Obračun plina ili nabrijem ti cijenu s faktorom korekcije

Oznake

centralno, cijena plina, faktor korekcije, grijanje, obračun, očitanje brojila, plin, plinara, tarifni model

Jučer sam dobio obračun potrošnje plina za proteklo tromjesečje, par novih uplatnica i još jedan papir koji mi je odmah zasmrdio na nešto novo. Ispostavilo se da imam dobar njuh.

Osim što su prije nešto više od godine dana obračun cijene plina zakomplicirali prelaskom s metode “cijene po kubiku” u kompliciranu metodu sa varijabilnim parametrima (ogrijevna vrijednost, kilovati, fiksne tarifne naknade…) sada su uveli još i faktor korekcije. A taj se pak faktor odnosi na korekciju vrijednosti stanja koje pokazuje plinsko brojilo. Plinarsko-monopolistički lobi isposlovao si je zakonski akt u kojem uvođenje faktora korekcije opravdava primjerice atmosferskim oscilacijama tlaka zbog čega plinska brojila pokazuju stanje sa greškom. Primjenom tog revolucionarnog faktora korekcije, koji je u pravilu veći od 1, dobiva se pravo stanje potrošnje plina, a plinara još poneku kunu na računu.

Iako sam prema brojilu potrošio 140 m3 plina taj broj morao sam pomnožiti sa faktorom korekcije 1,0073 (to je formulom odredio stručnjak zaposlen u plinarsko-monopolističkom lobiju) da bih dobio “stvarnu” potrošnju od 141 m3. Moš mislit. Ako brojilo ne pokazuje stvarnu potrošnju onda brojilo jednostavno ne valja, a kupcu se prodaje nešto što nema jasno određenu cijenu, dakle krši se zakon o obveznim odnosima i onaj o zaštiti potrošača. Bilo kako bilo u plinari su našli način kako od potrošača izvući još poneku kunu.

Uz to, jednu stvar su i zabrljali. Spomenuo sam fiksnu tarifnu naknadu. Oni je zovu Ts2. Do primjene nove metodologije ona je iznosila 16,5 kuna za sve potrošače. S novom metodologijom uvedene su različite kategorije potrošača odnosno tarifni modeli “TM1 do TM12” gdje svaki ima propisan iznos naknade koja se plaća povrh potrošenog plina. Prema obračunu strpali su me u tarifni model TM2 gdje je propisana fiksna naknada od 10 kuna mjesečno no u obračunu su ipak koristili staru vrijednost od 16,5 kuna. Eto, pa se ti njima žali.

Zapravo vjerujem da oni računaju s time da su stvar toliko dobro zakomplicirali da se žaliti neće nitko (jer ne kuži igru ili mu je jednostavnije platiti).

Živjeli državni monopoli, a ja idem malo proštrumpfati koliko bi me izašla investicija u centralno na drva…

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Socijalna tarifa stvara nove socijalne slučajeve

Oznake

cijena, GEN-i, grijanje, HEP, jeftina struja, kilovat, plin, povlaštena cijena, socijalna tarifa, struja, vlada

Svaka Vladina mjera koja je usmjerena na socijalne skupine građana u pravilu nailazi na odobrenje šire populacije građana. Ugroženima treba pomoći da im život bude lakši. Solidarnost kroz državnu prisilu je nužna jer na dobrovoljnoj osnovi ljudi bi bili tek sebičnjaci spremni gledati svoju obitelj i susjede kako umiru od gladi i bolesti po cestama – ili možda ne bi bili spremni to gledati pa nominiraju državne institucije da se brinu o njima kako sami ni u kojem slučaju ne bi uprljali ruke – “evo sića, pomažite im, samo me ostavite na miru”.

Dakle kada se odobrava neka politička ideja tada je u pozadini navedeno, a u praksi kada kome pomoć zatreba tada institucije često zakažu, a građani ipak pokažu spremnost na dobrovoljnu solidarizaciju. O tome kako su državne institucije uspostavile monopol nad socijalnim pitanjima, koja su do početka 20. stoljeća bila u nadležnosti mnogobrojnih udruga građana – “bratovštinama”, nekom drugom prilikom.

