Porezna uprava objavljuje krive informacije o poreznim propisima

Oznake

kazna, porez, porezna uprava, porezni sustav, prirez

Na internetskoj stranici Porezne uprave navodno se nalazi sve što biste trebali znati o poreznom sustavu RH. Ako država od vas zahtijeva da striktno poštujete porezna pravila onda bi informiranje o tim pravilima trebalo biti besprijekorno, što znači u svakom trenu u potpunosti točno te formulirano na način koji svaki čovjek može razumijeti.

Ali nije tako.

Prošla su četiri mjesesa otkako je dio općina i gradova korigirao svoje stope prireza na dohodak međutim Porezna uprava do danas nije u cijelosti ažurirala taj podatak na svojoj internetskoj stranici.

Konkretno, prirez je povećan u Karlovcu (sa 12% na 14%), a među novim gradovima na listi, čiji stanovnici dosad nisu morali plaćati prirez, nalaze se Ogulin, Donja Stubica i Donji Kukuruzari. Promjene ovih podataka nisu vidljive na popisu Porezne uprave. Uz imena ovih gradova na popisu se nalaze stari podaci, ili se ne nalaze uopće – u slučaju spomenitih “novih” gradova i općina. Promjene poreznih stopa objavljene su u Narodnim Novinama br. 139/14, 146/14, 147/14 i 149/14, dakle još krajem 2014. godine.

Nemojte misliti da je ova primjedba sitničava. Naime, porezni prekršaji koji mogu nastati zbog nepoštivanja poreznih propisa, čak i kada su prouzrokovani krivom informacijom objavljenom na internetskoj stranici Porezne uprave, za sobom vuku vrlo ozbiljne sankcije za poreznog obveznika, kako poslodavca koji je dužan za radnika obračunavati i plaćati porez i prirez na dohodak, pa tako i za radnika kojeg će Porezna bez pardona nagaziti ukoliko poslodavac nije podmirio obveze prema državi.

Što očekujem od ovog teksta?
1. Da Porezna uprava ažurira popis stopa prireza na svojoj internetskoj stranici,
2. a možda i neki komentar kojim će se pokušati opravdati zašto to nije učinila pravovremeno, odnosno da kaže zašto je protekla četiri mjeseca stanovnike spomenutih gradova i općina dovodila u zabludu i tako izložila mogućnosti da dođu u prekršaj

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Zabranjeno je (u)loviti ribu rukom

Oznake

kazna, lovostaj, luk i strijela, riba, ribičija, ribolov, zabrana izlova

O ribolovu zaista znam vrlo malo, tek kao dječak sam sa pokojnim stricem, strastvenim ribičem, tu i tamo odlazio na ribolov, uglavnom na stajaću vodu pa pecao babuške ili žabe na krpicu. Kada bih danas odlučio okušati se u ribolovu znam da bih morao nabaviti opremu, mamce, isposlovati sa ženom dan-dva neplaćenog dopusta (i tako svako malo), ali i dozvolu. Maloprije sam sasvim slučajno naletio na video gdje čovjek lovi ribu koristeći se lukom i strijelom:

… da bih netom saznao kako je ta stvar, “pecanje” lukom i strijelom, kod nas zabranjena. Barem što se slatkovodnog ribolova tiče jer tako piše u Zakonu o slatkovodnom ribarstvu. Vani je loviti ribu lukom i strijelom, navodno, sasvim normalna stvar i meni je normalno da je tako. A normalno mi je i to da je to kod nas nenormalno, a samim time i kažnjivo. Mislim generalno mogu reći da većina stvari koja je vani normalna ovdje nije normalna i obrnuto. Kaj ne?

Ako bi tko od normalnih (prema hrvatskim standardima) imao što reći u obranu zabrane “pecanja” lukom i strijelom ne bih se pretjerano čudio, jer se većina populacije nalazi negdje na granici zagovaranja mekog i tvrdog državnog intervencionizma, no kada bi netko imao što reći u obranu zabrane lova ribe izravno rukom stvarno bih ostao zapanjen – i to mogućnošću da je sav razum već napustio hrvatske granice. Da, već sam čin lova ribe izravno rukom prema zakonu je zabranjen (čl.57. st.8.), a za nevaljalce koji se ogluše na tu zabranu predviđena je kazna od 1.500 do 6.000 kuna (čl.75. st.3). Kako država tretira one koji ribu i ulove, jer ako ste pazili na detalje morali ste uočiti da se kažnjava već i sam pokušaj, nije potpuno jasno ali moguće je da ih se sankcionira po nekom drugom članku istog zakona i po nekoj drugoj tarifi. U krajnjoj liniji nebitno, jer sasvim je normalno kazniti čovjeka koji ulovi ribu golom rukom. Taj dođe nešto kao “nelojalna konkurencija” onima što se nepotrebno zajebavaju loveći ribu štapovima. Ne?

