Direktori javnih tvrtki lobiraju za rušenje temeljnog ljudskog prava!

Oznake

ceste, Država, građevinsko zemljište, HAC, Hrvatske ceste, Hrvatske vode, HŽ, imovina, infrastruktura, investicije, Javni interes, ljudsko pravo, opći interes, Plinacro, poljoprivredno zemljište, pravo, vlast, zakon

Direktori javnih tvrtki žele državu u kojoj će umjesto vladavine prava, načela koji štiti vrijednosti i interese svih građana na jednak način, vrijediti pravo njihovog osobnog interesa. Svoje interese oni žele ostvarivati oduzimajući građanima pravo da posjeduju imovinu. I to kako bi sa istom raspolagali drugačije odnosno da bi na toj imovini ostvarivali korist za sebe. Pravo na posjedovanje imovine je temeljno ljudsko pravo svakog čovjeka (Čl.17. Opće deklaracije o ljudskim pravima).

Direktori javnih tvrtki otvoreno pozivaju vlast (zakonodavnu, izvršnu i sudbenu) da stvori pravni okvir koji bi građanima Hrvatske oduzeo temeljno ljudsko pravo na posjedovanje imovine! Potpuno je nevažno od kakvog značaja će država pritom proglasiti neki projekt. Sva korist od istog postaje beznačajna zbog činjenice da direktori javnih tvrtki svoje projekte žele realizirati gaženjem temeljnih prava građana!

Da stvar bude degutantnija direktori javnih tvrtki u otvorenom i besramnom lobiranju vlastodršcima zahtjevaju da im se omogući neometan ulazak na posjede građana kako bi mogli izvršavati procjenu vrijednosti njihove imovine (!), potom da tu zemlju u svrhu izgradnje ne moraju otkupljivati kao građevinsko već kao poljoprivredno zemljište (!), zatim da se zakonski odredi besramno niska cijena otkupa te zemlje (!), a od sudbene vlasti traže da odluke o ovim pitanjima sudovi donose isključivo u njihovom interesu (!!!).

Srećom, država prema radikalnim idejama poput ovih još uvijek pokazuje znatnu dozu rezistencije. Ukoliko ona odluči mijenjati svoju pravnu osnov u smjeru jačanja vladavine prava tada će razloga za strah od nametanja besramnih ideja putem države biti sve manje, a imovinska prava građana bit će zaštićena. Ukoliko država popusti pod pritiskom besramnika građani će sve češće biti zakidani za svoja temeljna ljudska prava, bilo to kroz gubitak imovine poput zemlje ili kroz nemilosrdno oporezivanje njihovog produktivnog rada od kojega se, uostalom, i financiraju projekti koje će besramni direktori javnih tvrtki svrstavati u kontekst “javnog interesa” ili čak “općeg dobra”.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

 

Što se krije iza socijalizacije problema?

Oznake

ceste, monetizacija, parafiskalni nameti, parfem, problem, redistribucija, socijalizacija, socijalizacija problema, socijalizam, vlast, voluntarizam, zdravstvo, škola

Nedavno sam u jednoj diskusiji koja je nastala kao reakcija na tekst o poreznim obveznicima i poreznim konzumentima ilustrirao nastanak jednog društvenog procesa, za koji nismo našli pravog naziva, a vidljiv je u priči koju izlažem iz svojeg neposrednog iskustva.

Uglavnom, radi se o epizodi s jednim od roditelja učenika s kojim moja klinka ide u razred. Naime klinac ide na neki dodatni program pa se njegova majka dosjetila da bismo mogli učiteljici za Božić pokloniti nešto, sitnicu poput parfemčića. 20 učenika x 40 kuna = 800 kuna. A ja mislio da je moj Bvlgari skup parfem. Pih. Nebitno.

