju mogućnost da im radno mjesto ugrozi slabije plaćen kolega vertikalnim napredovanjem unutar tvrtke.
Minimalna plaća ima izravno negativne učinke na gospodarstvo i standard građana, dok je zbog partikularnih interesa nažalost rašireno suprotno uvjerenje.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Radi ti ispod minimalca.
Dostojanstvenije je raditi za 1500 kuna nego primati 1500 kuna od države koja je taj novac nekome silom izvukla iz džepa.
Zasto radnici/djelatnici uopste primaju placu? Najbolje bi bilo da rade dobrovoljno, a da im drzava daje novac za zadovoljavanje osnovnih potreba. Tako bi gospodarstvo cvjetalo, a vlasnici firmi si mogli priustiti novi luksuzni auto svake godine.
Zanimljivo zapažanje. Ali malo izokrenuto. Naime politiku rada za 1600 kuna osmislio je ministar Mrsić i time omogućio mnogim kvazipoduzetnicima (to su oni koji od države, politike i političara imaju korist) da se dočepaju radne snage koju neće morati platiti niti lipe, jer im se plaća isplaćuje od novca poreznih obveznika. Tako poduzetni prijatelji naših političara umjesto da plaćaju radnike vlastitim novcem vjerojatno imaju viška novca za luksuzni auto svake godine.
Kapitalizam posebno ovaj trenutni fundamentalistički.
Preživljava isključivo proždirući resurse koji su ograničeni.
Jedini način da naša vrsta preživi je ukidanje kapitalizma.
Sve ostale rasprave su nebitne i bespredmetne.
Sasvim je jasno da u državi koja radniku na plaći uzima više od 50% nema mnogo kapitalizma. Ipak očito je da mnogi danas profitiraju, a gotovo uvijek oni su usko povezani s politikom. Takav modus operandi karakterističan je za socijalistički i fašistički (iliti zadjedničkim nazivnikom rečeno – kolektivistički) opredijeljena društva.
Država odnosno kako ga Vi zovete kolektiv je jedini jamac pravedne raspodjele resursa. Ako ne postoji država kao regulator nastaje monopol velikih koji guše manje i povećava se jaz između bogatih i siromašnih.
Nevidljiva ruka tržišta je mit.
Interesantno je gledati američke republikanske kanale i suze koje se liju zbog socijalnih davanja iz državnog proračuna a nitko da spomene koliko je izdvojeno za pomoć bankama.
Tu se nitko ne žali na kolektivistički opredjeljenjo društvo.
A da ne spominjem minimalne plaće ljudi u restoranima brže hrane koji usprkos radnom danu koji traje više od 12 sati spadaju u socijalu i primaju bodove za hranu.
Dok te iste kompanije ostvaruju ogromne dobiti.
Da zaključim ovaj gore članak može napisati netko tko ne vidi dalje od nosa ili je plaćen da piše ovako plitke članke 🙂
Tonči, država dakako može biti i jest jamac raspodjele resursa. No jedina pravedna raspodjela resursa je tržišna raspodjela. Tržišna raspodjela podrazumijeva dobrovoljnu razmjenu resursa između pojedinaca. Državna raspodjela resursa podrazumijeva nasilnu raspodjelu istih. Nasilje nad jednima za korist drugih nije moralno.
Nevidljiva ruka je neprijeporna činjenica, a ne mit. Ona govori o spontanoj suradnji između ljudi koja će uroditi plodom ukoliko im je suradnja za uzajamnu korist dozvoljena.
“Pomoć bankama” kao i svaka druga pomoć države prema nekome je predmet netržišne, nasilne resistribucije koju si u prvoj rečenici nazvao pravednom. Nadam se da ti je sada malo jasnije, iako sumnjam u to, zašto je državna preraspodjela upravo jamac nepravedne i nemoralne raspodjele resursa. Jedini jamac pravedne raspodjele je tržišna redistribucija.
Slabo plaćeni poslovi će uvijek postojati. Cijena rada je određena potražnjom za tom vrstom rada te su u pravilu plaće niske u onim djelatnostima u kojima baš svatko može raditi. Konkurencija radne snage je velika, i zato su plaće niske. U kompleksnim djelatnostima gdje konkurira manje ljudi, a to su uska specijalistička zanimanja, plaće su visoke jer je ponuda rada manja. Ovo spada u osnove ekonomije. Te iste kompanije mogu ostvarivati ogromnu dobit jer zadovoljavaju potrebe velikog broja ljudi (npr. Wallmart koji zapošljava 2.2 milijuna radnika, a hrani stotine milijuna ljudi).
Da zaključim ovaj komentar, na tvoju žalost došao si na krivo mjesto prosipati prljavu socijalističku propagandu. Preporučam ti da odabereš neki masovni forum gdje se 0-24 okupljaju raznovrsni znalci kako bi vodili beskonačne debate i uvjeravali jedni druge u vlastitu uzvišenost. A sada ćemo vidjeti ima li u tebi barem zrno pameti pa ćeš otići odavde kako si i došao, ili ćeš na ovaj komentar pokušati odgovoriti. Preporučam ti da učiniš ono prvo.
Dragi moj Kapitalac.
Iz ovoga zadnje rečenice iz ove zadnje rečenice “prljava socijalistička propaganda” je vidljivo da ti etiketiranje ide bolje od rasprave.
Udovoljit ću tvojoj želji i vratiti se na svoje socijalističke forume.
Ali još sam jedna stvar.
Trenutna distribucija je postavljena tako da resursi idu od većine prema elitnoj manjini.
Kome misliš da pripada?
Elitnoj manjini?
Čisto sumnjam 🙂
Vidim da te treba podsjetiti kako si sa etiketiranjem prvi započeo. I smeta ti kada ti netko vrati istom mjerom. Razumijem te. Ponekad čovjek nije svjestan vlastitih postupaka. No ponekad, kada ti čovjek vrati istom mjerom, dobivaš uvid u vlastito ponašanje prema drugima i priliku da ga ispraviš.
A sada idi u miru.
Jedina “pravedna raspodjela” je ona koja proizlazi iz dobrovoljnih transakcija ljudi.
Netočno, suprotno. Čak i tvoj kolega socijalist iz donjeg komentara te demantira. Monopoli nastaju državnim intervencijama (između ostalog, i dizanjem minimalca).
Netočno, mnogi pro-tržišno orijentirani pojedinci se žale na kolektivistički orijentirano društvo, ali opet, irelevantno.
Zašto ne daju otkaz i nađu bolje plaćen posao? Zašto ih ti ne zaposliš za veću satnicu?
Komentar poput tvoga može napisati netko tko je potpuni ekonomski analfabet.
Tonci, ono sto ti nazivas “drzava” je grupa politicara i birokrata sa standardnim ljudskim slabostima. Vjerovanje da je “drzava” nekakav dobri autoritet koji brine za pravdu u drustvu je zabluda i neka vrsta religije.
Poštovani,
Postoje li neki (ozbiljni) podaci i/ili članak gdje je je smanjenje ili ukinuće minimalca dovedeno u korelaciju s procvatom dijela tržišta? Ne zanima me toliko teoretski konstrukt, nego više kao ovo smo napravili, ovo smo mjerili i ovakve rezultate smo dobili.
