Prvi grafikon na kojem možete opipati pad gospodarstva (ISPRAVAK)

Oznake

BDP, bruto dodana vrijednost, bruto domaći proizvod, DZS, gospodarski rast, Grčić, makroekonomija, pad gospodarstva

S obzirom da je DZS objavio demantij na prethodno objavljeni tekst odlučio sam korigirati demantirane parametre. Ono što je u prethodnom tekstu bilo očito krivo jest zadnja točka, drugi kvartal ove godine, koji predstavlja stopu BDP-a, a ne BDV-a koji je prikazan u prva dva grafikona. Iz tog razloga sam odlučio maknuti tu zadnju točku, drugi kvartal ove godine, kako bi grafikoni u cjelini prikazivali jednoznačnu informaciju, BDV. Na žalost svih nas tom intervencijom hrvatsko gospodarstvo nije spašeno. Utjecaj izmicanja te zadnje problematične točke u grafikonima nažalost nije izokrenuo trendove prikazane u prethodnom tekstu. Oni su isti (usporedite grafikone u ovom, osvježenom tekstu, i u prethodnom).

Zadnji grafikon, koji prikazuje BDV u apsolutnom iznosu, također je prilagođen tako da je iz njega uklonjen sporni iznos za drugi kvartal ove godine. Promjenu ćete primijetiti utoliko što se crvena crta, koja predstavlja drugi kvartal, više ne proteže na 2014. godinu. S obzirom na konstantnu medijsku konfuziju, pri čemu mislim na opće miješanje BDP-a i BDV-a (npr. prethodni kvartal mediji su govorili o padu BDP-a od 0,6% iako je to iznos za koji je pao BDV, na što DZS nije reagirao priopćenjem), dodao sam ispod zadnjeg grafikona još i prikaz pada BDP-a, naravno u apsolutnom iznosu. Gospodarstvo nema sumnje i dalje pada. Stoga umjesto grafikona koji prikazuju stope i koji se uporno guraju javnosti pod nos, jer ostavljaju dojam poboljšanja situacije, preporučam da gledate grafikon u apsolutnim iznosima koji će vam pokazati pravu sliku stvari.

U nastavku čitate korgirani tekst (korekcije u crvenom, dodatni komentari u zelenom): 

U ispravljenom grafikonu ispod vidimo realne stope rasta bruto domaće vrijednosti od 2000. do prvog kvartala 2014.. U zadnjem kvartalu 2011. godine one poprimaju negativne vrijednosti koje do danas tvore niz od 11 uzastopnih kvartala gospodarskog pada. Ruku na srce, slaba su utjeha drugi i treći kvartal 2011. kada je rast bio tek nešto veći od pozitivne nule. Samo te dvije beznačajne vrijednosti sačuvale su nas od toga da danas svjedočimo još crnijoj statistici koja bi sada pokazivala već 22. negativni kvartal odnosno konstantan pad od trećeg kvartala 2008. godine.

Razmišljao sam što bi to jednom zaluđenom keynezijancu moglo davati poticaja da zadnjih par godina, iz kvartala u kvartal, priča o gospodarskom rastu nošenom na valovima investicijskih tsunamija, pa onda iznova najavljuje kako će isto uslijediti sljedećeg kvartala pa tako i sada najavljuje oporavak u prvom kvartalu iduće godine – i shvatio. Poticaj dolazi iz ovoga što je na grafikonu iznad zaokruženo zelenim ovalom.

Od početka 2009., kada je gospodarstvo palo čak 7,3%, do danas očito je kako je iz godine u godinu pad sve manji. Dva kvartala oko nule u 2011. samo su dodatno ohrabrila političare da nastave jednako hrabro trabunjati o gospodarskom oporavku, no znamo uslijedilo je razočaranje od narednih 11 kvartala koje traje i danas. Međutim pad je u usporedbi s početkom 2009. neusporedivo manji što može stvoriti privid da se nalazimo na samom prelasku iz pada u rast. Taj privid najbolje dočarava grafikon ispod na kojem je prikazan samo period od 2009. do prvog kvartala 2014. i za čiju krivulju je dodan trendovski prikaz. U tome je ključ razumijevanja ove opće zablude.

