Oznake
biračko tijelo, glasanje, izbori, politička apatija, Za grad
Akcija “Za grad” objavila je zanimljiv filmić u kojemu je pokušala razbiti mitove koji, prema njihovom mišljenju, potiču političku apatiju. Politička apatija, također prema mišljenju akcije, sprječava sustavne promjene i omogućava trajnu vlast političkom duopolu.
Mit 1 – Većina glasa za HDZ ili SDP
Točno je da većina onih koji izađu na izbore glasa za ove stranke. Tako uostalom one i dolaze na vlast. No o njihovoj pobjedi odlučuje tek manji dio glasača, jer na birališta ne izlaze svi glasači. Ako na izbore izađe 40% od ukupnog broja glasača (3.740.951) znamo da je glasalo 1.496.380, a ako se od tog broja (primjerice) 55% njih odlučilo za jednu stranku, jasno je da je pobjeda iste omogućena glasovima tek 823.009 glasača, iliti glasovima 22% ukupnog broja glasača. Tako akcija “Za grad” dolazi do zaključka da bismo mogli lako promijeniti sustav samo kada bi 2.244.571 “apatični” ne-glasač ipak izašao na birališta i zaokružio nešto “treće”.
To je dakako ishitren zaključak. Prije svega na izborima se glasa za sustav koji je već osmišljen, dakle ex post. Tako da se samim glasanjem tek odabire nešto iz ponude političkih programa. Ako želimo mijenjati sustav onda trebamo imati ponudu drugačijih programa, treba ih prepoznati odgovarajući broj glasača, koji će potom za njih glasati. Ako nema ponude koja bi donijela promjenu sustava onda izlaskom na izbore nije moguće sustav niti promijeniti. No tu je jedna još važnija stvar – prilikom razbijanja ovoga mita zanemarilo se pitanje: tko su zapravo “oni koji ne glasaju”?.
Čvrsto sam uvjeren, a u tome mi pomažu konkretni podaci, da se u tom dijelu populacije s pravom glasa također nalaze uglavnom oni koji se koriste ili ovise o proračunskim transferima. Transferima koje su im omogućili stranački duopoli. Stoga pitanje je govorimo li uopće o političkoj apatiji kada vidimo nisku izlaznost, ili tek svjedočimo beskrupuloznosti sisača proračunskog novca koji uopće ne moraju izaći na birališta da bi zaštititli svoje privilegije, jer znaju da je dovoljno da to učini tek dio glasača s prve linije obrane.
U populaciji glasača čak 72% ovisi o proračunskim transferima, a tek 28% su neto porezni obveznici (čak i dobar dio njih konzumira proračun, npr. kroz razne poticaje, pa glasa za jednu od najvećih stranaka). Dakle taman da i svi do jednog poreznog obveznika izađu na izbore u nadi da će time promijeniti odnose koji su izgrađeni u ovoj državi, i dalje je potrebno da samo pola (čak i manje) ovih što ovise o proračunskim transferima izađe na birališta i da sve ostane isto.
Pitanje svih pitanja nije kako potaknuti one što ne izlaze na biralište da izađu na biralište, jer iz odnosa snaga možemo zaključiti da će i ta populacija većinski glasovati za XXZ ili XXP, već je to pitanje kako uopće objasniti ljudima koji ovise o proračunskim transferima da je za njih same, i za sve ostale, dugoročno jedino održivo stanje u kojemu oni radije odabiru raditi za 1 kunu nego 1 kunu povlačiti iz državnog proračuna na račun preglasanih.
No raditi za 1 kunu u ovoj državi je teško jer “posla nema”, pa je taj argument ne može proći bez opsežnije rasprave, a u takvoj moramo neizostavno konstatirati kako je zbog regulacije rada i poslovanja u ovoj zemlji gotovo nemoguće išta raditi, a da to se pritom isplati u toj mjeri da se život od socijalnih transfera prokaže kao potpuno nepoželjan. Mnogima se doista ne isplati dići s kreveta i pošteno raditi (čak i ako se nađe neki posao u ovim katastrofalnim prereguliranim uvjetima) jer im država omogućuje da ostanu ležati u kući i životare na rubu egzistencije. Državi (stranačkim duopolima) odgovara da ljude drže ovisnima o socijali i da o sebi imaju vrlo nisko mišljenje. To se ne popravlja pukim izlaskom na birališta. U tom trenu je već kasno.
Mit 2 – ne možemo ništa promijeniti
Razbijajući ovaj mit akcija “Za grad” je također zanemarila uzeti u obzir tko su ljudi koji ne glasuju, te predložila gledateljima da se politički aktiviraju, da potraže stranke koje najbolje zastupaju njihove interese, i potom glasuju za njih. A što ako su oni to već učinili? Ako si porezni konzument, dakle živiš od proračunskih transfera, onda znaš da si pripadnik tolike većine da o vlastitim interesima možeš glasovati i u komforu vlastitog (socijalnog) doma, sjedeći pred televizorom i gledati rezultate izlaznih anketa. Kada bi neka stranka uistinu pokazala “treći put” nema sumnje kako bi se guzice vrlo brzo odlijepile od kaučeva i odradile posao koji je prepušten prvoj liniji lojalnih glasača. Znači omjer 28:72 nam govori što uistinu možemo promijeniti, a što ne možemo. Odnosno govori nam kako se promjene neće desiti na biralištu već izvan njega, i to kažem uvjetno jer takvih tendencija nema (izuzev vrlo male libertarijanske i protržišne zajednice blogera i facebook komentatora). Hoće li i kada doći do takvih promjena to će se prvo vidjeti upravo po toj zajednici. Nema drugih aktera u ovoj zemlji koji mogu povući to pitanje.
Mit 3 – nemamo za koga glasati jer su svi oni isti
Ovaj dio je zapravo poziv na davanje glasa akciji “Za grad”. U programu ove stranke nalazim mnoge sličnosti sa programima vodećih stranaka i retorikom vodećih političara. Uglavnom je općenit.
U oko mi je upala “decentralizacija” koja i ovoj stranci zapravo znači centralizaciju. Previše im je gradova, previše općina pa bi okrupnjavali, a to onda nazivaju decentralizacijom. Pa draga stranko to nije decentralizacija nego centralizacija, a to isto zagovaraju i postojeće velike stranke (makar samo paušalno).
Obrazovanje i dalje vide u rukama države, štoviše te ruke streme držati građane još većim taocima javnog obrazovnog sustava, još više njihovog novca bi ulupali u njega, a obećanje o boljem i transparentnijem trošenju tih sredstava je opet na razini obećanja najvećih stranaka.