Temu je u više navrata obradio i bloger “Tko je John Galt” navodeći mnoge reference na ozbiljne podatke. Preporučam između ostaloga:
https://tkojejohngalt.wordpress.com/2014/09/19/zakon-o-minimalcu-povecava-nezaposlenost/
… još jedan tekst sa kvalitetnim referencama
https://tkojejohngalt.wordpress.com/2015/05/30/ekonomski-populizam-oko-nas/comment-page-1/
Vaš tekst je čista propaganda u korist poslodavaca i ionako prebogatih kapitalista.
Neke će firme možda propasti ali će njihov dio tržišta osvojiti druge firme i osigurati posao svojim zaposlenicima.
Podizanjem minimalca će sigurno pojedini ljudi ostati bez posla. Recimo da će 1000 ljudi ostati bez posla. Ali će isto tako 100000 ljudi i dalje imati posao i dobiti nešto više kuna. Jupiiii.
Jedan Kapitalac bi trebao navijati za tržišnu utakmicu i propadanje nesposobnih firmi, osim naravno kada navija za svoj džep i šuškavce kojima ga puni…
Minimalac će najmanje naštetiti velikim korporacijama koje donekle mogu amortizirati udarce štetnih političkih odluka poput ove, ali će naštetiti mnogim malim tvrtkama i obrtima, izbaciti ih s tržišta zbog nemogućnosti pozitivne računice poslovanja. Nametanje minimalne plaće je bacanje klada pod noge uglavnom malim poduzetnicima i obrtnicima. Dakle tržišna utakmica se zbog minimalca narušava, što ide na ruku većim tvrtkama jer se tako rješavaju potencijalne konkurencije (to sam spomenuo u tekstu).
Tako je, zato se i protivi državnom miješanju u tržište.
Povećanje minimalca upravo šteti onim najslabije kvalificiranim radnicima, najmlađima bez dovoljno iskustva i obrazovanja, a pogoduje zapravo velikim korporacijama i smanjuje im konkurenciju.
Tiho, poslodavci nisu kasta. nisu ekskluzivan klub. Poduzetnistvo je struka. Svatko moze postati poslodavac makar samo samome sebi. Pa je strah od poslodavaca iracionalan a argument “pogodovanje kapitalistima” besmislen. Poticanjem poduzetnistva se ne pogoduje specificnoj grupi ljudi vec se pogoduje struci, motivira se ljude da migriraju od radnika-proletera u poduzetnike, obrtnike,.. U pravom kapitalizmu, onom kojem zavidimo, preko 80 posto ekonomije cine mala obiteljska poduzeca. Takodjer, borbom protiv “kapitalizma” se ne boris opet protiv “klase” vec protiv prava na samozaposljavanje. Radniku nije ultimativni cilj imati “radnicka prava” vec napredovati iz statusa proletera u vlasnika radnog mjesta. Omogucavanjem samozaposljavanja se prisiljava velike kapitaliste da radnuku ponude placu vecu od onoga sto bi mogao zaradjivati samostalno. To je jedina politicka strategija koja u praksi postize pozitivne rezultate na socijalne razlike.
Amen.
Ovakva logika ne prolazi ni u USA. Ako ne možeš isplatiti minimalnu plaću, onda se nemaš šta hvatati poduzetništva i treba da propadneš.
Tom sa meme-a neće odgovarati posao od 2500 kn jer mu onda neće ostati puno vremena za kopanje po kontejneru.
Minimalna plaća ljudima izbija posao iz ruke, pretvara ih u socijalu i uništava ekonomiju. Konkurentske ekonomije jedva čekaju da neka država uvede minimalnu plaću kako bi postala produktivnija i jača. Recimo Kina je dobar primjer. Dok nama nije dozvoljeno zaposliti čovjeka za 2000 kuna, jer to prema lijevim i desnim socijalistima nije pravedno, tako nemamo razvijen cijeli niz niskoprofitabilnih djelatnosti koje Kinezi uzimaju pod svoje i drmaju globalnim tržištem.
Nije bitno što gdje prolazi, nego što je istina, što je točno, a što netočno.
Točno je da zakoni o minimalcu povećavaju nezaposlenost (ceteris paribus), a netočno je da pomažu siromašnima.
Alen, nemogucnost za isplatiti minimalnu placu nije propust poslodavca vec radnika. Ili politike. Ako radnik nije u stanju prodati svoj rad za vise od minimalne place znaci da je ili lijen ili nesto ne valja sa politikom. U slobodnom trzistu radne snage je poslodavac prisiljen ponuditi vise a ne manje. Takav je karakter slobodnog trzista:
Does Capitalism Exploit Workers? – Learn Liberty
“nemogucnost za isplatiti minimalnu placu nije propust poslodavca vec radnika.”
Ajmo ovako, radnik pristaje raditi posao za dogovorenu svotu novca i obavi sve zadatke koje mu je poslodavac dao, savjesno i odgovorno. Ako poslodavac ne može isplatiti dogovorenu plaću, tad krivnju snosi isključivo poslodavac. Čak i ako mu je netko dužan za obavljeni rad, jer eto to je rizik koji poslodavac (a ne radnik) preuzima na sebe odlukom da bude poduzetnik.
stalno se govori o nametanju minimalne plaće kao uzroku zatvaranja mnogih firmi a svi znamo da je to obična floskula;naime zašto nitko ne savjetuje poslodavca da si smanji osobnu plaću koja zna biti enormno visoka ili da netko prekontrolira kako se troši profit-na luksuz uglavnom i na bahat i rasipnički život…uostalom očito je da idete na ruku poslodavcima…pih
Ako ostvaruješ prihode od 100 novaca, 20 platiš državi za porez, 40 radnicima za plaće i 40 za operativne troškove onda je sasvim jasno da podizanjem minimalca sa 40 na 45 imaš za 5% veće troškove od prihoda. Ovo već spada u elementarnu matematiku. No država hrvatske građane uči drugačije, da je u redu trošiti više nego što se zaradi. To uostalom vidimo u javnom dugu koji je u 20 godina narastao od nule do 290 milijardi kuna te je svakog građanina država zadužila za 67 tisuća kuna.
No ja u potpunosti shvaćam da je mnogima (pa i većini) lakše probaviti priču o pohlepnim poduzetnicima nego pogledati istini u oči.
Mannchao, pa poslodavci to i rade! Smanjuju sebi profit da bi privukli radnike vecom placom. Ali naravno, postoje granice, nece si smanjiti toliko da zaradjuje prosjecno, pa nije blesav, prosjecno moze zaraditi i kao radnik. Zbog silnih radnickih “prava” trenutno malo ljudi zele postati poduzetnici, svi bi radje bili radnici. Zbog toga nedostaje radnih mjesta.
Vidim da se je na ovu temu javilo jako puno socijalista ili onih koji se brinu radi “exploatacije” radnika od pokvarenih privatnika/kapistalista.
Pa svima njima mogu poručiti da je najbolji način da se plaća instantno poveća da se isplaćuje BRUTO plaća na ruke radnika. Tada bi država pokazala stvarnu brigu za radnika koji većinu novca za plaću i ne vidi niti zna da je poslodavac taj novac platio.
