Mercedes koji porezne obveznike nije koštao ništa?

Oznake

Anka Mrak Taritaš, carina, Država, kupnja automobila, leasing, Mercedes, ministarstvo, porezni obveznici, trošak

Ministrica graditeljstva Anka Mrak-Taritaš, poznata još i po orkestriranju legalizacijom nekretnina zahvaljujući kojoj je stvorena (i stvorit će se još) gomila društveno beskorisnih (i time štetnih) radnih mjesta, pohvalila se građanima kako je za razliku od svojih kolega, ministara i drugih državnih dužnosnika, u odabiru službenog vozila postupila racionalnije. Njeno ministarstvo je od Carine kupilo zaplijenjeno vozilo, Mercedes S klase. Nadam se da su to učinili na javnoj dražbi, a ne direktnom pogodbom da je za par godina ne moram gledati kako se vuče po novinama u kontestku nekog novog sudskog procesa.

Dok njeni kolege na automobile troše milijune kuna poreznih obveznika Anka, kaže, ne troši niti kune:

Doznali smo za njega, poslali im dopis i kupili ga po cijeni od samo 115.000 kuna. Dakle, novac je dala jedna državna institucija, odnosno naše ministarstvo, drugoj državnoj instituciji – Carini. Po principu, iz proračuna u proračun, što znači da porezne obveznike nije stajao ništa

Da bi njeno ministarstvo imalo na raspolaganju 115.000 kuna potrebnih za kupnju automobila prije toga ih mora nabaviti. To može tako da kune dobije preraspodjelom iz državnog proračuna kojeg pune porezni obveznici, zatim prodajom kojekakvih dozvola i parafiskalnih nameta koje također plaćaju porezni obveznici, ili kreditnim zaduženjem gdje su garantor i platitelj, pogađate, ponovno porezni obveznici. U svakom slučaju trošak ovog automobila platili su porezni obveznici. Ministrica dakle notorno laže. Ili to spada u kategoriju “neistine”? Tko će ga znat više.

Kad vidite vijest u kojoj se povezuje državnog službenika i novac obratite pažnju na svoj novčanik. Nema sumnje, trošak ide na vaš račun.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Troškove legalizacije plaćaju i vlasnici legalno izgrađenih nekretnina

Oznake

Anka Mrak Taritaš, birokracija, državni ured, legalizacija, Ministarstvo graditeljstva, nameti, Nekretnine, porez, porezni obveznici, rok za legalizaciju, vlada, zahtjev za legalizaciju

…ali i oni koji uopće nemaju nekretninu u vlasništu!

Ministrica Mrak Taritaš najavljuje zapošljavanje dodatnih 550 djelatnika na poslovima obrade zahtjeva za legalizaciju nekretnina.

Na ukupno 820.000 zaprimljenih zahtjeva državni proračun je profitirao oko 57,40 milijuna HRK (70 HRK biljega po zahtjevu). Prema zadnjem izvješću DZS-a prosječna plaća u javnoj upravi iznosi 6.056 HRK neto, ili 8.700 HRK bruto što znači da će trošak godišnjih plaća novozaposlenih 550 djelatnika iznositi 57,42 milijuna HRK. Podudarnost ovih suma je očita, dakle odluka o broju novih birokrata koje će država zaposliti donesena je s obzirom na prikupljena sredstva i uvidom u prosječne iznose plaća u javnoj upravi. Da je kojim slučajem prikupljeno više novca država bi zaposlila više birokrata i građanima pravdala trošak potrebom da zahtjeve riješi u što kraćem roku.

Dio pristiglih zahtjeva odbačen je u startu iz razloga što ne podliježu legalizaciji, a dio zbog podnošenja nakon zadnjeg roka. Ukupno za riješiti ostaje 777.972 zahtjeva. Naravno i ovim odbačenim naplaćen je državni biljeg na konto čega je državni proračun utržio gotovo 3 milijuna HRK, ili razloženo više od 42.000 građana ostalo je bez 70 HRK u džepu bez potrebe i bez mogućnosti da ih od države povrate. Država s tih 3 milijuna kuna zapošljava 28 od ukupno 550 novih birokrata. Baš zgodno, zar ne?

No u kojem roku država namjerava riješiti sve zaprimljene zahtjeve?

Bilo je svakakvih špekulacija o konačnom završetku tog posla, neke su sezale i do deset godina u budućnost, no zadnja koju iznosi ministrica kaže da će sve zahtjeve riješiti do kraja 2015. uz uvjete da se državni uredi ubrzaju. Naime iako je proces legalizacije najavljen još davnih dana državni uredi se do njegovog početka nisu pripremili, a prema ministričinim informacijama oni rješavaju tek 30-40 zahtjeva mjesečno. Ubrzanje rješavanja zahtjeva očekuju tek početkom iduće godine i to do 1500 zahtjeva mjesečno, dakle ubrzat će se više od 42 puta. No je li to dovoljno?

