Oznake
branitelji, Croatia Osiguranje, dionice, HPB, Linić, privatizacija, zakon
Oko privatizacije HPB-a i Croatia Osiguranja još se lamentira u krugu Vlade, a posljednja vijest govori još jednom o tome tko, kako i pokriven kakvim zakonima sjedi na tronu države.
G. Linić za Jutarnji kaže kako “ne da” dionice spomenutih tvrtki braniteljima, nastavlja obrazloženjem na primjeru INA-e, koja je prodana MOL-u upravo zbog nepromišljenog poteza braniteljskog dioničarskog fonda te je tako velebna domaća tvrtka pala pod čizmom krupnog stranog kapitala (ovdje se namjerno koristim hiperbolom). Nisam siguran što je točno toliko loše u tome što je INA prodana? Koliko vidim tvrtka još uvijek radi, i to solidno, cijenu derivata joj usput rečeno još uvijek štiti vladina agencija i na taj način šteti krajnjim potrošačima koji plaćaju višu cijenu. Što god bilo Liniću loše u toj priči zna samo on, a na neki način na te emocije se rajcaju i građani koji će ponovno u većini reći kako je ta priča loša za Hrvatsku.
Međutim kako možemo znati da INA ne bi završila poput Kamenskog da se prodaja MOL-u nije desila?
Bilo kako bilo Linić je u ovom “NE braniteljima” zaštićen Zakonom o upravljanju državnom imovinom čiji je moderator Audio (nekada Fond za privatizaciju). Zakon tako kaže u 32. članku:
(1) Prodaja dionica u trgovačkim društvima provodi se na jedan od sljedećih načina ili njihovom kombinacijom:
– javna ponuda, koja se provodi kao javni poziv na kupnju, koji je upućen neodređenom ili određenom krugu osoba, i to prema unaprijed objavljenim uvjetima, te sadrži sve bitne sastojke ugovora o prijenosu i prodaji (inicijalna javna ponuda),
Dakle dovoljno je da Vlada donese uredbu o tome kome će dionice ponuditi (članak 34.), među njima braniteljskog fonda neće biti, i sve je po zakonu. Branitelji bi ovdje mogli pokazati svoju slogu pa kupiti dionice na ime i kasnije ih prebaciti u fond – iako mislim da su takve radnje zakonom zabranjene.
Zašto ponovno skrećem pažnju na fašizam? Zato jer je to karakterisika društva čija vlast odabire tko će i pod kojim uvjetima uspjeti (pogodovanje zakonom, uredbama i proračunskim novcem, povlaštenom cijenom itd.) dok istovremeno deklarira skupine koje se po istim zakonima (uredbama) isključuje – jer naši zakoni i jesu toliko izrelativizirani da omogućuju samovolju vlasti u konačnoj definiciji i provedbi istih pa tako i u ovom slučaju.
“Vladavina prava” ne podnosi ovakve zakone i arbitrarne uredbe i kao takva, navedena u Ustavu RH, očito je samo mrtvo slovo na papiru.
(“Vladavina prava” korijene vuče od grč. isonomia, a “isonomia” je pak znatno stariji pojam od demokracije, gotovo pravno-politički ideal. Preporučam “Politički ideal vladavine prava” – Hayek, odličan uvod u tu pravnu kategoriju)
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 