Traži račune, da uhljeb ima kune!

Oznake

fiskalizacija, Lalovac, nagradna igra, porezna uprava, traži račune, uhljeb

Započela je nova nagradna igra Porezne Uprave s ciljem da se građane motivira da od osoba od kojih kupuju dobra i usluge traže račun. Račun je dokaz da je u toj transakciji sudjelovala i država, kao sporedni (ali bitan) akter kojem je dano pravo da od svake razmjene solidan dio zadrži za sebe (do 25%). Zašto Vlada želi da uredno plaćate porez? Vlada će vam reći da je to zbog boljeg zdravstva, školstva, socijale, no u rashodima državnog proračuna, dakle tamo gdje se obećanja pretvaraju u stvarnost, vidimo nešto drugo.

Od svega što građanima oporezuje država potroši 33% na plaće državnih zaposlenika, 18% na otplatu kredita i obveznica (novac je otišao u vjetar, a dug je ostao poreznim obveznicima da ga plate), 14% na članarinu EU i druge pomoći unutar države, 13% na službena putovanja političara i drugih državnih zaposlenika, 9% na subvencije (rodijačkim javnim i privatnim kompanijama i gubitašima kojima bi tržište, da nije upliva države, već odavno presudilo), 9% na donacije i kapitalne pomoći (recimo potporu antikapitalističkim medijima koji podupiru kult etatizma) te 4% za nabavu službenih automobila državnim zaposlenicima i sličnu svrhu.

Na što je ono Vlada rekla da troši novac od vašeg poreza? Aha, dobro.

Dakle traži račune, da uhljeb ima kune!

Vlada se u promidžbi ove nagradne igre koristi argumentom borbe protiv sive ekonomije, utaje poreza i nelojalne konkurencije. Kada rezultati budu objavljeni pretpostavljam da će se javno pohvaliti velikim odazivom građana i taj odaziv protumačiti kao opće mišljenje građana o tim pitanjima. Dakle broj sudionika nagradne igre iskoristiti će kao mjerilo broja građana koji podržavaju borbu protiv sive ekonomije, utaje poreza i nelojalne konkurencije.

Nema sumnje da većina sudionika ove nagradne igre o tim pitanjima ima izrazito negativno mišljenje, ta ipak živimo u državi s dominantnim brojem onih koji žele živjeti na tuđi račun, no glavni motiv za sudjelovanje u ovome je, dakako, novac! Nagrade koje država daje su novčane, uz iznimku jednog nagradnog ljetovanja u vrijednosti 15.000 kuna.

Sudjelujući u ovoj nagradnoj igri tako dobijate priliku da se i sami na osobit način uhljebite! Dobitkom novčane nagrade iz državnog proračuna vi postajete net-tax-consumer (proračunski konzument).

Evo jedne zanimljive usporedbe – radnik sa neto plaćom 8723 kune (Zagreb, bez djeteta) svaki mjesec plati državi 2.083 kune poreza i prireza. Na godišnjoj razini to je 25.000 kuna. To je otprilike 13% njegove bruto 2 plaće, ili u usporedbi sa neto plaćom – čak 24%. Dobitkom najveće novčane nagrade, koja iznosi 25.000 kuna, ovaj radnik, sa neto plaćom 8723 kune, zapravo dobiva puni povrat poreza i prireza kojeg je platio državi. Istovremeno on zadržava pravo da i dalje koristi sve blagodati javnog zdravstvenog sustava, školstva, cesta i drugoga što osigurava i daje pravo na korištenje država. Svoj dio računa za realizaciju tih javnih usluga on je efektivno prebacio na preostale porezne obveznike, odnosno na one porezne obveznike koji iz proračuna povlače razmjerno manje od njega ili pak ništa. A što je s radnicima čija je plaća manja od 8723 kune neto? Dobitkom najveće novčane nagrade oni ne samo da su dobili puni povrat plaćenog poreza i prireza već su čak i u plusu. Osim što mogu nastaviti uživati u “javnim blagodatima” oni će dobiti i izvjestan novčani iznos povrh iznosa kojeg su kao porezni obveznici uplatili u državni proračun. Ući će u surplus iliti suficit prema proračunu odnosno zahvaljujući državi ostvariti izravnu novčanu korist na račun drugih poreznih obveznika koji konzumiraju manje ili ništa proračunskog novca.

To su efekti koje proizvodi ova nagradna igra. I oni su u potpunosti u skladu sa mentalitetom ljudi koji čine ovo društvo, i koji su navikli svoje osobne želje, ideale i fiks ideje ostvarivati na tuđi račun, uz pomoć vlasti, njenih zakonskih i represivnih instrumenata koji takvu praksu omogućuju te upravo zato dobivaju legitimitet i potporu većine građana.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Pohlepa, razum i ucjena – priča o državi i pečenjari

Oznake

Beograd, fiskalizacija, inspekcija, Ivan Simič, pljeskavica, porez, porezna uprava, porezni moral, račun, roštilj, SUR Mara

Kada je nešto dobro tada se za to i čuje, a dobre stvari vole privući svakojake zlikovce. Uz ugostiteljski biznis veže se raznorazna mafija koja prodaje svoje zaštitničke usluge u zamjenu za harač, no kako je mafija sinonim za silu očito je da konkurira državi u istoj poduzetničkoj kategoriji. Država je naime monopol sile na određenom teritoriju. U praktičnom smislu monopol bi trebao osigurati mir no često je tek instrument za legalizirano ugnjetavanje građana i oblikovanje njihovog morala. Zapravo to je više pravilo nego tek česta pojava (npr. vidi Hrvatsku).