A ne da država na tuđi račun glumi dobrotvora i to NAKON što je otela i spiskala u vjetar i debele guzice političara 70-80% od novaca kojim je ta plaća isplaćena (doprinosi, porezi i PDV sa obadvije strane, prihodovne i potrošne)…..
I da su mega-korporacije postale ovo što jesu danas primarno zahvaljujući tome što su mogle izbjegavati visoke poreze i sve moguće zamke koje mali poduzetnik nije u mogućnosti zaobići u takozvanom socijalnom “kapitalizmu”.
I zahvaljujući tome što se velika količina novaca otetog porezima od malih poduzetnika isplaćuje na nepotrebne i preskupe usluge državi od strane tih korporacija (korupcija). Dakle baš primarno zahvaljujući sprezi države (korumpiranog državnog službenika i zakonodavca) te korporacije.
Država dakle realno ne samo da nije tu nikoga zaštitila, nego je praktički velikim korporacijama nelojalnom i umjetnom konkurencijom makla kojekakva nezavisna “smetala” sa puta. To ne samo da nije kapitalizam nego je to neka vrsta korporativnog socijalizma (kolokvijalno poznatog i kao fašizam). Ali za razliku od izvornog fašizma, ovaj novi je sa mnogo više nekažnjene korupcije i ekstravagancije u razbacivanju tuđim sredstvima. Dakle, po tom pitanju i gore nego fašizam.
I ako mislite da će Vas još jedan državni propis više na već tisuća drugih propisa jednako bezumnih i štetnih spasiti ili Vam život pri tome nekom “magijom” napraviti ugodnijim tada ste jednako ludi kao što ste i dokazano glupi.
BRUTO 2 na ruke, molim!
Ja sam isto za isplatu bruto place zaposleniku. Na taj nacin bi socijalisti osjetili “besplatno” zdravstvo, “besplatno” skolovanje itd.
Pitajte radnike koje rade za minimalac što misle o vašoj ideji o ukidanju istog dok se “gazde” tih istih radnika bogate i iživljavaju nad njima prijeteći da je svatko zamjenjiv i da na njihovo radno mjesto na burzi čeka više od 100 radnika.
Radnici koji trenutno rade za minimalac ostat će bez posla ukoliko se nastavi zakonom povećavati njegov iznos.
Dakle pitaj ti ljude bez posla i perspektive bi li pristali raditi za 2000 kuna danas kada im država ne dozvoljava da se zaposle za manje od 2400 kuna (koje im nitko ne nudi)
Kapitalac svaka čast na volji i educiranju tupavih socijalista.
Imam osjećaj da se u slučaju tih socijalista zapravo radi o nekom klonu. Koliko god da ih se javi pokušavaju prodati jedno te isti burek.
ako je poduzetnik toliko nesposoban da isplati i tu minimalnu plaću onda je zaista pitanje svrhe njegova postojanja. to su vjeroajtno oni “poduzetnici” koji voze najnovije marke, radnici im primaju crkavice a njihover firme primaju dotacije iz državnog proračuna. to je kapitalizam kakvog nam nude razni “kapitalci”.
Nove aute voze poduzetnici-kumovi naših političara zbog čega je i osmišljen rad za “1600 kuna”. Tih bijednih 1600 kuna čak ne moraju isplatiti iz vlastitog džepa jer su im raznorazni “mrsići” zakonom omogućili da trošak plaće prebace na porezne obveznike.
Svrha postojanja poduzetnika je isplata placa? 😄 Ovi socijalisti su stvarno smijesni.
Bez minimalne plaće rad postaje sam sebi svrha jer nije poanta rada da se stvara nešto već da svi uključeni u proces imaju korist od stvorenog a tu bar minimalnu korist jamči minimalna plaća. Sjećam se jednog stripa on nekog poznatog američkog ekonomiste koji je htio na slikovit način prikaza zašto ne valja sustav koji obvezuje postojanje minimalne plaće i onda da to objasni je za primjer dnevne plaće uzeo jednu ribu kao jedinicu koja definira minimalna potrebna sredstva da se preživi dan što upravo i jest minimalna plaća.s obzirom da je slavan očito nitko nije shvatio fail njegove teorije koja u stvari ukazuje da problem ne leži u visini plaće već u kreditiranju luksuza
Minimalna plaća nije jamac minimalne koristi. Ona neće biti isplaćena ukoliko firma od koje se očekuje da je isplaćuje svojim radnicima nakon podmirenja svih troškova ne ostvari dobit. Dakle zbog minimalne plaće s tržišta nestaje cijeli niz niskoprofitabilnih i niskoproduktivnih djelatnosti s kojima bi se mnogi rado bavili (unatoč uvjerenjima socijalista).
Schiffov strip govori o značaju štednje te o vremenskoj preferenciji, a ne o minimalnoj plaći.
Ipak prema ovome što ti govoriš netko je očito >>dužan<< protagonistu stripa davati jednu ribu dnevno kao zajamčen minimalni dohodak. Moraš (ili ne moraš) shvatiti slijedeće – kada država intervenira onda uvijek imamo slučaj gdje nečije "pravo" postaje nečija "obveza". Previše brige vodi se o nečijim umišljenim pravima, a premalo o nametanju obveze drugima. Stvari treba rješavati voluntarno jer samo takav način jamči obostranu korist.
“Ona neće biti isplaćena ukoliko firma od koje se očekuje da je isplaćuje svojim radnicima nakon podmirenja svih troškova ne ostvari dobit.”
glupost! svaka ozbiljna firma ima zatvorenu financijsku konstrukciju za posao koji obavlja i ako radi s minusom onda je neprofitabila i logično je da mora propasti.
također mi nije jasno tvoje miješanje minimalne plaće sa podmirenjem troškova (državi?) jer tu nije problem u minimalnoj plaći već u davanjima državi gdje osobno smatram da ona moraju biti drastično manja i da to ubija gospodarstvo a ne minimalna plaća.
“zbog minimalne plaće s tržišta nestaje cijeli niz niskoprofitabilnih i niskoproduktivnih djelatnosti s kojima bi se mnogi rado bavili”
i ovo je bože sačuvaj glupost i evo primjer: ja bi se rado bavio buljenjem u TV i za to primao plaću. to je definitivno niskoprofitabilno i niskoproduktivna djelatnost. razlog zbog kojeg me nitko neće platiti za taj posao nije jer me mora platiti prevelik iznos za toliko nisku količinu rada u obliku minimalne plaće već jer tržište nema interesa za takvim oblikom posla ili se takav posao lakše da obaviti bez ljudskog faktora (staviš lutku da bleji u TV).
uostalom kakva je to jadna ekonomija koja misli da joj je spas u niskoprofitabilnim i niskoproduktivnim djelatnostima? eno i Kina se odmakla od takvih djelatnosti što je prije mogla katapultiravši dobar dio stanovništva u srednji stalež. to se samo za liberalnom zapadu broje atomi i zrna pijeska a sve kako bi se mudozofijom od jedne jabuke nahranilo što više ljudi umjesto da se gleda kako da se izbije kapital bogatima koji ga najviše zadržavaju i tako koče cjelokupnu ekonomiju i gdje je skupljanje kapitala postala svrha sama sebi
Da li se ikad socijalisti zapitaju odakle to radno mjesto? Poduzetnici stvaraju nove vrijednosti na trzistu i samim time nova radna mjesta.
