Vlast mrzi transakcije u gotovini

Oznake

crno tržište, Država, duhan, gotovina, imovina, porez, pranje novca, zakon

Evo jedna simpatična vijest – došla kineskinja u autosalon kupiti auto, fina kola BMW 730, pa istresla hrpu od 113.000 novčanica od po jednog juana, a ostatak platila karticom. Trgovci su šest sati brojali novac, nakon čega se ona sretna odvezla kući u finoj limuzini, a trgovci (vjerojatno) počastili dobrom večerom koju su zaradili na proviziji. 🙂

I evo jedna vijest (koja to i nije) iz naše turobne stvarnosti, slika iz Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma, članak 39:

(1) Ne smiju se u Republici Hrvatskoj obavljati naplate u gotovini u iznosu koji prelazi 105.000,00 kuna odnosno u poslovima s nerezidentima u vrijednosti koja prelazi 15.000,00 EUR prilikom:
– prodaje robe i pružanja usluga,
– prodaje nekretnina,
– primanja zajmova,
– prodaje prenosivih vrijednosnih papira ili udjela.
(2) Ograničenje primanja gotovinskih plaćanja iz stavka 1. ovoga članka vrijedi i u slučaju ako se plaćanje kod navedenih transakcija obavlja u više međusobno povezanih gotovinskih transakcija koje ukupno prelaze iznos 105.000,00 kuna odnosno koje prelaze vrijednost od 15.000,00 EUR.
(3) Ograničenje gotovinske naplate odnosi se na sve pravne i fizičke osobe koje, obavljajući registriranu djelatnost, u navedenim transakcijama primaju gotov novac.
(4) Naplate koje prelaze iznose propisane stavkom 1. i 2. ovoga članka moraju se provesti bezgotovinski preko računa u kreditnoj instituciji, ako drugim zakonom nije drugačije uređeno.

Dakle u Hrvatskoj ne možete kupiti automobil, niti išta drugo, i platiti ga novčanicama ukoliko je to više od 105.000 kuna. Ako iznos prelazi 105.000 kuna zakon nalaže da transakciju izvršite preko računa u banci, tako da porezna uprava ima uvid u to što radite s vašom imovinom (novcem), a to čini zato da bi bila sigurna da vam ne propusti oteti dio koji joj je vlast dala pravo da vam otme, i za što ćete usput platiti solidnu proviziju banci.

Vlast ne voli gotovinu, jer je teško nadzire i samim time teže otima iz vaših džepova. Postoji mogućnost da je njen dugoročni cilj kompletno izbaciti iz opticaja gotovi novac i sve transakcije građana podvući u sferu “elektronskog”, uz uspostavu strogo nadziranih kanala kojima će transakcije biti moguće činiti.

Kako ne biste pomislili da je jedini motiv za postojeću zakonsku odredbu upravo kontrola s ciljem da država bude efikasnija u tjeranju porezne discipline i otimanju vaše imovine, u okvir istog je ubačen terorizam, kao element zastrašivanja, i kojim vam se sugerira da budete suzdržani od kritike i nadasve poslušni.

Jedan usputni primjer, kada sam već spomenuo metode zastrašivanja, je kampanja Carine i HUP-a usmjerena na crno tržište duhana. Kampanja sugerira da po duhanu kojeg kupujete na crno plaze žohari, crvi i druge beštije koje bi vam trebale ogaditi stavljanje takvog duhana na čube. Budalaštine. No ovdje, kao i u slučaju plaćanja gotovinom, također imamo slučaj izvjesno velikog broja transakcija iz kojih je isključena država, a tome je tako jer je trošak rizika poslovanja na crno manji od troška formalno legalnog poslovanja.

Razvoju crnog tržišta osobito pogoduje porezno opterećenje koje je u slučaju duhana ovih dana poraslo jer je Vlada odlučila povećati trošarine na duhanske proizvode. Povećanjem trošarina Vlada je smanjila trošak rizika poslovanja na crnom tržištu i stoga možemo očekivati njegov daljnji rast. Državna propaganda će reći da tako nešto ide državi (u praksi to je vlast i birokracija) na štetu, iako je ispravnije reći “ne ide joj u korist”, što je istina koja nas vodi do sljedeće istine – ono što ne ide državi u korist ide u korist vama.

