Euforija koja je nastala oko MOST-ovog izbornog rezultata podsjeća me na euforije oko pobjedničkih HDZ-ova i SDP-ova u prošlosti. Radi se o nekoj vrsti euforije krda. Ljudi ni sami ne znaju čemu se vesele ali vesele se. Čak i jako. Ok, u slučaju MOST-a vesele se činjenici da je netko uspio HDZ ili SDP dovesti u pat poziciju. Pa makar to bio netko tko nudi prijedloge koje bi mogli potpisati i HDZ i SDP. Programi HDZ-a, SDP-a i MOST-a savršeno su kompatibilni, a ja ih još nazivam “Kolektivistički čušpajz”.
MOST je u ovu zanimljivu poziciju, iz koje može diktirati štošta, došao pozivajući se na reforme. Niti u tom pogledu oni nisu ponudili nešto novo. Svim dosadašnjim vladama reformi su bila puna usta, a od njih nikada ništa iako ni takve kakve su predložene nisu nikad bile hvale vrijedne. MOST, odnosno Petrov, Petrina i Kovačić, iza sebe ipak imaju zapažene rezultate, na lokalnoj razini, pa je spomen reformi iz njihovih usta zvučao obećavajuće. I zato su dobili toliko (ključnih) mandata.
Problem s njihovim reformama jest što su toksične. Čas mirišu, čas smrde. Može ih se tumačiti na razne načine pa stoga ne čudi kako je ovih dana svaki medij izvještavao neku svoju listu najvažnijih reformi MOST-a (tu, tu, tu, tu, tu, tu). Ipak, mislim da se tu radi o dominantno kolektivističkim idejama i prijedlozima.
U ekonomskom pogledu oni predlažu nastavak jakog državnog utjecaja u ekonomiju, sa još obilnijim poticajnim mjerama koje će kao i dosad biti osigurane novcem poreznih obveznika, merkantilistički obračun sa “uvoznim lobijem” (to su one tvrtke koje vam nude proizvode koje zbog svoje cijene i kvalitete radije odabirete nego domaće proizvode, koji su zbog poreza i regulatornih troškova kudikamo skuplji), preporod agrara (hej, pa na tome se HDZ nadobivao vlasti na svim razinama, pa vidimo što je centralno-planski pristup tom pitanju učinio od agrara), i drugo.
Monetarna politika pod MOST-om postaje sredstvo biznisu, a ne ekonomiji per se. Dakle oni su pro-business, a ne pro-market. Razlika je dijametralna. MOST određuje što u gospodarstvu treba naprijed i to želi stimulirati preko HNB-a, kažu da će: “Kreirati tržišno konkurentne uvjete financiranja poduzetništva”. Kreirati tržišno konkurentne uvjete financiranja nije isto što i kreirati tržišne uvjete. Oni žele ekspanzivnom monetarnom politikom pojeftiniti kredit, jer smatraju da u tom slučaju dolazi do pada kamatnih stopa, i na taj način domaćem poduzetniku povećati konkurentnost u usporedbi sa stranim poduzetnikom (koji je produktivniji jer mu se država manje petlja u to što radi). Riječ je ovdje o poznatom Interest rates fallacyju. Nacionalna Agrobanka i Agroosiguranje kao etične institucije… f*ckin wakos…
Osobito me fascinirala analiza sektorske distribucije kredita u kojoj post hoc konstatiraju da je građevinarstvo dobilo 80% više kredita no što proizvede BDP-a, te kako je te kredite trebalo preusmjeriti u prerađivačku industriju sa znatno većim udjelom u BDP-u. Pa što niste 2007. godine izašli u javnost s takvom konstatacijom, kada su svi redom austrijski ekonomisti galamili o tome da se na jeftinom kreditu napuhao balon?
Iza ovoga bez daljnjega stoji prof. Lovrinović, a cijela ekonomska i monetarna osnova MOST-ovog programa je manifestacija njegovih mokrih snova i prethistorijskih pogleda na ekonomiju, tržište i društvo.