Deregulacija poduzetništva je poželjna, ali ne sviđa mi se spomen ideje o izjednačavanju malih i velikih jer to smrdi na poticaje (novčane i regulatorne privilegije). Deregulacija sama po sebi bi proizvela takve efekte. Prestanite isplaćivati milijarde kuna poticaja velikima pa će se oni svesti na svoju realnu tržišnu veličinu i tako ostaviti prostora za rast malima. No jeste li spremni nakratko kockati se sa izvjesnim brojem otpuštenih radnika iz velikih tvrtki? Znate, treba vremena nakon što uvođenjem restriktivne regulative razvalite velike da mali ojačaju i asimiliraju otpuštene radnike. Sumnjam da ste spremni na tu kocku, jer vidim vrlo radikalno lijeve ideje u dijelu “solidarnosti i ljudskih prava”. Vladavina prava se ne spominje ni u jednom dijelu. Ali jasno mi je zašto je tome tako jer u jednom djelu programa navode kako bi financiranje osnovnoškolskog obrazovanja osigurali povećanjem prihoda u državnom proračunu i to kroz veće poreze na imovinu – “posebno imućnijih građana”. Takvu retoriku uglavnom imaju socijalisti i radikalno antikapitalističke opcije koje preziru imućne građane, ali jako vole njihov novac (u svojem džepu). Na stranu samo taj detalj, jer program “Za grad” je prepun obećanja na besplatno sve i svašta i još veću skrb države nad svojom dječicom.
Dakle dragi porezni obveznici, pripadnici skupine 28%, ukoliko želite još veći teret na svojim leđima glasajte “Za grad”. Nadam se da vas to nekim čudom neće spriječiti u ambicijama da radom i poduzimanjem barem pokušate povećati životni svoj standard i eventualno postanete imućniji.
Za kraj, rekao bih da u ovoj priči postoji i četvrti mit:
Mit 4 – Glasanjem za stranku “Za grad” stvarno glasate za nešto drugačije
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Legendarni George Carlin:
Everybody complains about politicians. Everybody says “They suck”.
But where do people think these politicians come from.
I have solved this political dilemma in a very direct way. I don’t vote. On election day, I stay home.
I firmly believe that if you vote, you have no right to complain. Now some people like to twist that around. They say “If you don’t vote you have no right to complain”, but where is the logic in that?
If you vote, and you elect dishonest, incompetent politicians, you are responsible for what they have done, you voted them in. You caused the problem.
You have no right to complain.
Carlinov uradak, mada briljantan, je neprimjenjiv u Hrvatskoj. U Hrvatskoj se, naime, ne biraju politicari nego stranke. Hrvatski izbori su anketa o tome koju stranku “voli” najvise biraca. Sve ostalo cine stranacka vodstva. U Hrvatskoj nemamo mogucnost glasati za osobu koja ce nas zastupati, samo za stranku iz koje bi ona mogla doci.
Mit 4 me je daleko najviše dirnuo u srce. Prenaglašavanje “drugosti”, bravo za druge i drugačije ultraprogresivce, uz takve će zasigurno da procveta cveće i u naše preduzeće od RH 😀 😀 😉
Ne pada mi na pamet glasati za organizacijske klonove SK. Militaristicki organizirana stranka ne moze biti demokraticna. Kao prvo, stranke ne smiju izbacivati ljude zbog neslaganja. Ako placas clanarinu stranke, onda si clan stranke, i gotovo. Drugo, mora postojati unutarstranacka demokracija i vecinsko biranje a ne “delegatski sistem”. Pravo na grad nije nista drugacije, barem koliko ja to vidim.
Demokracija je uzrok problema, a ne nešto što treba promicati i podržavati.
Ipak jedan mali ispravak. Nije demokracija uzrok problema. Valjda nitko za ozbiljno ne smatra kako mi zaista i živimo u demokraciji.
U demokratizmu i izbornoj poligarhiji čija je jedina funkcija eliminacija svake odgovornosti za one na vlasti i u birokratskim strukturama – možda…..
Mislim pa to je gotovo pa jednaka razina “demokracije” po kojoj je onaj pijanac, propalitet i moralna nakaza “Juncker” postao predsjednik Europske komisije.
Ako misliš na TU i TAKVU “demokraciju” kao problem potpuno se slažem sa tobom.
Definitivno mislim izaći na izbore i glasati. Zašto? Zato jer ne želim ovu veleizdajničku otvoreno jugokomunističku garnituru i obožavaoce “regiona” gledati na vlasti. Eto zato. Dakle iz istog razloga zašto sam glasao za “plavušu” a protiv kripto-komunističkog yusipovića (“Ustaška zmija….”).
Za koga? Za neku “desnu” opciju definitivno. S obzirom da niti jedna od njih očito pojma nema niti o ekonomiji, a pogotovo ne razumije baš ništa o ovome o čemu mi ovdje pričamo, kriteriji za odabir će ovisiti o tome kome vjerujem da će više smetati anti-nacionalnim orjunašima svih boja i prijateljima “regiona”.
Dakle, ako ne postoje drugi kriteriji, a ustvari kako vidimo – nema ih, onda što primitivnije i nasilnije – to bolje. Glavaš je nakon onog postrojavanja “crnokošuljaša” vrlo mogući izbor za mene. A osobito nakon svega ovoga sa potpunom nemoći i nevoljnosti države oko “izbjeglica” i obrane granica….
S obzirom da osobno podržavam aktivnosti oko takozvane “Višegradske” skupine, a da sam smrtni neprijatelj politike “regiona”, Glavaš se izjasnio jasno da se ne može jasnije izjasniti oko svega toga….. i vjerujem mu za to.
Prednost mu je u mojim očima i to jer je robijao zbog “ratnih zločina”, a po nalogu Sanadera…..
U igri su još i “Markićka” koja je prikazala u pravom svjetlu sav gnjilež i anti-narodno djelovanje vlasti, ili moguće netko drugi sličan za kojeg do dana izbora procijenim kako time neću uzaludno rasipati glasove koji su potrebni PROTIV postojeće vlasti…
Karamarku definitivno ne vjerujem ništa. Ustvari još i manje nego ništa…. Ali čak bi i za njega glasao kada bi procjenio da je to jedini način da se ove izrode makne sa vlasti. Duboko se i iskreno nadam da do toga ipak neće morati doći…..
Mislim li da će meni time biti išta bolje? Naravno da ne. Ali ako netko uspije spriječiti invaziju doseljenika na ove prostore time bar imamo nekakvu šansu opstanka kao narod. Malu ali ipak realnu šansu.
Sa ovima sada nemamo baš nikave šanse. Fizički će nas istrijebiti…..
Radi sto hoces samo se ostavi libertarijanstva.
Jesi li baš siguran da to stvarno želiš??
Zahvaljujem na vremenu uloženom da ljude podsjetiš na besmislenost glaslanja.