Utjecaj izbacivanja drugog kvartala 2014 na trend kretanja vidljiv je u jednadžbi trenda (stari R2 bio je 0,4769, novi je 0,4743). Razlike u rezultatu praktički nema.

Pogledajte gdje crvena crta, linearni trend kretanja, sječe stopu od 0%… 2014. godina. Tu smo negdje, misli si političar. A tako je mislio i prije 2014. kada je trend kretanja također pokazivao da smo nadomak 0%. Mislio je da će se isto desiti i u 2013. godini (obratite pažnju na zelenu strelicu u grafikonu ispod koja pokazuje koliko malo fali do nule i kako trend pokazuje baš u tom smjeru, gotovo vektorski). Te podatke je političar imao u rukama početkom 2013….

… dok je 2011. godina davala stvarno najmanje razloga da se ne nadamo rastu u 2012. jer je trend već krajem 2011. ukazivao na pozitivne vrijednosti u narednom periodu (vidite samo taj R kvadrat: 0,9075)…

Međutim statistika je, da prostite, kurva. To je poznato. Statistiku možete izokrenuti kako vam odgovara. Pogotovo kada poput naših vlastodržaca imate monopol nad metodologijom i podacima. Tako biste iz ovog grafa iznad, ako ga pogledate površno poput većine ljudi, mogli zaključiti da nešto čak i raste, pa to mora biti dobra stvar.

No sva očekivanja vlastidržaca očito su otišla u nekom drugom smjeru. Očito je kako se realna zbivanja nisu uklopila u iznad navedene projekcije. I oprostite na banalizaciji stvari, na metodološkoj površnosti, no zna li tko zapravo temeljem kojih to pretpostavki političari konstantno proriču rast gospodarstva i zbog čega bi njima trebalo tolerirati promašaje? Ako ne znate suzdržite se od kritike ove analize.

Ipak dat ću vam jedan dovoljno dobar razlog zbog kojega sve ovo vrijeme niste trebali vjerovati u priče o gospodarskom rastu. Stvar je vrlo jednostavna – umjesto realnih stopa rasta koje smo vidjeli iznad pogledamo realnu vrijednost gospodarstva, u apsolutnom iznosu, u iznosu tih prikrivenih i zanemarenih milijardi kuna koliko se iz kvartala u kvartal procijenjuje da ono vrijedi. Ti podaci, kao i ovi koje smo dosad vidjeli, iz kuhinje su DZS-a, javno objavljeni…

Na grafikonu vidimo realni pad gospodarstva, u milijunima kuna (prve dvije brojke na y osi predstavljaju milijarde) iz godine u godinu. Nikakav kvartal u odnosu na kvartal, nešto u usporedbi s nečim drugim. Samo iznosi u milijunima kuna – koji su sve manji. Za svaki kvartal je iscrtana zasebna krivulja jer kada bi podatak prikazao u jednoj liniji, poput ranije prikazanih stopa, krivulja bi poprimila pilasti i teže čitljiv oblik. Ovakvim prikazom ispegla se sezonski utjecaj (npr. prvi kvartal je uvijek slabiji od trećeg pa ga nema smisla prikazivati zajednički).

Sasvim očito je kako od 2008. godine na ovamo gospodarstvo pada iz kvartala u kvartal. Niti jedan trend, osim nekog polinoma višeg reda koji je u ovom slučaju neprimjenjiv, ne može pokazati rast kada sve vrijednosti iz točke u točku postaju sve manje. Ti isti podaci, s kojima se šepure političari i njihovi statističari, očito imaju svoje pravo lice. Lice za koje smatram da je jedino vrijedno gledati, ako uopće u tom makru ima što vrijedno spomena. Kada bi političari iz bilo koje od iznad prikazanih krivulja izvukli trendovski prikaz, pa temeljem njega proricali što će se s gospodarstvom desiti idući kvartal, tada bi mogli jedino reći da će ono još malo pasti. Ali to nitko ne želi čuti! Možda zato i izbjegavaju prikazivati vrijednost gospodarstva u apsolutnim iznosima, jer postotne promjene pada stvaraju privid poboljšanja situacije, one daju nekakvu nadu, pa makar i lažnu. Na laž smo navikli i na njoj očito živimo.