Sa takvom programskom osnovom MOST je opasniji i od HDZ-a i SDP-a. Jer za razliku od ovih on pokazuje volju i spremnost da te reforme i provede, a najmanje što nam u ovom trenutku treba jesu Lovrinovićevi ekonomsko-društveni eksperimenti i daljnje jačanje etatistizma. Obećanja o poreznom rasterećenju i pojednostavljivanju poreznog sustava jednostavno nisu kompatibilna sa ovakvim idejama. Ona su tu kako bi se MOST svidio i dijelu protržišno nastrojene populacije, dakle populizma radi.
Prijedlog nacionalizacije drugog mirovinskog stupa, koji je ništa drugo do li osobna štednja građana za stare dane koji ti postepeno trebao izbaciti iz igre prvi stup te biti liberaliziran, trebao bi biti konačan dokaz da u MOST-u ne leži ništa drugačije od onoga što smo imali dosad, a teži i goremu.
MOST je romantična pro-business stranka. Oni žele pomoći biznisu, ali ne shvaćaju da to neće moći s ekonomskim programom kojeg nude, odnosno pomoći će onima koji se s njima najbolje sližu, koji se nametnu kao “bitni” (javni interes, opće dobro, nacionalno pitanje), dok većini neće pomoći (štoviše, odmoći će im jer će ih političkim dekretima marginalizirati). U picking winners strategiji vidim čisti fašizam. No i SDP se deklarirao kao pro-business stranka. I ne možemo reći da mnogima nije pomogao. Pogotovo Linić kroz predstečajni kriminal. Cijenu istoga će platiti građani kroz više poreze i javni dug. To je teret zbog kojega smo nekonkurentni, a kako je uzrok bez sumnje prevelika moć države i političara lijek za nekonkurentnost ne može biti još više moći u rukama države i političara (što proizlazi iz MOST-ovih prijedloga).
U svakom pogledu za građane je svejedno čiju vladu će MOST podržati i hoće li na eventualno ponovljenim izborima zauzeti još bolju poziciju kroz još više mandata. I bit će svejedno sve dok ne izbace Lovrinovića iz stranke i ne napišu ekonomski program iznova.
Za kraj, kad sam se već dotaknuo tog pro-business i pro-market pogleda na ekonomsku politiku, evo jednog seta tvrdnji iz kojega možete sami uvidjeti tu razliku (iz teksta linkanog iznad). Ukoliko ste za pro-business politiku, a protiv pro-tržišne onda zasigurno smatrate ispravnim slijedeće tvrdnje:
1. Vlada treba pomoći određenim granama ekonomije kroz niže poreze, u našem primjeru to bi bio turizam.
(pro-tržišni stav: jednak porez svima)
2. Vlada treba pomoći određenim poduzetnicima kroz posebna prava, u našem primjeru to bi bio Zakon o strateškim investicijama gdje se velike investitore oslobađa birokratskih prepreka, daje im se novac iz proračuna za subvencioniranje zapošljavanja, porezne olakšice do 50% itd.
(pro-tržišni stav: jednak odnos i prema velikim i malim poduzetnicima)
3. Vlada može/treba oduzeti imovinu građana kako bi je stavila u funkciju ekonomskog razvoja. U našem primjeru to je najavljeni porez na nekretnine koje nisu u funkciji.
(pro-tržišni stav: zaštita imovinskih prava građana je osnova njihovog prosperiteta. Zbog interesa osobe b Vlada ne bi trebala imati pravo nasrtati na imovinu osobe a i zanemarivati njene interese da slobodno raspolažu vlastitom imovinom)
4. Vlada treba osiguravati povoljne poduzetničke kredite.
(pro-tržišni stav: pitanje kreditiranja jest tržišno pitanje gdje davatelj kredita treba uračunati rizik i biti spreman suočiti se s eventualnim gubitkom uslijed loše procjene, a loš poduzetnik sa gubitkom imovine. Privatne projekte ne financira se ili subvencionira novcem poreznih obveznika)