Carlinov humor volim, ali nije u pravu u vezi glasanja jer izlazak ti ne jamči rezultat. (Npr. onaj tko je glasao protiv pridruživanja EU, taj nije odgovoran za pridruživanje EU iako je suodgovoran za “uspjeh” idiotskog referenduma).
Ali Carlin je u pravu kad kaže da je ne glasati najbolji izbor.
Mgogala, demokracija je smrtni neprijatelj slobode. To je legalizacija negacije ljudskih prava, jer je u demokraciji legalno i u redu izglasati zakone koji krše ljudska prava. Samo glasanje je izražavanje podrške takvom sustavu i to je dovoljan razlog za neodlazak na biralište.
Tantor: ti nikako iz začaranog kruga – kao da je opet 1990.!
Socijalisti iz HDZ-a i SDP-a ti se ne sviđaju pa namjeravaš glasati za socijaliste Glavaša ili Markićke. (Usput, napominjem da sam ovdje na ovom blogu napisao opsežni komentar protiv ovakve imgiracije, a da sam i ranije podržao neke incijative Markićke tako da nisam, ali svejedno nikad ne bih glasao za bilo koje kolektiviste, bez obzira da li podržavam mali ili veliki dio njihovog programa).
Kolektivisti će uvijek naći razlog da glasaju za nekoga. Glasanje za bilo koju stranku je glas podrške sustavu.
Problem za libertarijance je što podršavaju malu ili minimalnu državu pa s jedne strane vide da je sadašnji “demokratski” sustav neodrživ, ali s druge ne mogu sasvim principijelno odbaciti izbore (bez obzira koja stranka se na njima pojavila) jer to im je jedini način da ostvare malu državu (Tantore, radi se o proračunu, a ne o teritoriju). Kad bi se kojim slučajem pojavila libertarijanska stranka, libertarijanci (ne nužno Kapitalac, nego općenito) bi vjerojatno pozivali ljude na glasaju.
Jedini način da se libertarijanac izbavi iz te kvazi-dileme je da postane anarhokapitalist (ili kakav drugi anarhist-voluntarist). U nekim stvarima nisam protiv minarhije (život u minarhiji našao bih privatljivim i svakako boljim nego u sadašnjem fašizmu), ali ne želim u to investirati trud, vrijeme ili novac. Radije ću uložiti 1 BTC (u radu, donacijama, itd.) kako bih pomogao anarhokapitalizam nego isti iznos kako bih pomogao ostvarivanju minarhije.
“Radi se o proracunu a ne o teritoriju”.
Ha ha, super!😃
Prije svega nisam ja stvorio te kolektiviste. Niti će oni nestati ako ja ostanem doma i ne glasam.
Ali ipak su mi draži pro-nacionalni socijalisti/kolektivisti od protu-nacionalnih socijalista/kolektivista. I što da ja sada sjedim doma i pomognem ovim protu-nacionalnima da ostanu na vlasti? E pa to sigurno neću učiniti.
Potpuno je svejedno koja je godina. Ugroza postoji baš kao što je postojala i 1990, i netko mora nešto poduzeti. Ili niti ta ugroza danas nije realna kao što za neke nije postojala niti ona iz 1990?
A ja uporno kako onda tako i sada samo patim od deluzijskog i bipolarnog poremećaja pa trebam hitno lječenje…..
Glasat ću za onoga za koga mislim da može i najvažnije da HOĆE nešto poduzeti. Jer ovi na vlasti NAMJERNO NEĆE. Možeš ti biti i anarho-kapitalistički mesija ali ti to na kraju neće pomoći. I što ćeš onda?
Ali ako će se iduće proljeće na granicama pojaviti 1.000.000 “izbjeglica” što misliš da će se dogoditi sa ekonomijom ove zemlje. Ja te uvjeravam da će već sada početi otkazivanje turističkih aranžmana za iduću godinu samo neka se nastavi ovo…..
Nije da JA nikako ne izlazim iz začaranog kruga, nego taj krug postoji i mimo mene ali i oko svih nas…. Pa ne bi oni ukinuli tu i takvu “demokraciju” da glasa samo 1% ljudi. A glasat će uvijek barem 10% ma koliko narod bio nezadovoljan. A ako i neće, nema veze promijenit će oni i ustav i zakon tako da to bude ok…..
Tako da ja realno niti jačam sustav time što glasujem, niti ga slabim time što ne glasujem. Jedino uskrata svake suradnje sa sustavom (kršenje zakona, nerad, neplaćanje poreza, neposjedovanje imovine, spaljivanje dokumenata i slično ako je na masovnoj sklali slabi sustav)
Mislim, ne razumijem kako misliš da ćeš ostati moralno čist samo zato jer nećeš glasati za IDEALNI program ili kandidata. Kada takvih NEMA. A nešto ipak treba napraviti jer ćemo svi ekspresno otići u pič*u materinu. A osobno nećeš sam uzeti pušku u ruke jer je to “kolektivizam” ili ne znam što.
Pa onda barem daj dopusti da netko drugi odrađuje taj prljavi posao i za tebe…. a to se odnosi i na sve ostale.
Ja barem otvoreno kažem što mislim i stojim iza toga. A uvjeravam te da mnogi misle isto što i ja, samo im je neugodno to otvoreno priznati jer to i nije baš popularno…..
Tantor, cesto citam tvoje postove i uglavnom se slazem s tobom. Iz tvojih postova iscitavam da si hrvatski branitelj, sto ja nisam. Postujem to, za ratovanje su potrebni hrabrost i cvrsto uvjerenje.
Ipak, sto se izlaska na izbore tice, do sada smo to pokusali nekoliko puta, bez ikakvih rezultata. Milanovic i ekipa mi nisu nista drazi nego tebi. Ipak, ne mislim da je vazno tko ce biti na vlasti. Politika se nije mijenjala ni za jotu, sve vlade do sada su provodile manje vise istu politiku. Sasvim je sigurno da tvoj eventualni izlazak na izbore nece nista promijeniti. Nula. Samo su dvije strategije smislene s logickog stanovista, ako ti je cilj nesto promijeniti:
Prva je neizlazak na izbore. Time delegitimiras sustav. U slucaju dovoljno malog izlaska biraca na izbore, vlada nece moci vladati i vrlo ce brzo biti prisiljena na nove izbore, ne od strane hrvatskih gradjana, nego od strane vanjskih partnera koji ce biti svjesni da vlada ne predstavlja nikoga te da je stoga ne treba uzimati ozbiljno. Sto bi to znacilo u uvjetima kada se raspravlja o izbjeglickoj krizi, prepustam tebi da zamislis. Ipak, takav je scenarij malo vjerojatan, barem po mom sudu. S osobnog stajalista, to je najudobnije rjesenje. Ne trebas se guzvati na birackom mjestu, mozes uzeti tablet u ruke i citati kakvu dobru knjigu.
