Povjerenje u rad Porezne uprave je iskaz vjere u socijalnu državu

Oznake

gorivo, HŽ, Lalovac, Linić, Milanović, naknada, porez, porezna uprava, trošarine, vlada

Povjerenje građana u rad Porezne uprave mora biti naprosto neupitno. Stoga one koji to povjerenje ruše treba udaljiti iz sustava i za to se ne čekaju sudske odluke nego tu djelujemo sami…!, prozborio je maločas Milanović na sjednici Vlade!

Kada govori o povjerenju u Poreznu Milanović ne misli na mene i ostale porezne obveznike. Jer ono u što vjerujem u slučaju Porezne jest da će me svaki puta kada ostvarim prihod ili dobit primjereno kazniti otimanjem pozamašnog dijela istog. Stoga bih bio vrlo sretan da Porezna iznevjeri to navodno povjerenje i barem jednom zaboravi uzeti dio mojeg kolača i da se, naravno, toga kasnije ne prisjeti.

Kada govori o povjerenju u Poreznu Milanović se obraća građanima koji žive od proračuna i socijalnih transfera. Kako bi sačuvao svoj politički integritet i vlast u rukama povjerenje u eksploataciju poreznih obveznika posredstvom Porezne, a u svrhu tovljenja mnogobrojnih interesnih skupina (poreznih konzumenata), mora biti neupitno jer te skupine to i očekuju od Vlade i Porezne. U protivnom ode ti položaj, a pitanje je i u kakvom bi se scenariju to odigralo. Oku ugodnom ne, to je sigurno (više o tome danas možete pročitati kod Reakcionara).

Usput rečeno danas je najavljeno podizanje trošarina na gorivo, koje će posljedično poskupiti oko 50 lipa po litri (štovatelji kulta države će to zaboraviti pa će krivac ponovno biti liberalizirano tržište), zatim naknade za mobilnu telefoniju (eto kako se izmišlja parafiskalni namet), oporezivanje drugog dohotka (nemaš ti što raditi mali čovječe, a da ne budeš kažnjen za to), a porezni obveznici će indirektno platiti i 250 milijuna kuna novog kredita HŽ Carga koji će se potrošiti na restrukturiranje tvrtke i zbrinjavanje radnika. Ne daj Bože da prodaju imovine u istom iznosu i tako podmire račun za tu egzibiciju.

Ovakve prijetnje građanima Vlada najavljuje (i stavlja na snagu) gotovo svakodnevno. I kako to čini tako financijska moć građana opada, tvrtke se gase, broj zaposlenih od 2009. do danas smanjio se za 470 tisuća, a broj nezaposlenih prešao je 22%. Mnogi građani su ostali izgubljeni negdje izvan dometa statističkih izvješća. I sve dok će Porezna svoj posao obavljati dobro ova surova realnost će se zanemarivati. Teret kojeg malobrojni porezni obveznici moraju nositi na svojim leđima postaje sve veći jer država ne odustaje od projekta socijalne države čiji se rast očituje kroz sve veće rashode državnog proračuna. I doista dok ta stvar, socijalna država, ne propadne (kao projekt i kao ideja u glavama građana) u Hrvatskoj neće biti kruha za poštene i marljive ljude.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Direktori javnih tvrtki lobiraju za rušenje temeljnog ljudskog prava!

Oznake

ceste, Država, građevinsko zemljište, HAC, Hrvatske ceste, Hrvatske vode, HŽ, imovina, infrastruktura, investicije, Javni interes, ljudsko pravo, opći interes, Plinacro, poljoprivredno zemljište, pravo, vlast, zakon

Direktori javnih tvrtki žele državu u kojoj će umjesto vladavine prava, načela koji štiti vrijednosti i interese svih građana na jednak način, vrijediti pravo njihovog osobnog interesa. Svoje interese oni žele ostvarivati oduzimajući građanima pravo da posjeduju imovinu. I to kako bi sa istom raspolagali drugačije odnosno da bi na toj imovini ostvarivali korist za sebe. Pravo na posjedovanje imovine je temeljno ljudsko pravo svakog čovjeka (Čl.17. Opće deklaracije o ljudskim pravima).

Direktori javnih tvrtki otvoreno pozivaju vlast (zakonodavnu, izvršnu i sudbenu) da stvori pravni okvir koji bi građanima Hrvatske oduzeo temeljno ljudsko pravo na posjedovanje imovine! Potpuno je nevažno od kakvog značaja će država pritom proglasiti neki projekt. Sva korist od istog postaje beznačajna zbog činjenice da direktori javnih tvrtki svoje projekte žele realizirati gaženjem temeljnih prava građana!

Da stvar bude degutantnija direktori javnih tvrtki u otvorenom i besramnom lobiranju vlastodršcima zahtjevaju da im se omogući neometan ulazak na posjede građana kako bi mogli izvršavati procjenu vrijednosti njihove imovine (!), potom da tu zemlju u svrhu izgradnje ne moraju otkupljivati kao građevinsko već kao poljoprivredno zemljište (!), zatim da se zakonski odredi besramno niska cijena otkupa te zemlje (!), a od sudbene vlasti traže da odluke o ovim pitanjima sudovi donose isključivo u njihovom interesu (!!!).