5. Vlada treba propisivati carinske tarife i kvote kako bi zaštitila domaći proizvod pred stranim.
(pro-tržišni stav: carine povisuju cijene proizvoda, a kvote mogu uzrokovati nestašicu. Ukoliko gdje postoji jeftijini proizvod kupac treba imati slobodu sam odlučiti hoće li kupiti jeftiniji strani ili skuplji domaći proizvod (ili obrnuto) za vlastiti novac)
Svako dobro,
vaš Kapitalac
p.s. ovo je jubilarni 500. post objavljen na blogu 🙂
p.p.s. Popov vs Vojković na istu temu na Index.hr. Ja sam za Popova.
Kapitalac 
Poštovani, poštujem svakome pravo na svoje mišljenje, pa tako naravno i Vama. Ipak, volio bih da ste se imenom i prezimenom predstavili da znamo tko piše članak koji je objavljen u javnosti. Ovako se stječe dojam da ste napisali naručeni članak, pogodujući nekim strankama poslije izbora. I možda, još i plaćeni za njega, što bi bilo vrlo loše. I još imate obraza tražiti da se svatko tko Vam želi odgovoriti potpiše imenom i prezimenom. Vrhunac licemjerja.
Dragi komentatoru,
forma bloga je specifična. Za razliku od konvencionalnih medija ne zahtjeva predstavljanje autora imenom i prezimenom, a čitatelje privlači svojim sadržajem. Kada pišem za tiskane medije onda pišem pod imenom i prezimenom. Kome je stalo do toga, ne ulazeći u motive, može povezati naziv ovog bloga sa mojim imenom i prezimenom. No blog se zove “Kapitalac” i u posljednjih nekoliko godina on je postao brand. Tako će i ostati.
Za tekstove na svojem blogu nisam plaćen. No dok je na vlasti bio HDZ govorili su da sam SDP-ov plaćenik, dok je na vlastio bio SDP govorili su da sam HDZ-ov plaćenik, čak se i obračunavali samnom na osobnoj razini i prijetili mi na razne načine, a sada govore da sam plaćenik i jednih i drugih. To samo govori koliko ljudi ispranog mozga živi među nama, a to posljedično objašnjava i naše opće stanje. Bilo kako bilo Kapitalac će kao i dosad nastaviti kritizirati VLAST te biti dosljedan libertarijanac!
Vezano za zadnju primjedbu. Ja uopće ne zahtjevam od ljudi koji odgovaraju da se predstave imenom i prezimenom. Ta primjedba je notorna glupost s vaše strane, kao i konačan zaključak o licemjerju koje ste izmislili kako bi tu glupost potkrijepili. Možete komentirati pod kojim god imenom želite. To je vaša volja. Ali ono što ne možete jest komentirati ad hominem. To sam vam dozvolio samo zato da skrenem pozornost na laži koje ste došli prosuti u svojem prvom komentaru. Nemojte nastaviti u tom tonu jer to u svojem dvorištu neću tolerirati.
Odakle Vam ova budalaština?
Mislim da čovjek ima primjedbu na WordPress, koji traži neki podatak o komentatoru (npr. e-mail), međutim wordpress kao servis ne vrši validaciju tih podataka tako da se može upisati što god se želi, npr. žvrljžbrlj@gmail.com i to je dovoljno da se pošalje komentar. Ali eto, ja sam licemjeran. 😀
Lovrinović jučer kaže da nije za devalvaciju: http://direktno.hr/en/2014/direkt/30386/Lovrinovi%C4%87-predstavio-reforme-Mosta-U-dva-do-tri-tjedna-imat-%C4%87emo-Vladu.htm
Sad sam zbunjen.
Kaže i kako treba braniti javna poduzeća. 😀
Pjesmu posvećujem Petrovu, Petrini i Kovačiću
On nije za devalvaciju, al je za inflaciju 😀
Bilo je samo pitanje vremena kada ce se nasi mudraci dosjetiti “spasonosnog rjesenja” zasnovanog na tiskanju novca. Samostalna smo drzava, kune treba samo tiskati, pa ce biti za sve. Ne mozes ocekivati od ljudi koji desetljecima zive u drzavno upravljanom gospodarstvu da razumiju trziste. Paradoksalno, golemi emigracijski val kojeg su nasi socijalisti pokrenuli ulaskom Hrvatske u EU ce vjerojatno razbiti te zablude kod dobrog broja ljudi.