Jedna usputna zanimljivost; kada slušamo o BDP-u rijetko ili gotovo nikad se javnosti ne pokaže i apsolutni iznos vrijednosti ekonomije temeljem kojega se izračunao taj mistični postotak. Pretpostavljam da bi u tom slučaju mnogo veći broj ljudi mogao sam iscrtati grafikon iznad. Ovako to mogu učiniti samo sumnjičavci koji imaju viška vremena da pretražuju bespuća interneta u potrazi za podacima. Zanimljivo je i to što se u cijeloj toj priči o BDP-u zapravo ne radi o padu BDP-a već o padu bruto dodane vrijednosti (BDV, GVA ili GDRP), povezanog makroekonomskog parametra, ali ipak ponešto drugačijeg (iznos bez poreza i sa subvencijama gospodarstvu).

A ovo je grafički prikaz pravog BDP-a

Bilo kako bilo, prihvatimo li da u današnjoj makroekonomiji postoje bezbrojne zamke i teorijska jalovost, grafikon iznad pokazuje pravu sliku stvari. Pad gospodarstva na njemu je opipljiv.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Prvi grafikon na kojem možete opipati pad gospodarstva!

Oznake

BDP, bruto dodana vrijednost, bruto domaći proizvod, GDP, gospodarski rast, Grčić, makroekonomija, pad gospodarstva

U grafikonu ispod vidimo realne stope rasta “BDP-a” od 2000. na ovamo. U zadnjem kvartalu 2011. godine one poprimaju negativne vrijednosti koje do danas tvore niz od 11 uzastopnih kvartala gospodarskog pada. Ruku na srce, slaba su utjeha drugi i treći kvartal 2011. kada je rast bio tek nešto veći od pozitivne nule. Samo te dvije beznačajne vrijednosti sačuvale su nas od toga da danas svjedočimo još crnijoj statistici koja bi sada pokazivala već 22. negativni kvartal odnosno konstantan pad od trećeg kvartala 2008. godine.

Razmišljao sam što bi to jednom zaluđenom keynezijancu moglo davati poticaja da zadnjih par godina, iz kvartala u kvartal, priča o gospodarskom rastu nošenom na valovima investicijskih tsunamija, pa onda iznova najavljuje kako će isto uslijediti sljedećeg kvartala pa tako i sada najavljuje oporavak u prvom kvartalu iduće godine – i shvatio. Poticaj dolazi iz ovoga što je na grafikonu iznad zaokruženo zelenim ovalom.

Od početka 2009., kada je gospodarstvo palo čak 7,3%, do danas očito je kako je iz godine u godinu pad sve manji. Dva kvartala oko nule u 2011. samo su dodatno ohrabrila političare da nastave jednako hrabro trabunjati o gospodarskom oporavku, no znamo uslijedilo je razočaranje od narednih 11 kvartala koje traje i danas. Međutim pad je u usporedbi s početkom 2009. neusporedivo manji što može stvoriti privid da se nalazimo na samom prelasku iz pada u rast. Taj privid najbolje dočarava grafikon ispod na kojem je prikazan samo period od 2009. do danas i za čiju krivulju je dodan trendovski prikaz. U tome je ključ razumijevanja ove opće zablude.

Pogledajte gdje crvena crta, linearni trend kretanja, sječe stopu od 0%… 2014. godina. Tu smo negdje, misli si političar. A tako je mislio i prije 2014. kada je trend kretanja također pokazivao da smo nadomak 0%. Mislio je da će se isto desiti i u 2013. godini (obratite pažnju na zelenu strelicu u grafikonu ispod koja pokazuje koliko malo fali do nule i kako trend pokazuje baš u tom smjeru, gotovo vektorski). Te podatke je političar imao u rukama početkom 2013….

