Most u kaos

Oznake

hdz, izbori 2015, mandati, MOST, Petrina, Petrov, program, SDP

Euforija koja je nastala oko MOST-ovog izbornog rezultata podsjeća me na euforije oko pobjedničkih HDZ-ova i SDP-ova u prošlosti. Radi se o nekoj vrsti euforije krda. Ljudi ni sami ne znaju čemu se vesele ali vesele se. Čak i jako. Ok, u slučaju MOST-a vesele se činjenici da je netko uspio HDZ ili SDP dovesti u pat poziciju. Pa makar to bio netko tko nudi prijedloge koje bi mogli potpisati i HDZ i SDP. Programi HDZ-a, SDP-a i MOST-a savršeno su kompatibilni, a ja ih još nazivam “Kolektivistički čušpajz”.

MOST je u ovu zanimljivu poziciju, iz koje može diktirati štošta, došao pozivajući se na reforme. Niti u tom pogledu oni nisu ponudili nešto novo. Svim dosadašnjim vladama reformi su bila puna usta, a od njih nikada ništa iako ni takve kakve su predložene nisu nikad bile hvale vrijedne. MOST, odnosno Petrov, Petrina i Kovačić, iza sebe ipak imaju zapažene rezultate, na lokalnoj razini, pa je spomen reformi iz njihovih usta zvučao obećavajuće. I zato su dobili toliko (ključnih) mandata.

Problem s njihovim reformama jest što su toksične. Čas mirišu, čas smrde. Može ih se tumačiti na razne načine pa stoga ne čudi kako je ovih dana svaki medij izvještavao neku svoju listu najvažnijih reformi MOST-a (tu, tu, tu, tu, tu, tu). Ipak, mislim da se tu radi o dominantno kolektivističkim idejama i prijedlozima.

U ekonomskom pogledu oni predlažu nastavak jakog državnog utjecaja u ekonomiju, sa još obilnijim poticajnim mjerama koje će kao i dosad biti osigurane novcem poreznih obveznika, merkantilistički obračun sa “uvoznim lobijem” (to su one tvrtke koje vam nude proizvode koje zbog svoje cijene i kvalitete radije odabirete nego domaće proizvode, koji su zbog poreza i regulatornih troškova kudikamo skuplji), preporod agrara (hej, pa na tome se HDZ nadobivao vlasti na svim razinama, pa vidimo što je centralno-planski pristup tom pitanju učinio od agrara), i drugo.

Monetarna politika pod MOST-om postaje sredstvo biznisu, a ne ekonomiji per se. Dakle oni su pro-business, a ne pro-market. Razlika je dijametralna. MOST određuje što u gospodarstvu treba naprijed i to želi stimulirati preko HNB-a, kažu da će: “Kreirati tržišno konkurentne uvjete financiranja poduzetništva”. Kreirati tržišno konkurentne uvjete financiranja nije isto što i kreirati tržišne uvjete. Oni žele ekspanzivnom monetarnom politikom pojeftiniti kredit, jer smatraju da u tom slučaju dolazi do pada kamatnih stopa, i na taj način domaćem poduzetniku povećati konkurentnost u usporedbi sa stranim poduzetnikom (koji je produktivniji jer mu se država manje petlja u to što radi). Riječ je ovdje o poznatom Interest rates fallacyju. Nacionalna Agrobanka i Agroosiguranje kao etične institucije… f*ckin wakos…

Osobito me fascinirala analiza sektorske distribucije kredita u kojoj post hoc konstatiraju da je građevinarstvo dobilo 80% više kredita no što proizvede BDP-a, te kako je te kredite trebalo preusmjeriti u prerađivačku industriju sa znatno većim udjelom u BDP-u. Pa što niste 2007. godine izašli u javnost s takvom konstatacijom, kada su svi redom austrijski ekonomisti galamili o tome da se na jeftinom kreditu napuhao balon?

Iza ovoga bez daljnjega stoji prof. Lovrinović, a cijela ekonomska i monetarna osnova MOST-ovog programa je manifestacija njegovih mokrih snova i prethistorijskih pogleda na ekonomiju, tržište i društvo.