Poduzetnici i njihovi zaposlenici stvaraju nove vrijednosti – jedno bez drugog ne ide. Nevezano uz tematiku, svatko tko stoji iza onoga što govori ne treba koristiti nekakve infantilne nadimke, već se može potpisati imenom i prezimenom.
Pročitao sam članak i bacio oko na komentare i mislim si da malo pridonesem ovom “fjelmu”. Naime, minimalna plaća postoji na papiru, u praksi je sasvim moguće isplatiti plaću koja je manja od toga. To što porezna to dozvoljava pod uvjetom da su plaćena davanja, to je sasvim druga priča.
Nadalje, istina je da ovi “poduzetnici-kumovi” privatnici koji iskorištavaju radnike nisu nužno samo oni koji rade s državom. Dapače, poznati su mi brojni primjeri “običnih” privatnika koji to tako radi, s parolom “moja je firma pa mogu što hoću”. Ne ulazeći dublje u vlasništvo i raspolaganjem istim, krajnje je neozbiljno (moglo bi se reči neetično) kupiti mercedes, a radnicima, koji su zapravo odradili posao i zaradili novce, reći da nemaš za isplatit plaću. Eto, to je hrvatska stvarnost.
I dalje, ako minimalna plaća (koja se može zaobići), bude smanjena za neki iznos i to dovede do novog zapošljavanja (a neće) to bi bilo super. No do koje mjere ju se može smanjiti i očekivati pozitivne pomake? Do koje plaće su ljudi spremni raditi dok ne odustanu i okrenu se nekim drugim vidovima primanja (preživljavanja).
Ne želeći zvučati “socijalistički” (kako bi me netko ovdje možda etiketirao), država je tu da zaštiti one koji se ne mogu zaštiti sami. To što su ti instituti zamišljeni i provedeni inicijalno kad je bilo više posla i zaposlenih (i nije bilo “parazita”) pa su tada dobro funkcionirali, to je sasvim druga priča. U današnje vrijeme možda je bolje smislit neko drugo (bolje) rješenje od minimalne plaće. No njeno ukidanje koje ti zagovaraš, neće donijeti boljitke koje nagovještavaš. Čisto jednostavno zato jer zakoni ekonomije u Hrvatskoj nisu isti kao u knjigama (istraživanjima) koje navodiš.
A tko predlaze da se minimalne place smanje? Jedino sto se predlaze je da se visina bilo kojih placa ostavi na dobrovoljni dogovor između individualaca na slobodnom trzistu.
tebi očito ne štima logika jer kad se “visina bilo kojih placa ostavi na dobrovoljni dogovor” to automatski isključuje donju granicu ispod koje se nesmije dobrovoljno dogovarati a to minimalna plaća
ovaj blog je u najmanju ruku neozbiljan i prepun salonskih ekonomista kojima niti logika ne drži vodu a kamo li da bi ekonomske teorije.
Joe, ukoliko je minimalna plaća postavljena iznad tržišne vrijednosti radnici ostaju bez posla, a tvrtke propadaju. (pritom nisu sve djelatnosti pogođene istom mjerom, one nižeproduktivne u većoj, a one višeproduktivne u manjoj mjeri)
Ukoliko je zakonski minimalac postavljen ispod tržišne vrijednosti onda nema nikakvog učinka na radna mjesta i održivost tvrtki, te je kao takav u potpnosti besmislen.
P.S. suzdrži se od etiketiranja ubuduće
Nažalost teorijska ekonomija je drugačija od praktične i s obzirom da je jedna Hrvatska kap u moru svijeta iste teorije primjenjive na zapadu nemoguće je primijeniti kod nas.
Zakon o minimalnoj plaći s obzirom na ponašanje istih tih malih poduzetnika (iz osobnog, a i iskustva iz prve ruke) je kod nas nužno zlo.
Razmišljanje poslodavaca kod kojih sam do sad radio (isto tako i krug mojih bližnjih čija iskustva prenosim) bilo je moja firma, moji novci, a za ostale što ostane, ostane.
Osobno znam za 20ak primjera gdje se umjesto investiranja dobiti novac tvrtke trošio na nekakav luksuz poput više klase svetog trojstva njemačkog luksuza za balkance ili svakodnevne odlaske u skupe restorane kako bi se pokazalo da se ima, a na kraju mjeseca čuđenje ‘ko pura dreku zašto se nema novca za pokrit plaće te prigovaranje radnicima da se troši previše vode, koristi previše WC papira ili slične nebuloze. Tako izgleda praksa.
Veći problem od birokracije, poreza i podizanja minimalca bilo je nepotrebno rasipanje novca na luksuz i izvlačenje istog iz same tvrtke, izbjegavanje plaćanja raznih davanja u nadi da će se ostat ispod radara pa čuđenje zašto su kazne visoke prilikom (neuspjelih) pokušaja “kreativnog” knjigovodstva
Što se tiče iznosa minimalca, jednostavnom računicom se može zaključiti da jedva (ako uopće) isti može pokriti osnovne životne potrebe pojedinca.
Nažalost dok nam se politika i država ponašaju kao pijani milijarderi nema nekog smisla očekivati drugačije od “poduzetnika”.
Sve ove teorijske rasprave o tome kako bi ekonomija trebala izgledati padaju u vodu kada se korupcija na svakoj razini vlasti uzima kao normalno, a ne iskrivljeno ponašanje. Kapitalizam, kao i socijalizam, su konceptualno dvije odlične ideje, ali dokle god je ljudske pohlepe i želje za moći nijedna na duge staze neće donjeti ništa dobro.
Gospodo i drugovi. Temelj korupcije je u državnoj preraspodjeli. Da toga nema ili da se izbjegava gdje može korupcija u redovnom poslovanju bi bila zanemariva.
Znači, državu se može mititi u nadi da će se ostvariti “profit” jer država raspolaže sredstvima kojima ne bi raspolagala da ih nije netkome prethodno uzela. To je toliko jednostavno da je sve ostalo više manje samo posljedica tog primarnog felera.
Sva ostalo su samo krpanja trulog lonca, koja samo još više koštaju one koji bi htjeli i mogli nešto korisno raditi. I krajnji rezultat je jedini moguć – propast.
Ako neki socijalist i dalje misli kako je moguće povećanjem papirologije i donošenjem bezbrojnih zakona, a bez ispravljanja osnovnog problema a taj je oduzimanje moći (novaca) iz ruke političara popraviti stvar, onda je ponavljam obična budaletina. Kao uostalom i većina socijalista.
http://www.epi.org/minimum-wage-statement/
http://www.dol.gov/minwage/mythbuster.htm
Budući da su i Nijemci od 1.1.2015. uveli minimalnu plaću ( http://www.zagreb.diplo.de/Vertretung/zagreb/hr/01/Informationen__Deutschland/mindestlohn.html ), očigledno u njihovoj aktualnoj ekonomskoj praksi (teorija na stranu) postoji potreba za istom ( dodatno – razbijanje “mitova o minimalnoj plaći” http://www.dol.gov/minwage/mythbuster.htm ).