… dok je 2011. godina davala stvarno najmanje razloga da se ne nadamo rastu u 2012. jer je trend već krajem 2011. ukazivao na pozitivne vrijednosti u narednom periodu (vidite samo taj R kvadrat: 0,9075)…

Međutim statistika je, da prostite, kurva. To je poznato. Statistiku možete izokrenuti kako vam odgovara. Pogotovo kada poput naših vlastodržaca imate monopol nad metodologijom i podacima. Tako biste iz ovog grafa iznad, ako ga pogledate površno poput većine ljudi, mogli zaključiti da nešto čak i raste, pa to mora biti dobra stvar.

No sva očekivanja vlastidržaca očito su otišla u nekom drugom smjeru. Očito je kako se realna zbivanja nisu uklopila u iznad navedene projekcije. I oprostite na banalizaciji stvari, na metodološkoj površnosti, no zna li tko zapravo temeljem kojih to pretpostavki političari konstantno proriču rast gospodarstva i zbog čega bi njima trebalo tolerirati promašaje? Ako ne znate suzdržite se od kritike ove analize.

Ipak dat ću vam jedan dovoljno dobar razlog zbog kojega sve ovo vrijeme niste trebali vjerovati u priče o gospodarskom rastu. Stvar je vrlo jednostavna – umjesto realnih stopa rasta koje smo vidjeli iznad pogledamo realnu vrijednost gospodarstva, u apsolutnom iznosu, u iznosu tih prikrivenih i zanemarenih milijardi kuna koliko se iz kvartala u kvartal procijenjuje da ono vrijedi. Ti podaci, kao i ovi koje smo dosad vidjeli, iz kuhinje su DZS-a, javno objavljeni…

Na grafikonu vidimo realni pad gospodarstva, u milijunima kuna (prve dvije brojke na y osi predstavljaju milijarde) iz godine u godinu. Nikakav kvartal u odnosu na kvartal, nešto u usporedbi s nečim drugim. Samo iznosi u milijunima kuna – koji su sve manji. Za svaki kvartal je iscrtana zasebna krivulja jer kada bi podatak prikazao u jednoj liniji, poput ranije prikazanih stopa, krivulja bi poprimila pilasti i teže čitljiv oblik. Ovakvim prikazom ispegla se sezonski utjecaj (npr. prvi kvartal je uvijek slabiji od trećeg pa ga nema smisla prikazivati zajednički).

Sasvim očito je kako od 2008. godine na ovamo gospodarstvo pada iz kvartala u kvartal. Niti jedan trend, osim nekog polinoma višeg reda koji je u ovom slučaju neprimjenjiv, ne može pokazati rast kada sve vrijednosti iz točke u točku postaju sve manje. Ti isti podaci, s kojima se šepure političari i njihovi statističari, očito imaju svoje pravo lice. Lice za koje smatram da je jedino vrijedno gledati, ako uopće u tom makru ima što vrijedno spomena. Kada bi političari iz bilo koje od iznad prikazanih krivulja izvukli trendovski prikaz, pa temeljem njega proricali što će se s gospodarstvom desiti idući kvartal, tada bi mogli jedino reći da će ono još malo pasti. Ali to nitko ne želi čuti! Možda zato i izbjegavaju prikazivati vrijednost gospodarstva u apsolutnim iznosima, jer postotne promjene pada stvaraju privid poboljšanja situacije, one daju nekakvu nadu, pa makar i lažnu. Na laž smo navikli i na njoj očito živimo.

Jedna usputna zanimljivost; kada slušamo o BDP-u rijetko ili gotovo nikad se javnosti ne pokaže i apsolutni iznos vrijednosti ekonomije temeljem kojega se izračunao taj mistični postotak. Pretpostavljam da bi u tom slučaju mnogo veći broj ljudi mogao sam iscrtati grafikon iznad. Ovako to mogu učiniti samo sumnjičavci koji imaju viška vremena da pretražuju bespuća interneta u potrazi za podacima. Zanimljivo je i to što se u cijeloj toj priči o BDP-u zapravo ne radi o padu BDP-a već o padu bruto dodane vrijednosti (BDV, GVA ili GDRP), povezanog makroekonomskog parametra, ali ipak ponešto drugačijeg (iznos bez poreza i sa subvencijama gospodarstvu).