Bilo kako bilo, ako usljed državnog reketarenja u dogledno vrijeme ostaneš gologuz, pa nekako uloviš ribu golim rukama i izbjegneš za to predviđenu kaznu, razmisli o tome isplati li se više pojesti ribu sirovu ili zapaliti vatru na otvorenom.

Bistro,
vaš kapitalac

Zabranjene minimalne cijene – osim kada ih propisuje država!

Oznake

AZTN, Država, kazna, minimalne cijene, natjecanje, regulacija, tržište, zabrana

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ima fetiš na sporazume trgovaca kojima ovi dogovaraju minimalnu cijenu robe kojom međusobno trguju i koju stavljaju na tržište. Zadnje žrtve su Kraš i NTL, prošli mjesec to su bili Carlsberg i KTC, u kolovozu Dukat, Konzum, Kutjevo itd.

Dakle postoji odredba u Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja (čl.8.), koja kaže da su zabranjeni sporazumi između dva ili više poduzetnika kojima se izravno ili neizravno određuju kupovne ili prodajne cijene odnosno drugi trgovinski uvjeti. U primjeru to bi značilo sljedeće: da Krašu nije dozvoljeno da NTL-u proda čokoladu uz sporazumni dogovor kojim se NTL obvezuje da jedan komad te čokolade neće prodati ispod, primjerice, 5 kuna. Kaže AZTN da tako Kraš onemogućava NTL da slobodno formira cijenu i da je to protivno interesima kupca, što je notorna glupost jer očito se radi o bilateralnom sporazumu u kojem je NTL ravnopravan sudionik. Interese kupca, pak, štiti nešto drugo.

Srećom, Kraš i NTL nisu jedine tvrtke na tržištu koje proizvode i prodaju čokoladu pa tako kupci mogu svoje interese zadovoljiti kupujući čokoladu drugog proizvođača, kod drugog trgovca, ukoliko smatraju da ih je tandem Kraš-NTL zakinuo za neko hipotetsko pravo, primjerice pravo da u NTL-u kupe Kraševu čokoladu po cijeni od 4,99 HRK.

Zakonska odredba o zabrani dogovaranja minimalne tržišne cijene nema nikakvog smisla kada govorimo o tržišnom natjecanju ili dobrobiti kupaca. Recimo da spomenute tvrtke predstavljaju jedinog proizvođača čokolade i jedinog trgovca na tržištu, dakle da su svojevrsni monopolisti u kartelskom odnosu, ova odredba nema smisla jer bi i bez nje, sasvim prešutno i bez izvedivog dokaza ovaj tandem mogao definirati cijenu koja bi bila u izvjesnoj mjeri viša od tržišne, na koncu i na štetu kupca. Jedina učinkovita stvar koja kupca štiti na tržištu jest konkurencija. Tako dogovor o najnižoj maloprodajnoj cijeni čokolade, kakvog je u ovom slučaju sklopio tandemu Kraš-NTL, neće imati nikakvu težinu sve dok kupac tu istu čokoladu može pronaći po nižoj cijeni u nekoj drugoj trgovini. Shvaćanje ovoga je gotovo intuitivno.

Smisao Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja je u naravi nešto drugo. On omogućuje državi da kroz AZTN upravlja tržištem i resursima koji nisu njeno vlasništvo tako što će sudionicima na tržištu (arbitrarno) određivati što jest, a što nije prihvatljiva cijena za robu koju stavljaju na tržište. Jutarnji u naslovu članka kojim je popratio ovu vijest čak kaže: “prodavali su po zabranjenim cijenama”. Država ovime ne dokazuje svoju namjeru da zaštiti interese kupaca već da smatra kupce, hrvatske građane, budalama nesposobnim da donose odluku o tome što će kupiti za vlastiti novac.