Dakle radi se o tome da majka tog dječaka svoju namjeru (problem koji iziskuje trošak) želi socijalizirati sa ostatkom roditelja. Prijedlog nismo podržali u većini što je stvorilo određenu razinu animoziteta, podjelu između roditelja. Iz priče vidimo da je majka dječaka špekulant, a roditelji koji je podržavaju tzv. korisni idioti (engl. useful idiots). I sve je to u redu dok dječakova majka nema mogućnost da svoju ideju drugima nametne silom. Za razliku od države primjerice. Ipak, dotična se nametnula u školsko vijeće pa će već djelovati na nas odozgo kada joj se za to ukaže prilika.

Za termin “socijalizacija problema” prvi put sam čuo iz usta ministra Linića dok je nema tome dugo odgovarao na pitanja s društvenih mreža. I sviđa mi se termin. Spomenut je u kontekstu parafiskalnih nameta gdje je ministar naznačio kako oni postoje kako bi se one pojedince koji imaju (novca) prisilo da sudjeluju u trošku nečega za što sami nisu zainteresirani, a u ime interesa onih pojedinaca koji to nešto žele imati ali ne mogu ili ne žele sami platiti. Ministrovu izjavu o tome možete poslušati i sami u video prilogu negdje na 19:52 od početka.

Dakle “socijalizacija problema” jest pojam kojeg definira ostvarenje cilja kojeg zadaju jedni uz prebacivanje troška njegovog ostvarenja na druge. U tom smislu mogli bismo reći da između koncepta planske ekonomije i “socijalizacije problema” kako je prezentira ministar Linić ne postoje bitne razlike. Jasno artikulirani ciljevi zainteresiranih strana predstavljaju se važnijima od onih neartikuliranih, subjektivnih ciljeva nezainteresiranih individua pa to nadglasavanje po prirodi stvari privlači političare (vlastodršce) da donose odluke i grade zakonski okvir u korist prvih.

Socijaliziranih problema u Hrvatskoj imamo bezbroj. Kompletan državni mirovinski sustav, gdje su mirovine prethodne generacije ulupane u infrastrukturalne projekte koji nisu donijeli progres, kako su u to vrijeme obećavale strane zainteresirane za socijalizaciju problema (troška), da bi danas umirovljenici ovisili o tome koliko je država odlučna u oporezivanju postojećih radnika. Kako su socijalistički planeri socijalizirali problem s mirovinskim fondom jugoslavenskih radnika, tako danas umirovljenici socijaliziraju problem sa svojom djecom jer fonda, kojeg su trebali koristiti kada dođe vrijeme za mirovinu, već odavno nema.

Obrazovni sustav, javno zdravstvo, željeznice, brodogradnja, autoceste, agencije, komore svih boja i oblika, pa i tunel sv. Ilija… sve su to, uz mnoge druge, propale institucije nastale metodom “socijalizacije problema”.

Iza socijalizacije problema krije se interes jednih, onih najglasnijih, visokopozicioniranih i uglednih, realiziran novcem drugih, šutljivih, nezainteresiranih i malo po malo obespravljenih.

A što je bilo s dječakovom mamom i parfemom iz priče? Ne znam. Ali znam da u tom neznanju leži sva ljepota onoga što se naziva voluntarizam. Pretpostavljam tek da se našla u situaciji u kojoj se nije željela naći, odnosno ako je uz pomoć polovice roditelja sakupila tek 400 kuna znači da je morala sama nadoknaditi razliku do 800 kuna. A možda je još jednom odigrala lukavo pa odlučila kupiti jeftiniji poklon izgovarajući se na onu drugu polovicu koja je nije podržala.

U svakom slučaju da je dobila podršku i samo jednog roditelja svoj problem je već socijalizirala za 50%.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Liberalna misao (37)

Oznake

ceste, Država, građani, porezi, prisila, represija, zdravstvo, školstvo

Koliko god duboko debatirali o porezima i državnim uslugama u suštini govorimo o dva povezana oblika prisile nad građanima.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Tata, ja sam libertarijanac

Oznake

ceste, Država, ekonomija, libertarijanac, nevidljiva ruka, tržište

Svako dobro,
vaš Kapitalac