Lovrinović izbačen iz MOST-a

Oznake

inflacija, Lovrinović, monetarna reforma, MOST, novac, Petrov

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Monetarno konzervativni Vujčić potiče pokretanje nužnih državnih reformi

Oznake

centralna banka, HNB, inflacija, monetarna politika, obveznice, tečaj, vlada, Vujčić

Na današnjem otvaranju konferencije Hrvatskog novčanog tržišta u Opatiji guverner HNB-a g. Boris Vujčić izjavio je sljedeće:

“Izgubili smo puno previše vremena ne baveći se stvarnim problemom održivog rasta da bi si dopustili luksuz zavaravanja time da ga je moguće riješiti čarobnim štapićem tiskanja novca, probleme treba rješavati ondje gdje stvarno jesu”

Sama izjava mogla bi značiti svašta no u prezentaciji koju je održao na otvaranju on jasno izražava svoj konzervativan stav u pitanjima monetarne politike ali upućuje zdravu liberalnu kritiku prema politikama koje neposredno provodi Vlada i koje su nas dovele u sadašnju situaciju.

Siguran sam kako će guverner HNB-a postajati sve značajnija osoba u poticanju reformi koje su nužno potrebne Hrvatskoj. Taj poticaj on će činiti tako da nastavi braniti kunu od inflacije ali i samu neovisnost centralne banke od utjecaja Vlade. U ovim okolnostima tu poziciju u potpunosti podržavam jer u izvjesno kratkom roku može prisiliti Vladu na nužne reforme (bolne za njih same, ali blagotvorne za građane) jer više neće tražiti izlaz u instrumentima monetarne politike što u posljednje vrijeme postaje česta pojava.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Porez na štednju je pljačka koju štediše mogu izbjeći

Oznake

inflacija, kamate na štednju, Linić, porez, porez na štednju, vlada, zlato, Štednja

Potpredsjednica Vlade, gđa. Pusić, svojedobno je uvjeravala građane kako novih poreza neće biti. Bila je to riječ utjehe građanima nakon što su stopu doprinosa za zdravstvo “vratili na staro” (PDV je naime ostao “po novom”) i tako podigli cijenu rada. Obećavala je u međuvremenu i kojekakve olakšice (mladima za kupnju stanova) ali dok ona priča utješne priče primjereno odgojenom građanstvu kolega Linić samouvjereno zavlači ruku sve dublje u njihove džepove. Ne kažem da konfliktne situacije unutar Vlade nisu moguće ali o pitanju porezne politike valjda bi trebali imati konsenzus. Ta direktno se od poreza i sami financiraju!

To obećanje o “ne uvođenju” novih poreza trebalo je vrijediti do 2016. za kada je najavljeno uvođenje poreza na nekretnine kao obećanje Europskoj komisiji. Trenutno se osjećam poput kakvog kmeta. A da je obećanje ludom radovanje mogli smo se uvjeriti već nebrojeno puta pa tako i danas kada je na sjednici Vlade prihvaćen prijedlog nacionalnih reformi u kojem se spektakularno na 117 stranica najavljuje ništa novo – udarit ćemo vas ovdje ili ondje i vi ćete to istrpjeti (Jer smo obećali EK). Zapravo stvar neodoljivo podsjeća na novi, iskreniji politički program kukuriku koalicije.

U dokumentu se najavljuje i porez na štednju koji stupa na snagu 1. siječnja 2015. godine. Iako nema konkretnog podatka špekulira se da bi porez mogao iznositi 20% na ostvarenu kamatu. Sagledati neočekivane i neželjene posljedice ovog poreza u Vladi ne znaju. Kažu u prijedlogu reformi “vidjet ćemo kako će se štediše nakon toga postaviti prema financijskim institucijama (bankama)” ali ne i što će poduzeti ovisno o tome kako će se ovi postaviti.