Međutim, tu je skrivena i još jedna istina, kada bi vlastohlepci nekako sve sudionike tržišta ipak natjerali da posluju legalno, u prereguliranom i porezno preopterećenom okviru, tada bi se tržište svelo na tek djelić onoga kakvo je danas, sudionika bi bilo manje, proizvedene robe također, ona bi poskupila i bila teško dostupna, a od takvog tržišta vlastohlepci ne bi ubrali niti djelić novca kojega sada spominju kao gubitak zbog nenaplaćenog poreza na crnom tržištu.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

p.s. Kapitalac je nepušač

Tata, što je tamo iza zastora? Cigarete dušo, cigarete.

Oznake

cigarete, duhan, poticaji za sadnju duhana, pušenje, reklamiranje cigareta, tobacco shop, zakon, Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda

Krajem srpnja na snagu je stupio nadopunjeni Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda koji nalaže prodavačima duhanskih proizvoda, načelno svim trgovcima mješovitom robom, da u roku od dva mjeseca prodaju istih usklade sa novim pravilima, a ona proizlaze iz novih hipoteza o metodama sprječavanja pušenja kao neželjenog oblika ponašanja (moralni obrazac koji definiraju vlastodršci) prema kojima će sakrivanje duhanskih proizvoda od očiju pušača doprinijeti smanjenju te štetne navike. Mjere se predstavljaku kao osobito značajne kod malodobnih skupina kojima se marketinškim trikovima lako manipulira – kažu neimenovani stručnjaci i njihova istraživanja.

O tome sam pisao ovdje i ovdje kada je bilo aktualno, u smislu prezentacije tih mjera, pa bacite oko da se podsjetite jer bilo je zanimljivih detalja poput primjerice državnog poticanja sadnje duhana novcem poreznih obveznika s jedne strane, a s druge strane uvođenja zabrana pušenja i kažnjavanja istog od te iste države tj. njenih zakona.

Kako je rok od dva mjeseca za prilagodbu istekao 22.09.2013. tako su se počeli nazirati prvi učinci zakonskih mjera. Jučer sam tako zatekao zanimljiv prizor u jednom shopping centru, dok sam usput rečeno, utaživao svoju konzumerističku glad za kruhom, mlijekom, brašnom, uljem, šećerom, jednom srijemskom kobasicom i drugim luksuzima koje socijalistički aktivisti preziru – poput recimo slanih štapića ili dorina čokolade kao primjera kapitalističkog proizvoda kojim se građanima ispire mozak…. ok zabrijao sam

…uglavnom prizor je bio zastor u jednom Tobacco shopu. Zapravo cijeli tobacco shop je obučen u zastore, najlonske vrećice i slična pokrivala kojima se sukladno zakonu sakrivaju duhanski proizvodi od očiju ljudi. Ispred tobacco shopa štand sa militarističkim gadgetima, a među njima bezbroj vrsta noževa, oštrice raznih fela i duljina. Kraj tog štanda kupinovo vino, kupinova rakija. Malo niže dućan sa zdravom hranom, ulje i proteini konoplje. Got the picture?

Cirkus u koji se pretvorio tobacco shop zahvaljujući dopuni zakona sada privlači više pažnje nego li u svojim najboljim danima.

Pita me klinka: “Tata, što je tamo iza zastora?”
Odgovaram: “Cigarete dušo, cigarete.”

Klinka: “A zašto su iza zastora?”
Ja: “Zato jer su političari tako rekli” (maloj upitnik iznad glave)

Klinka: “Mogu pogledat?”
Ja: “Možeš dušo, možeš”

Još jedan kiosk:

i dio tobacco shopa gdje se mogu konzumirati duhanski proizvodi:

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Država protiv neposlušnih pušača ide i batinom!