Iz Beograda dolazi zanimljiva priča, o poznatoj pečenjari Mara u kojoj se Beograđani dave u sočnim pljeskavicama i roštilju. Ima takvih mjesta vjerujem i u vašoj neposrednoj blizini, znate i sami o čemu se radi. Takva mjesta su uglavnom dupkom puna jer se u njima dobro i fino jede, i gdje su upravo ti parametri nadmašili onaj cjenovni. Uz kvalitetnu hranu tu je i brzina i ljubazno osoblje. Ono što je dobro je poželjno i ljudi će nagraditi svojim povjerenjem i novcem.

Pohlepa

A gdje je novac tu je i sila. Direktor srpske porezne uprave, Slovenac Ivan Simič, čuo je za Maru pa se odlučio prošetati na pljeskavicu. Ono što ga je privuklo nije bio miris roštilja već miris novca. Čekajući na svoju pljeskavicu zapravo je radio svoj posao – promatrao je zaposlenike kako ne izdaju račune (koji su usput rečeno također fiskalizirani kao i u Hrvatskoj). Na svakoj prodanoj pljeskavici bez izdanog računa on je ostao oštećen za svoje pravo na dio kolača.

Razum

Čekajući na svoju pljeskavicu izračunao je kako u minuti prodaju četiri komada, u satu dakle 240, mjesečno oko 6.000, što godišnje znači 15 milijuna dinara. Pretvoreno u HRK to je tek nešto više od jedan milijun. Porez na dobit u Srbiji je 15%, a PDV 20% (zbrojeno 35%), dakle samo na pljeskavicama Simič propušta ubrati 350.000 HRK, odnosno 5,2 milijuna RSD. Obrisao je znojno čelo bijelim rupčićem, zatražio svoj fiskalizirani račun (i dobio ga) te usta natrpanih pljeskavicom stao razmišljati o tome što napraviti. Zatvoriti Maru administrativno, a zaposlenike fizički, i odreći se milijuna dinara poreza, ili ih pokušati uvjetiti da je plaćanje poreza u njihovom interesu pa usput ispasti i frajer?

Ucjena

Poslao im je pismo. Tobože došao je jer je od mnogih čuo kako se kod Mare jedu najbolje pljeskavice pa da i sam kuša ima li istine u tome. Prvo ih je nahvalio, zatim ukazao na računicu, pa ih umirio izjavom kako ih neće kazniti ako ubuduće pripaze na izdavanje računa. Nazvao je to “poreznim moralom”. Naime kada država ne bi imala monopol nad silom tada, kaže Simič, ne bi bilo niti ulice kojom mušterije dolaze do Mare, niti škole u kojoj državni učitelji “Marinu” dječicu i unučiće podučavaju koliko su novca spremili u džep, a kada “Mara” pod stare dane onemoća i razboli se kuda će nego li u državnu bolnicu. Sve to se eto mora plaćati jer sila tako nalaže. U tom tonu završava Simič svoje pismo, a “Mara” najavljuje odgovor.

Naravno, zaboravljaju građani kako je društvo do ekspanzije centralizirane države tj. državnih institucija nezaustavljivo napredovalo zahvaljujući voluntarizmu. Do Bizmarcka to je bilo vrlo značajno. Ali kao što rekoh na početku, dobre stvari privlače svakojake zlikovce, a oni pak u svojim glavama imaju svakojake ideje. One uglavnom jesu primamljive jer zlikovac je manipulator koji traži odobrenje za svoje postupke (i uglavnom ga dobiva). Tako su uostalom i podržavljene solidarne socijalne organizacije, zdravstvo, škole pa čak i mirovinska osiguranja koja su bila vrlo jaka na prelasku 19. i 20. stoljeća, u potpunosti privatna i dobrovoljna te su za njih građani iskazivali velik interes.

Možda i najgora vrsta državnog monopola jest obrazovni monopol koji se očito potrudio ne propagirati solidarnost bez države, a državu (preciznije rečeno – institucije države) isticati kao jedino sredstvo kroz koje je moguće ostvariti solidarnost među ljudima. U tom okviru nastao je i “porezni moral” kao poluga učinkovitijeg pokoravanja državnoj blagajni.

Da ne razvlačim, jer razvlačiti bih mogao u nedogled, pitam se kako je moguće da još uvijek tamo neka “Mara” može napraviti bolje pljeskavice od države. Bilo bi dobro da državni planeri ponovno razmotre uvođenje domaćinstva u škole, a svakako i da uvedu neke standarde u pravljenje pljeskavica, kao što to Hrvatska čini za burek i pizzu, kako slučajno neki pojedinac ne bi ugrozio drugog grill majstora (a time i državu) time što pravi bolje pljeskavice.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Zakon o fiskalnoj odgovornosti po mjeri neodgovornih političara

Oznake

deficit, dug, financije, fiskalizacija, Linić, porez, proračun, vlada, zakon, Zakon o fiskalnoj odgovornosti

Kada se zakonodavac ne želi ili ne može pridržavati nekog zakonskog pravila tada mu preostaje ili da se skine s vlasti ili da izmijeni zakonsko pravilo i svoje postupke učini legitimnima.