Država ubire pozamašne iznose na konto ispisanih kazni čak i kada ne može pronaći dokaz o primjeni “problematičnog sporazuma”, što i jest slučaj u priči o Krašu i NTL-u. Da, oni su kažnjeni preventivno i za primjer svim drugim poduzetnicima u Hrvatskoj koji su odlučili sami definirati koliko košta roba koju proizvode i stavljaju na tržište. Njihova roba, njihove cijene, u ovoj državi nisu pojmovi koje se uvažava. O tim stvarima, smatra AZTN, odlučivati bi trebala (i očito odlučuje) država.

Zakonski definirana minimalna plaća, tzv. “minimalac” osobito je degutantan primjer državne regulacije cijena. Dok je privatnom poduzetniku zakonom zabranjeno da zaposli radnika ispod minimalne cijene rada (3017,61 HRK bruto) država je sama sebi dozvolila da zapošljava za 1600 HRK. Na redovitoj osnovi još se i hvale koliko su uspješni u tome. Također, sukladno osnovici i koeficijentima plaće državnih službenika poznato je kako je minimalac u državnoj službi veći od zakonom propisanog i tako državni službenik na minimalcu dobiva na ruke 60-ak kuna veću neto plaću od radnika na minimalcu zaposlenom u privatnom sektoru. Tako u jednom primjeru imamo državu koja djeluje u dvije krajnosti, okreće ploču na stranu koja joj u danom trenutku više odgovara, odnosno kako više odgovara političarima, kreatorima nakaradnih zakona.

Osim na primjeru minimalca državno određivanje minimalnih cijena, ili općenito cijena, možemo vidjeti i na primjerima zakonski definirane minimalne cijene liječničkih usluga, zakonski propisane cijene javnobilježničkih i odvjetničkih naknada, zakonski propisane cijene energetskih certifikata, minimalne cijene nastavnog sata u autoškolama i gomile drugih na koje svakodnevno nailazite i plaćate, a da ih često, ili bolje rečeno u pravilu, niste niti svjesni. A idu vam na izravnu štetu jer je država propisivanjem njihovog minimuma onemogućila djelovanje konkurencije što bi vam omogućilo iste po nižoj cijeni.

Ili kako se ono kaže, što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu iliti da u Hrvatskoj ima vladavine prava onda državi ne bi bilo dozvoljeno da radi ono što brani građanima.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

O kažnjavanju, prosperitetu i vladavini prava

Oznake

EU, kazna, pravila, totalitarizam, vladavina prava, zakon

U posljednje sam vrijeme u nekoliko navrata (i od različitih ljudi) čuo konstatacije tipa “u Njemačkoj nema šanse da učiniš ovo ili ono jer te država žestoko kazni” i prisjetio se da su Hrvati, od kojih ćete u pravilu čuti ovakve izjave, zapravo opsjednuti kaznenim aspektom društva. Prema mišljenju nekakve većine Hrvata, a to pak zaključujem empirijski, država je tu da kažnjava i bavi se progonom građana.

S obzirom da u Hrvatskoj zakonima nije regulirano baš sve što bi se prosječnom Hrvatu prohtjelo zna se desiti da on pronađe neku situaciju koju druga država regulira (i kažnjava), a kako Hrvatska to ne čini često će reći da živimo u neurednoj državi gdje se ne zna tko pije, a tko plaća (ili svatko radi što hoće) pa će često ovom društvu dodjeljivati anarhične etikete (što se pak u pravilu miješa s kaosom), a to se pak lako kalemi na ideju o slobodi pojedinca pa i slobodi tržišta kao donositelja prosperiteta. No dobro.