Srećom, država prema radikalnim idejama poput ovih još uvijek pokazuje znatnu dozu rezistencije. Ukoliko ona odluči mijenjati svoju pravnu osnov u smjeru jačanja vladavine prava tada će razloga za strah od nametanja besramnih ideja putem države biti sve manje, a imovinska prava građana bit će zaštićena. Ukoliko država popusti pod pritiskom besramnika građani će sve češće biti zakidani za svoja temeljna ljudska prava, bilo to kroz gubitak imovine poput zemlje ili kroz nemilosrdno oporezivanje njihovog produktivnog rada od kojega se, uostalom, i financiraju projekti koje će besramni direktori javnih tvrtki svrstavati u kontekst “javnog interesa” ili čak “općeg dobra”.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

 

“Uspjeh” HŽ-a: Vlakovi prazni, a radna mjesta očuvana!

Oznake

autobus, Croatia, Država, dug, Express, HŽ, kriza, prijevoz, privatizacija, željeznice

Vijest vrijedna pažnje danas je svakako ova o HŽ-ovom širenju željezničke mreže uvođenjem autobusnih linija! Namjerno naglašavam taj dio priče o širenju.

S obzirom da željeznički prijevoz, osobito putnički, opada već dugi niz godina danas svjedočimo problemu nerentabilne državne tvrtke s gomilom zaposlenog kadra, dotrajalom infrastrukturom, sigurnosnim standardima prijevoza koji u mislima svakog putnika izazivaju sumnju, te obilato sufinanciranu proračunskim novcem.

Kako bi se monopol u željezničkom prometu zadržao čak i kada na tržištu nema apsolutno nikakvih naznaka da bi se išta od željezničkog posla privatiziralo, a naznaka nema jer privatnici neće bacati svoj novac u živo blato, HŽ u maniri pravog socijalističkog poslodavca nastoji svim silama očuvati radna mjesta i tvrtku (koja je odavno propala). Prvi korak jest optimizirati troškove zamjenom vlakova autobusima na nerentabilnim linijama. Pitam se što će strojovođe i osoblje vlakova na tim relacijama reći na tu odluku i hoće li im tim korakom radna mjesta postati ugrožena ili će biti prebačeni gdje drugdje? Postoji li kakav sindikat strojovođa?… GOOGLE…. Postoji! Da pogodim, uskoro ćemo vidjeti i radnike HŽ-a u potrazi za vlastitim pravima i potporom sugrađana, sve u režiji sindikata.

Možda će HŽ iskoristiti Vladinu mjeru zapošljavanja dva radnika na jednom radnom mjestu (“dijeljeno radno mjesto“) uz subvencioniranje 75% godišnje bruto plaće ponovno na račun sugrađana koji nemaju veze s posljedicama neracionalnog poslovanja državne tvrtke, ali imaju tu nesreću da su pripadnici skupine poreznih obveznika porijeklom iz privatnog sektora koji im sve to šutke omogućuje. 😉

Problem s kojim se HŽ suočio u autobusnom prijevozu, kojeg su donedavno osiguravali preko vlastite putničke agencije Croatia Express, jest taj da su na javnom natječaju privatnici ponudili povoljnije usluge prijevoza pa je HŽ izgubio posao. Rješenje vide u doregistraciji djelatnosti autobusnog prijevoza. U tom slučaju više neće biti potrebe za raspisivanjem javnog natječaja za prijevoz putnika već će imati slobodu u okviru tvrtke diktirati uvjete prijevoza. I na to imaju legitimno pravo, no višu cijenu prijevoza na tim relacijama platit će putnici na karti i porezni obveznici kroz poreze kojima se održava nerentabilne linije i državne tvrtke na životu.

Pitam se što u tom slučaju sprječava privatne prijevoznike da na tim relacijama organiziraju vlastiti autobusni prijevoz i ponude jeftiniju uslugu od HŽ autobusa? Politički protekcionizam i socijalna osjetljivost? Moguće.

Očito je kako socijalizam na kraju izjede sam sebe i kako mic po mic državne tvrtke (tobože “naše” ili “javne”) propadnu ili se počnu prilagođavati racionalnijem tržišnom principu poslovanja. Problem je što to čine neusporedivo sporije od privatnih tvrtki koje se nađu u usporedivoj situaciji, te što u tom dugoročnom procesu financijski upropaštavaju građane. Ovo ne pišem iz pozicije prokapitalističkog blogera koji likuje nad propašću socijalizma pred kapitalizmom. Da ne bi bilo zabune. Ovo što se Hrvatskoj danas dešava na ekonomskom planu je kontrolirano propadanje planske ekonomije bez namjere da se substitut nađe u slobodnom tržištu i kapitalizmu kojem se odlučno ne dozvoljava da riješi probleme stvorene socijalističkom politikom, jer to bi značilo konačnu kapitulaciju socijalističkih političara koji vas uvjeravaju u superiornost vlastitih ideja među kojima prednjači jaka uloga vlasti i ovisnost građana o državnoj politici i državnim uslugama.

Spas za javne financije, pardon, spas za porezne obveznike jest što žurnija i transparentnija privatizacija državnih tvrtki i stvaranje protržišnog ozračja u državi počevši od zakonodavnog okvira, preko radikalnog smanjenja regulatornog i birokratskog okvira te zaštite imovinskih prava građana. Ovo zadnje istovremeno znači i prestanak parazitskog odnosa brojnih povlaštenih skupina građana naviklih živjeti na račun malobronih produktivnih građana nad kojima se svakodnevno i sve odlučnije vrši porezna presija. Hoćemo li svjedočiti ovome? Nećemo. Nisam prorok nego libertarijanac.

Svako dobro,
vaš Kapitalac