Dragi kapitalac,
članak ti je napisan hejterski na uštrb Mosta, međutim obzirom da je medijska pozornost zadnji tjedana usmjerena na most razumijem tvoju aktivnost sa ciljem dobivanja medijske pozornosti (svaka čast na isfuravanje na indeksu), nažalost površnim člankom.
Ako se već deklariraš kao nezavisan, probaj staviti na vagu što je najveće zlo koje nam se desilo u zadnjih 20 godina pa to usporedi sa trenutnim namjerama mosta čak te i izazivam te da ti to bude tema idućeg bloga.
Što se tiče pro-business mjera kako ih ti nazivaš iskreno ja nemam ništa protiv njih dok god se lova vrti u zemlji među poduzetnicima i malim obrtnicima, a ostatak ekipe koja je u uhljeničkim vodama radi na minimalcu. Dok god nema otoka novca prema van odn. grupiranje prema 200 odabranih hrvata to ide u dobrom smjeru. Velike firme u državnom vlasništvu smo razjebali ostala je radna snaga koja može krenuti sama u poduzetništvo ili raditi za vanjske korporacije u službi izrabljivanja hrvatskih resursa treća opcija je uhljebljivanje u jalov državni aparat sva sreća da zadnji isti nisu narsli kao u Grčkoj.
Nitko ne spori da je most zelen za voditi državu i da su im mjere wana be od konkretnih provedbenih mjera raspisanih u baby step koracima i popratnim nuspojavama na društvo i državu generalno, al bi rađe da mi državu vode zeleni ljudi sa poštenim namjerama nego “stručni” ljudi sa namjerom da žive na tvojoj grbači i da pustoše sve ispod sebe pod geslom ko je jamio je jamio, a ko nije je budala.
Nije da imam iskustva u vođenju države al promatrajući ljude iz politike unatrag 20 g rasprava da li je hdz sposobniji od sdp-a i tko ima veće stručnjake je potpuno bespredmetna, rađe bi uzeo nekog sa ceste sa malo pameti i sa voljom za pošten rad pa makar fulo mjere 5 puta za redom nego birao jednu od prethodnih opcija.
Zemlji u kojoj ti plaćaš porez i bojiš se pisati članak pod punim imenom i prezimenom jer su ti pola članaka površna, a oni koji nisu sjedaju na žulj povlašenim pojedincima, ovaj most kakav je da je, je bar malo svjetlo u ovih 20 godina jada koja su se dogodila na našoj političkoj sceni, al ne po stručnosti nego po mind setu koji posjeduju i ako to ne uspjevaš ukapirati neg gledaš iste kroz listu mjera koje se daju u izbornim noćima izvučenima iz konteksta nekakvih polu pismenih novinarskih članaka onda sa dužnim štovanjem je bolje da se ostaviš ovog posla.
“Koliko je neki čovjek vrijedan za svoju zajednicu ovisi, u prvom redu, o tome koliko su njegovi osjećaji, misli i djela usmjereni na unapređivanje života drugih ljudi…”
A.E.
lp
Noname,
članak nije površan nego se tebi ne sviđa što u njemu piše. Zato komentiraš ad hominem, jer nemaš što konkretno reći o temi.
Što se indexa tiče mislim da je to otprilike 40. članak koji je preuzet s ovog bloga i objavljen tamo, a o tome što će se tamo objaviti odlučuje indexovo uredništvo, a ne Kapitalac.
Probusiness mjere su korporatističke mjere, a korporatizam je fašizam. Kapitalac je protiv fašizma, socijalizma, komunizma, nacionalizma i drugih varijacija kolektivizma. Moj stav o kolektivizmu je već opće poznat.