Konfuzija nastaje kod dovođenja kaznenog aspekta nekog zakonskog okvira sa prosperitetom građana ili države. Bojim se da ljudi ovdje nekako smatraju da je količina kaznenih odredbi u zakonima usko povezana s prosperitetom. No ono što čini Njemačku prosperitetnom, za razliku od Hrvatske, je upravo nešto drugo. Tradicija njemačkog pravnog sustava je dugačka i uz Englesku možemo reći da je ona sazdana na temeljima vladavine prava (Rechtstaat). Tu vladavinu prava je osobito važno naglasiti jer ona umjesto da se bavi primjerenim kažnjavanjem građana, što istovremeno podrazumijeva postojanje autoriteta (države) nad građanima i s većim pravima od građana, ona se bavi upravo zauzdavanjem autoriteta (ponovno države). Ono što je potrebno za ekonomski prosperitet građana, a posljedično i cijele zajednice (države) jest izjednačavanje individualne i zajedničke pozicije u pravnom pogledu. Ako pojedincu nešto nije dozvoljeno onda to nije dozvoljeno niti državi. Mogu usred noći nabrojati barem deset stvari koje su jednom Hrvatu zabranjene ali Hrvatskoj (državi) dozvoljene. U toj činjenici nalaze se uzroci mnogih naših nevolja, osobito onih ekonomskog i socijalnog predznaka.

Njemačka je poučena nedostacima weimarskog ustava i razvojem nacionalsocijalizma svoj pravni okvir učinila rigidnijim, otpornijim na totalitarizam. Državu su vratili u okvir koji mogu dobro nadzirati. Međutim pošasti modernog doba doskočile su i tome. Tako danas uz Njemačku i ostale države, članice EU, razvijaju specifične oblike totalitarizma i represije. Počevši od unije koja je u začetku zamišljena kao unija slobodne trgovine da bi se do danas, a osobito nakon donošenja maastrichtskog odnosno lisabonskog sporazuma, većina odluka donosila umjesto u parlamentima domicilnih država u bruxelleskom parlamentu, u kojeg pak svaka država članica bira svoju predstavničku vlast (vlada iznad vlade?). O rastućem poreznom opterećenju širom EU, javnom dugu kojeg stvaraju vlade (otplaćuju porezni obveznici) i koji se iz dana u dan nošen krilima interesnih skupina (sindikata i drugih žderača proračunskog novca) strelovito uspinje, pa i kolosalnom regulatornom okviru ili pak ideji o uvođenju bankarske unije, da ne govorimo. Čini mi se da ni jedna država članica EU nema zakonski okvir koji je u stanju prepoznati postepeni razvoj nekog novog oblika totalitarizma. Totalitarizam se tragično poistovjećuje s kakvim despotom koji zauzima tron države, no ovaj današnji, moderni oblik totalitarizma, nedvojbeno proizlazi iz pera birokracije. Države u razvoju, poput Hrvatske, i bez ikakve tradicije kada govorimo o vladavini prava, danas su osobito ugrožene, odnosno ugroženi su njihovi obespravljeni i (“legalno”) pokradeni građani.

Vladavina prava možda je oduvijek neshvaćena, ili se za nju ne mari onoliko koliko bi trebalo, a danas je, mogli bismo reći, tek mrtvo slovo u ustavima svih redom država EU.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Bon voyage monsieur Prpić!

Oznake

birokracija, HG Spot, Hrvoje Prpić, inspekcija, Kamata, kazna, korupcija, PDV, račun, sud, Trillenium

Gospodin Hrvoje Prpić, osnivač poznate tvrtke HG Spot i jedan od “poslovnih anđela” – suosnivač investitorske mreže CRANE, odlučio je napustiti hrvatske granice zajedno sa svojim poslovima i kapitalom.

TPortal objavljuje njegovu ispovjest o iskustvu sa državnom birokracijom i inspektorima koji su po nalogu svojih šefova odlučili pronaći “dlaku u jajetu” njegovoj tvrtci Trillenium te mu opaliti barem nekakvu financijsku kaznu.

Dlaku nisu našli no razlog za kaznu su izmislili te istu progurali kroz vlastite metastatične kanale, za račun koji nije sadržavao podatak o JMBG-u (iako zakon nalaže samo OIB), te je unatoč žalbi na očiti propust sud presudio na štetu Prpićevog Trilleniuma i olakšao ga za petnaestak tisuća eura.

Trillenium zbog pravne nesigurnosti odlazi iz Hrvatske, o čemu Prpić kaže:

“Nije stvar u kazni od nekih 15.000 eura koju moram platiti, već u tome što u Hrvatskoj nema pravne sigurnosti. Pitam se što je s drugim poduzetnicima koji nemaju mogućnost obratiti se javnosti. Strašno sam razočaran jer sam dosad vjerovao da su sudovi pravedni i odlučuju prema zakonu, a ne na osnovi tvrdnje nekog službenika”

U Hrvatskoj nema vladavine prava. Ona je nezamisliva kolosalnoj birokratskoj hobotnici koja se ispreplela između svih nas redom. S obzirom da nas svojim pipcima drži čvrsto stisnutima gotovo i nije moguće pokrenuti promjenu u tom smjeru, prema uspostavi vladavine prava koja će zamijeniti vladavinu birokracije.

