O društveno odgovornom poslovanju (skraćeno: DOP) Ministarstvo gospodarstva kaže:
DOP je odgovornost tvtki za njihov utjecaj na društvo. Važniji cilj je stvaranje zajedničke vrijednosti za vlasnike, dionike i društvo u cjelini. U DOP-u govorimo o dobrovoljnom iskoraku gospodarskih subjekata iznad zakonski postavljenih granica s ciljem postizanja financijskih uspjeha, vodeći računa o etičkim vrijednostima, društvenoj zajednici, zaposlenicima i okolišu.
Svaka privatna tvrtka, koju osnuje građanin ne bi li kroz tu tvrtku zadovoljavao potrebe svojih sugrađana na više načina, je primjer društveno odgovornog poslovanja ili općenito društvene odgovornosti.
Tvrtka osim što svojim djelovanjem zadovoljava potrebe građana, i za što joj građani zahvalnost pokazuju kupujući to što ona proizvodi, ukoliko im je to od koristi, ona te iste građane i zapošljava. Tvrtka ne mora nužno proizvoditi robu da bi zadovoljavala očekivanja društva, ona može proizvoditi i usluge koje će građanima koristiti. U svakom slučaju postojanje tvrtke odražava potrebe društva. Ukoliko tvrtka nudi društvu nešto što društvu nije potrebno ona će prestati postojati. Naravno, osim ako zakonom nije drugačije predviđeno. 😉
Na primjeru pekarnice, poduzetnik-pekar peče kruh u koji ulaže svoj rad, novac, vrijeme, znanje itd., a građanin ga kupuje. Građanin zahvaljujući pekarovom poslovanju ne mora trošiti svoje osobno vrijeme na pravljenje kruha jer pekarova optimizacija tog procesa omogućuje građaninu (a istovremeno i mnogim drugim sugrađanima) da za relativno malu protuvrijednost uživa u ispečenom kruhu. Višak vremena koji je uštedio zahvaljujući postojanju pekara našem građaninu u potpunosti opravdava iznos kojeg će za taj kruh izdvojiti. Vrijeme koje bi mu u protivnom bilo potrebno da sam ispeče kruh (i tako svaki dan) građanin može alocirati na druge aktivnosti za osobnu korist.
Pekar je također kupac nekog proizvoda kojeg nudi njegov sugrađanin. Primjerice mljekar. Poduzetnik-mljekar pekaru omogućuje da svoje vrijeme ne troši na uzgoj krava jer time ne bi bio u mogućnosti baviti se pekarskim poslom od kojega očekuje živjeti. U razradi ovih odnosa među ljudima pustite mašti na volju. Vrlo brzo shvatit ćete da su oni mnogo kompleksniji nego što možete zamisliti i kao takvi predstavljaju pravi primjer društvene odgovornosti i solidarnosti na djelu koja se provodi u svakom trenutku naših života, a da iste nismo niti svjesni.
Dakle mit o društveno odgovornom poslovanju zapravo se odnosi na zanemarivanje činjenice kako je svako poslovanje (ovdje prije svega mislim na poslovanje građana kroz realizaciju privatnih poslova) samo po sebi društveno odgovorno kao i da svako poslovanje odražava potrebe ljudi, zbog čega uostalom i postoji.
Danas se, iz nekog meni neobjašnjivog razloga, teži zanemariti činjenicu iz prethodnog pasusa i djelovati na svijest poduzetnika (i građana) da se njihova prava vrijednost, društvena vrijednost, zapravo skriva u tome koliko oni pomažu svoje sugrađane kroz aktivnosti koje nemaju nužno veze s njihovim poslom. Krajnje pojednostavljeno – na pekarovu društvenu vrijednost gleda se kao spremnost da mljekaru pomogne pomusti kravu i očistiti staju. Mljekarova vrijednost je u tome da on pomaže pekaru zamijesiti perece, a svi zajedno naravno bore se uložiti osobito vrijeme, novac, rad i ine resurse s kojima raspolažu u očuvanje okoliša.
Tvrtka iz Zagreba, koja je platila oglas na jednom poslovnom internetskom sajtu, primarno se bavi prodajom osiguranja no to je potpuno nebitno za DOP, bitno je da su oni prva tvrtka koja primjenjuje DOP načela kroz korporativni volonterizam, a u tom kontekstu udomili su psa kojeg za jednu udrugu socijaliziraju. Korporativni volonterizam definiran je kao volonterski angažman zaposlenika neke tvrtke koji se odvija unutar radnog vremena zaposlenika odnosno u organizaciji tvrtke u kojoj rade. Odlično. Zaposlite čovjeka da kroz rad doprinosi razvoju tvrtke čime doprinosi razvoju društva kroz zadovoljenje njegovih potreba i onda bodove prikupljate na tome što radite nešto sasvim drugo. Preporučam tvrtkama koje započnu ovu praksu da se jednostavno prestanu baviti onime čime se primarno bave i budu korisniji društvu u onome što smatraju da je korisnije od toga. Nije sramota preregistrirati djelatnost tvrtke iz prodaje osiguranja u uzgoj i trening pasa. Nije problem niti u tome da nastave ovakvu praksu sve dok se počnu nametati istu putem države drugima.
Društvena tragedija jest što se o ovakvom shvaćanju društvene vrijednosti nečijeg poslovanja ili odgovornosti poslovanja dodijeljuje više pažnje od realne vrijednosti i odgovornosti prema društvu. Nekako iščekujem i da država u dogledno vrijeme uvede raznorazne gospodarske politike, poticajne mjere ili olakšice za tvrtke koje će se više baviti nečim drugim nego svojim poslom.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 