Zakon o fiskalnoj odgovornosti koji je na snazi sadrži jedno vrlo jednostavno pravilo, fiskalno pravilo:

Ukupni rashodi općeg proračuna izraženi udjelom u procijenjenom bruto domaćem proizvodu godišnje će se smanjivati za najmanje 1 postotni bod.

To znači da se deficit mora smanjivati za jedan postotni bod godišnje sve dok razlika između prihoda i rashoda proračuna bude jednaka nuli, što nadalje definiraju stavci (2) i (3) članka 5. Zakona o fiskalnoj odgovornosti. Dakle ako je deficiti 10% u roku od 10 godina on bi trebao biti anuliran. Prilično jednostavno pravilo. Po mojem mišljenju čak izvrsno. Takvi bi trebali biti svi zakoni – jednostavni.

Odgovornost za poštivanje fiskalnog pravila leži prije svega u liku ministra financija. Ukoliko pravilo ne ispoštuje zakon određuje da stavi svoj mandat na raspolaganje Vladi. S obzirom na poznatu činjenicu kako vladini čelnici ne mogu biti i nisu fiskalno odgovorni bilo je i za očekivati da se zakon u dogledno vrijeme izmijeni. O tome se govorilo još u srpnju, a sada to vrijeme je došlo.

Zakon se mijenja u smjeru odricanja od načela jednostavnosti i uvođenja načela kompleksnosti i referenciranja na direktive EU. Zadržavanju fotelja ne smije se naći na putu neki tamo jednostavan zakon i pravilo.

Tri kratka stavka iz petog članka postojećeg zakona zamijenit će sedam potpuno novih, a bit će uveden i dodatni članak vezan za makroekonomske i proračunske projekcije sa pet novih stavaka. Svi do jednoga su izrelativizirani do krajnjih granica i načelno dozvoljavaju da bilo kakve makroekonomske špekulacije budu zakonski opravdane, osnosno u okviru fiskalne odgovornosti. Jedino konkretno zakonsko ograničenje odnosi se na postotak deficita koji ne smije prijeći 3% BDP, a javni dug 60%. Zapravo smije prijeći i te granice ali u tom slučaju se aktivira mjera prekomjernog deficita te potpadamo pod direktive EU. Fiskalno odgovorni će postati i direktori javnih tvrtki, žrtvena janjad s prve linije obrane, na koju će propaganda vlastodržaca prebacivati odgovornost za vlastite podbačaje.

Spomenuo sam zadržavanje fotelja. Nisam bio sarkastičan. Postojeći zakon propisuje mjeru odgovornosti za ne pridržavanje fiskalne odgovornosti – stavljanje mandata na raspolaganje Vladi. Novim zakonom ti isti ljudi žele prestati biti politički odgovorni za svoje postupke pa će umjesto stavljanja mandata na raspolaganje uvesti prekršajnu mjeru – novčanu kaznu od 5.000 do 25.000 HRK za čelnika koji nije bio fiskalno odgovoran. Funkcije tako ne mogu biti žrtvovane, tek poneka kuna, a ako se prisjetimo da im se plaće isplaćuju od novca oporezovanog građanima tada je jasno da oni zapravo ne podnose nikakvu žrtvu.

Kada bi osnovno pravilo ostalo neizmjenjeno (članak 5.) siguran sam da bi se vlastoljupci naplaćali kazni, vjerojano ovih minimalnih, ali kako se osnovno pravilo mijenja, muti i komplicira, izgledno je kako će zahvaljujući tome oni ubuduće biti jedino fiskalno odgovorni i unatoč tome što bi državne financije mogle biti u sve lošijoj situaciji uslijed nastavka trenutnih financijskih politika države.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Širimo optimizam porezima i planskim rastom cijena!

Oznake

BDP, deficit, ekonomija, fiskalizacija, gospodarstvo, inflacija, javne investicije, Linić, nameti, planska ekonomija, porez, poticaji, proračun, rast, rast cijena, rebalans, rezovi, socijalizam, turizam, vlada

Niti smanjenje nameta turizmu, niti fiskalizacija ugostitelja i tržnica nije zadovoljila gladna usta političara niti apetit državnog proračuna. Vrijedi stoga grešku u očekivanjima tih institucija ispraviti povratkom na staro, što nažalost ne znači ukidanje zakona o fiskalizaciji ako ste se već poveselili, već podizanje poreznog opterećenja. Ugostitelje koji nisu pomogli proračunu s PDV-om od 10%, unatoč uvođenju moderne fiskalizacijske tehnologije (koja postaje Vladin izvozni proizvod), ministar financija odlučuje motivirati povećanjem PDV-a na 13%. U istoj mjeri raste stopa poreza na ulje, šećer ali i na vodu. Voda, taj čovjeku najvažniji prirodni element tako će nam postati još i bliži, zahvaljujući većem porezu (vodovod je i vaše ljudsko pravo, pa vrijedi i da ga državi bez puno pitanja platite). Srećom pa je briga o vodoopskrbi i odvodnji u rukama naših javnih poduzeća koja će nam vodu učiniti dostupnijom, zahvaljujući posljedično višoj cijeni. Nelogično? Ne brinite,

u nadi je spas!