Hrvatska će se zato sasvim sigurno morati suočiti sa općom nelikvidnošću.

Ipak postoji dodatan problem, a to je da mnogi nisu svjesni u čijem su stisku jer na ovakve vijesti, o jadanju poduzetnog čovjeka kojem država gura pipke do dvanaesterca, gledaju sa gađenjem, proklinju ga, i ako već ne žele da propadne onda barem žele da ode. Međutim taj mrziteljski refleks među mnogima govori mi samo da je hobotnica počela puštati crnilo kojim im maže oči. A ne pušta ga bez vraga! Nečeg se boji!

Do neke druge prilike bon voyage monsieur Prpić i neka vam je sa srećom u manje represivnoj Velikoj Britaniji.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Skandalozan pokolj ovaca kod Zadra…

Oznake

fašizam, kazna, kazneni zakon, klaonica, ovca, pastir, vlada, zadar, zakon, zatvor

… je zapravo eklatantan primjer kako hrvatski zakoni, vlast i institucije koketiraju sa fašizmom.

Vijest donosi Jutarnji, pročitajte.

Vidite, čovjek bi trebao imati pravo raspolagati svojom imovinom kako želi. Ovce su u ovom slučaju nečija imovina ma što vam životinjski dušebrižnik govorio o tome. No kako ne živimo u državi koja poštuje imovinu građana kao ni njihovo pravo da njome raspolažu kako žele ti dušebrižnici i nemaju što reći. Pravda će u njihovom okviru biti zadovoljena jer su represivni organi države vlasnika ovaca klepili i za to će platit kaznu u skladu sa zakonima (javnost će nakon vijesti Jutarnjeg reći: “preblaga kazna” kakva god da ona bude).

Međutim upravo u ovom trenutku širom Hrvatske legalno se vrši pravi pokolj životinja. Registriranih klaonica ima više nego jedna. I u tome je stvar. Možeš klati što god hoćeš i koliko hoćeš pri čemu je jedino važno da je država to dozvolila. A država će dozvoliti baš sve ukoliko u tome ona sama nađe interes. Pardon, država nema interes – interes je osobina ljudi, u ovom slučaju to su političari na vlasti i bezbrojna birokracija u njenom okviru. Interes je dakle prije svega porez, a porez je novac. Plaćanjem poreza stvara se prolazna korist za državnu blagajnu kojom samovoljno raspolažu vlastodršci, ujedno i zakonodavci, koji u procesu ubiranja novca zapravo ubiru nešto puno jače – a to je moć. Prilično jednostavna geneza.

Stoga neki vlasnik klaonice (i ovce koje je također vlasnik) tako neće kazneno odgovarati ako zakolje ovcu dok će onaj tko svoju ovcu zakolje u svojem dvorištu snositi posljedice u skladu sa kaznenim zakonom i to za kazneno djelo mučenja ili ubijanja životinja za koje je propisana čak i zatvorska kazna do jedne godine.

Može netko zamijeriti na ovoj kritici pa reći kako je vlasnik ovce neodgovorno odbacio u šumi, umjesto zbrinuo na primjeren način (načine propisuje država pri čemu ubire novac, svi ostali načini su zabranjeni), no kazna za tako nešto valjda ne bi trebala biti povezana sa ubijanjem i zatvorom ako se doista o tome radi.

A upravo i to odbacivanje usmrćenih životinja u šumi govori o tome kako je lakše životinju ubiti i odbaciti nego prodati njenu kožu i meso nekome tko to želi kupiti, a janjetina moram reći nije loša iako je ne jedem često, stoga bi se motiv koji je naveo čovjeka na takav čin mogo pronaći u obliku prepreke ili zabrane negdje u bespućima kolosalnog zakonskog okvira koji se nadvio nad nama.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Ističe li vam osobna iskaznica?