Druga strategija je glasanje po sistemu sto gore – to bolje. Tu pobjedjuje Karamarko. Glasanjem za Karamarka ces postici naglo povecanje broja uhljeba i opterecenje drzavnog proracuna, te povecanje deficita. U uvjetima u kojima je drzavni dug preko 90% BDP-a, to bi mogla biti poslovicna slamka koja bi devi slomila kicmu (americka poslovica, dobro zvuci i na hrvatskom). Glas za Karamarka je glas za politiku koja bi mogla urusiti ovaj nas socijalizam 2.0. Ako vec planiras izici na izbore na kojima nemas pravo birati osobu koja ce te zastupati, predlazem glasanje za HDZ. Ovaj je sistem toliko gospodarski neefikasan da ne moze vise dugo trajati. Karamarko je osoba koja bi ga mogla slomiti, naravno ne namjerno.
@Nedjeljni kometar
Potpisujem i pozdravljam te.
Demokracija je prije svega procedura odlucivanja. Demokratsko odlucivanje je vecinsko odlucivanje o politickim pitanjima. Sloboda je pitanje dosega politickog odlucivanja. Kada u ustavu imas clanak koji glasi:
Congress shall make no law respecting an establishment of religion, or prohibiting the free exercise thereof; or abridging the freedom of speech, or of the press; or the right of the people peaceably to assemble, and to petition the government for a redress of grievances.
i time stavlja regulaciju slobode govora i tiska izvan dosega politickog odlucivanja, to je sloboda. Ukratko, demokracija je nacin odlucivanja, sloboda je doseg odlucivanja. Ako drzava moze demokratski odlucivati o oduzimanju tvoje privatne, zakonito zaradjene imovine, onda nema slobode. Ako u ustavu imas amandman koji kaze da nikome nece biti oduzeti zivot, sloboda ili imovina bez sudskog procesa, onda imas slobodu koja onemogucava oduzimanje tvoje imovine i davanje iste drugome, u svrhu izgradnje igralista za golf. Evo kako glasi receni tekst:
No person shall be held to answer for a capital, or otherwise infamous crime, unless on a presentment or indictment of a grand jury, except in cases arising in the land or naval forces, or in the militia, when in actual service in time of war or public danger; nor shall any person be subject for the same offense to be twice put in jeopardy of life or limb; nor shall be compelled in any criminal case to be a witness against himself, nor be deprived of life, liberty, or property, without due process of law; nor shall private property be taken for public use, without just compensation.
To ogranicava mogucnost politickog odlucivanja o tvojim pravima. Ukratko, predstavnicka demokracija je nacin odlucivanja. Doseg odlucivanja stvara ili oduzima slobodu. Tvoja prava su nesto o cemu ne moze biti politickog odlucivanja. U SAD nije moguce staviti izvan zakona “govor mrznje”. Ipak, nacin politickog odlucivanja u SAD je cista predstavnicka demokracija.
Prica o tome da je “demokracija neprijatelj slobode” je glupost. Predstavnicka demokracija je naprosto nacin odlucivanja, koji se pokazao superiornim svim drugim oblicima odlucivanja.
Tvoja sloboda je definirana u ustavu, time sto je izuzeta iz domene politickog odlucivanja. U SAD, hrvatski zakon o igralistima za golf bi bio protuustavan i ne bi mogao stupiti na snagu jer je tvoja privatna imovina izuzeta iz domene politickog odlucivanja.
Sto se Hrvatske tice, u njoj nemamo predstavnicku demokraciju jer ne mozemo birati osobu koja ce nas predstavljati, kratko i jasno. To znaci da saborski zatupnici (nije tipfeler) ne predstavljaju birace nego one koji su sastavljali liste – stranacka vodstva. Samim tim, izlazak na izbore postaje besmislen, jer ne mogu izabrati osobu koja ce me zastupati. Sistem koji imamo u Hrvatskoj bi se mogao nazvati socijalistickom demokraturom odnosno demokraturom lumpenproletarijata.
Za slobodu nije vazan nacin odlucivanja nego je li o necemu uopce moguce odlucivati. Kada bi americkom ustavu bio dodan amandman koji glasi:
“Government has no other income, but what is collected through taxes. Government cannot borrow money.”
mnogo stosta bi se stavilo izvan domene politickog odlucivanja i sloboda pojedinca bi se bitno povecala.
Uvijek trebamo birati manje zlo, a birati možemo samo od onoga što se nudi.
Odustajenje od izbora je isto izbor, ali sigurno nije najmanje zlo.
Apsolutno se slažem s tantorom jer uvijek postoji manje zlo. Koliko je HDZ socijalistička stranka svi znamo isto kao i markicka i bilo koja desna opcija osim eventualno HKSa ali također smatram da je za mene kao malog poduzetnika uvijek bolje dat glas HDZu jer mi je kod njih pdv bio 23% i nije bilo poreza na dividendu kao ni na kapitalnu dobit kao ni fiskalzacije pa čak da i to nije dovoljno dovoljno je da me ne jebu u mozak Ranko Rajko Zoran Peđa Vojko i ostali antihrvati jer neizlaskom njima dajem prednost
Odustajanje od izbora je izbor, kojim delegitimiras sustav i kazes da u njemu neces ucestvovati. Izbor manjeg zla je jos uvijek izbor zla. Ja ne izlazim na izbore ako nemam za koga glasati. U SAD, gdje imam pravo glasa, izici cu na izbore ali necu glasati za predsjednika, ako na listi ne bude Rand Paul, meni jedino prihvatljiv kandidat.. Izici cu na izbore kako bih mogao glasati za svog zastupnika u kongresu i osigurati da to bude netko tko ce zastupati ideje fiskalne odgovornosti.
Na hrvatske izbore, na kojima takodjer imam pravo glasa, necu izici jer ne zelim davati legitimitet ovom politickom sistemu. Glasanje za manje zlo je jos uvijek glasanje za zlo. A to ne zelim ciniti.
Otkrit ću ti jednu malu, dobro čuvanu “tajnu”. Sustav već jeste pretežito nelegitiman i to po mnogim realnim kriterijima. Samo jednostavno nema te sile koja bi ga uhapsila i nad njim provela legalni postupak sankcije.
I tom sustavu se fućka za našu muku a obožava naše durenje. Ukratko, zabole ga “dupe”. I što misliš da bi se desilo da samo 10% ljudi izađe na izbore – NIŠTA. Misliš li da bi netko sa strane rekao “to tako ne može”. Eventualno bi pod pritiskom izvana donijeli zakon da plaćaš kaznu ako ne izađeš na izbore….