Nije problem u Mostovoj zrelosti već u tome što su programatski jednaki HDZ-u i SDP-u, a ne njihova suprotnost. S kime god da koaliraju ili koju god vladu da podrže stvari ostaju iste. Barem na ekonomskom planu. I o tome govorim u tekstu. Ali ti o tome nemaš što za reći pa pričaš o meni. Možemo i o mojem autu ako želiš.
Blog pišem i pisat ću pod pseudonimom Kapitalac. To je stvar blogerske kulture. Tako blogovi funkcioniraju. Ljudi čitaju blogove zbog sadržaja, a ne zbog kulta ličnosti. Kada pišem za tiskane medije onda pišem pod imenom i prezimenom, a to što tebe iz nekog perverznog razloga zanima kako se ja zovem nije me ni najmanje briga.
Ovaj tekst je napisan nakon što sam podrobno proučio Mostov program koji je objavljen krajem listopada, a ne u izbornoj noći. Ali ti sigurno i dalje misliš da si po tom pitanju rekao nešto pametno, zar ne?
Za kraj, ti se ostavi komentiranja ukoliko nisi u stanju diskutirati o temi, jer ad hominem pizdarije od kojekakvih pametnjakovića ja na svojem blogu nemam nikakvu namjeru tolerirati. Tako da vodi računa što ćeš dalje ovdje pisati, ako ćeš pisati.
Kapitalac,
Površan je iz razloga jer nisi obuhvatio sve aspekte problematike a ljudi ne pretražuju po historiju tvojih prethodnih članaka da bi nastavili tvoj mentalni slijed izrečen ovim člankom. I da ne sviđa mi se kako si i na koji način obradio temu, zato sam ti i ostavio komentar. Al ako se tebi ne sviđaju mišljenja komentatora koji čitaju tvoje članke slobno ih briši filtriraj, prepravljal ili ostavi samo one pozitivne.
Neću pisati ovdje dalje, to bi bio gubitak vremena i opravdanje postojanja tvog bloga.
Komentar u kojemu samo prigovaraš kako ti članak nešto ne valja, pa onda okrećeš na mene osobno jer nisi u stanju reći i što ti ne valja s člankom, nema apsolutno nikakvu težinu.
Nadalje, to što neki komentator XY misli o meni također nema nikakvu vrijednost niti doprinosi diskusiji. Znaš, nakon što mi se netko napriča “o meni” nije vjerojatno da ću od takvoga išta pametno čuti o temi pa sam se naučio s takvima u što manje koraka završiti govoranciju.
Komentare u kojima se netko bavi mojim likom ne dozvoljavam, a svakoga tko ne zna za drugo podržavam u tome da ovdje više ne komentira.
Radi se o prilicno tipicnoj reakciji nasih socijalista.Velika vecina ljudi je glasala za HDZSDP, a oni koji su glasali za MOST se smatraju “naprednima” i “postenima”. Uz izlaznost od preko 47%, to bi ti trebalo reci sve sto trebas znati o misljenju birackog tijela. Pogledaj komentare na index.hr, pa ce ti biti jasno kakav je mentalni sklop prosjecnog hrvatskog biraca.