Postoji 21 državni ured te 90 njihovih ispostava po gradovima, koji se bave rješavanjem zaprimljenih zahtjeva. Ako nastave do kraja godine rješavati u prosjeku 35 zahtjeva po jedinici, to znači da će tim tempom, zbog nepostojanja organizacije, do 31.12.2013 riješiti ukupno oko 19.500 zahtjeva. Preostaje još 758.472 zahtjeva za riješiti do kraja 2015..

U naredna 24 mjeseca tako bi svaka jedinica trebala riješiti oko 285 zahtjeva da se dostigne zamišljeni rok do kraja 2015., dakle ubrzati se oko 8 puta u odnosu na postojeći tempo rješavanja. Nitko naravno ne može reći može li se te urede natjerati na ubrzanje od 8 puta, a još manje na ubrzanje od 42 puta koliko bi bilo potrebno da se obradi čak 1500. zahtjeva mjesečno. Kada bi nekim čudom uspjeli postići ubrzanje od 1500 zahtjeva mjesečno rješavanje ukupnog broja dovršili bi okvirno u svibnju 2014.

Ministrica je očito u procjeni promašila više puta. Dakle ili će rješavanje zahtjeva trajati duže ili će zaposliti i dodatne birokrate povrh najavljenih 550.

S obzirom da novaca u državnom proračunu nema za nova zapošljavanja, izuzev ovih 550 koje će zaposliti na konto prikupljenog novca od biljega, veća je vjerojatnost kako će rješavanje zahtjeva potrajati i dulje od onoga što govori ministrica. Taj dojam pojačava i činjenica kako državni uredi još uvijek nisu spremni za ubrzanje. Nastave li i u narednim godinama rješavati zahtjeve tempom od 35 zahtjeva mjesečno za rješavanje ukupnog broja zahtjeva trebat će im nevjerojatnih 195 mjeseci tj. 16 godina.

U tom periodu naravno svi zaposleni birokrati, pa i novopečeni, očekivat će redovito primati plaće za svoj rad. Trošak plaća 550 novozaposlenih birokrata dostatan je tek za jednu godinu. Istekom tog perioda trošak tih plaća prebacit će se u potpunosti na državni proračun što dovodi do zaključka iz naslova. Njihove plaće očito će se nastaviti financirati od novca oporezovanog građanima, što od njihovog osobnog dohotka, dobiti ili potrošnje. Među tim građanima nalaze se i oni čije su nekretnine legalne ali i oni koji uopće nemaju nekretninu u vlasništvu.

Stoga je legalizacija nekretnina još jedna u nizu pobjeda vlastoljubaca nad građanima u stvaraju politike i zakona čiji je jedini smisao da ojačaju vlastitu poziciju i stvore preduvjete za zapošljavanje novih generacija birokrata. Svako kreirano birokratsko radno mjesto načelno postaje trajni trošak građanima – poreznim obveznicima, a dosadašnja racionalizacija javnog sektora ukazuje na to kako je “rezanje potrošnje” zapravo isprazna fraza jer se dešava upravo suprotno – na konto povećanja birokracije i daljnje potrošnje nemilice se eksploatira porezne obveznike koji svojim radom u suštini stvaraju realnu i opipljivu korist za sve. Uništavanjem korisnog rada na konto beskoristnog sustavno propadamo u siromaštvo i očaj. Pravo na uživanje u plodovima vlastitog rada produktivnim građanima se oduzima kako bi se omogućile trajne privilegije skupinama građana koji ne sumnjaju u moralnost takvog postupanja. Oni porezne obveznike smatraju tek sredstvom, limunoglavcima, koje treba cijediti.

Uzmemo li u obzir da te skupine dominiraju društvom, kako brojem tako i položajem pojedinaca na visokim društvenim funkcijama, nema sumnje kako će se politička i aktivistička praksa uništavanja realne ekonomije i osiromašenja produktivnih građana nastaviti kroz nametanje novih politika, poreza i mjera na u cilju očuvanja položaja privilegiranih.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Sulude kazne za kuće bez fasade

Oznake

Anka Mrak Taritaš, fasade, gradnja, građevina, građevinska inspekcija, kazna, Milanović, Zakon o prostornom uređenju i gradnji

Eto, i to nam spremaju vlastoljupci od 2014. Odakle im samo pravo izmišljati takve stvari i trenirati strogoću? Ah, da, demokratski izbori. Nažalost morat ću pričekati do idućih kako bih mogao glasovati za nekoga koga smatram dostojnim svojeg glasa, no već znam kako će me preglasati gomila socijalnih ovisnika koji će mandat u ruke ponovno dati ovakvima, dakle moj glas ne vrijedi ništa. Ali to je tako jer socijalni ovisnici realno glasuju za moj i novac svakog drugog poreznog obveznika.