Kažem pod pritiskom, jer sustavu odgovara mala izlaznost. Oni (HDZ/SDP) imaju svoj profil glasača a sve preko toga je za njih neprihvatljiv rizik. I uvijek se mogu dogoditi neugodna iznenađenja.
Uostalom i nisi najbolje informiran. Na ovim izborima osim za stranku možeš glasati i za točno određenog čovjeka na listi. Tako da su pod pritiskom “Markićke” i njenog najavljenog referenduma, donijeli neki semi-preferencijalni model kako bi preduhitrili nešto još gore za sebe….
Ne glasanje za manje zlo je direktno podupiranje većega zla. A to valjda ne želiš činiti?
Ukoliko 8. studenog ne budem imao pametnijeg posla, moj izbor je gospodin Siniša Vuco.
Definitivno se slazem s izborom:
Calen bite!
Calen Bite mala,
Daj naplati mi!
Krenuo sam ja u Njemacku,
Napustio domovinu,
Nisam plak’o suzu pustio,
Tuzno li je sve u domu mom.
Nisam plako suzu pustio,
Tesko narodu u domu mom.
Susreo sam ja u Manhajmu,
Prijatelja, k**a, Svalinu.
Odveo me poslije koncerta,
Do zemaljskog raja Frankfurta
Odveo me on do Frankfurta,
Sve do pufa pokraj banhofa.
Kajzer strase, Kajzer strase,
U se na se i poda se,
Calen bite i rijeseno je sve,
Tu su zene najpostenije.
Kajzer strase, Kajzer strase,
U se na se i poda se,
Calen bite lipo li je to,
Ajmo Svale sutra ponovo!
S jutrom krenusmo na pocinak,
U Majnc kod Boze Sukera,
Uvece je koncert svrsio,
Opet se za Frankfurt krenulo.
Lipa li su sva cetri kata,
Javna kuco sva si od zlata!
Kajzer strase, Kajzer strase,
U se na se i poda se,
Calen bite i rijeseno je sve,
Tu su zene najpostenije.
Kajzer strase, Kajzer strase,
U se na se i poda se,
Calen bite lipo li je to,
Ajmo Svale sutra ponovo!
Postavit ću svima ovdje jedno jednostavno pitanje:
Ako se izlaskom na izbore ništa ne može promijeniti, demokracija je zlo, narod je glup, a pušku u ruke uzeti i ubijati (dizati revoluciju) nije “košer” (i sigurno ne bi dovelo na vlast ljubitelje libertarijanstva), pa što onda koji kur*c uopće hoćete 🙂
Čemu onda služe ovi forumi i čemu uopće ove sve ove priče kada ustvari nikome nisu namjenjeni i ništa ne mogu promijeniti?
Ili mislite da će onih 0.01% koji nešto razumije i ima živaca baviti se ovim o čemu mi ovdje pričamo nešto moći sami promijeniti pasivnim mrmljanjem sebi u zube?
Dakle, sa jedne strane se aktivno zalažete za promjene, (mislim treba i truda, i volje, i znanja, pa i hrabrosti za voditi ovakve blogove u ovoj komunističkoj vukojebini), a sa druge strane propagirate čistu pasivnost i čekanje čega? Pojave libertarijanskoga mesije možda 🙂
Ajde umjesto da kukate, liepo svi dižite svoje intelektualne pametne guzice i izađite na izbore. Izađite bez obzira na sve i glasujte za onu opciju za koju mislite da Vam je najbliža ili barem vjerujete da će napraviti manje ukupnoga zla ovome narodu. A cviliti i lupati se u glavu uvijek možete i kasnije 🙂
Ovo nije molba, ovo je zapovijed 🙂
U sridu svaka čast, koja je svrha svih blogova i objasnjavanja ako ne mozemo ništa promijeniti
Svrha ovih blogova je sirenje ideja, za ne tako daleki trenutak kada se ovaj sistem raspadne. I to nema veze sa izborima. A sto se tice demokracije, u Hrvatskoj je nemamo jer u Saboru ne sjede predstavnici biraca nego predstavnici stranackih vrhuski. I ne, ove promjene koje je drug Zoka uveo nisu dovoljne. Nije dovoljno moci samo glasati za odredjenog covjeka, biraci moraju imati moc eliminacije nezeljenog kandidata. Tako nesto drug Zoka nikada ne bi dopustio. Buduci da u Hrvatskoj nema demokracije i da su sve stranke organizirane po uzoru na mafijaske obitelji, dakle hijerarhijski i nedemokratski, izlazak na izbore je besmislen.
Sistem se neće raspasti od ideja nego od djelovanja a u ovom sistemu jedino djelovanje je moguće kroz izbore kao i u većini zemalja razvijenih demokracija kojima mi težimo.slažem se da treba širiti ideje jer kad ideja postane dovoljno velika naći će se neka politička opcija koja će htjeti udovoljiti tim idejama i onda dolazimo do djelovanja.do tada biramo manje zlo jer će nas manje zlo prije dovesti do ostvarivanja ideja i to je jedina istina da put do ostvarivanja ideja ide brže uz manje zlo a ne uz veće
@robert
Ako je ideja koju zelis ostvariti zlo.
@Robert, sistem ce se raspasti jer je neefikasan i jer ne funkcionira. Za sada ga podrzava jos puno previse ljudi da bi se raspao u roku od dva mjeseca, no kako ljudi budu postajali siromasnijima, situacija ce se mijenjati. Daljnje osiromasenje je neizbjezno.
Raspad sistema je uvijek kataklizmicke prirode, bilo da se radi o Grckoj, bivsoj Jugoslaviji, SSSR-u ili Siriji. Raspad sistema nije moguc, dok god preko 50% ljudi pokazuje svoje povjerenje u sistem izlaskom na ovakve izbore. Ipak, raspad je neminovan, ne zbog necijeg “djelovanja” nego zbog neefikasnosti i neuspjeha samog sistema. Ovaj nas sistem, koji se moze opisati kao “socijalizam 2.0” je naprosto neuspjesan i samim tim osudjen na propast.
Sto ce doci nakon toga ostaje za vidjeti, no sasvim je sigurno da ce pritisak izvana biti usmjeren ka trzisnom gospodarstvu. Sirenje ideja je za sada sve sto mozes napraviti. Pero je mocnije od AK-47. Jedno je sasvim sigurno: izlaskom na ovakve izbore ne mozes nista promijeniti i legitimiras postojeci sistem.