Bilo kako bilo, prihvatimo li da u današnjoj makroekonomiji postoje bezbrojne zamke i teorijska jalovost, grafikon iznad pokazuje pravu sliku stvari. Pad gospodarstva na njemu je opipljiv.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Centar za jačanje birokracije (CEF)

Oznake

birokracija, Bled, CEF, Centar za razvoj financija, Center for excellence in finance, Grčić, Linić, porez, reforme, Slovenija, zakon, škola

ili drugim nazivom Centar za razvoj financija (CEF- Center of Exellence in Finance) je državna agencija mutant – naime ne identificira se kao državna agencija ali očito je da to jest s obzirom da je njen osnivač slovenska Vlada, a članovi isključivo ministarstva financija država iz orkuženja. Njen trajni cilj je mentorirati države članice centra u razvoju i upravljanju javnim financijama te izgradnji učinkovitijeg financijskog sustava kroz središnje bankarstvo.

Potražio sam detaljnije informacije o njihovom radu u “What we do” sekciji njihove web stranice. Kažu tamo da:

1. Dijele znanje – razvijaju vještine (SHARING KNOWLEDGE – BUILDING SKILLS)
2. Promiču suradnju u regiji (PROMOTING COOPERATION IN THE REGION)
3. Grade nova partnerstva (BUILDING NEW PARTNERSHIPS)
4. Uče iz prakse (LEARNING FROM PRACTICE)
5. te još jednom dijele znanje (PEER LEARNING – EXCHANGE OF EXPERIENCE)

Naravno ta hrpa besmislica me nije nimalo zadovoljila. Valjda postoji neki konkretan razlog zbog kojeg postoje. Pitate se što sam uopće zapeo za tu agenciju za koju većina nije ni čula iako postoji već 10 godina i financira se proračunskim novcem zemalja članica. Dakle Vlada RH se na svojem Twitter profilu pohvalila kako je ministar Grčić upravo na Bledu i potpisuje ugovor o osnivanju podružnice te agencije u Hrvatskoj. Nakon toga sam naravno pitao prijatelja Google-a što misli o tome. Prvi rezultat koji je izbacio na spomen Centra za razvoj financija odveo me na tekst s Banka.hr čiji zadnji odlomak me zaintrigirao pa ga prenosim i vama:

Što se financiranja tiče, CEF-u se ugovorom osigurava sredstava kroz doprinos u naravi, odnosno osiguranje uredskog prostora, te kroz financijski doprinos zemlje domaćina “u razumnom iznosu”, ali i dobrovoljne doprinose od donatora. Potpisnice, pak, CEF-u daju imunitet od pravnog postupka, pretresa ili konfiskacije imovine, a među ostalim i izuzeće od carinjenja roba i usluga, dok će članovi u Upravnom odboru uživati imunitet od pravnog postupka i nakon  službe u CEF-u. Hrvatsku će u UO-u CEF-a moći zastupati samo predstavnik Ministarstva financija.

Znači i prije nego li sam doznao što uopće jest CEF shvatio sam kako će porezni obveznici RH, među kojima se i sam nalazim, osigurati financijska sredstva potrebna za financiranje njegovog djelovanja u RH, pazite – “u razumnom iznosu” (?). CEF je vlastodršcima toliko važan da bez obzira što radi, a to može biti jedino stvaranje nove birokracije i zadataka za nju koji će dovesti do potrebe za još i još birokracije, potpisom državnog predstavnika dobiva apsolutni pravni imunitet. Osim što pravno neće odgovarati za svoje postupke u RH on je siguran i od pretresa i zaplijene imovine, a uvozna roba ili usluge koju kupuje izuzeta je od carirenja. Članovi Upravnog odbora CEF uživaju imunitet od pravnog postupka čak i nakon službe u CEF.

Jedan od članova Upravnog odbora CEF je Slavko Linić. Kompletan popis CEF-ovih svetih krava možete naći ovdje.