Oznake

cigarete, duhan, pluća, pušenje, vlada, zabrana, zakon

Tema tjedna je očito pušenje i vezano uz izmjene zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda. Samo ću kratko ponoviti, dakle zakonom će se zabraniti bilo kakvo pokazivanje cigareta i duhanskih proizvoda na njihovim prodajnim mjestima, a teza iza te nepromišljene zabrane jest kako će uklanjanje cigarete od pogleda ljudi dovesti do smanjenja broja pušača, a posljedično i smanjenja oboljelih od plućnih bolesti uzrokovanih pušenjem. Više o tome sam pisao neki dan.

Danas novi moment, Vladin tvit i link na infografiku Europskog parlamenta:

Vlada R. Hrvatske ‏@VladaRH22m
RT @europarl_hr: Što čeka ljubitelje cigareta i drugih duhanskih proizvoda? #EP glasa danas. #Infografika

http://pinterest.com/pin/264234703109317899/

Od infografike koja je u potpunosti neusklađena s njihovom osnovnom idejom o borbi protiv pušenja (primijetite grafiku čovjeka koji puši, u prvom planu) i koja govori o pušačkim navikama Svijeta zanimljiviji je komentar Europskog parlamenta:

Smokers have so proved resilient to anti-smoking campaigns. Showing pictures of cancer-infected lungs on cigarette packs accompanied by bold warnings have not led to droves of people giving up on their cancer sticks. However, the EU is not giving up. In order to bring down the alarmingly high rate of European smokers, new legislation is being planned. Follow the EP’s public hearing on tobacco products Monday and check out our infographic for more details about smoking in the EU.

U prijevodu, pušači su se pokazali otpornima na protupušačke kampanje. Prikazivanje pluća oboljelih od raka na pakovinama cigareta uključujući i istaknuta upozorenja o štetnosti pušenja nije ih demotiviralo od posezanja za njihovim rak-štapićima. Kako bi smanjili alarmantno visok postotak europskih pušača u planu je nova legislativa! U tom smislu obraćat će se javnosti novim priopćenjima (prvo valjda slijedećeg ponedjeljka).

S obzirom da protupušačke akcije nisu postigle ništa, zanimljivo je kako to naši moralni nametljivci s Markovog trga ipak tvrde da te akcije postižu odlične rezultate i ustraju u izmjenama zakona u smjeru ograničavanja slobodne volje građana i kažnjavanja nepoćudnog ponašanja – koje u tu svrhu definiraju. Nije li prije svega nemoralno nekome braniti slobodnu volju, dakle da puši na svoju odgovornost, pa zatim lagati o pozitivnim učincima mjera koje ne daju nikakve učinke?

Kada dožive statistički debakl kao i njihovi europćanski uzori, kakve mjere slijede građanima pušačima? Tko posegne za cigaretom dobije batinom po prstima, a tko zapali ostane pod istom bez zuba?

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Kako država potiče pušenje, u propagandi nepušenje, a iza kulisa trenira strogoću – istovremeno

Oznake

cigarete, duhan, vlast, zakon, zdravlje

Na današnjoj sjednici Vlade tema je prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda. Radi se o skupu mjera kojima vlast razrađuje propagandu o nepušenju te mehanizme sprječavanja prodaje duhanskih proizvoda, zapravo metode preodgoja građana, a naročito djece i mladih među njima.

O ovoj temi moglo bi se pisati vrlo široko no za sada je dovoljno napomenuti kako je:

1. Svojevremeno ustanovljena zabrana pušenja na javnim mjestima – kao jedna od mjera preodgoja pušača,
2. kako su državni poticaji za sadnju duhana ove godine gotovo 300% veći nego primjerice 2008. godine – kao mjera poticanja duhanske industrije (a time i kulture pušenja),
3. kako je broj oboljelih i umrlih od plućnih bolesti – te trošak njihovog liječenja sve veći (a zdravstveni sustav, kojeg smo prisiljeni plaćati čim postanemo porezni obveznici, je u kolapsu) i
4. kako je jedini proizvođač duhana u Hrvatskoj Rovinjski TDR.