Naravno da legitimiram sistem kao i svi drugi glasači u svim zemljama osim u diktaturama. Ali u tom sistemu moguće je izabrati i socijalizam ili malo manje socijalizma . U zapadnim zemljama je moguće izabrati i kapitalizam u sistemu koji je manje više identičan našem po pitanju glasanja a to je predstavnicka demokracija.ukoliko mogu odabrati između manje i više socijalizma ja ću odabrat manje jer manje znači više novaca u mom depu pošto je socijalizam redistribucija odnosno pljačka jednih da bi se dalo drugima .kad me već moraju pljačkati onda je logično i racionalno da me pljačkaju manje s obzirom da pljačkaši ne namjeravaju stati.dok se sistem ne raspadne meni će proći život a možda i mom djetetu pa mi je logično da izađem i dam glas pljackasu koji manje otima da mi je lakše iscekivati urušavanje sistema koje možda nikada ne dođe, primjer argentine to najbolje dočarava jer žive već 100 godina u zacaranom krugu ludila. kad se sistem urusi to ne znači da će doći bolji primjer argentine grčke, venezuele to samo potvrđuje.
Kao prvo, izborni sistemi na zapadu nisu identicni hrvatskom. U svakom sistemu na zapadu, pa cak i kompleksnom listaskom sistemu kao u Njemackoj, biraci imaju mogucnost eliminacije politicara. To ljude koji sjede u Bundestagu cini zastupnicima biraca a ne stranackih vodstava. Razlika je vrlo bitna: Nijemac ima mogucnost eliminacije svog premijera iz Bundestaga, ti ne mozes eliminirati Milanovica iz Sabora. To, sasvim konkretno, znaci da Milanovic nije odgovoran biracima te da ce i slijedece 4 godine provesti u Saboru, uz placu od najmanje 20.000kn na racun poreznih obveznika, bez obzira na to sto biraci mislili o njemu. Premisa ti je, dakle, pogresna. Time je i zakljucak neizbjezno pogresan.
Kao drugo, nikada ne mozes unaprijed znati koji ce pljackas manje otimati. Milanovic je gospodarstvu nanio skoro istu takvu stetu kao i Sanader. Fiskalizacija je bila cista represija represije radi, koja je nanijela golemu stetu, ne ostvarivsi pri tome nikakve koristi.
Kao trece, sasvim je sigurno da izlaskom na ovakve izbore neces popraviti niti svoj zivot niti zivot svog djeteta, upravo suprotno. Izlaskom na ovakve izbore ces produziti zivot ovom sistemu, sto ce samo pogorsati zivot tvom djetetu. Zasto kazem da je to sasvim sigurno? Pa to smo pokusavali do sada, nemalo puta, bez rezultata. Nadam se da ti je poznata Einsteinova definicija ludosti? Ona koja spominje ponavljanje istog postupka u ocekivanju razlicitih rezultata? Gospodarstvo se nije popravilo niti jednim izborima do sada. Ocekivati da bi se moglo popraviti tvojim izlaskom na ove izbore bi odgovaralo Einsteinovom kriteriju. Istina je upravo suprotna: stvari ce se popraviti ako Hrvati masovno ostanu kod kuce i ne izidju na izbore. Upravo opstrukcija politickog sistema od strane velikog broja ljudi moze pridonijeti njegovom raspadu, nikako ne i kolaboracija s tim sistemom. Izlaskom na izbore legitimiras ovakav sistem, cime podupires njegov opstanak na jos neko vrijeme. Time garantiras da ni tebi ni tvom djetetu nece biti bolje. Nema tog cuvenog “izbora manjeg zla”. Sve varijante ljevice koju imamo na hrvatskoj sceni, i nacionalisticka poput HDZ-a i HSP-a, i marksisticka ljevica tipa SDP-a, Laburista, Oraha i rahmetli RF-a, su jednako lose. Niti jedna nije manje zlo. Sve su organizacijski klonovi nekadasnje partije, sve su mafijaske obitelji posvecene nagradjivanju svojih istaknutih clanova sinekurama na racun poreznih obveznika. Ukratko, sve je to ista pasta. Ucini sebi uslugu i ostani kod kuce. Bavi se svojim djetetom, nauci ga jezike i vjestinama koje ce mu trebati u emigraciji. U Hrvatskoj nema perspektive.
Uzgred budi receno, vec se godinama na hr.soc.politika zalazem za neizlazak na izbore. Prije svakih se izbora javi golemi broj ljudi, za neke od kojih mislim da nisu nista drugo nego placeni propagandisti, koji govore kako moramo izici na izbore i izabrati “manje zlo”. Nema “manjeg zla”. Svi organizacijski klonovi nekadasnje partije na hrvatskoj sceni su jednako zlo. Niti jednim izborima do sada se nije popravila gospodarska situacija, pa nece ni sada, cak niti ako odjednom otkrijemo neiscrpne rezerve nafte ispod Mandusevca.
Pravi razlog za protivljenje neizlasku je svijest o opasnosti od opstrukcije politickog sistema. Oni koji zagovaraju izlazak na ovakve izbore zele produziti zivot ovom i ovakvom politickom sistemu. Bez mene.
I bez mene.
Ja predlažem @kapitalcu da promijeni naslov ovog članka u skladu sa prevladavajućim mišljenjem ostalih komentatora i da on glasi ovako:
“Što god poduzeli ne možemo promijeniti ništa, pa je onda najbolje da ništa i ne poduzimamo…..”
Samo zapamti Carlina kad das svoj glas pobjednickoj ekipi. You have no right to complain.
Da si napisao “sto god poduzmemo u okviru ovog sistema, svejedno je”, s tim bih se mogao i sloziti. Jedan od pocetnih koraka bi bio i delegitimiranje ovog sistema, putem neizlaska na izbore.
Nadalje, mozes, bas kao i ja, ostaviti racun na stolu za konobara, kada god popijes kavu, tako da ga ovaj moze reciklirati. Kupnjom preko amazon.com isto tako odlijevas lovu u inozemstvo. Isto tako, sto god mozes, placaj gotovinom iz ruke u ruku, bez racuna. Svasta se moze uciniti kako bi se oslabio sustav. Kako pjevaju Klinci s Ribnjaka, “kad se male ruke sloze…”
Ajmo ovako, kada bi se kojim čudom zbog blogeera i drugih tržišnih aktera u javnosti promjenila svijest hrvata što je nemoguće ali opet “kad bi’. I svi odjednom postanu tržišno orijentirani , oni bi svejedno morali izaći na izbore i dat glas nekome i time legitimirati sistem jer se prelazak u neki drugi oblik ekonomije je moguć samo kroz zakonske okvire tj donošenje ili ukidanje nekih zakona koje opet mogu promijeniti samo političari kroz sabor.kad bi se to desilo morala bi se pojaviti stranka koja sluša bilo tog novog tržišno orjentiranog puka. Znači opet bi morali izaći i legitimirati sistem.nije problem u sistemu nego još nema u ponudi takve političke opcije kojoj je to u interesu.po toj vašoj logici da se pojavi na sceni stranka koja se zalaže za sve ono što vi smatrate bitnim vi svejedno ne bi izašli i dali joj glas jer je sistem nelegitiman
Kada bi se svijest vecine građana promijenila i oni bi postali trzisno orijentirani, tog trenutka bi sistem bio srusen. A ti svojim glasanjem i dalje podrzavas sistem iako si mozda trzisno orijentiran.