Ekonomija u ruinama još jednom će morati pokušati nemoguće – rastom podržati želju državne birokracije da nastavi bujati na njen račun. Utopija. Odlučno se nastavljaju povećavati državni rashodi, dakle političkim putem umaknuti od poreznih obveznika više i potrošiti više.  Nažalost u tom manijakalnom i nelogičnom postupanju, krađi i trošenju tuđeg novca, tek manji dio otpada na onu vrstu potrošnje koju bi građani bili spremni u znatnoj mjeri odobravati kao potrebnu zbog financiranja voljenog državnog školstva, zdravstva i drugih usluga za koje su navikli da im nude državne monopolističke institucije.

No prikupiti više pa to potrošiti znači ujedno i zadržati deficit na trenutnih 13 milijardi kuna, ali to nije ono što planira Vlada. Njen plan je potrošiti još i više, zadužiti živućeg i još nerođenog poreznog obveznika sa dodatnih 6 milijardi kuna i to već do kraja slijedeće godine. Javni dug bi do tog trena mogao premašiti i 230 milijardi, ako je vjerovati planu novog zaduženja to je jedino u što nemamo razloga ne vjerovati.

Trošit će se više na više birokrata, na članstvo u ime njenog veličanstva EU, kao i na još više poticaja odabranim gospodarstvenicima kleptokratima, državnim tvrtkama “od posebnog interesa” (prema “Poslanici birokratima: 6.20.” ) među koje spadaju i prema posebnim aranžmanima privatizirana brodogradilišta čiji će vlasnici za njihovo daljnje financiranje trošiti ne svoj novac već novac građana.

U ime općeg dobra radna mjesta i tvrtke za koje tržište više nema potrebe tako postaju kulturna baština koju se štiti od propadanja na način da se njihovim financiranjem upropaštava ostatak malobrojnih produktivnih građana koje tržište još uvijek treba. Skretati novac mimo realnih potreba tržišta i građana, a braniti interese političara i njihovih igrača u ime antikapitalističkih ideala, ionako je put kojim ovo društvo odlučno korača, pa neka mu i bude po volji. Ako nam ponestane WC papira uvijek možemo vojnom akcijom preuzeti nečiju tvornicu papira, a na isti način i sve ostalo što se dotiče nečijeg osobnog vlasništva nad sredstvima.

Tako su rezovi koje je samo jezikom provodila Vlada dovršeni i s obzirom da blebetanje nije dalo rezultata valja im da konačno zasukaju rukave i krenu odlučnije nastaviti s poreznom pljačkom u čije ime će se izroditi još zakona kojima će je poduprijeti i učiniti legitimnom. Svi koji se s tim pogledom na pravdu ne slažu jamačno su antidržavni element koji će podleći pravdi.

Ali ne prepustite se olako osjećajima razočaranja jer Vlada ovaj puta daje nešto nečuveno, nažalost tek u slučaju ako vam se pamćenje briše nakon 12 sati, ona širi optimizam i uvjerava vas kako se svjetlost na kraju tunela već nazire. Ne zamarajte se gledati u daljinu jer ste prenisko da biste svjetlo ugledali. Svjetlo vide tek oni s Markovog Trga. Vi ćete prema njihovim računicama morati pričekati do kraja iduće godine, kada će se ukazati rast gospodarstva od 1,3% (valjda na konto poticaja HŽ-u, brodogradnji i birokratskih poslova, dakle opet od novca koji vam je otet na štetu realnog ekonomskog rasta), a u 2015. kad planska ekonomija doživi svoje prvo proljeće u povijesti čak 2,2%. Uslijedit će početak 2016. i prvo ljeto planske ekonomije, sa 2,6%, te nakon njega još dugi niz plodnih i pod odlučnom rukom prosvjećenih tirana vođenih godina. Isplatit će vam se kupiti i nove kupaće gaće, osim ako ne bude nestašice istih.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Kako izgleda zapečačena klupa na tržnici?

Oznake

fiskalizacija, kazna, klupa, Linić, OPG, pečačenje, porez, proračun, tržnica, Šibenik, štand

Evo ovako:

Pred slobodnom trgovinom ispriječio se nasilni Zakon o fiskalizaciji i 0,3 milimetra debela PVC traka sa otisnutim imenom glavnog zatiratelja imovinskih prava građana – Porezne uprave Ministarstva financija RH. Ekonomiju se guši, građani ostaju bez posla (i prava da rade), voće i povrće trune, kupcima se smanjuje izbor, cijene rastu, a sve to je, reći će ministar Linić, za vaše dobro jer reda mora biti. Reda u njegovom proračunu, naravno.

Pitam se koja je pravna osnova pečačenja štanda koji uopće ne pripada obrtniku koji je ulovljen u prekršaju već gradskoj tržnici od koje je ovaj štand unajmio. Tržnica tako ni kriva ni dužna u ionako suštinski nepravednoj priči sada ostaje u nemogućnosti da raspolaže vlastitom imovinom.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

*foto: Duško Jaramaz

Višak u blagajni

Oznake

blagajna, deficit, fiskalizacija, kazna, Linić, minus, porez, proračun, račun, višak, vlada

Svako dobro,
vaš Kapitalac

 

Fiskalizacija uspjela – pacijent umro!