Vratimo se na to što CEF zapravo radi. “What we do” sekcija nije zadovoljila moja očekivanja o smislu njihovog postojanja s obzirom na benefite koje im ministar Grčić svojim potpisom dodijeljuje u Hrvatskoj. Stoga sam kliknuo na sekciju “Program” i tamo pronašao konkretne stvari. Ukratko, CEF se bavi educiranjem birokrata u domeni upravljanja javnim financijama, a to prije svega znači osmišljavanje, implementaciju i provođenje učinkovitijih poreznih politika. Prilagodba europskom sustavu obračuna PDV-a, nove strategije za oporezivanje nekretnina i pokretnina građana, razvoj učinkovitijeg nadzora oporezivanja građana, izoštravanje vještina poreznih inspektora i revizora te općenito kako što bolje upravljati novcem kojeg otmu građanima. U domeni centralnog bankarstva posebna pozornost posvećena je politikama kontrole gotovinskog prometa i transakcija između građana te detekciji prijevarnih radnji. Sasvim jasno je kako se to odnosi na borbu protiv utajivača poreza, dakle i u ovoj domeni glavni cilj jest izgradnja efikasnijeg poreznog sustava. U domeni upravljanja ljudskim resursima dakako nalazi se sve ostalo što bi birokrate moglo učiniti sretnijima i podignuti im moral jer jasno je kakav psihološki teret predstavlja suštinski nečasan posao.

CEF je jednostavno rečeno poligon za treniranje birokrata koji je danas proširio svoju mrežu i na Hrvatsku. Postoji i stručni termin za to čime se CEF bavi – Capacity building. Specijalnost podučenih birokrata potvrdit će i neki od mnogobrojnih certifikata koji se kroz CEF dijele za cijeli spektar birokratskih poslova pa će tako jedino certificirani birokrati u budućnosti moći osmišljati reforme iz područja računovodstva, obrazovanja, mirovinskog i zdravstvenog sustava i dakako poreza. Sva navedena pitanja od suštinske su važnosti za jednu državu sa centraliziranim sustavom upravljanja i stoga je jasno zbog čega se CEF-u kao instituciji omogućuju privilegije poput pravnog imuniteta. Nikakva prepreka ne smije stati na taj put pa taman da se radi o nepravdi glavom i bradom, a za građane naravno vrijedi nešto sasvim drugo – da plaćaju porez i poštuju zakone koje pred njih stavlja vojska školovanih birokrata. Kakav paradoks.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Profesionalni lovci na EU projekte

Oznake

EU, fondovi, Grčić, Hrvatska, investicije, kohezija, kriza, lovci, oporavak, projekti, socijalizam

Bez obzira radi li se o novcu kojeg vama osobno vlast otima kroz poreze ili o novcu nekog drugog EU stanovnika koji je otet na sličan način nema sumnje kako su interesi Hrvatskih i EU građana podređeni političkim interesima koji se realiziraju tim sredstvima. Žrtvuje se jedino vaš novac i vaš interes, što je iz perspektive političara prihvatljivo. Prihvatljivo je i iz perspektive lakovjernih građana i bit će prihvatljivo sve dok ih politika uvjerava da se radi o njihovom dobru i dok vjeruju da isto financira netko drugi, a ne oni sami (Liberalna misao 35).

S obzirom da su izvori sredstava za političke manipulacije unutar granica postali ograničeni, a istovremeno se povećava mogućnost “isisavanja” sredstava iz EU fondova, vlast ulaže osobite napore u razradu strategija koje bi to isisavanje učinile maksimalno učinkovitim. U tu svrhu angažirani su profesionalni lovci na EU projekte. Dok se cijela priča o EU projektima i kohezijskom financiranju prezentira kao nešto dobro, zapravo se radi o dosad neviđenom jačanju uloge političara i procvatu socijalističke redistributivne politike širom EU. No to iz libertarijanske perspektive i nije neka novost.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Vladin cinizam kao pokretač gospodarske aktivnosti

Oznake

cinizam, Grčić, investicije, vlada

S Vladinog Facebook profila:

Nije ovo prosti cinizam, onaj u stilu “prdne dok te gleda u oči”, ovo je prefrigana objava vlastodržaca. Zašto? Pa statistike koje guraju u oči čitateljima putem ovog posterčića kažu kako država u rukama ima imovinu od 31,4 mlrd EUR, što je puno (peti u Europi), a od toga nikakve zarade! Meni ovo zvuči kao još jedno u nizu opravdanja za smjelije i odlučnije, brže i nužnije akcije vlasti u pokretanju gospodarske aktivnosti.

