Svaka Vladina mjera koja je usmjerena na socijalne skupine građana u pravilu nailazi na odobrenje šire populacije građana. Ugroženima treba pomoći da im život bude lakši. Solidarnost kroz državnu prisilu je nužna jer na dobrovoljnoj osnovi ljudi bi bili tek sebičnjaci spremni gledati svoju obitelj i susjede kako umiru od gladi i bolesti po cestama – ili možda ne bi bili spremni to gledati pa nominiraju državne institucije da se brinu o njima kako sami ni u kojem slučaju ne bi uprljali ruke – “evo sića, pomažite im, samo me ostavite na miru”.
Dakle kada se odobrava neka politička ideja tada je u pozadini navedeno, a u praksi kada kome pomoć zatreba tada institucije često zakažu, a građani ipak pokažu spremnost na dobrovoljnu solidarizaciju. O tome kako su državne institucije uspostavile monopol nad socijalnim pitanjima, koja su do početka 20. stoljeća bila u nadležnosti mnogobrojnih udruga građana – “bratovštinama”, nekom drugom prilikom.
Nova inicijativa Vlade usmjerena je prema “energetskom siromaštvu”. Prema standardima koje je u tom pogledu postavila Velika Britanija energetski siromašno je svako kućanstvo koje na trošak energije izdvaja više od 10% svojih prihoda. Zapravo je suluda tvrdnja progresivista koji stoje iza te definicije kako u 21. stoljeću za ikoga možemo reći da oskudjeva energijom. Nikada u povijesti čovječanstva čovjeku nije bilo dostupno toliko energije kao danas. Uz sve dosad korištene oblike energije čovjek je ukrotio i nuklearne, solarne i niz drugih izvora energije iz kojih pokriva svoje sve veće potrebe i uživa sve veći energetski standard. No unatoč tome državni poglavari spremno prihvaćaju teze o “energetskom siromaštvu” jer i sami od toga imaju direktne koristi – ako već ne financijske onda barem u tome što provođenjem mjera jača njihova vlastita pozicija i uloga u društvu.
Tako bi u Hrvatskoj, da se pomogne energetski siromašnima, Vlada nametnula mjere za korekciju cijena energenata koje bi energetski siromašnima cijenu umanjile i prelile na kupce koji nisu energetski siromašni. Dakle ako je cijena dosad za sve bila 1 tada će ubuduće “socijalna skupina” plaćati manje od 1, a oni koji to nisu više od 1, čime bi se pokrila razlika do ukupne cijene koju operater očekuje naplatiti od svih kupaca. Primjer je to klasične planske redistribucije kapitala ali i nesavršenosti ekonomske računice.
Kako?
U početnoj situaciji imamo određen broj građana čiji računi za energiju iznose 25% ili više prihoda. Distribucija u primjeru je idealna, svi troše jednako energije, jedinična cijena energije za sve je ista, a primanja su im konstantna (neće se mijenjati nakon korekcije cijene kasnije). Grafički to izgleda ovako:
Ukoliko postoji pretpostavka da su energetski siromašni svi građani čiji računi za energiju iznose 25% ili više prihoda (lijevo od crvene okomite linije), dok oni s manje od 25% to nisu (desno od okomite linije), tada će uvođenje socijalne tarife (povlaštene cijene) povećati račun ovoj drugoj skupini (desno od okomite linije). Već prva korekcija cijena uvući će nove korisnike u socijalnu tarifu jer njihov novi viši račun sada također uzrokuje prelazak omjera od 25%. Grafički prikazano:
Plava linija prikazuje početno stanje dok crvena prikazuje efekt nakon korekcije cijene. U primjeru, cijena socijalne tarife je 25% niža od redovne, pogađa 500 kupaca od ukupno 5000. 25% niža cijena socijalnoj skupini povisila je račun skupini od 4500 kupaca za 2,8%. I ovdje dolazimo do problema s kalkulacijom socijalne tarife. Crvena crta ima izražen lom na vrhu, zaokružen crvenim krugom, gdje vidimo kako dio građana koji se na početku nalazio blizu granice od 25%, ali je nije prelazio, zahvaljujući rastu računa od 2,8% sada prelazi 25% i ostvaruje pravo na socijalnu tarifu. Dio populacije na koji ukazuje plava linija sa strelicama su kupci koji će zbog korekcije cijene trpiti najviše štete na svojim kućnim financijama.
Kako bi umanjili svoj račun građani, koji su nakon korekcije cijene sami prešli prag od 25%, će biti motivirani čim prije realizirati svoja prava, no zapravo će biti uvučeni u bespoštednu borbu za ostvarivanje privilegije na tuđi račun. Korekcija cijene će privući nove 152 osobe u socijalnu tarifu, što je povećanje od 30,4% u odnosu na početno stanje. Mislim da sada postaje jasno kuda to vodi. Novi pripadnici socijalne tarife ponovno uzrokuju nužni rast cijene usluge ovoj drugoj skupini, što kupce na margini od 25% ponovno prebacuje preko nje i oni postaju novi povlašteni kupci unutar socijalne tarife. Do četvrtog koraka izračuna početna skupina od 500 narast će na 727 pripadnika, što je povećanje od 45,4%. To je ujedno i stupanj pogreške u kalkulaciji te dokaz ograničenosti i posljedica planske redistribucije resursa.
Plemenite namjere koje se skrivaju u ideji iz koje polazi uplitanje vlasti u ovo ekonomsko pitanje dovodi do pogoršanja stanja za nove skupine građana dok one ranije pogođene drži privezane za dno i demotivira ih od postupaka koji bi ih izveli iz socijalne situacije – jer im se to ne isplati. Dakle ono što će socijalna tarifa osigurati socijalnim skupinama građana jest još društva.
Detalje izračuna možete pogledati u excel fajlu: socijalna_energetska_tarifa_posljedice_uplitanja_u_cijenu
Svako dobro,
vaš Kapitalac