Oznake

Država, fiskalizacija, inspekcija, Linić, lovac, lovina, Nada, porez, porezna, poreznici, račun, Smiljanec, turizam, ugostitelji, uprava, utaja, Čavlović

Planirani učinak fiskalizacije do kraja godine mogao bi biti čak 3x veći od očekivanog. Vladina očekivanja bila su oko 500 milijuna oporezovanih kuna fiskaliziranih građana. Naime već u prvih 6 mjeseci u fiskaliziranim branšama iskazan je 7 mlrd HRK veći promet nego u predfiskalnom razdoblju te gotovo 700 milijuna HRK naplaćenog PDV-a. O realnim učincima fiskalizacije pisao sam u postu “Propast socijalne države” i dok se Vladin PR busa o prsa najnovijim rezultatima morate znati da fiskalizacija nije osmišljena kako bi vama, poreznim obveznicima, bilo bolje već kako bi vam vlast učinkovitije otimala novac, a konačni rezultati iste su u suprotnosti s vašim osobnim ciljevima i umanjuju vam vjerojatnost prosperiteta.

Navedeni podaci daju Vladi i Poreznoj upravi nevjerojatnu snagu i motiv da odlučno nastave u istom smjeru. Ma što odlučno i u istom smjeru – prema riječima ravnateljice Porezne uprave porezni nadzor postat će retroaktivan i to ne samo kada je riječ o prometima fiskaliziranih tvrtki već će se nadzor usmjeriti i na osobnu imovinu vlasnika tvrtki te će se kroz procjene poreznika detektirati eventualni nesrazmjer između prijavljenih dohodaka i vrijednosti njihove imovine. I to je tek početak, reda treba uvesti u cijelu državu i fiskalizirati sve – smatra Čavlović-Smiljanec.

Učinci fiskalizacije daju pravo Čavlović-Smiljanec i na vlastitu definiciju morala, tako sramota postaje nekontrolirana poduzetnička aktivnost, jer kroz nju netko zarađuje bez da birokracija zna išta o tome, a ponosna rabota postaje posao poreznika i intencija Vlade i Porezne uprave da interese građana podredi interesima države.

Frederic Bastiat je rekao, a Nedjeljni Komentar na to podsjetio u današnjem članku:

Svi žele živjeti na račun države, a zaboravljaju da država živi na račun svih.

Ne bih čak rekao da se u ovoj misli radi o zaboravu. Problem je u ignoriranju činjenica o načinu financiranja države te o poimanju države kao forme koja građane prisiljava na plaćanje poreza jer ih istovremeno prisiljava da koriste njene monopolističke usluge. I to je jedina istina i sramota o kojoj možemo govoriti u ovoj priči.

Međutim unatoč toj istini koja se ne čuje često, jer građani na njen spomen gurnu prste u uši, porezna utaja svrstana je među kaznena djela, a tome je tako jer gola koža vladajućih političara i birokracije ovisi o pljački građana. Građani koji ne plate porez idu u zatvor. Ne htjeti hraniti Vlast, birokraciju i povlaštene skupine iz perspektive zakonodavca zločin je jednak ubojstvu – iako je Ustavom Hrvatske, kao i ustavima svih civiliziranih zemalja, građanima zajamčena nepovredivost njihove imovine u koju sasvim sigurno spada i njihov vlastiti novac.

Fiskalizacija će sasvim sigurno još neko vrijeme donositi sve veću korist Vladi i birokraciji te povlaštenim skupinama po principu “što odlučnije inzistiram, više profitiram”, dok će s druge strane svima na koje je usmjerena donositi samo štetu i propast. Ugostiteljski objekti uzduž Jadrana ničice padaju, a tržnice u nešto više od mjesec i pol dana fiskalizacije bilježe 40% odjavljenih najmova klupa.

Odnos vlasti i građana može se iskazati i grafički – dijagramom “lovina-lovac” gdje su zečevi građani koji ekonomiziraju za vlastitu korist, dok lisica predstavlja vlast i birokraciju:

Što su građani slobodniji u ekonomiziranju šanse za prosperitet su im veće, no takvo stanje privlači predatora (vlast + politički populizam). Izjedanjem lovine (porezna presija, fiskalizacija, ograničavajući zakoni i regulacija aktivnosti građana) populacija te skupine (aktivnost, prosperitet) se smanjuje dok populacija predatora još uvijek neko vrijeme raste i tek sa zakašnjenjem počinje padati u nedostatku resursa kojima bi nastavila održavati svoj parazitski položaj. Smanjenjem predatorske aktivnosti vraća se ekonomska sloboda građanima i počinje novi lovina-lovac ciklus.

Fiskaliziranim poduzetnicima ostaje mogućnost da nastave raditi u nametnutim uvjetima kontroliranog prometa gotovog novca pri čemu riskiraju da ih poreznici svrstaju među one koji bilježe povećanje prometa te budu podvrgnuti retroaktivnom progonu pa možda zbog nečije birokratske procjene završe u zatvoru rame uz rame sa silovateljima i ubojicama – ili da zatvore svoje tvrtke i kapital prebace u nešto drugo – ako gdje drugdje uopće ima spasa za njihovu imovinu s obzirom da se planira uvođenje reda u “sve”. No i u potpunom povlačenju iz poduzetništva nema sigurnosti, naime na primjeru “prekupaca” s tržnica doznajemo kako i njih država namjerava progoniti čak i nakon što su se povukli iz posla (video prilog iz jučerašnjeg Dnevnika Nove TV).