Motivi vlasti koji su sadržani u linkanom tekstu prijedloga izmjena zakona su zastrašujući, primjerice:

Kako bi strategija kontrole uporabe duhana bila učinkovita, brojni ključni elementi moraju zajednički funkcionirati kako bi bilo moguće ostvariti društvo u kojem se pušenje neće više smatrati normom ponašanja. Samo će denormalizacija pušenja kao aktivnosti promijeniti stavove, a time i ponašanje, što će rezultirati manjim brojem ljudi koji imaju naviku pušenja.

Ovakvi stavovi, koji postaju dio zakonskog okvira, upućuju na to da su na vlasti totalitaristi koji smatraju da je njihova zadaća ostvariti društvo prema vlastitim moralnim apsolutima, a u tom smislu je nužno zgaziti (prefrigani totalitaristi će reći “denormalizirati”) sva prava njenih članova da žive život prema vlastitim normama dok je “ponašanje” refleks tih normi. Problem je što moralne norme koje želi nametnuti vlast postaju zakon i što se one vremenom mijenjaju prema njenoj volji, a volja ovisi i o ideološkim pogledima partije koja donosi zakon (i koja je demokratski izabrana), umjesto da one nastaju spontano i u dugoročnom procesu kako se to i zbiva u društvenoj evoluciji. Totalitaristi (Socijalisti u našem slučaju) smatraju da to mogu postići pukim dekretom preko noći (zakon naravno ide u hitnu proceduru. A kako bi drugačije.) i da će isti dati rezultate koje očekuju. E pa neće. Osjetit će građani s vremenom da vlast od njih radi budale.

U praktičnom smislu izmjene zakona donose:

1. Zabranu isticanja duhanskih proizvoda na mjestima na kojima se prodaju – dakle oni boxovi na blagajnama, police u pozadini kioska itd. morat će se skloniti od pogleda kupca. Što je sa samim tobaco shopovima pitam se? Na što će oni ličiti kada se silni duhan skloni s pogleda kupaca? No o tome se i radi, nije ni bitno, oni su možda i najveći problem jer svojom marketinškom agresivnošću zavode djecu i pretvaraju ih u pušače, smatra vlast.
2. Zabranu prodaje putem automata – naravno, jer ubaciti novac u aparat može i trogodišnjak, domoći se cigareta i postati pušač. Čudo kako im nije palo na pamet zakonski odrediti da se automate može postaviti jedino na visini iznad primjerice metar-pedeset.
3. Zabranu prodaje na mjestima gdje je zabranjeno i samo pušenje – dakle to su javna mjesta. Nije jasno pri tome da li će u kiosku, koji je postavljen na javnom mjestu, a takav slučaj gotovo da je pravilo, biti u potpunosti zabranjena prodaja. Ovo će se regulirati po volji i proizvoljnom tumačenju vlasti kada se pojavi prvi primjer tog praktičnog problema.
4. Zabranu prodaje putem interneta – Hmm da, klinac se može domoći roditeljeve kreditne kartice, kupiti cigarete on-line, i postati pušač…
5. Opću zabranu promidžbe duhanskih proizvoda – ovo uključuje i logotipe i bilo kakve skrivene metode putem kojih bi ljudsko biće moglo zaključiti da se iza istih skriva cigareta – ova mjera zahtjeva nadljudsku pamet koja će osmisliti nešto tako sofisticirano
6. Zabranu prodaje duhana za žvakanje – howdy ma’am

Kazneni aspekt je jednako zanimljiv, a posebno mi je upalo u oko da ukoliko na javnom mjestu nekoga punudite cigaretom (ne morate je pušiti), i imate tu nesreću da vas vidi inspektor, napisat će vam kaznu od 1.000 HRK.