Teza da manje zlo ne postoji odnosno da je isto ORAH ili Zivi zid isto što i HDZ je totalno promašena. da se razumijemo HDZ mi se gadi posebno Goran Marić kao ljubitelj Karla Marxa, međutim prije dolaska na vlast SDPa ja nisam kao mali poduzetnik imao 12 % manje novaca u depu na kraju godine jer sam obveznik poreza na dobit, prije SDPa nisam imao manje 12% novaca nakon što dobijem dividendu, prije SDPa nisam imao manje 12& novaca nakon kapitalne dobiti ok nakon 1.1 2016. prije SDPa sam mogao kupiti auto na firmu, nisam morao fiskalizirati cjeli promet pa mi je pljačka bila prihvatljivija ,nisam morao platiti 12000 kn kaznu jer sam imao 38 kn viška u novčaniku ,nisam morao pisat interni akt kad želim napraviti popust nisam morao pisat koliko je radnik slobodan, nisam morao ispunjavati upitnik da objasnim pljačkašima zašto mi je manji promet nego prošle godine, djete mi nije moralo slušati građanski odgoj,nisam se morao bojati da će mi bivša žena tražiti veću alimentaciju zbog novog obiteljskog zakona kojeg je kreirala vrla ministrica MILANKA…..kad si izracunam to veće zlo me koštalo godisnje 50000ak kn i sad vi meni recite da nema manjeg i većeg zla.možda sam ja priglup pa ne mogu shvatiti što je za mene racionalno ali ako za ništa drugo onda za bijeg iz ove socijalističke vukojebine je ipak bolje da mi ostane malo više novaca zbog manjeg zla, za bolju startnu poziciju u nekom drugom legitimnom sistemu.
Sve to sto si napisao jos uvijek ne pobija cinjenicu da izlazak na izbore odgovara Einsteinovom kriteriju ludosti: ponavljamo isti postupak, u istim okolnostima i ocekujemo drugacije rezultate.
Vlada će uvijek biti nužno zlo, čak i kad bi bila ekstremno protržišna i onda bi ona bila nužno zlo. Kad god netko umjesto tebe odlučuje o tebi važnim stvarima to je nužno zlo.
Sistem se nikad neće toliko promijeniti da bi Vlada prestala biti nužno zlo,
Zato svi na izbore i birajte si manje zlo!
To nije puno, možda neće biti presudno, ali je nešto što možete učiniti za svoju budućnost, više nego ništa, a kad se male ruke slože …
Na ovo ne mogu reci nista drugo nego da odgovara Einsteinovom kriteriju ludosti. To smo vec probali, sjecas se? I kakvi su rezultati? Mozda ovog puta ponavljanjem istog postupka dobijemo drugi rezultat?
U trenutku kada se izlazi na birališta (ovo posebno vrijedi konkretno sada, u slučaju Hrvatske) je već kasno.
Kako nastaju stranački programi? Stranka plati marketinšku agenciju koja mesec-dva ispituje građane o temama ”koje ih žuljaju”, i posle stranke vrte 5,6 tema i to je to. Mislim da bi libertarijanska stranka ne bi dobila više od 2% u najboljem slučaju.Kad vidimo da Korbin postaje vođa laburista i to ubedljivom pobedom, u najvećoj opozicionoj stranci, i to u zemlji gde je počela industrijska revolucija, gde se kapitalizam ukorenio…Ako tako glasaju Britanci kako će onda glasati ljudi iz ovog dela Evrope? Ali ne mogu oni mnogo toga da promene. Šta je uradila predsednica Čilea Mišel Bašele koja je levičarka, da nije nešto promenila? Šta je Cipras uradio? Nema od njih ništa. Ako neka stranka ima ‘socijalistička’ u nazivu ne znači ništa.
nekome je hdz manje zlo, nekome sdp. u tome je najveće zlo. tantor ne želi evoluciju u školi, yoda ne želi vjeronauk u školi (karikirano rečeno, momci ne ljutite se). ako bi prihvatili sustav, tj. igru izabiranja manjeg zla, osobno bi možda profitirali za manju alimentaciju, al mislim da smo unaprijed ostavili i veću razliku na ćupriji. ne držim nije racionalno izabrati tamničara s kraćim bičem. racionalno je, samo je ironija u tome šta su svi socijalni narkomani nastali tako, malo pomalo, sudjelujući.
tantor je zavapio čemu služe ovi blogovi, mislim da je to stefan molyaux dobro objasnio u 60. minuti dolje na linku;
Najvažnije reforme koje se moraju provesti da se zaustavi ovaj odlazak mladih ljudi, opću bezperspektivnost istih i ovo stanje u državi jest:
– Uvođenje brutalnog poreza na drugu i više nekretnina ili višak kvadrata
– Brutalno smanjenje ukupnog bruto 2 poreza na plaće
– Drastično oporezovanje rentijerstva(apartmani, renta stanova na crno itd.)
U postojećoj situaciji u ovoj državi renta/parazitizam je najisplativiji biznis, isplativiji od bilo kojeg znanja, inovativnosti. Učenje, rad i kreativnost u ovoj državi su potpuno besmisleni u ovom poreznom “sustavu”. rentijeri najbolje žive u Hrvatskoj što je apsurd, a mladi ljudi koji se uopće i zaposle nemogu nikako doći do dobre plaće(bruto2).i pristupačnih cijena nekretnina da se započme život. Porez na nekretnine dodatno bi riješio vlasničke odnose, prisilio legalno iznajmljivanje, cijene stanova/nekretnina doveo u tržišne okvire, smanjio cijenu najma. Brutalni porez na rentu stavio bi najgori sloj društva(parazite, neradnike i rentijere) tamo gdje im je i mjesto, a brutalno smanjenje bruto2 troška omogućio mladim pametnim, vrijednim ljudima pristupačnost stanova, isplativost rada, da osjete kako se isplati raditi u Hrvatskoj i stvarati obitelj. To bi promijenilo iz korijena ovaj socijalstički mentalni sklop kojeg imamo kao i vrijednosni sustav. Poticaji i POS su najobičnija prevara jer je i 1000EUR/m2 skup i tu lopovi najbolje još i zarađuju. Tko ovo ne napravi nemože tvrditi da će krenuti bolje u Hrvatskoj, dolazio iz bilo koje političke opcije.
S dijelom ovog komentara se slažem, s dijelom ne. S većim dijelom ne.