Mythbusteri koje je napisao neki birokrat. Relevantno koliko i politička propaganda. Ali bez daljnjega na tu propagandu se lako pada.
Potreba za minimalnom plaćom je dakako stvar političke pretencioznosti, a ne tržišnih okolnosti.
Tržišne okolnosti nisu idealne niti će bez neke nužne regulacije to ikada biti (umjetnost je pronaći pravu mjeru). Nažalost svjetska ekonomija prepuna je različitih primjera namještanja tržišnih uvjeta, jer je to naprosto izuzetno profitabilno.
Navodim samo jedan primjer vezan uz namještanje plaća na tržištu rada – http://www.theverge.com/2015/3/4/8151309/judge-approves-415-million-settlement-apple-google-adobe-intel-poaching
“…The $415 million settlement put forward by Apple, Google, Adobe, Intel, and other Silicon Valley companies over employee-hiring practices has been tentatively approved by the federal judge dealing with the case. Judge Lucy Koh rejected the first proposed settlement, worth $324 million, in August last year, saying that it wasn’t high enough to make up for the lost wages employees may have suffered after the companies involved in the case allegedly set up no-poaching agreements that allowed them to set and limit wages…”
Dakle, nekakva nužna regulacija (koja npr. rezultira gore navedenom nagodbom) mora postojati kako bi tržište uistinu bilo slobodno.
U prilog povećanju minimalne plaće ide i podrška vodećih svjetskih ekonomista čija istraživanja pokrivaju spomenuto područje puno opsežnije od nekakvog paušalnog nabacivanja sa maksimalno pojednostavljenim ekonomskim principima ponude i potražnje – http://money.cnn.com/2014/01/14/news/economy/raising-minimum-wage/
niti će bez neke nužne regulacije to ikada biti
uz tržišnu regulaciju te okolnosti će biti još dalje od idealnih
namještanje tržišnih uvjeta može biti izuzetno profitabilno tek u slučaju kada država namješta poduzetniku (ili više njih) položaj na tržištu tako što ga (ih) povlašćuje (ekskluzivni ugovori, licence, kvazimonopoli…)
U spomenuti slučaj dogovora između tvrtki država se ne bi trebala imati pravo miješati. Vlasnik kompanije (jedna osoba ili n dioničara) je taj koji treba odlučivati o visini plaća te dobrobiti kompanije. Smisao poduzimanja je ostvarivanje profita. Kada se država ne bi uplitala u ugovorni odnos između pojedinaca tada bi potplaćene radnike zaposlila tvrtka koja nije pristala na taj ugovor.
Regulacija i sloboda su oprečne stvari. Da bi tržište uistinu bilo slobodno potrebno je ustavno definirati (izonomičnu) vladavinu prava i zaštititi privatno vlasništvo građana kako bi oni mogli nesmetano raspolagati vlastitom imovinom. Samo u tom slučaju imamo uvjete koji su potrebni za funkcioniranje slobodnog tržišta.
Podrška vodećih svjetskih ekonomista (ili bolje rečeno gomile ekonomista neo-keynezijanske provijencije) je u savršenom skladu sa njihovom ekonomskom doktrinom. Postoje različite ekonomske škole. Zbog svoje popularnosti u političkim krugovima neo-keynezijanska škola je najpopularnija. Ona državi daje u ruke bitno veću ulogu i moć od ostalih škola, osobito austrijske.
Zoran kaže:
“Dakle, nekakva nužna regulacija (koja npr. rezultira gore navedenom nagodbom) mora postojati kako bi tržište uistinu bilo slobodno.”
Je li čovjek promisli bar malo prije nego napiše ovako nešto?
@Kapitalac završio mi je komentar u spamu…
Samo što, nezgodna loša stvar s tom ljevičarskom propagandom jest što je neistinita, tj. empirijski dokazi ju nedvosmisleno potpuno opovrgavaju:
Click to access w0846.pdf
Click to access w12663.pdf
http://americanactionforum.org/research/how-minimum-wage-increased-unemployment-and-reduced-job-creation-in-2013
Click to access w20724.pdf
Click to access PA701.pdf
https://ideas.repec.org/p/pra/mprapa/25296.html
Click to access GR2010.pdf
http://www.heritage.org/research/reports/2013/12/unprecedented-minimum-wage-hike-would-hurt-jobs-and-the-economy
http://consultingbyrpm.com/blog/2013/02/i-get-empirical-on-minimum-wage.html
https://www.epionline.org/studies/r32/
Click to access Sabia_Burkhauser_Hansen_ILLR2012.pdf
http://perfect-free.typepad.com/the-perfect-and-the-free/2014/02/the-minimum-wage-is-a-lousy-anti-poverty-program.html
http://townhall.com/columnists/walterewilliams/2013/02/27/inority-viewby-walter-e-williamsrelease-wednesday-february-27-2013-n1519819/page/full
Click to access MinWage.pdf
Click to access w10656.pdf
http://townhall.com/columnists/thomassowell/2013/09/17/minimum-wage-madness-n1701840/page/full
https://www.aei.org/publication/minimum-wage-effect-january-to-june-job-losses-for-seattle-area-restaurants-1300-largest-since-great-recession/
http://www.econlib.org/library/Enc1/MinimumWages.html
http://www.objectobot.com/?p=908
Pitanje minimalne plaće možemo povezati sa pitanjem kako kapitalisti profitiraju. Kako da druge uvjere da rade za manje nego što će potrošiti. Jer ako radnika platiš više, on može više potrošiti. Ali ne više nego što ima. Da bi se riješio taj problem za to se koristi kredit. Jedino krediti dugoročno omogućavaju trošnje više nego što imamo. Zbog toga bi bilo dobro da se Kapitalac zazme za sprečavanje kreditiranja kako pojedinaca, tako i država. Tako ćemo na najbrži način naučiti osnove makorekonomije i kapitalizma.
Pitanje minimalne plaće možemo povezati s čime god treba. Čak i sa brojem cipela.
Kredit per se nije problem. Problem je državni kredit. On uključuje moralni hazard.
Sprijecavanje kreditiranja pojedinaca!!?😄
Genijalno.
Upravo tako. Kapitalizam bez kredita pa da vidiš čuda.
Vidim da se ovdje nakupilo dosta ljevoumnih socijalista koji gledaju sliku jednodimenzionalno jer im radi samo jedna strana mozga.poduzetnik otvara firmu radi profita a ne radi isplate plaće, plaća je samo trošak odnosno put do profita.koliki je profit nije briga radnika jer nije ni njegov rizik znači PODUZETNIK RISKIRA ZA PROFIT A RADNIK IMA SIGURNU PLAĆU I TO JE RAZLIKA IZMEĐU MERCEDESA I PLAĆE~ RIZIK !!! Kaže se poduzetnik je pohlepan kao da radnik nije.osobno nabavljam jako puno robe od POHLEPNIH radnika koji rade kod izrabljivaca Todorica za pristojnu plaću koja je uvijek na vrijeme,al svejedno kradu.i na kraju ako imaju problema s tim što gazda i vozi MERCEDESA neka slobodno ODU OD NJEGA i otvore svoju firmu i nek plaćaju radnika koliko god žele. Nažalost neće jer su to sve SALONSKI LJEVIČARI koji znaju kako se vodi firma, kako se rješava problem gladnih i sve ostalo ali naravno sve dok tuđim kurcem po koprivama lupaju.