Prema riječima Čavlović-Smiljanec pitanje je vremena kada će se porez naplatiti jer to je nemoguće izbjeći, i to su istinite riječi koje možemo čuti od svakog poreznika. No prisjetimo li se misli Frederica Bastiata postaje sasvim jasno da kada bi plaćanje poreza građanima činilo ikakvu korist oni ne bi od njega bježali već bi u redovima čekali ispred ispostava Porezne uprave kako bi ga s radošću platili.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Bez računa te zakračuna!

Oznake

fiskalizacija, kazna, Linić, porez, račun, vlada, zatvor

ideja – Libzard

Svako dobro,
vaš Kapitalac

 

Liberalna misao (36)

Oznake

Država, fiskalizacija, huškanje, Liberalna misao, porez, zakon

Potrebno je javno preispitivati interese svakoga tko javno huška državu na svojeg sugrađanina.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Propast socijalne države

Oznake

Država, fiskalizacija, građani, Kapitalizam, kriza, monopol, ovisnost, porez, propast, socijala, socijalizam, tržište, utaja, vlada, vlast

Jedan ugostitelj s Hvara zadovoljno trlja ruke. Unatoč krizi i padu potrošnje promet mu raste više nego ikada pa ga je od uvođenja fiskalnih blagajni u prvih šest mjeseci ove godine povećao za nevjerojatnih 2729 posto u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje.

Uvodne su to riječi udarnog teksta Jutarnjeg lista o učincima fiskalizacije ugostitelja.

Iako se tekst Jutarnjeg načelno bavi prezentiranjem rezultata fiskalizacije tek 70 najvećih ugostiteljskih objekata u turističkim središtima ne može se ne uočiti cinizam i generalizacija autorice teksta koja prvo sasvim logično konstatira kako su ugostitelji do sada skrivali promet da bi nakon toga podmetnula jalovu, huškačku tezu kako su baš zahvaljujući uvođenju fiskalizacije ostvarivali nikad bolje poslovne rezultate – “unatoč krizi i nakon fiskalizacije trljaju ruke”.

Istina je naravno nešto sasvim drugo. Fiskalizacija ne otkriva realno povećanje prometa u odnosu na predfiskalno razdoblje. Ona otkriva isključivo i jedino registrirano povećanje prometa. Kakav je realni promet bio prije fiskalizacije zna jedino fiskalizirani poduzetnik. Ugostiteljeve poduzetničke aktivnosti danas odvijaju se usprkos fiskalizaciji, a ne zahvaljujući njoj jer kao što znamo fiskalizacija je mjera nametnuta poduzetnicima pod prijetnjom zatvaranja tvrtke i kaznenog progona. Važući bi li veća šteta bila zatvoriti tvrtku ili nastaviti poslovati u izmijenjenim okolnostima koje je donijela fiskalizacija mnogi će ipak odlučiti podrediti se nametnutoj mjeri, jer u suprotnom ostaju bez posla, izvora prihoda i kruha.

Statistike o broju poduzetnika na margini održivosti u predfiskalnom periodu i broju onih koji su propali zbog fiskalizacije naravno nećete vidjeti, o tome će govoriti oni sami, a u pravilu ih nitko neće htjeti čuti (Osim Kapitalca! Molim sve koji su zatvorili svoje tvrtke zbog fiskalizacije neka mi se jave na e-mail koji se nalazi u uvodnom tekstu ovdje. Ako treba otvorit ću novu kategoriju na blogu i pisati o tome). Stoga zaključci i insinuacije koje nudi novinska propaganda očito imaju za cilj nahuškati širi krug čitatelja-građana na utajivače prometa. No čemu to?

Razlog je donekle vrlo jednostavan ali uzroci su duboki i većini građana u potpunosti nerazumljivi i neshvatljivi. Država se nalazi u dosad neviđenim financijskim problemima pri dosad neviđeno visokoj razini državne potrošnje. Kako bi se državna potrošnja mogla održati logika nalaže kako je nužno namaknuti dovoljno novca kojim se ista realizira, a kako je proračun u deficitu i dug države gotovo 200 milijardi HRK “dovoljno novca” zapravo znači u proračun početi puniti više kako bi se dugove otplatilo i istovremeno zadržalo to što se iz proračuna financira. S obzirom na to krivca za nastale probleme traži se u utajivačima poreza, koji ne podupiru državnu potrošnju, te se u svrhu uspješnijeg lova na njih osmišljaju i uvode sustavi nadzora poput fiskalizacije. Toliko o razlogu medijske hajke na ugostitelje, ili utajivače poreza općenito, a naročito s obzirom na kritičnu situaciju u državnoj blagajni.

Većina građana podupire hajku i poteze koje u smislu povećane porezne presije vuče ministar Linić. Skretanje pažnje na uzroke nastalog problema izvlači na površinu skrivene motive građana te suštinu zloupotrebe države kao organizirane društvene forme. U komentarima koji se nalaze ispod spomenutog članka na stranici Jutarnjeg solidarizirao sam se s ugostiteljima i na suptilan način pokušao skrenuti pažnju čitateljima na osnovu problema. Izjavio sam slijedeće:

Žalim ugostitelje. Više novca kojeg će morati dati u državni proračun znači manje poduzimanja i budućih investicija, te unatoč tome više državne birokracije koja se hrani otetim novcem. Jedini lopov i štetočina u ovoj priči je vlast koja se povampirila za novcem građana kao i povlaštene skupine građana koje vlast hrani tim novcem kako bi im podarile glas na budućim izborima. Država kvazimoralnih parazita.