Naime smatram da bi imovinska prava građana trebala biti nepovrediva, bez obzira radi li se o njihovoj prvoj ili n-toj nekretnini, prvoj ili n-toj novčanici, prvoj ili n-toj potkošulji u ormaru (također prvom ili n-tom). Ono što netko ima smatram da treba biti njegovo i neotuđivo.
Ako je netko naslijedio jednu ili n nekretnina, kao roditeljsku ili obiteljsku ostavštinu, iste postaju njegova imovina i analogno prethodnome on bi trebao uživati puno pravo na njih. Moralno društvo je društvo koje poštuje to pravo. Nemoralno društvo je ono koje gleda kako bi došlo do imovine pojedinca (prve, druge ili n-te nekretnine). Nemoralno društvo određuje nakon koje nekretnine netko postaje neprihvatljiv odnosno određuje trenutak s kojim si uzima za pravo eksproprirati imovinu pojedinca. Takva društva ne idu naprijed i zbog toga nisu vrijedna spomena – osim dakako kao primjer negativnoga.
U društvu koje otuđuje imovinu svojim članovima nema mjesta za kreativne i radišne ljude. Kako kreativni i radišni odlaze danas, zbog prevelikog utjecaja države na društvo, tako bi odlazili i u ovom scenariju – kreatvni i radišni mladi ljudi neće htjeti graditi nekretninu ukoliko će je država jednoga dana oteti njihovom djetetu. Razumiješ Akademijo? Ja ne želim da stan kojega ću otplaćivati još 15 godina, i kojega namjeravam ostaviti svojem djetetu, jednoga dana bude naprasno otet mom djetetu iz ruku! I ako mu ostavim još i kuću na moru tada je ostavljam njemu ili ću je srušiti onako kako sam je izgradio! Prokleta država i pohlepne pijavice koje žive od državnog proračuna i navijaju za otimačinu imovine građana se neće dočepati te imovine. To je sigurno.
Ali da, slažem se da u ovoj zemlji ima mnogo rentijera. No ja rentijere vidim u svima koje moram plaćati jer je država tako propisala. I bez plaćanja tog danka me ne pušta da koračam dalje. Znaš tko su ti ljudi? – Javni bilježnici, legalizatori i certifikatori nekretnina i svi ostali koji uživaju specijalni položaj na tržištu kojeg im omogućuje država. To su rentijeri. Svi oni koje moraš silom zakona plaćati su rentijeri, a ne oni koji raspolažu vlastitom imovinom (zarađenom ili stečenom).
Dakle evo moj prijedlog tri točke, kao odgovor na tvoje tri:
– Ukidanje svakog poreza na imovinu (uključujući porez na promet nekretninama).
– Brutalno smanjenje ukupnog bruto 2 poreza na plaće
– Drastično smanjenje/ukidanje javnobilježničkih i drugih naknada koje gomila rentijera ubire zbog specijalnih prava koja im je omogućila država
Gledajte, ovo za javne bilježnike, legalizatore i certifikatore se u potpunosti slažem.
Nadalje, nisam govorio o temeljima i svrsi oblika poreza već o postojećoj situaciji.
Dalje,
“kreatvni i radišni mladi ljudi neće htjeti graditi nekretninu ukoliko će je država jednoga dana oteti njihovom djetetu. Razumiješ Akademijo?”
– Što će im više od jedne nekretnine, rekao sam da se jedna ne oporezuje? Druge neka ne grade, što će im? Neka za djecu ulažu u dionice, štednju itd.! Kada dobiju dijete neka onda kupe i prepišu na dijete novu nekretninu. Što su nekretnine nešto iznad svega u životu, svetinja?!
– Onaj tko živi na obali i nema nekretninu taj nema nikakve šanse da uz ove poreze na rad ikada stvori obitelj i da ima gdje živjeti.
Smatrate da je taj sustav odličan??
– Ovako oni koji rentaju jedini nešto i stiču, ostalih se ova država odrekla. Ovo je temeljni problem zašto vlada ovakva katastrofalna bezperspektivnost, pogotovo na obali. Tu vrijedi pravilo: ako vam bake i djedovi nisu ostavili nekretninu ili ako vam je roditelji nisu naslijedili u socijalizmu pa vam prepustili možete slobodno napustiti ovu državu. KVALITETAN Porez na VIŠAK nekretnina bi uredno mnoštvo stvari u Hrvatskoj o kojima sam pisao u prošlom komentaru, a prvenstveno bi omogućio veću šansu imanja obitelji i onima sa manjim primanjima uslijed manjih cijena ili manje i uređene dugoročne rente.
Što će im više od jedne nekretnine
A zašto bi akademijaosijek određivala koliko tko smije imati nekretnina, a da za to ne bude kažnjen plaćanjem poreza? Zar ne znaš da su preferencije ljudi relativne? To što je tebi bitno drugome je možda u potpunosti nebitno.
Onaj tko živi na obali i nema nekretninu taj nema nikakve šanse da uz ove poreze na rad ikada stvori obitelj i da ima gdje živjeti.
Naravno da nema šanse. No ja ne mislim da se pravda treba tjerati na račun onih koji su u posjedu više od jedne nekretnine već upravo smanjenjem “ovih poreza” ali ne samo na rad već svih poreza redom. Također treba smanjiti društvenu ulogu onih institucija koje se od tih enormnih poreza financiraju. Odavno ih je previše. I zato nam je loše. I takav sustav je loš. Treba ga mijenjati. Ali ne tako da se odabrane skupine građana dodatno porezno optereti već da se sve redom porezno rasterete. Jer bi imovina građana, pa i njihove nekretnine, trebala biti svetinja. Sada nije. Ti evidentno predlažeš da tako i ostane.
Nema kvalitetnog poreza. Porez je pljačka. I sve što se porezom u(ne)ređuje jesu novčanici građana. Koji nakon poreza postaju tanji, a građanima pada standard. Jedna od najvećih zabluda, vrlo raširena među populacijom, jest da se društvo porezima može dovesti u prosperitet.
Ovo je članak koji oni koji bi oni misle da glasanje ima smisla trebali pročitati.
Ukratko, predsjednik Portugala odbio je dati mandat koaliciji koja je pobijedila na izborima (!) i osvojila nadpolovičnu većinu glasova. Članak je super.
http://www.telegraph.co.uk/finance/economics/11949701/AEP-Eurozone-crosses-Rubicon-as-Portugals-anti-euro-Left-banned-from-power.html
Evo još jednoga koji se opametio nakon 10 godina (članak je objavljen 24.10.2015):
Even P. Diddy, the rapper formerly known as Puff Daddy, admitted in a recent interview that voting is a scam. This is ironic considering Diddy was the figurehead of the “Vote or Die” movement, which encouraged young people to vote for nearly a decade.
http://theantimedia.org/p-diddy-abandons-vote-or-die-movement-says-voting-is-a-scam/