Nisam ekonomski obrazovan pa mi oprostite povrsno poznavanje iste kao i jednostavan nacin izjasnjavanja o temi. Smatram da sam shvatio sto je autor htio reci ovim clankom i ne nalazim nista sto bi protumacio kao krivo postavljenu tezu. Jedino sto mi se namece kao pitanje nakon citanja ovog teksta jest, da li je gospodarstvo RH uopce spremno za ravnopravnu borbu na trzistu u ovakvom stanju? U okruzenju gdje je tesko doci do ikakvog kapitala, a kamoli do jeftinog? Da sad ne pisem previse nasiroko, ponavljam, nisam ekonomski obrazovan pa da se ne pogubim pokusavajuci objasniti sto mislim, evo dajem primjer: turizam, ruku na srce, je nasa najsjanija grana privrede. To uvelike mozemo zahvaliti stranim investitorima i stranom kapitalu koji podize kvalitetu i ponudu gradeci hotele i infrastrukturu vec godinama. Zamislimo da je tu ulogu stranog kapitala odigrala drzava tj. institucije kakve predlaze most, pri tom ne mislim na drzavu koja time postaje vlasnik, nego jeftino kreditira i raznim olaksicama potpomaze tu granu privrede. Mogu li se tako dignuti i druge grane privrede? Ispravite me ako grijesim, ali u ovom trenutku kad su gotovo sve grane privrede na koljenima, tesko da ce ih guranje u slobodno trziste oporaviti na nacin da ce profiti ostati u zemlji. Ici ce vani jer ih iz ovog stanja samo strani kapital i moze ozivjeti. Moze li doci do ozivljavanja privrede intervencijom drzave, nakon cega bi usljedilo natjecanje na europskom trzistu? Eto nadam se da ste shvatili sto me kopka. Hvala na odgovoru!
Pozdrav Roro, hvala za komentar i zanimljiva pitanja.
Postoje dva osnovna pristupa ekonomiji: 1. centralno-planski 2. tržišni
Postoji i bezbroj varijacija odnosno gradacija između njih. Koliko država intervenira u ekonomiju može se prije svega vidjeti iz vrsta i visina poreza, zatim iz državne potrošnje, javnoga duga i legislative s kojom se građani (pa i biznis) mora usklađivati, a to sa sobom nosi izvjesne te često i znatne troškove. Npr. ako želite biti stolar u Hrvatskoj i raditi sve po PS-u onda morate zaposliti u stalni radni odnos pravnika, potom platiti i računovođu te gomilu drugih ljudi koji služe kako biste zadovoljili nametnute norme. U protivnom država vas dovodi u poziciju zločinca koji realno nije počinio nikakav zločin.
U Hrvatskoj ekonomiji se pristupa više centralno-planski nego tržišno, a ono što je s vremenom nastalo na tržišnim osnovama teži se regulirati, ograničiti ili spriječiti kroz donošenje novih zakona, licenci ili zabrana.
Država već odavno intervenira (subvencionira) gospodarstvo. I gdje god je to činila imamo debakl. Brodogradnja, poljoprivreda, mljekarstvo. Slobodno nastavite. Stvar je u tome da onaj tko mora propasti, jer ne zna ili ne može ponuditi konkurentan proizvod (jer država je kao što rekoh vrlo skupa pa ne možete uz tolke troškove ponuditi konkurentan proizvod), neće biti spašen injektiranjem novca iz državnog proračuna. Njegova propast samo se odgađa, a socijalne tenzije rastu. Novac kojeg država injektira u takve subjekte od nekuda je morao doći. Odakle? Odgovor je jednostavan – od onih koji usprkos teškim uvjetima poslovanja ipak uspijevaju napraviti profit i platiti porez. No injektiranjem novca u gubitaše ovima koji to moraju platiti raste porezno opterećenje te mic po mic oni sami dolaze u položaj neodržive računice poslovanja. Oni koji su mogli poslovati postepeno se prelijevaju među one koji više ne mogu. S druge strane, treba li injektirati novac u džepove onih koji ostvaruju profit? Naravno da ne. To je korporatizam. Karakterističan za fašizam, gdje država odlučuje o pobjednicima i novcem građana ih podmazuje. To koristi njima, ali šteti građanima.
Argument za davanje poticaja je u pravilu emotivan. Građane se ucjenjuje npr. kruhom. Potaknut ćemo pekare, kaže država, pa ćete imati jeftini kruh. Sada je 6 kuna štruca, a bit će 3 kune. No kada zbrojite koliko ste kroz porez subvencionirali tu stvar ispada da ste platili taj kruh 3 kune u pekarnici + 4 kune kroz porez. Dakle 7 kuna. Sve ovo karikiram kako bih dočarao efekte poticajnih mjera koji su javnosti nevidljivi i može ih se djelomično vidjeti tek kroz fiskalni audit, odnosno analizu proračuna. A to zna napraviti malo ljudi, a još manje takvih dođe u priliku javnosti reći o čemu se radi.