A što nas uopće štiti od mogućnosti da na isti način vlast sutra donese neki novi zakon i propiše kazne, primjerice jedan zakon za sve koji prije 22 sata ljeti, ili 21 sat zimi (detalj koji odvraća pažnju mediokritetu od suštine prakse donošenja zakona), nepotrebno pale svjetla u svojim kućanstvima? Za prekršitelje recimo 300 HRK kazne po upaljenoj žarulji. Za štedne 200, jer znamo da takve ipak manje troše. Inspektorima pune ruke posla, proračun države se puni, potiče se fiskalna odgovornost.

Istom logikom i u istu svrhu odlučili su kazniti s 3000 HRK MJESEČNO svakoga tko na vlastitoj kući ne napravi fasadu. Kaznu opravdavaju nagrđivanjem okoliša. Zamislite, kaže premijer kako nigdje u Europi nije vidio toliko kuća bez fasade koliko ih je vidio u Hrvatskoj, čak ni u siromašnijim zemljama od Hrvatske (gotovo nevjerojatno da takve postoje). Smatra da bi kazne trebale biti čak i strože ali ne i koliko strože. Nadam se da ne misli na rušenje takvih objekata, ali tko će ga znat. Kazna je tako zbog toga što ne želimo vrijeđati osjećaje građana koji su prisiljeni gledati nečije kuće bez fasade pa je red da njihovi škrti vlasnici plate za tu duševnu bol, vlastoljupcima.

To je energetski problem. Netko tko živi pet do deset godina u kući bez fasade više zagađuje, troši više energenata i zato mi se taj rok čini jako velikodušnim

Svoju dobrotu prema građanima vlastoljupci tako iskazuju davanjem roka za postavljanje fasade od 5 ili 10 godina nakon dovršetka izgradnje, ovisno o tome radi li se o kući ili nekom zahtjevnijem objektu. Kakvi divni ljudi.

Postojeći Zakon o prostornom uređenju i gradnji zamijenit će s tri nova zakona. Ovo uređenje i gradnju će razdvojiti u zasebne zakone i dodati još jedan o građevinskoj inspekciji. Kaže ministrica Taritaš kako će to pojednostaviti i ubrzati administrativne postupke i odaziv na sve zahtjeve investitora, a ja joj ne vjerujem. Više zakona donosi jedino više komplikacija za građane i više posla za birokrate koji će hendlati veći broj propisanih pravila. Kazna od 3000 HRK mjesečno za kuću bez fasade, primjerice, tako sasvim sigurno neće pomoći vlasniku da i postavi tu fasadu ali će pomoći građevinskim inspektorima da naplate kazne zahvaljujući kojima se, između ostaloga, hrani nepotrebnu birokraciju predvođenu dobrohotnim vlastoljupcima. Očito je stoga koji je smisao kazni. Pitam se kako će tretirati fasade s uzorkom cigle.

Umjesto politike kažnjavanja vlastoljupci bi mogli napraviti nešto pametnije, a opet dovoljno autokratski za njih. Mogli bi isprojektirati nekoliko tipova kuća – par prizemnica i par katnica različite kvadrature i rasporeda soba, izraditi kompletnu projektnu dokumentaciju i pripremiti sve potrebne vlasničke papire po bianco načelu. Građanima bi nakon toga ponudili na izbor da grade isključivo neku od tih generičkih kuća koje je projektirala država. Mogle bi se zvati “Hrvatska”, “Napredak”, “Zoki”, “Europa” ili “Anka”, manje bitno. Tako bi gradnja bila u potpunosi pod kontrolom države te bi se značajno smanjilo vrijeme potrebno za realizaciju projekta jer je, kao što vidimo, već sve spremno i samo čeka kupca-naručitelja i njegov potpis na već pripremljenu dokumentaciju. Potreba za kažnjavanjem građana tako bi momentalno nestala i oni bi bili sretni zbog toga. Osjećali bi kako se država brine za njih. Gradnju bi se također moglo prepustiti nekoj državnoj tvrtci, najbolje onoj koja je u najvećim dugovima kako bi je se spasilo od propasti. Sve navedeno smanjilo bi potrebu za gomilom zaposlenih birokrata i inspektora…. ups… kontradikcija!

Svako dobro,
vaš Kapitalac