Vlada naravno strahuje od mogućnosti da štediše počnu povlačiti svoje depozite što bi se odrazilo vrlo loše na poslovanje financijskih institucija ali i na Vladinu reformsku ideju o oporezivanju svega što se oporezivati dade. Što će u tom slučaju reći? “Ups! Eto mi se predomislili, ipak ne ide porez!” Tko će ga znat. Bez obzira na njihovu odluku kada se jednom desi to što Vlada sada stimulira, građani koji štede trebaju reagirati već danas. Zašto? Vlada kojoj presušuje izvor sredstava, a takva je Vlada RH, uskoro će morati krenuti sa stimuliranjem inflacije. Osim ukoliko se ne krene sa radikalnim rezovima u proračunskim rashodima, a to je vrlo malo vjerojatno – deficit se krpa povećanjem poreznog opterećenja tj. prihodovne strane i to je jasna strategija Vlade.

Inflacija je najveći neprijatelj štednje. Ona obezvrijeđuje rad i novac građana. Za ilustraciju, od 2000. godine pa do ožujka 2014. ukupna stopa inflacije iznosi 46%. To znači da za robu za koju ste onda morali izdvojiti 1000 HRK danas morate izdvojiti 1460 HRK. Prosječna godišnja stopa inflacije u tom periodu iznosila je okvirno 3,3%. Onima koji štede sada bi trebalo biti jasno da se već u ovom trenutku nalaze na samoj granici isplativosti ovog oblika investiranja. Naime rijetko koja komercijalna banka nudi kamatnu stopu veću od trenutne stope inflacije, a one koje i nude čine to na dulji rok štednje (uglavnom do 5 godina).

Uvođenjem poreza na štednju, uzmimo za primjer spomenutih 20%, komercijalna kamata od 3,3% (jednaka inflaciji) past će na 2,64% dakle vrijednost štednje inflacija će rušiti za 0,66% godišnje. Istina, to je bolje od gubitka cijelih 3,3% vrijednosti novca kojim raspolažete izvan okvira štednje, ali ulagati u nešto pa gubiti novac nije cilj ulagača.

Bilo kako bilo, motiv za štednju prestaje u trenutku kada stopa inflacije premaši kamatu na štednju. U tom slučaju novac je pametnije uložiti u nešto drugo, primjerice u zlato koje je imuno na inflaciju!. Ovo nije nagovor ni na što već ponajprije poziv na razmišljanje o budućim koracima Vlade koji kao posljedicu donose slabljenje standarda građana.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Širimo optimizam porezima i planskim rastom cijena!

Oznake

BDP, deficit, ekonomija, fiskalizacija, gospodarstvo, inflacija, javne investicije, Linić, nameti, planska ekonomija, porez, poticaji, proračun, rast, rast cijena, rebalans, rezovi, socijalizam, turizam, vlada

Niti smanjenje nameta turizmu, niti fiskalizacija ugostitelja i tržnica nije zadovoljila gladna usta političara niti apetit državnog proračuna. Vrijedi stoga grešku u očekivanjima tih institucija ispraviti povratkom na staro, što nažalost ne znači ukidanje zakona o fiskalizaciji ako ste se već poveselili, već podizanje poreznog opterećenja. Ugostitelje koji nisu pomogli proračunu s PDV-om od 10%, unatoč uvođenju moderne fiskalizacijske tehnologije (koja postaje Vladin izvozni proizvod), ministar financija odlučuje motivirati povećanjem PDV-a na 13%. U istoj mjeri raste stopa poreza na ulje, šećer ali i na vodu. Voda, taj čovjeku najvažniji prirodni element tako će nam postati još i bliži, zahvaljujući većem porezu (vodovod je i vaše ljudsko pravo, pa vrijedi i da ga državi bez puno pitanja platite). Srećom pa je briga o vodoopskrbi i odvodnji u rukama naših javnih poduzeća koja će nam vodu učiniti dostupnijom, zahvaljujući posljedično višoj cijeni. Nelogično? Ne brinite,

u nadi je spas!

