… je zapravo eklatantan primjer kako hrvatski zakoni, vlast i institucije koketiraju sa fašizmom.
Vijest donosi Jutarnji, pročitajte.
Vidite, čovjek bi trebao imati pravo raspolagati svojom imovinom kako želi. Ovce su u ovom slučaju nečija imovina ma što vam životinjski dušebrižnik govorio o tome. No kako ne živimo u državi koja poštuje imovinu građana kao ni njihovo pravo da njome raspolažu kako žele ti dušebrižnici i nemaju što reći. Pravda će u njihovom okviru biti zadovoljena jer su represivni organi države vlasnika ovaca klepili i za to će platit kaznu u skladu sa zakonima (javnost će nakon vijesti Jutarnjeg reći: “preblaga kazna” kakva god da ona bude).
Međutim upravo u ovom trenutku širom Hrvatske legalno se vrši pravi pokolj životinja. Registriranih klaonica ima više nego jedna. I u tome je stvar. Možeš klati što god hoćeš i koliko hoćeš pri čemu je jedino važno da je država to dozvolila. A država će dozvoliti baš sve ukoliko u tome ona sama nađe interes. Pardon, država nema interes – interes je osobina ljudi, u ovom slučaju to su političari na vlasti i bezbrojna birokracija u njenom okviru. Interes je dakle prije svega porez, a porez je novac. Plaćanjem poreza stvara se prolazna korist za državnu blagajnu kojom samovoljno raspolažu vlastodršci, ujedno i zakonodavci, koji u procesu ubiranja novca zapravo ubiru nešto puno jače – a to je moć. Prilično jednostavna geneza.
Stoga neki vlasnik klaonice (i ovce koje je također vlasnik) tako neće kazneno odgovarati ako zakolje ovcu dok će onaj tko svoju ovcu zakolje u svojem dvorištu snositi posljedice u skladu sa kaznenim zakonom i to za kazneno djelo mučenja ili ubijanja životinja za koje je propisana čak i zatvorska kazna do jedne godine.
Može netko zamijeriti na ovoj kritici pa reći kako je vlasnik ovce neodgovorno odbacio u šumi, umjesto zbrinuo na primjeren način (načine propisuje država pri čemu ubire novac, svi ostali načini su zabranjeni), no kazna za tako nešto valjda ne bi trebala biti povezana sa ubijanjem i zatvorom ako se doista o tome radi.
A upravo i to odbacivanje usmrćenih životinja u šumi govori o tome kako je lakše životinju ubiti i odbaciti nego prodati njenu kožu i meso nekome tko to želi kupiti, a janjetina moram reći nije loša iako je ne jedem često, stoga bi se motiv koji je naveo čovjeka na takav čin mogo pronaći u obliku prepreke ili zabrane negdje u bespućima kolosalnog zakonskog okvira koji se nadvio nad nama.
Svako dobro,
vaš Kapitalac