Iz izjave možete vidjeti koga smatram direktnim krivcem za postojeće stanje. No postoje i indirektni krivci koji su zapravo blagoslovili put u propast započet davno u prošlosti, sa jednim usputnim checkpointom – osamostaljenjem Hrvatske nakon kojega se u načinu vođenja javnih financija i proračunske potrošnje nastavilo u istom smjeru. Indirektni krivci su građani. Na moj komentar izjasnili su se uglavnom ovako:

– S koje ste vi to planete sišli?
– Moram priznati da gluplju stvar nisam već dugo čuo. Zato, svaka čast.
– Hahaha
– Ne sa planete, takvi iz mulja ispužu
– I onda se čudimo kak nam je država u qurcu, a mentaliteta ovakvih bisera na svakom koraku
– Ti si samo kapitalna budaletina…
– Baš je kapitalac, onaj od 700 kila, telac
– I Grcka je i propala zbog nereda i porezne evazije…
– Koja ”poduzimanja” šmekanje kokaina i kupovina Mercedesa?
– A jeeesssiii kkaaapiiitaaallacc…U PM.

Neki su si dali i još više truda ali bilo je i par zaštitničkih komentara i još poneka indolentna diskusija. Preporučam da pročitate sami. No osobito su zanimljivi slijedeći komentari jer kroz njih se nastavlja osnovna ideja teksta kojeg sada pišem:

Vi podržavate utaju poreza, a s druge strani se žalite kak su male mirovine, smanjuju se plaće profesorima itd. Uopće se ne čudim kako već nismo propali u ovih 20 godina kad imamo ljude koji tako razmišljaju kao Vi.

i još jedan…

Ali kod ljecnika bi isli besplatno i djecu skolovali, i zale se onda najvise na to, kako se mora platiti ucesce i ostalo, i kako su socijalne usluge slabe… e moj kapitalac…

Nema sumnje kako je do postojećih problema i propasti javnih financija došlo upravo zbog sve većih očekivanja građana da državu koriste kao uslužni servis. Bez obzira radi li se o zdravstvu, školstvu, mirovinama, poticajima, pomoći socijalnim skupinama, financiranju javne infrastrukture ili pokretanju investicija svjedočimo isključivo i jedino slučaju prebacivanja odgovornosti s građana na preambiciozne političare željne vlasti. Zlonamjernici željni vlasti jedva čekaju obećati glasačima komociju prepuštanja tih pitanja u njihove ruke.

Gomila zadataka koje su građani predali vlastodršcima u ruke podrazumijeva bujanje birokracije i stvaranje monopola državnih usluga te visok trošak državnog proračuna. Takav monopolistički položaj otežava kontrolu trošenja proračunskih sredstava, potiče korupciju, teži širenju na nove usluge financirane kroz proračun što dovodi do sve većih izdataka za porezne obveznike.

Viši izdaci za usluge koje nudi država smanjuju ostatak koji građanin može koristiti na usluge koje nisu vezane uz državu, dakle privatne usluge. U isto ulaze i poduzetnički poduhvati građana pa je jasno da ukoliko više novca odlazi u državnu blagajnu, manje novca ostaje za pokretanje realne ekonomske aktivnosti.

Kako smo očito upali u zamku opadanja realne ekonomske aktivnosti, uslijed sve većih troškova koje odvajamo na državne usluge, sve više se ispoljava ovisnost mase građana o njima, a stvarne posljedice prepuštanja tih pitanja u ruke državnoj birokraciji izlaze na površinu. Ovisnici o državnim uslugama, tzv. socijalni narkomani, u ovim trenucima daju veliku potporu političarima i zadatak da položaj koji su im podarili iskoriste za pronalaženje sredstava kojima će nastaviti održavati mogućnost nebrige o pitanjima suštinski bitnima za njih same.

Mirovine su vjerojatno najbolji primjer kako su se građani odrekli odgovornosti da tijekom radnog vijeka razmišljaju o tome što trebaju činiti kako bi vlastitim radom osigurali što sigurniju i ugodniju starost te su to pitanje prepustili birokraciji u ruke. Birokracija je osmislila državni mirovinski fond (sustav redistribucije prema visini plaće, radnom stažu i drugim krnjim kriterijima) te prisilila svu radnu snagu da ga bez iznimke puni.

Međutim ukoliko bi čovjek s tim novcem želio sam učiniti nešto racionalnije, disperzirati rizik ili uložiti u nešto što bi mu do starosti donijelo viši prinos od mirovinskog fonda, on je na to izgubio pravo. Za takve pothvate morao je i još uvijek mora pronaći dodatna sredstva u novcu koji mu preostane nakon što država uzme “svoje”. Isto vrijedi i za svaku daljnju uslugu koju država na isti način osigurava građanima kroz prisilno financiranje njihovim novcem.