Pitanje za sve libertarijance : Ako bi nekim slučajem u SAD na federalnom nivou uvela minimalac 20$ da li bi McDonald’s, Walmart…otpustio 40% zaposlenih. Pa njima treba broj ljudi koji će da opslužuje određen broj ljudi. Šta McDolands restorani bi ostavili nekoliko zaposlenih da uslužuju na par hiljada ljudi dnevno, nemoguće…Najverovatnije bi se desilo da bi prihvatili tu odluku i to je to. A u 80% ljudi na minimalcu rade za korporacije koje leže na parama.
Kako to da je Australiji minimalac 17$ a nezaposlenost 6%? To je sve deo dogovora. Ako ja držim fast food i treba mi 10 zaposlenih da zadovolje tražnju pa neću otpustii 5 radnika ako mi država digne minimalac već ću prihvatii tu činjenicu. Čemu minimalac ako to nije ‘living wage’? Da li zaposlni na minimalcu može da plati stan, hranu, i ostale troškove? Ne može, pa onda u igru ulazi welfare state. U Nemačkoj postoji zakonski minimalac pa nije se desilo ništa loše.
Veće kompanije imaju daleko veću sposobnost amortizacije ovakvih mjera od malih kompanija. No i kod njih to ovisi o kapitaliziranosti.
Moraš shvatiti da računica poslovanja mora biti pozitivna kako bi tvrtka mogla funkcionirati. Ne možeš trošiti više no što zarađuješ.
Kada je dobit marginalna svako povećanje troška, a u to ulaze i plaće, tvrtku može dovesti u gubitak.
Svatko tko je iskusio poduzetništvo na svojoj koži to dobro razumije, a trebao bi razumijeti i svatko tko upravlja kućnim financijama.
@Marko
Zasto 20$? Zasto ne 500$?
Kad sam sebi objasnis zasto ne 500$ onda ces dobit odgovor na zasto ne 20$ ili bilo koji drugi iznos.
Ljudi su sproveli 64 studije o mininalcu : onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1467-8543.2009.00723.x/abstract i utvrdili su da povećanje minimalca ne podiže nezaposlenost. Još jedna http://www.cepr.net/documents/publications/min-wage-2013-02.pdf. Velike korporacije samo se prilagodjavaju na podizanje minimalne zarade. Čak se podiže i produktivnost : http://www.irle.berkeley.edu/research/livingwage/sfo_mar03.pdf . Neke studije pokazuju da i podizanje mininalne cene rada od 10-12$ ne bi odrazilo na poslovanje, pa i ekonomisti imaju svoj stav njih 600 : http://www.epi.org/minimum-wage-statement/ . Još jedna neistina je da minimal wage dobijaju neobrazovani ljudi, prema analizi ‘The Economic Policy Institute procenjuje da njih 44% ima koledž http://www.epi.org/publication/wage-workers-older-88-percent-workers-benefit/ . Minimum wage i produktivnost slika : images.mic.com/i64btzbgitrl6abvlvxoovn07cfnvarr70ecnt8gvkxt0gu2kyxo3ubuvubfbpyz.jpg Čak minimalac i ne ubija male biznise : http://www.dol.gov/minwage/mythbuster.htm , 60% malih preduzetnika podržava povećanje minmalne cene rada jer bi im to pozitivno uticalo na poslovanje jer bi se podigla kupovna moć. Znači, nije sve crno belo.
Minimalac izbacuje s tržišta tvrtke koje ostvaruju marginalnu dobit (takve su često i niskokapitalizirane).
Velike kompanije, kao što rekoh u tekstu, imaju daleko veću sposobnost amortizacije takvih mjera zbog relativno veće kapitaliziranosti. Tako na tržištu ostaju korporacije, a propadaju mali, niskokapitalizirani poduzetnici. Minimalac stimulira korporativizam, a to pretpostavljam nije po volji niti jednom ljevičaru.
Koliko god studija je napravljeno pro-minimalca sve do jedne napravljene su iz perspektive keynezijanske škole. Isto toliko analiza napravili su ekonomisti austrijske škole i došli do sasvim suprotnih zaključaka.
Kada bi teorija “neutjecanja minimalca na poslovanje” bila konzistentna tada bi se minimalac mogao podići i na 50$ ili koliko god želiš te bi se dokazalo isto. Pa se to ipak ne čini. Jer za to, dakako, postoje konkretni razlozi, a oni se nalaze u nemogućnosti iznalaženja računice poslovanja pri izvjesno velikim (većim od tržišnih) troškovima plaća.
Tko nema iskustva u poduzetništvu to ne mora nužno razumijeti. No već je čudno da ljudi koji imaju iskustva u vođenju kućnih financija to ne razumiju. To možda ovisi i o tome tko u kući vodi brigu o financijama, pa često onaj drugi bračni partner o njima nema blagog pojma te mu je tek bitno da ujutro prije posla na kuhinjskom stolu nađe 30 kuna za gablec taj dan. Kada mu prvi puta usfali koja kuna za obilniju porciju na isti način će protestirati prema svojem bračnom drugu da mu da više novca ne razmišljajući o tome da i kućanstvo nije održivo ukoliko su mu troškovi veći od prihoda.
Uvezi 1600kn samo jedno pitanje iako to sve nema smisla jer sposobni ljudi brzo nadju trziste… Ali moje misljenje i pitanje je a gdje budu djeca naucila bilo sto raditi ? Primjer :poduzetnik ima 15 zaposlenih(netreba vise jer mu je dosta za trziste) i nema potrebe zaposljavati, u podrucju gdje radi sa novim tehnologijama svako tko zavrsi fer ili sl nema prilike raditi u struci. On uzme tri ferovca na god dana dobiju nesto sto se zove iskustvo, osim ako nisu jako nadobudni pa cekaju uhljeb mijesto.
Smatram da nema druge teorije u vezi minimalne place nego dici standard, makar igrali poker…
Spremati da izgube mozda na izborima pa ostaviti nesto drugima da se bore u buducnosti stvarno neznam tko radi dobro i za koga.
Ili mozda eu trziste dozvoljava to, neznam i nisam u to bas siguran primjer samo pogledajte drzave bivseg siatema koliko su porezi a koliko netto place.
Ja nisam ekonomist neki tamo, citam i triputa tekstove da bi shvatio ali nesto shvatim.
Ali i problem je da ljudi ne zele raditi!
lp kapitalac (nekad bi mogao slusati i druge koji komentiraju ovdje (ne mene) jer svako ima neko iskustvo koliko god teorija zvucala bolno i mozda tebi nerealno.
Samo nastavi trebalo bi biti vise ljudi poput tebe. lp
Hvala za komentar.