Ekonomija u ruinama još jednom će morati pokušati nemoguće – rastom podržati želju državne birokracije da nastavi bujati na njen račun. Utopija. Odlučno se nastavljaju povećavati državni rashodi, dakle političkim putem umaknuti od poreznih obveznika više i potrošiti više.  Nažalost u tom manijakalnom i nelogičnom postupanju, krađi i trošenju tuđeg novca, tek manji dio otpada na onu vrstu potrošnje koju bi građani bili spremni u znatnoj mjeri odobravati kao potrebnu zbog financiranja voljenog državnog školstva, zdravstva i drugih usluga za koje su navikli da im nude državne monopolističke institucije.

No prikupiti više pa to potrošiti znači ujedno i zadržati deficit na trenutnih 13 milijardi kuna, ali to nije ono što planira Vlada. Njen plan je potrošiti još i više, zadužiti živućeg i još nerođenog poreznog obveznika sa dodatnih 6 milijardi kuna i to već do kraja slijedeće godine. Javni dug bi do tog trena mogao premašiti i 230 milijardi, ako je vjerovati planu novog zaduženja to je jedino u što nemamo razloga ne vjerovati.

Trošit će se više na više birokrata, na članstvo u ime njenog veličanstva EU, kao i na još više poticaja odabranim gospodarstvenicima kleptokratima, državnim tvrtkama “od posebnog interesa” (prema “Poslanici birokratima: 6.20.” ) među koje spadaju i prema posebnim aranžmanima privatizirana brodogradilišta čiji će vlasnici za njihovo daljnje financiranje trošiti ne svoj novac već novac građana.

U ime općeg dobra radna mjesta i tvrtke za koje tržište više nema potrebe tako postaju kulturna baština koju se štiti od propadanja na način da se njihovim financiranjem upropaštava ostatak malobrojnih produktivnih građana koje tržište još uvijek treba. Skretati novac mimo realnih potreba tržišta i građana, a braniti interese političara i njihovih igrača u ime antikapitalističkih ideala, ionako je put kojim ovo društvo odlučno korača, pa neka mu i bude po volji. Ako nam ponestane WC papira uvijek možemo vojnom akcijom preuzeti nečiju tvornicu papira, a na isti način i sve ostalo što se dotiče nečijeg osobnog vlasništva nad sredstvima.

Tako su rezovi koje je samo jezikom provodila Vlada dovršeni i s obzirom da blebetanje nije dalo rezultata valja im da konačno zasukaju rukave i krenu odlučnije nastaviti s poreznom pljačkom u čije ime će se izroditi još zakona kojima će je poduprijeti i učiniti legitimnom. Svi koji se s tim pogledom na pravdu ne slažu jamačno su antidržavni element koji će podleći pravdi.

Ali ne prepustite se olako osjećajima razočaranja jer Vlada ovaj puta daje nešto nečuveno, nažalost tek u slučaju ako vam se pamćenje briše nakon 12 sati, ona širi optimizam i uvjerava vas kako se svjetlost na kraju tunela već nazire. Ne zamarajte se gledati u daljinu jer ste prenisko da biste svjetlo ugledali. Svjetlo vide tek oni s Markovog Trga. Vi ćete prema njihovim računicama morati pričekati do kraja iduće godine, kada će se ukazati rast gospodarstva od 1,3% (valjda na konto poticaja HŽ-u, brodogradnji i birokratskih poslova, dakle opet od novca koji vam je otet na štetu realnog ekonomskog rasta), a u 2015. kad planska ekonomija doživi svoje prvo proljeće u povijesti čak 2,2%. Uslijedit će početak 2016. i prvo ljeto planske ekonomije, sa 2,6%, te nakon njega još dugi niz plodnih i pod odlučnom rukom prosvjećenih tirana vođenih godina. Isplatit će vam se kupiti i nove kupaće gaće, osim ako ne bude nestašice istih.

Svako dobro,
vaš Kapitalac