Nova inicijativa Vlade usmjerena je prema “energetskom siromaštvu”. Prema standardima koje je u tom pogledu postavila Velika Britanija energetski siromašno je svako kućanstvo koje na trošak energije izdvaja više od 10% svojih prihoda. Zapravo je suluda tvrdnja progresivista koji stoje iza te definicije kako u 21. stoljeću za ikoga možemo reći da oskudjeva energijom. Nikada u povijesti čovječanstva čovjeku nije bilo dostupno toliko energije kao danas. Uz sve dosad korištene oblike energije čovjek je ukrotio i nuklearne, solarne i niz drugih izvora energije iz kojih pokriva svoje sve veće potrebe i uživa sve veći energetski standard. No unatoč tome državni poglavari spremno prihvaćaju teze o “energetskom siromaštvu” jer i sami od toga imaju direktne koristi – ako već ne financijske onda barem u tome što provođenjem mjera jača njihova vlastita pozicija i uloga u društvu.

Tako bi u Hrvatskoj, da se pomogne energetski siromašnima, Vlada nametnula mjere za korekciju cijena energenata koje bi energetski siromašnima cijenu umanjile i prelile na kupce koji nisu energetski siromašni. Dakle ako je cijena dosad za sve bila 1 tada će ubuduće “socijalna skupina” plaćati manje od 1, a oni koji to nisu više od 1, čime bi se pokrila razlika do ukupne cijene koju operater očekuje naplatiti od svih kupaca. Primjer je to klasične planske redistribucije kapitala ali i nesavršenosti ekonomske računice.

Kako?

U početnoj situaciji imamo određen broj građana čiji računi za energiju iznose 25% ili više prihoda. Distribucija u primjeru je idealna, svi troše jednako energije, jedinična cijena energije za sve je ista, a primanja su im konstantna (neće se mijenjati nakon korekcije cijene kasnije). Grafički to izgleda ovako:

Ukoliko postoji pretpostavka da su energetski siromašni svi građani čiji računi za energiju iznose 25% ili više prihoda (lijevo od crvene okomite linije), dok oni s manje od 25% to nisu (desno od okomite linije), tada će uvođenje socijalne tarife (povlaštene cijene) povećati račun ovoj drugoj skupini (desno od okomite linije). Već prva korekcija cijena uvući će nove korisnike u socijalnu tarifu jer njihov novi viši račun sada također uzrokuje prelazak omjera od 25%. Grafički prikazano:

Plava linija prikazuje početno stanje dok crvena prikazuje efekt nakon korekcije cijene. U primjeru, cijena socijalne tarife je 25% niža od redovne, pogađa 500 kupaca od ukupno 5000. 25% niža cijena socijalnoj skupini povisila je račun skupini od 4500 kupaca za 2,8%. I ovdje dolazimo do problema s kalkulacijom socijalne tarife. Crvena crta ima izražen lom na vrhu, zaokružen crvenim krugom, gdje vidimo kako dio građana koji se na početku nalazio blizu granice od 25%, ali je nije prelazio, zahvaljujući rastu računa od 2,8% sada prelazi 25% i ostvaruje pravo na socijalnu tarifu. Dio populacije na koji ukazuje plava linija sa strelicama su kupci koji će zbog korekcije cijene trpiti najviše štete na svojim kućnim financijama.

Kako bi umanjili svoj račun građani, koji su nakon korekcije cijene sami prešli prag od 25%, će biti motivirani čim prije realizirati svoja prava, no zapravo će biti uvučeni u bespoštednu borbu za ostvarivanje privilegije na tuđi račun. Korekcija cijene će privući nove 152 osobe u socijalnu tarifu, što je povećanje od 30,4% u odnosu na početno stanje. Mislim da sada postaje jasno kuda to vodi. Novi pripadnici socijalne tarife ponovno uzrokuju nužni rast cijene usluge ovoj drugoj skupini, što kupce na margini od 25% ponovno prebacuje preko nje i oni postaju novi povlašteni kupci unutar socijalne tarife. Do četvrtog koraka izračuna početna skupina od 500 narast će na 727 pripadnika, što je povećanje od 45,4%. To je ujedno i stupanj pogreške u kalkulaciji te dokaz ograničenosti i posljedica planske redistribucije resursa.