Trebamo se s više kritike odnositi prema idejama koje nam konstantno podvaljuju političari. Tržište podrazumijeva voluntarnu suradnju ljudi bez prisile (koju sustavno provodi država). Pitanje “što ćemo s ljudima?” je političko, a ne tržišno pitanje.
Obraćam se svim ludim i glupim socijalistima, ali takvima u kojima je preostalo još barem minimum nekakvog nagona za samoodržanjem i volje za životom…
Miješanje države u tržište redovno na kraju pogoduje velikim igračima na onome što je još uopće preostalo ostalo od “slobodnog tržišta”, a nije preostalo gotovo ništa.
Mali igrači (privatnici) i radnici su žrtve. A profitiraju na kraju samo oni koji su u lancu korupcije i oni koji ne žele raditi i stvarati novu vrijednost.
To je pravilo koje se potvrdilo nebrojeno mnogo puta. I 1.000.001 puta sigurno neće ispasti drugačije…..
Umjesto da se brinete hoće li političari povećati minimalnu plaću SEBI (jer su oni ti koji jedini na kraju od toga stvarno profitiraju), i donijeti još koju tisuću propisa i zakona kojima će “uvesti red” radije se brinite o tome što radi ovaj luđak na vlasti koji će nas sve zajedno odvesti u propast…..
I ako im zaista vjerujete da će povećanjem birokracije i presije nad najslabijim privatnicima i uništenjem takvih “kulaka” vama i vašoj djeci radi toga biti bolje, onda Vam želim konačnu laku noć. Jer u noć i zaborav putujemo svi zajedno. Ali ste Vi ti koji ste nas u tu noć odveli.
Drug Tantor
tkojejohngalt (inače ključni lik u knjizi “Atlas Shrugged” koju je napisala “libertarijanska ikona” Ayn Rand ; utopijski karakter) kaže:
“Zoran kaže:
“Dakle, nekakva nužna regulacija (koja npr. rezultira gore navedenom nagodbom) mora postojati kako bi tržište uistinu bilo slobodno.”
Je li čovjek promisli bar malo prije nego napiše ovako nešto? ”
I dalje smatram da je optimalni ekonomski sustav u stvarnom svijetu negdje između dva ekstrema:
1. potpune regulacije (neprihvatljiva utopija – u stvarnosti disfunkcionalan sustav)
2. izostanak bilo kakve regulacije (nešto prihvatljivija utopija od suprotnog ekstrema pod 1 – u stvarnosti nakon dovoljno vremena također disfunkcionalan sustav)
Što se tiče empirijskih dokaza i rezultata ekonomskih istraživanja u prilog ili protiv minimalne plaće od strane raznih ekonomskih stručnjaka, ima ih više nego dovoljno i za jednu i za drugu varijantu. Budući da pričamo o stvarnom svijetu, nijedna se ne može dokazati kao ispravna van svake sumnje (npr. poput ispravnog matematičkog dokaza koji je apsolutan).
Možemo se jedino složiti oko toga da se ne slažemo 🙂
Možemo se valjda složiti da trenutno živimo vrlo blizu:
1. potpune regulacije
i da je potrebno zakone i propise i poreze masovno ukudati a ne donositi nove. Ili se to ne možemo složiti?
I da ako nam se tu naseli 1.000.000 stranaca da sve to skupa i neće biti previše važno zar ne?
Možemo li se to složiti?
Ne baš, van svake sumnje se može dokazati da povećanje minimalca (iznad tržišne razine) povećava nezaposlenost, ceteris paribus.
Tantor, ako pričamo o RH, najprije moramo smanjiti trošak državne uprave (uključujući smanjivanje troška plaća i/ili otpuštanja viška ljudi ; sigurno biračko tijelo svih dosadašnjih vladajućih struktura) do optimalne razine s obzirom na dostupne mogućnosti RH ekonomije i prikladne standarde državne uprave u odnosu na veličinu zemlje (Irska ili Danska kao primjer ?), a potom maksimalno smanjiti porezno opterećenje na poslovanje i ukinuti nepotrebne zakone mnogi od kojih predstavljaju dodatni trošak za poslovanje.
Ne slažem se da 1.000.000 stranca neće utjecati na ekonomiju i RH društvo općenito – ako ih ne možemo izbjeći (nadam se da nije tako – vrijeme će pokazati ; bolja kontrola granice je sigurno moguća), tada onaj dio ljudi koji ne možemo ekonomski integrirati (slaba RH ekonomija, jezična barijera, neprikladna razina obrazovanja) moramo sukladno dogovorenim kvotama prerasporediti po ostalim članicama EU (s obzirom na dosadašnju nesposobnost dogovora najblaže rečeno upitno) ili držati po kojekakvim šatorskim naseljima djelomično financiranim od strane EU (najgora opcija).
Odgovor je poprilična digresija u odnosu na tematiku minimalnih plaća, ali takvo je bilo i pitanje.
Minimalna plaća osigurava ljudima da žive sa određenim standardom koji je u skladu sa kulturnim okruženjem u kojem žive. Minimalna plaća osigurava neki minimum za dostojan život. Iako ni to nije točno jer znam ljude koji rade za minimalac i onda si od toga moraju platiti prijevoz od ~1000 Kn i još gablec. Nemaju svi rođačke veze ili ugodno mjesto na ekonomskom fakultetu kao naš Kapitalac.
Može se u Bangladešu živjeti sa 2$ dnevno, ali u HR se baš i ne može.
Ako nema minimalne plaće poslodavac recimo procjeni da svog radnika treba platiti 800 Kn jer ovaj više nije zaslužio. Mislite da takvih poslodavaca ne bi bilo ili da ih nema u ovom trenutku (trgovina ljudima se mjeri u milijunima). Ako nema zakonskih okvira sve ode 3PM.
Kako je svo stanovništvo bitno onda je mjera minimalca odlična i treba ga dizati koliko ide, bez obzira što će pojedinci ostati bez posla.
Socijalne razlike treba smanjivati, a ne povećavati. Kapitalisti (a posebno bankari) i tako samo gomilaju novce koji leže po bankama i služe za napuhavanje dionica.
Ne razumiješ ili ne želiš razumjeti osnovne ekonomske zakone.
Ne razumiješ kako se formira razina plaće na tržištu.
Ne razumiješ efekte nasilnog povećanja minimalne plaće.
Ono što ti ne razumiješ ili ne želiš razumjeti je da “ekonomski zakoni”, koje svi kapitalisti krše čim im se dozvoli (npr. WW sa aktualnim varanjem na eko testu, ili stvaranje monopola, dumping cijena i slično) nisu faktor koji balansira tržište ili daju jednakost i ravnopranost. U samim temeljima kapitalizma je zgrabi sve što možeš, koliko brže možeš, na račun svih koje možeš oderati (društva, okoliša, konkurenata…).
Kao kada djeci pustiš da rade što hoće. Dobiješ opći grabež i nered. Mora biti discipline. Tu disciplinu i dobrobit za sve može nametnuti samo država. Jedna od rijetkih nametnutih mjera je recimo minimalna plaća.
I tako kapitalisti imaju političare u džepu. Sve se prilagođava kapitalistima jer je to “za veće dobro”.