Sa takvom programskom osnovom MOST je opasniji i od HDZ-a i SDP-a. Jer za razliku od ovih on pokazuje volju i spremnost da te reforme i provede, a najmanje što nam u ovom trenutku treba jesu Lovrinovićevi ekonomsko-društveni eksperimenti i daljnje jačanje etatistizma. Obećanja o poreznom rasterećenju i pojednostavljivanju poreznog sustava jednostavno nisu kompatibilna sa ovakvim idejama. Ona su tu kako bi se MOST svidio i dijelu protržišno nastrojene populacije, dakle populizma radi.

Prijedlog nacionalizacije drugog mirovinskog stupa, koji je ništa drugo do li osobna štednja građana za stare dane koji ti postepeno trebao izbaciti iz igre prvi stup te biti liberaliziran, trebao bi biti konačan dokaz da u MOST-u ne leži ništa drugačije od onoga što smo imali dosad, a teži i goremu.

MOST je romantična pro-business stranka. Oni žele pomoći biznisu, ali ne shvaćaju da to neće moći s ekonomskim programom kojeg nude, odnosno pomoći će onima koji se s njima najbolje sližu, koji se nametnu kao “bitni” (javni interes, opće dobro, nacionalno pitanje), dok većini neće pomoći (štoviše, odmoći će im jer će ih političkim dekretima marginalizirati). U picking winners strategiji vidim čisti fašizam. No i SDP se deklarirao kao pro-business stranka. I ne možemo reći da mnogima nije pomogao. Pogotovo Linić kroz predstečajni kriminal. Cijenu istoga će platiti građani kroz više poreze i javni dug. To je teret zbog kojega smo nekonkurentni, a kako je uzrok bez sumnje prevelika moć države i političara lijek za nekonkurentnost ne može biti još više moći u rukama države i političara (što proizlazi iz MOST-ovih prijedloga).

U svakom pogledu za građane je svejedno čiju vladu će MOST podržati i hoće li na eventualno ponovljenim izborima zauzeti još bolju poziciju kroz još više mandata. I bit će svejedno sve dok ne izbace Lovrinovića iz stranke i ne napišu ekonomski program iznova.

Za kraj, kad sam se već dotaknuo tog pro-business i pro-market pogleda na ekonomsku politiku, evo jednog seta tvrdnji iz kojega možete sami uvidjeti tu razliku (iz teksta linkanog iznad). Ukoliko ste za pro-business politiku, a protiv pro-tržišne onda zasigurno smatrate ispravnim slijedeće tvrdnje:

1. Vlada treba pomoći određenim granama ekonomije kroz niže poreze, u našem primjeru to bi bio turizam.
(pro-tržišni stav: jednak porez svima)
2. Vlada treba pomoći određenim poduzetnicima kroz posebna prava, u našem primjeru to bi bio Zakon o strateškim investicijama gdje se velike investitore oslobađa birokratskih prepreka, daje im se novac iz proračuna za subvencioniranje zapošljavanja, porezne olakšice do 50% itd.
(pro-tržišni stav: jednak odnos i prema velikim i malim poduzetnicima)
3. Vlada može/treba oduzeti imovinu građana kako bi je stavila u funkciju ekonomskog razvoja. U našem primjeru to je najavljeni porez na nekretnine koje nisu u funkciji.
(pro-tržišni stav: zaštita imovinskih prava građana je osnova njihovog prosperiteta. Zbog interesa osobe b Vlada ne bi trebala imati pravo nasrtati na imovinu osobe a i zanemarivati njene interese da slobodno raspolažu vlastitom imovinom)
4. Vlada treba osiguravati povoljne poduzetničke kredite.
(pro-tržišni stav: pitanje kreditiranja jest tržišno pitanje gdje davatelj kredita treba uračunati rizik i biti spreman suočiti se s eventualnim gubitkom uslijed loše procjene, a loš poduzetnik sa gubitkom imovine. Privatne projekte ne financira se ili subvencionira novcem poreznih obveznika)
5. Vlada treba propisivati carinske tarife i kvote kako bi zaštitila domaći proizvod pred stranim.
(pro-tržišni stav: carine povisuju cijene proizvoda, a kvote mogu uzrokovati nestašicu. Ukoliko gdje postoji jeftijini proizvod kupac treba imati slobodu sam odlučiti hoće li kupiti jeftiniji strani ili skuplji domaći proizvod (ili obrnuto) za vlastiti novac)

Svako dobro,
vaš Kapitalac

p.s. ovo je jubilarni 500. post objavljen na blogu 🙂
p.p.s. Popov vs Vojković na istu temu na Index.hr. Ja sam za Popova.