Možete reći kako se država brine za vaše zdravlje no kada završite na nepreglednoj listi čekanja na neki specijalistički pregled, a vam zdravlje visi o tankoj niti, tada na površinu izlaze posljedice prepuštanja brige o vlastitom zdravlju u ruke državnoj birokraciji. Ukoliko želite spasiti vlastiti život pregled ćete morati obaviti izvan tog sustava kod privatnika (srećom postoji ta mogućnost) za što ćete morati pronaći dodatan novac iako ste za istu stvar platili državu.

Pitanje obrazovanja vas i vašeg djeteta također je u rukama politike. Ukoliko ne sumnjate da država treba imati monopol i u tom pitanju te da se isto mora financirati kroz poreze tada nemate ni sumnje kako su konačni učinci te politike dobri, a učinci nam govore o moru visokoobrazovanih mladih ljudi koje država zapošljava za 1600 HRK jer realna ekonomija ne nudi ništa.

Na način usporediv s učincima fiskalizacije nema sumnje kako bi opća mobilizacija neradnog stanovništva na poslovima javnih radova otkrila nevjerojatnu sposobnost vlasti da zaposli mase građana, no to, kao i stvarna učinkovitost fiskalizacije, ne bi govorilo ništa o realnim rezultatima takvih mjera tj. o realnoj koristi po one na koje se politika primjenjuje. Učinkovitost fiskalizacije u tom smislu je samo tehničke prirode i ne govori ništa o negativnim posljedicama koje uslijed iste trpe ljudi čiji novac se sada učinkovitije otima. Posljedice iste vidjet ćemo kasnije kao što sada vidimo posljedice propalih mirovinskih i zdravstvenih fondova.

U konačnici vi niste samo u milosti ili nemilosti nekog birokrata već i same ideje da će vam usluga za koju vam vlast prisilno oduzima novac donijeti veću korist od iste usluge koju biste mogli realizirati na slobodnom tržištu uslijed djelovanja konkurentskih mehanizama. Istovremeno će vas uvjeravati kako je malo prisile za vas dobra stvar, što indirektno govori za što vas vlast smatra – nesposobnima da se brinete o vlastitom životu i pitanjima koja se tiču samo vas. Ne zaboravite da ta birokracija živi na vaš račun, dakle čak i njenom politikom ograničeni vi i dalje uspijevate stvoriti dovoljno za sebe i za njih istovremeno. Gdje bi vam bio kraj da ne živite pod njihovom komandom i usprkos nebrojenim zabranama i prisilama pitanje je o kojem trebate razmisliti sami.

Ne bi bilo korektno završiti članak, a ne ponuditi nešto konkretno pa ću rekapitulirati i dati svoje nimalo jednostavno rješenje:

• smanjiti volumen usluga koje građanima nudi država
• omogućiti privatnom sektoru da ponudi građanima usluge koje sada u monopolističkim uvjetima nudi isključivo država (zdravstvo, školstvo, mirovine, poticaji…) – ukidanje državnih monopola. Privatni sektor su poduzetni građani, a ne babaroge. Dakle radi se o vama samima koji umjesto da ovisite o birokraciji i onome što vam ona da, trgnite se i počnite nuditi jedni drugima usluge koje su vam potrebne i koje zadovoljavaju vaša očekivanja.
• smanjiti prihode i rashode proračuna
• smanjiti poreze i parafiskalne namete, ukinuti paušalno oporezivanje
• smanjiti birokraciju, regulatorni i administrativni okvir države – birokrati moraju pronaći radna mjesta u realnom sektoru koji optimizira radni učinak sukladno realno proizvedenoj koristi. Ako netko za vas nije koristan ne postoji razlog zbog kojega biste ga morali financirati, a da ne uključuje prisilu.
• otplatiti dugove koje su stvoreni izgradnjom socijalne države kao ideala koji nas je pomalo uništio
• prepustiti ekonomiju tržištu
• radikalno pojednostaviti Zakon o radu te sve zakone koji reguliraju poduzetničke aktivnosti – vaše pravo bi trebalo biti da nudite posao i postavljate uvjete kao i da prihvaćate posao uz postavljene uvjete. Vaše pravo bi trebalo biti i da postavljate uvjete pod kojima želite postati zaposleni, a pravo potencijalnog poslodavca da ih takve prihvati. To znači da država ne bi smjela prisiljavati ikoju stranu na tobože zaštitničke uvjete. Primjerice minimalna plaća danas sprječava masu građana da se zaposle pa s obzirom da nikome nije dozvoljeno ponuditi plaću od 2500 HRK ti ljudi po kontejnerima traže boce i koricu kruha.
• Ustav RH, koji se bavi izgradnjom socijalne države, odbaciti i ustanoviti temeljni akt države koji bi štitio slobodu građana i njihove imovine. Ograničiti vlast da kroz zakonski okvir izvršava samovolju zbog vlastitih vizija i tobožnjih “viših ciljeva” je nužno za očuvanje slobode i imovinskih prava građana.
• Vladavina prava, a ne čovjeka na vlasti, temelj je slobodnog i prosperitetnog društva sačinjenog od zadovoljnih pojedinaca koje nitko (drugi pojedinac, većina ili država sama) nema pravo sprječavati u pronalaženju vlastitog cilja i smisla života. Sve što se primijenjuje na pojedinca vrijedi i za većinu ali i za državu.

Svako dobro,
vaš Kapitalac