Samo onaj tko radnike ne smatra ljudima već nekim nižim bićima koja su tu da ih se iskoristi može zagovarati da se ukine minimalna plaća. Uostalom “kapitalisti” nisu bili pod nikakvim mehanizmima kontrole dobar dio ljudske povijesti pa smo imali ropstvo taj dobar dio povijesti. Daj kapitalistima “slobodno tržište” i ajmooooo robovi, potegnite još malo.
Zaboravih te podsjetiti i na sljedeće.
Kapitalisti kažu da treba trošiti. Da potrošnja pokreće i proizvodnju, tj. pokreće ekonomiju (ova kriza od 2008.g. i mjere štednje su propale što ti priznaju svi danas). Ako digneš minimalnu plaću daješ ljudima da troše. Da imaju što trošiti. Ti ljudi koji imaju malo i kada im daš nešto novaca to malo i potroše, daju tebi kapitalistu. Sve ti se to vrati ako si zaista dobar kapitalist. Ljudi sa 3000 Kn jedva čekaju da nešto potroše. Em potroše, em si podignu životni standard.
Sa druge strane kada se vama kapitalistima da lova bilo kojim putem (manji porezi ili manja minimalna plaća koju morate isplatiti ili … što god) ode lova bezveze. Tko normalan za SLIKU da 20 mil.$. Mali poduzetnik će naravno kupiti mercedes ili dograditi još jedan kat na kući.
Opet realni primjer. Čovjek uspješni poduzetnik, sagradio carstvo, sad se žali da su djeca otišla svojim putem i ne zanima ih taj posao. Jadna budala se žali “Zašto sam ja toliko radio i zgrtao bogatstvo, stvorio nešto, a sada nemam kome ostaviti”.
Opametite se kapitalisti, u grob nećete ponijeti ni lipu od svega što sada gomilate. Dajte ljudima poštene plaće pa će vas se barem radnici i njihova djeca sjećati kao velikog čovjeka.
“Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!“ – u spomen na Antuna Branka Šimića
“It is no crime to be ignorant of economics, which is, after all, a specialized discipline and one that most people consider to be a ‘dismal science.’ But it is totally irresponsible to have a loud and vociferous opinion on economic subjects while remaining in this state of ignorance.”- Murray Rothbard
Opomena
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
Antun Branko Šimić
Još da dodam da je smiješno da se likovi poput Kapitalca zalažu za kapitalizam i slobodno tržište, a kada se to tržište slomi onda se odmah okreću državi, tj. građanima kojima ne žele dati dostojnu plaću, da ih vade iz problema. Onda odjednom postaju strašno socijalni.
Pingback: Protiv zakona o minimalcu | Tko je John Galt?
Ako ljudi imaju veću plaću mogu više potrošiti. Ne vidim u čemu je problem. To je Sayjev zakon. Povećanje ponude povećava potrošnju, povećanje potrošnje povećava ponudu i samim time potražnju na novim radnicima kako bi se nova potražnja mogla pratiti povećanom ponudom. A i poslodavcima koji imaju više love od radnika, 1 novac manje znači manje nego što taj isti novac znači jednom radniku koji ga ima manje. To je zakon o opadajućoj marginalnoj vrijednosti. I eto kapitalistička ekonomija funkcionira i kod državne preraspodjele. Što se tiče nemoralnosti državne preraspodjele, nisam siguran da bi ijedan čovjek htio živjeti u društvu bez nekakvog safety net-a, tako da bi se na kraju i u čistom anarhokapitalističkom društvu formirale zajednice koje bi možda bile i više neslobodne od ovih današnih država na koje se vi libertarijanci stalno žalite.
Evo dva odlična teksta na temu marginalne korisnosti:
1. https://tkojejohngalt.wordpress.com/2014/09/22/marginalna-korisnost-i-ekonomska-nejednakost/
2. https://libzard.wordpress.com/2013/08/26/zakon-o-opadajucoj-marginalnoj-korisnosti/
Inače nisam mislio da ću se ikad svrstati na stranu Keynesa no što se sayevog zakona tiče to što netko ima ne mora biti potrošeno, može biti ušteđeno, pa čak i nemarom upropašteno (ovo zadnje posljedično neće dovesti ni do kakve povećane ponude)
Stvar je u tome što minimalac izbacuje dio radnika s tržišta rada, odnosno sprječava njihov ulazak kroz postavljanje više cijene rada od tržišne. Naravno da u tom slučaju nastaje potreba za socijalom, jer ako država ljudima ne dozvoljava da se zaposle onda si uzima za pravo pomagati im tuđim novcem. Kardinalna greška kod gotovo svih koji zagovaraju “safety-net” jest što propuštaju vidjeti kako je ta stvar organizirana kao javni monopol. A tako i funkcionira. Za jako puno plaćenog novca dobijaš jako malo. Postoji tu i jedan kardinalan previd – libertarijanci se ne protive safety netu, oni se protive javnom monopolu nad safety netom, i to zbog vrlo očitih nedostataka takvog načina upravljanja nečim toliko važnim.
Ok, minimalac izbacuje dio radnika s trzista, ali oni koji ostanu mogu vise trositi pa ce to nadoknaditi potraznju i proizvodnju dobara, cime ce se povecati potražnja za radom kako bi se mogla pratiti povecana potraznja i proizvodnja. Uz to novac ce biti sire raspodjeljen drustvom. Bogati ce ga imati nesto manje, a siromasni vise pa ce i vise ljudi trositi, tj. i potrosnja ce biti ravnomjernije raspodjeljena i vise ljudi ce biti sretnije. Bogatima ionako 1 novac dolje ne znaci puno na sve sto imaju, dok taj jedan novac gore siromasnima znaci puno vise na ono malo sta imaju. Razumijem nemoralnost ako se ljudi ne dogovore da si zele ograniciti slobode, a netko nije pristao na to, no uvijek se moze iseliti. Jasno mi je i rasipanje kod monopola. Ali ne razumijem zasto mislis da ova ekonomska logika iznad sto sam napisao ne funkcionira.
Rast minimalca će izbaciti iz tržišta dio radnika čije plaće su niže od novog iznosa minimalca. Oni čije plaće su više od novog iznosa minimalca će trošiti koliko troše i sada. Dakle minimalac pogađa u pravilu uvijek dio zaposlenih koji zbog toga ostaju bez posla, a oni iznad minimalca i dalje će dobivati to što dobivaju. Efekt minimalca na dohodak i potrošnju je uvijek i jedino negativan. Pa prije no što ideološki razmatramo što nekome znači 1 kuna treba na isti način pogledati i u smjeru onih ljudi koje se zbog propisivanja minimalca izbacilo s tržišta rada. Tim ljudima koje se ovako olako otpisuje 1 kuna puno znači. Ili kao što sam ilustrirao gore na slici čovjeka koji kopa po kontejneru: mnogi nezaposleni bi vrlo rado nešto radili za 2000 kuna kada bi to bilo zakonom dozvoljeno. Da je tako nešto zakonom dozvoljeno pojavile bi se mnoge niskoprofitabilne tvrtke koje bi uposlile tu gomilu. Ovako, ništa.
Pingback: Protiv minimalne plaće | Kapetan Industrije