Tko tu kome (ili čemu) sudi?

Oznake

hdz, izbori, javni dug, Kapović, liberalna demokracija, nitkovi, presuda, proračun, Sanader, vlast

Mislio sam u potpunosti preskočiti temu osude Sanadera i njegove klape za hapanje nekih 70 milijuna kuna ali zbog Kapovićevog napisa na Indexu, kojeg slobodno potražite tamo, u kojem on “stvar sagledava nešto trezvenije i u širem konktekstu”, ipak ću kratko prokomentirati jer mislim da je tu trezvenost do kraja svojeg komentara utopio u čaši vode.

Sama presuda me nije iznenadila. Očekivao sam da će ih odrapiti kako zatvorskom tako i financijskom kaznom. Nije me osobito iznenadilo ni obrazloženje presude u kojem se ističu brojni elementi odgovornosti u širem smislu. Osuđuje se čak i Sanaderov (ne)moral zbog kojega su iznevjerena očekivanja građana. Milijuni o kojima se ovdje radi doista su sporedna stvar. Rekao bih “kikiriki” naspram stvari koje imaginarna višepartijska demokracija zajedno sa svojim protagonistima svakodnevno čini građanima Hrvatske. Daleko od toga da krađa ne zaslužuje primjerenu kaznu, to je stvar zaštite imovinskih prava, no ovdje se radi doista o političkoj presudi. Naime do dana današnjeg ni jedan političar, vlastodržac, nije kažnjen za stvaranje javnog duga koji iznosi više od 200 milijardi kuna i kojeg prema zakonima, kojeg su osmislili ti isti ljudi, imaju obvezu plaćati građani – porezni obveznici. Naime taj dug je stvoren u ime hipotetskog “općeg dobra” i na njega se ne gleda kao na kriminalno djelo. Međutim upravo taj dug jest jedna od klica općeg zla u sustavu. Sustavu koji osim površinskih obilježja, kojima će lako obmanuti kratkovidne, nema stvarnih obilježja liberalne demokracije.

Šteta nastaje od samog izbornog sustava, gdje građani na vlast postavljaju političke stranke (a ne svoje predstavnike) nakon čega ove postavljaju svoje pijune na ključne položaje da bi samovoljno vladali. Zatim se nastavlja kroz lažnu trodiobu vlasti, gdje je sasvim jasno da su zakonodavna i izvršna vlast jedna te ista figura. Nadalje upitno je postoji li barem i dvodioba vlasti jer zakoni koji se donose u tako osmišljenom okviru sasvim sigurno nisu primjer zakona koji se donose na načelima vladavine prava (grč. isonomia). No vladavina prava, tragično, jest osnovni element Ustava RH ali suštinski neshvaćen i u potpunosti zanemaren.

Vladavina prava prije svega bavi se smislom zakona. Definira kakav zakon može biti, a ne što je zakon. Ako se zakon ne može primijeniti na sve na jednak način onda ne može biti zakon. Pa ipak Hrvatska obiluje zakonima koji vrijede za jedne, a za druge ne vrijede ili su im tek nedostižan san. Primjerice Zakon o strateškim investicijama kojim politička kasta pogoduje imućnim pojedincima poklanjajući im novac poreznih obveznika koje se za njihovu imovinu (novac) ne pita već ga se uzima, također pod izlikom “općeg dobra” gdje se ugurao i ekonomski razvoj vođen rukom države, pa do nepoštivanja imovinskih prava građana gdje će ponovno u ime “općeg dobra” biti konfiscirana imovina malog čovjeka kako bi se zakonom ona dala drugome, recimo u svrhu izgradnje golf igrališta. Dakle očito je da zakonodavna vlast ne razumije koncept vladavine prava, ne razumije ga niti izvršna, pa niti sudbena koja svoje postupke temelji na takvom relativnom pravu.