Što se turizma tiče pa upravo je on dobar primjer kako stvari idu kada se država koliko-toliko ne petlja. Naš turizam nema na čemu zahvaliti državi i državu treba držati što dalje od njega. Štoviše, sva ova zapuštena odmarališta i hoteli koji zjape prazni su u državnom vlasništvu i to treba biti čim prije prodano nekome tko ima interesa da ih obnovi i dakako da na tome pošteno zaradi. Jer zašto bi u suprotnom ulagao? Da izgubi uloženi novac? Ista stvar je i sa IT branšom. Imamo mnogo vrhunskih IT-jevaca i IT firmi koje su nastale i prosperirale usprkos državi. Paradoksalno je što pojedini akteri iz te priče lobiraju prema državi da uvede izvjesnu regulaciju jer na taj način oni sami postaju štićeni, dolaze u bolji položaj pred konkurencijom. Jer ruku na srce ni jedan biznismen koji uspije u biznisu ne želi neku konkurenciju da mu pomrsi račune. No država se u to ne treba miješati niti jednome ići niz dlaku, a drugome postavljati kajle pod noge.
No pitanje je bilo i kako u Hrvatskoj pokrenuti stvari. Mišljenja sam da je to moguće jedino kroz postepenu deregulaciju. Stvari se moraju značajno pojednostavniti. Država mora smanjiti svoju ulogu i potrošnju. Potrošnja (novac) mora biti primarno u rukama građana jer oni sami mogu i znaju odrediti što vrijedi, a što ne vrijedi, i sudove o tome donose u realnom vremenu, za razliku od države koja zabetonira neko pravilo u zakon i tako zaustavi tržišnu dinamiku. Okolnosti se mijenjaju iz dana u dan. Stoga zakoni trebaju biti općenitog tipa i trebaju se prestati baviti proceduralnim stvarima. Nadalje, poreze treba smanjivati zajedno s postupkom deregulacije kako bi više novca ostalo u džepu građana. Tako se cijene robe i usluga mogu prilagoditi tržištu i to što proizvodimo postat će konkurentno. Tako će nam porasti produktivnost i ekonomija, a posljedično i standard. To je u najkraćim crtama to što sam htio reći. 🙂
Analiza MOST-a ti je posve korektna. Svojim su djelovanjem zadnjih par dana potvrdili moje uvjerenje kako je to skup političkih romantičara, mada mi onaj Stipe Petrina djeluje prilično subverzivno. Ekipa je to koja ima slabašne veze sa slobodno tržišnom ekonomijom, a od doktrine prof. Lovrinovića očekujem daljnje njegovanje boljševizma na ovim prostorima.
Neobično mi je zabavna pojava ljevičara na ovom blogu.
Noname piše: Velike firme u državnom vlasništvu smo razjebali…ili raditi za vanjske korporacije u službi izrabljivanja hrvatskih resursa…hehe, gdje pronalazi te gluposti?!
Ponekad mi se čini kao da su Moša Pijade i drugovi oživili te se vratili među nas.
Yes Please piše: Ovako se stječe dojam da ste napisali naručeni članak, pogodujući nekim strankama poslije izbora. I možda, još i plaćeni za njega, što bi bilo vrlo loše.
Pazi, pogodovanje strankama poslije (!) izbora?! Ne prije, poslije? Ima li tu logike?
Pišeš na svom blogu i još te netko za to plati? Biti plaćen za ono što radiš? Kako nemoralno, pravi drugovi preziru novac!
P.S. Čestitam na pola kile postova. Svaka čast, nastavi tako. Kada dođeš do tisućice mogli bi ti organizirat zabavu u nekoj pivnici.
Tnx! Bit će prilike za pivu i ranije. Tu i tamo se okupimo na eventu “Pivo i kapitalizam” kojeg je započeo još davnih dana Šimun, pa javim kad bude.