Plemenite namjere koje se skrivaju u ideji iz koje polazi uplitanje vlasti u ovo ekonomsko pitanje dovodi do pogoršanja stanja za nove skupine građana dok one ranije pogođene drži privezane za dno i demotivira ih od postupaka koji bi ih izveli iz socijalne situacije – jer im se to ne isplati. Dakle ono što će socijalna tarifa osigurati socijalnim skupinama građana jest još društva.

Detalje izračuna možete pogledati u excel fajlu: socijalna_energetska_tarifa_posljedice_uplitanja_u_cijenu

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Naprasno toplinarstvo

Oznake

grijanje, toplana, toplinarstvo

Dio stanara Novog Zagreba još se uvijek grije unatoč tome što je temperatura zraka dosegnula i više od 20°C, i tako unatrag dva sunčana tjedna, a grije se jer žive u zgradama gdje je instaliran sustav grijanja zagrebačkih toplana tj. HEP-Toplinarstva.

To grijanje će naravno i platiti, a to je tako jer tvrtka u državnom vlasništvu ima pravo odlučivati o tome do kada će koga grijati, nevezano uz vremenske uvjete već uz kalendar, zaštićena zakonima i pravilnicima ali prije svega svojim desetljećima dugim statusom monopolista. Podsjeća ova priča i na slučaj karlovačke toplane, osim što se u ovoj priči management toplane postavlja kao zaštitnik interesa onih koje grije pa kaže kako je: “problem u tome da toplinske stanice nije tako lako pokrenuti, pa se odluku o gašenju ne može donijeti naprasno“. Naravno, siguran sam da bi se u novinama našli i u slučaju da se negdje koncem travnja ili sredinom svibnja zalomi par dana hladnijih od prosjeka za to doba godine uz prozivke nekolicine revoltiranih građana lošije cirkulacije.

Što bi dakle bilo “naprasno”? Eventualni revolt te nekolicine slabokrvnih u slučaju da im grijanje zatreba još koji dan u periodu do ljeta, uz istovremeno niži trošak svima ostalima koje se sada prisilno grije, ili održavanje sustava u pogonu i viši trošak svima za vrijeme tijekom kojega grijanje nije potrebno većini?

Sve nedostatke državnih monopola i njihovih upravljačkih hendikepa, koji su pravilo, a ne iznimka, možemo uvidjeti u trenucima ekonomskih kriza. Usluge koje građani od države prihvate u dobrim vremenima pokažu se katastrofalnima u lošim vremenima (u ovom primjeru to je isključivanje sustava vezano za kalendar). Ne želite grijanje na toplanu ili želite prijevremeno isključivanje? Skupite potpise stanara (100%) i stvar ćete vjerojatno rješiti unutar jedne sezone. Pitanje je samo koliko sezona će vam trebati da prikupite tih 100% potpisa što je druga strana iste medalje – one o ideji kako je interes društva ispred pojedinca te o nepoznatim granicama odlučivanja o “zajedničkim” pitanjima.

U ovom slučaju država omogućuje sigurno grijanje (i kada vam ne treba) ali stoga za cijenu ne pitajte. Alternativa je omogućiti pravo izbora usluge građanima – ukoliko je bilo kojem korisniku usluga grijanja preskupa on bi trebao imati mogućnost da je otkaže (bez obzira na susjede) i da izabere alternativnu uslugu prema vlastitim preferencijama i na vlastiti trošak, i od koga to želi (zbog ovoga je bitno imati neometano tržište i konkurenciju).

Svako dobro,
vaš Kapitalac