Možda je razlog tome što su svi oni zapravo pripadnici iste interesne skupine, gdje je interes isključivo i jedino vlast nad narodom i na račun naroda. To je idealna pozicija za nitkove i za nju će se rukama i nogama uvijek boriti nitkovi. Milijarde kuna duga kojeg vlastoljupci stavljaju građanima na leđa, zdravstveni i mirovinski sustav kojeg su upropastili pod svojim monopolitičkim upravljanjem tek su neznatna žrtva koja je morala pasti u ime “općeg dobra”, a zapravo u ime njihove pozicije nad građanima. Usput rečeno, takvi nitkovi će vam uskoro u okviru građanskog odgoja u školama djecu podučavati kako da budu financijski pismena i odgovorna.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Hrvatski kralj Hamed

Oznake

Hamed Bangoura, hdz, Hrvatska, kraljevstvo, moć, peticija, politika, progresivizam, SDP, stranke, vlast

Budući kralj Hrvatske, g. Hamed Bangoura I, poslao je proglas hrvatskim političkim strankama kojim ih proglašava odgovornima, između ostaloga, i za to što ih je narod svojevoljno izabrao na demokratskim izborima, te nekako istovremeno s proglasom pozvao iznevjerene građane da podrže njegovu ideju o zabrani kandidiranja na izborima svim postojećim strankama, političarima i nevaljalim idejama koje stoje iza njih.

Tako on postaje jedina buduća politička opcija, jer bilo koja druga bila bi znak otpora progresivizmu, i sasvim jasno budući kralj Hrvatske.

Podrška puka je značajna, već se naziru pripadnici novih staliških slojeva (index je novo kraljevsko glasilo, građanin sa više od 100 sharea vijesti na Facebooku vlastelin, onaj iznad 500 barun, onaj iznad 1000 kraljev osobni savjetnik, a onaj iznad 5000 njegov partner), stoga nam živio dovijeka kralj Hamed!

Svako dobro,
vaš Kapitalac

p.s. kalkuliram da bi moj blog mogao postati buduća Indexova kolumna ukoliko visočanstvo prepozna značaj moje bezuvjetne (sasvim logično) potpore za buduće objektivno informiranje puka o njegovim plemenitim nakanama.

HDZ ili SDP – tko je koliko kriv za javni dug Hrvatske

Oznake

deficit, hdz, javni dug, Kamata, Kosor, Linić, milijarde, obveznice, porez, proračun, Račan, Sanader, SDP, vlada, zaduženje

Vi HDZ-ovci uništavali ste ovu državu osam godina… a sad sam ja na redu!

– Poručuje svojim djelima ministar Linić pa tako i najavljujući najnovije, pogađate, zaduživanje izdavanjem državnih obveznica. Milijarda i pol dolara, na 10 godina, prinos 5,625% godišnje. Istina je naravno nešto gora, jer iznos obveznica ukamaćen u navedenom roku i navedenom postotku znači da će država vratiti više od 2,3 milijarde dolara kupcima obveznica. U kunama to je 13,2 milijardi.

Uvjeti zaduživanja na svjetskim financijskim tržištima još su prihvatljivi i to bi trebalo iskoristiti

Riječi su neimenovanog financijskog “stručnjaka”. On zapravo želi reći kako je pravo čudo da netko uopće želi pogledati hrvatsku državnu obveznicu, s obzirom da smo krajem prošlog tjedna strpani u BB+ rating prema Fitchu, no ja se s time ne slažem. Ulagaču je indikativnije upoznati se s političkim karakterom vlastodržaca države koja izdaje obveznicu nego pogledati rating agencije. Naime Hrvatski političari nemaju skrupula kada govorimo o nasrtanju na imovinu građana. Zakonski također nisu ograničeni u svojim postupcima pa se zadužuju na račun građana većom lakoćom nego što se građani odlučuju kupiti paštetu u lokalnoj trgovini. Vrlo bitna informacija ulagačima jest i portfelj političkih stranaka države. Hrvatska najjača druga stranka u ovom trenutku je HDZ. Ukoliko stranka u poziciji iznevjeri svoje glasače to znači gotovo sigurnu pobjedu stranke u opoziciji i nastavak iste politike. Dakle izgledi za povrat i ukamaćivanje obveznice u 10-godišnjem roku su odlični jer politika garantira nastavak nemilosrdne eksploatacije poreznih obveznika na konto čije imovine će se naplatiti kako kamata tako i glavnica obvezice po dospijeću.