Komentar od tvog redovnog lurkera i fana libertarijanstva u mnogim stvarima: nimalo ne volim Most i obožavam se sprdati s njihovim kaosom i letanjem između oprečnih ekonomskih i političkih stavova, ali čitajući ovaj post ja jednostavno ne mogu doći do zaključka da nikada nisi zadovoljan. Pro-X politike ne valjaju, pro-tržišne politike isto ne valjaju jer će ih druge pro-x politike odvesti na krivi put, sve ne valja, itd.
Ne kažem ovo kako bih te kritizirao, već kao poziv da osnuješ svoju straku. Na listiću nije nigdje bilo LSH-a (Libertarijanske stranke Hrvatske), a čak bi ga i netko sa socijalističkim tendencijama poput mene rado zaokružio.
Tnx za komentar Igniss 🙂
Ma zadovoljan sam ja na općenitoj razini. Radim, nisam gladan, imam lijepu ženu, zdravu i pametnu djecu. Overall super. Volio bih imati još malo više keša da mogu više putovati. Ono s čime nisam zadovoljan je vlast. I u principu sve što pišem je kritički prema istoj i svemu što od nje proizlazi. Slažem se da blog vonja na pesimizam. Tu i tamo zbog toga ubacim neku satiričnu fotomontažu i neku liberalnu misao. Evo jednu sam schedulirao za 10:00.
Što se političkog aktivizma tiče to me ne zanima. Još nema kritične mase za protržišnu stranku. No ja sam jedan od osnivača i član uprave Lipe, udruge poreznih obveznika pa pokušavam djelovati na taj način, kao građanin. I tako će biti do daljnjeg jer mislim da ljudi još uvijek nisu zreli za promjene. Kolektivistički mentalitet je tvrd orah i ono što se efektivno može učiniti jest stvarati plodno tlo za buduće, slobodoumnije generacije. 🙂
Ja mislim da je skroz kriva teza da nema kritične mase za protrzisnu stranku.MOST je najbolji dokaz za to. oni su osvojili19 mandata na rjeci ŠTEDNJA, drugi je problem što su oni kontradiktorni pa zagovaraju štednju a s druge strane bi stampali kune i pojacavali ulogu države u ekonomiji, al to ljudi ionako nisu ni slušali kad su zaokružili MOST slušali su rjec ŠTEDNJA.Ne treba čekati da ljudi sazriju za tržišnu stranku nego im je treba ponuditi .Ljudi su nepismeni i izgubljeni pa se hvataju za slamku spasa zvanu MOST. Isto tako bi se hvatali za drugu bez ridikula Lovrinovica samo da im se protrzisni program artikulira na njima razumljiv način.
MOST je osvojio 19 mandata na riječi “REFORME”. I onda sam uzeo u ruke njihov program. I onda napisao ovaj tekst.
Ipak, moguće je da bi hipotetska protržišna stranka dobila koji mandat.
@Robert, MOST nije protrzisna stranka. Njihov glavni ekonomski guru je Lovrinovic koji ima ideje slicne Viliboru i zloglasnoj Vladimiri, iako nesto manje ekstremne. MOST ce dodati cirkusku komponentu nasoj socijalistickoj demokraturi. Ono za sto ce prije slijedecih izbora doci vrijeme je osnivanje liberlne stranke koja nece biti organizacijski klon SKH i iz koje nece biti izbacivanja.
Niste me shvatili, ja znam da MOST nije protrzisna stranka, ja samo hoću reći da postoji dio birača koji bi se ZALJEPIO za stranku koja bi im”isporučila ovo što mi pišemo po blogovima samo na još jednostavniji način, onako kako to objašnjava Milton . U to sam siguran 100%
E to zapravo ne znamo. Budemo uskoro napravili jednu anketu da vidimo koliko bi Lipa dobila glasova na izborima kada bi bila politička stranka (što dakako nikada neće biti).
Ok jedva čekam, samo postavite anketno pitanje razumljivo za širu javnost. Ne znam hoće li se anketa odnositi na članove LIPE ili šire?