Grčić u večerašnjem Dnevniku HRT-a, poprilično zapjenjen na Šprajcova mlaka prozivanja neodlučne vladine politike, najavljuje naravno krajnje idiotske projekte poput izgradnje dvotračne željezničke pruge prema Srbiji ili magistralnih vodovoda te ine nerentabilne infrastrukture kojom računa kratkoročno utjecati na računovodstvenu mjeru zvanu BDP, a koja ne govori ništa o korisnosti ekonomske aktivnosti kao ni o bezbrojnim aspektima individualnih sloboda koje bivaju ugrožene svakom vladinom inicijativom u poduzetništvu jer se ista provodi uvijek i jedino na teret poreznih obveznika i među njima onih koji bi radije poduzimali nešto po svome, u privatnom aranžmanu uz vlastiti ulog, a ne pokoravali se vladinim strategijama i financirali projekte pod njenom direktnom dirigentskom palicom ili upravljanima od strane onih koje sama odabere (picking winners).

Svako dobro,
vaš Kapitalac

PDV apsurd

Oznake

Cijene, Grčić, HRT, Linić, Nova TV, PDV, Zdravstveno osiguranje

Protagonisti apsurda današnjih središnjih informativnih emisija na HRT-u i Nova TV bili su Slavko Linić i Željko Grčić.

Nastavljajući obranu motiva podizanja stope PDV-a, Grčić je za HRT izjavio kako će se višak sredstava prikupljen kroz povećanje stope PDV-a preliti direktno na pokrivanje razlika nastalih zbog snižavanja stope doprinosa za zdravstveno osiguranje sa 15 na 13% te da se radi o metodi prikupljanja sredstava, ne kroz direktne poreze, već indirektne. Ovako nešto glupo nisam čuo već stvarno dugo vremena. No ne sumnjam da je većina ljudi u ovoj sirotoj zemlji ostala uvjerena u nešto sasvim suprotno, osobito zbog toga što je spomenuti prilikom davanja izjave složio smrtno ozbiljnu facu.

Negdje istovremeno u središnjem dnevniku Nove TV Linić je uvjeravao gledateljstvo, koje očekuje porast cijena kao sasvim realan refleks povećanja stope PDV-a, da razloga za porast cijena nema, jer će se novac prikupljen od te razlike koristiti kao olakšica za gospodarstvo. Samim time ovi tobože nemaju opravdanje za povećanje cijena. To je bila lažna nada za naivce te prebacivanje tereta krivnje na trgovce koji će sasvim sigurno povisiti cijene.

I tako Grčić na HRT-u jedno, Linić na Novoj nešto drugo, oboje prosipaju neusuglašene, proste, šuplje i mediokritetske izjave za mediokritetsku masu kojoj je sasvim svejedno i koliko god da im se lagalo, ma koliko laži bile očite, oni će se uvijek sa svime slizati i sve u konačnici prihvatiti. Mediji su isti takvi, prožeti mediokritetom svakodnevno recikliraju već reciklirane teme, šablonski mijenjaju naslove članaka, pasusima mijenjaju redosljed ne bi li čitatelji pomislili da su napisali nešto novo. Kritike ni otkuda i sve nekako stoji bez ideje. Izgleda da su se i najveći zagovaratelji plana nove koalicije našli u nevjerici, razjapljenih čeljusti i izbezeknutog pogleda. Što to ovi rade?

Imam neki osjećaj, krajnje subjektivan, da će masa uskoro postati osjetljivija na slušanje i prihvaćanje liberalnih ideja.

Svako dobro,
vaš Kapitalac