Dakle novo zaduživanje u režiji političara, njima na korist, a građanima na štetu,  je to što, prema riječima stručnjaka, treba iskoristiti.

Glede tog uništavanja države o kojem konstantno melju SDP-ovci, a vidjet ćemo i bez pokrića. Tijekom osmogodišnje vladavine HDZ-a javni dug države porastao je s 93 na 155 milijardi HRK, dakle za 62 milijarde HRK. Od toga je prvih pet godina, od početka 2004 do kraja 2008 porastao tek za ukupno 6,5 milijardi. Usporedba podataka iz 2007. sa 2008. godinom govori o smanjenju javnog duga za 4 milijarde. Tada počinje kriza koja je odlučne vladare razotkrila tek kao manipulatore, a dug kreće sa strelovitim rastom do brojke od 155 milijardi.

Tada na scenu stupa SDP. Nastavkom politike “jake ruke” dokazuje po ne znam koji puta nemoć planske ekonomije nad slobodnotržišnom te pod takvim upravljanjem javni dug raste za dodatnih 40 milijardi HRK u nepune dvije godine. Dakle dug koji je HDZ stvarao u zadnjem mandatu tijekom četiri godine SDP je uspio povećati za isti iznos u nepune dvije.

A što je bilo za vrijeme Račanove vlade, od 2000. – 2003.? U prvoj godini mandata javni dug povećan je sa 47 na 61 milijardu (+14), a do kraja 2003. na 81 milijardu HRK (+34). Valja uzeti u obzir kako je u to vrijeme vrijednost ukupne ekonomije izražena u BDP-u bila gotovo šest puta manja nego danas. Time je značaj zaduženja veći. No ako i zanemarimo sve slične faktore i zadržimo se tek na iznosima duga kojeg su stvorile vodeće partije otkako to čine tada vrijedi slijedeće:

HDZ – 121 milijarda HRK u ukupno 17+ godina mandata (popis vlada)
SDP – 74 milijarde HRK u ukupno 5 godina mandata (Račan, Milanović…)

Koliko je to stvorenog duga po godini mandata?

HDZ – 7,1 milijardi HRK
SDP – 14,8 milijardi HRK

Zanimljiv je i podatak kako je državni proračun tijekom Račanove trogodišnje vlade porastao za 30%, a tijekom HDZ-ovih 8 godina koje su uslijedile 25% (uključujući i tri godine krize u punom jeku).

Ne opravdavam niti jedne niti druge u tome što čine, iako će HDZ-ovci zasigurno biti sretni ako im netko skrene pažnju na ovaj tekst. Bez obzira što čini pozicija, pa kasnije u njenoj ulozi opozicija, čini to na štetu građana. Nisam siguran kako bi se građani izjasnili o tome jesu li svojim glasom na izborima strankama dali mandat da ih zadužuju i rasprodaju ono najbitnije – budućnost njihove djece.

Podaci korišteni u analizi mogu se pronaći primjerice na DZS-u, neki kod HNB-a ili ministarstva financija. Ima ih posvuda, a često su neusklađeni iako na oko slični. Razlike ne utječu na ukazano analizom, radi se o sitnim neusklađenostima koje me kao poreznog obveznika vrijeđaju tek na osobnoj razini.

Sublimirane podatke možete preuzeti i pogledati u excel fajlu Javni_dugg.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Nije ljevica protiv desnice, već vlast protiv građana

Oznake

desnica, hdz, kriza, kukuriku, liberalizam, ljevica, politika, vlast

Svako dobro,
vaš Kapitalac