Djecu i mlade te njihovo zdravlje i moral provlače kroz cijeli dokument kao povod nametanja ovako radikalnih mjera. Gotovo ispada da im je žao zbog te silne represije i oduzimanja dijela osobnih sloboda građana (iste se oduzimaju malo po malo, da se ne osjeti, uvijek kroz fokusiranje na isključivo pozitivne benefite akcija prividno malih razmjera, a nikad na negativne kao i širi kontekst) ali tako je to, ipak se radi o našoj djeci koja su sve više sklona pušiti, time narušavati vlastito zdravlje, biti teret zdravstvenog sustava, a s obzirom da roditelji posustaju o odgoju vrijeme je valjda da država pomogne. Naći ćete u istom i hrpu opravdanja u uskladama s EU direktivama, pozitivnih primjera iz Svijeta, spominjanje rezultata znanstvenih istraživanja o učincima provedbi ovakvih mjera koji su spektakularni – bez i jedne reference ili dokaza o tome (iako to samo po sebi nije ni bitno jer sukus problema sa ovim zakonom nije u zdravlju već slobodi izbora koja se oduzima građanima), a iza svega je naravno Svjetska zdravstvena organizacija kojoj se vlast obvezala provoditi represiju nad građanima u cilju smanjenja incidencija bolesti i troška liječenja istih u sklopu državnog monopolističkog zdravstvenog sustava.

Dokument se bavi i “logikom”:

Automati za prodaju duhanskih proizvoda su sami po
sebi reklamni pano, pa je logično da se njihova uporaba zabrani kao i izlaganje duhanskih proizvoda na prodajnom mjestu.

Citirano s logikom naravno nema veze već s ispravnošću postupanja onog koji nameće zakon i uvjerenju koja su polazište istog. Vlast drži građane za ovce, njihovu djecu za ovčice pa je logično da će “logikom” nazvati postupke za njihov učinkovit odgoj i preodgoj. Istom “logikom” vlast bi mogla opravdavati i potpunu zabranu prodaje cigareta pa i samog pušenja, no tu bi se objelodanilo njihovo totalitarističko lice i namjera, stoga valja ići polako, da ovce ne shvate da imaju posla s vukom, i oni to znaju.

Mjere koje proizlaze iz dorađenog zakona sugeriraju da bi vlast u budućnosti mogla na isti način primjerice zabraniti građanima da se ljeti tokom sunčanih dana kreću otvorenim prostorima u vremenskom periodu od 11 – 17 sati zbog visokog UV zračenja i povećane opasnosti od pojave raka kože, a u svrhu prevencije istog i očuvanja njihovog zdravlja i morala te ostvarenja društva u kojem izlaganje suncu zbog narcisoidnih razloga (preplanulost) predstavlja neprihvatljivo ponašanje, koje treba denormalizirati. Mogli bi zabraniti prodaju sredstava za sunčanje sa UV faktorom zaštite nižim od 20 ili općenito skloniti od pogleda kupaca sva sredstva za sunčanje jer dovode kupce u zabludu da će korištenjem istih biti apsolutno zaštićeni od posljedica UV zračenja pa se previše izložiti Suncu. Isto bi se moglo opravdati identičnim dokumentom i unutar njega referenciranjem na neimenovana znanstvena istraživanja i dokaze o učincima provedbe u nekim drugim zemljama, obveze prema WHO-u itd..

Što bi bilo normalno?

Prije svega da se vlast ne bavi odgojem građana i da poštuje njihovu slobodu izbora. Da se zakoni ne bave ciljevima i praktičnim sredstvima već zaštitom te slobode pred svima pa i pred samom državom. Da se momentalno ukinu poticaji duhanskoj industriji, što može dovesti do porasta cijena duhanskih proizvoda, a što će sasvim sigurno djelovati kao dobar motiv za prestanak pušenja zbog konkretnog ekonomskog utjecaja no proizvod će u punoj cijeni plaćati onaj koji ga kupuje bez da cijenu subvencioniraju porezni obveznici. Da se ukine obvezna participacija u državnom zdravstvenom osiguranju i omogući konkurentno tržište zdravstvenih usluga na kojem bi svaki osiguranik za sebe birao optimalnu uslugu – i sam je platio ukoliko se razboli lako ili teško, umjesto da se na njega gleda kao “trošak previše” u zdravstvenom sustavu u kojem ga se prisiljava liječiti, pa na kraju ne bi postojala ni potreba za poturanjem ovakvih zakonskih mjera i nametanjem prikladnih moralnih normi građanima kao ni potreba za izgradnjom totalitarne države.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

p.s. nisam pušač