Oznake

izdavanje osobne, kazna, lična, osobna iskaznica, osobna karta, Petrinjska, policija, produljenje osobne

Svoju prvu osobnu iskaznicu, onu staru plastificiranu, zatražio sam s godinom ili dvije zakašnjenja. Sjećam se kako sam u Petrinjskoj na šalteru zbog toga morao na komadu papira napisati izjavu o tome zbog čega je nisam zatražio kada sam trebao (najkasnije sa navršenih 16 godina starosti). Napisao sam u izjavi da sam se do tog trena služio putovnicom. I to je bilo dovoljno.

Dok državni proračun vapi za novcem njegov apetit više nećete zadovoljiti izjavom kojom ćete opravdati vlastiti zaborav. Ukoliko zaboravite na obveze iz Zakona o osobnoj iskaznici mogli biste se iznenaditi novčanim kaznama prilikom posjete policijskoj upravi. Naime ukoliko birokrat iza šaltera ustanovi da ste prekršili zakonske odredbe na vas će poslati dežurnog policajca, a takvih u policijskoj upravi ima koliko hoćete. On će ustanoviti kako nemate osobnu iskaznicu, ili joj je istekao rok, te vam u skladu sa zakonom uručiti kazneni nalog na iznos od 1.500 – 2.500 HRK ukoliko još niste podigli svoju prvu osobnu iskaznicu u životu, a navršili ste 16 godina, ili od 3.000 – 4.500 HRK ukoliko niste zatražili novu osobnu iskaznicu najkasnije 15 dana nakon njenog isteka.

Policija nije dužna upozoriti građane na mogući kazneni prijestup ukoliko je za takav propisana kazna veća od 1.000 HRK no srećom građane je o ovoj praksi upozorio Radio Pula zahvaljujući neugodnim iskustvima građana kojima su uručeni kazneni nalozi u trenutku kada su s namjerom da zatraže valjanu osobnu posjetili policijsku upravu.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Sulude kazne za kuće bez fasade

Oznake

Anka Mrak Taritaš, fasade, gradnja, građevina, građevinska inspekcija, kazna, Milanović, Zakon o prostornom uređenju i gradnji

Eto, i to nam spremaju vlastoljupci od 2014. Odakle im samo pravo izmišljati takve stvari i trenirati strogoću? Ah, da, demokratski izbori. Nažalost morat ću pričekati do idućih kako bih mogao glasovati za nekoga koga smatram dostojnim svojeg glasa, no već znam kako će me preglasati gomila socijalnih ovisnika koji će mandat u ruke ponovno dati ovakvima, dakle moj glas ne vrijedi ništa. Ali to je tako jer socijalni ovisnici realno glasuju za moj i novac svakog drugog poreznog obveznika.

A što nas uopće štiti od mogućnosti da na isti način vlast sutra donese neki novi zakon i propiše kazne, primjerice jedan zakon za sve koji prije 22 sata ljeti, ili 21 sat zimi (detalj koji odvraća pažnju mediokritetu od suštine prakse donošenja zakona), nepotrebno pale svjetla u svojim kućanstvima? Za prekršitelje recimo 300 HRK kazne po upaljenoj žarulji. Za štedne 200, jer znamo da takve ipak manje troše. Inspektorima pune ruke posla, proračun države se puni, potiče se fiskalna odgovornost.

Istom logikom i u istu svrhu odlučili su kazniti s 3000 HRK MJESEČNO svakoga tko na vlastitoj kući ne napravi fasadu. Kaznu opravdavaju nagrđivanjem okoliša. Zamislite, kaže premijer kako nigdje u Europi nije vidio toliko kuća bez fasade koliko ih je vidio u Hrvatskoj, čak ni u siromašnijim zemljama od Hrvatske (gotovo nevjerojatno da takve postoje). Smatra da bi kazne trebale biti čak i strože ali ne i koliko strože. Nadam se da ne misli na rušenje takvih objekata, ali tko će ga znat. Kazna je tako zbog toga što ne želimo vrijeđati osjećaje građana koji su prisiljeni gledati nečije kuće bez fasade pa je red da njihovi škrti vlasnici plate za tu duševnu bol, vlastoljupcima.

To je energetski problem. Netko tko živi pet do deset godina u kući bez fasade više zagađuje, troši više energenata i zato mi se taj rok čini jako velikodušnim

Svoju dobrotu prema građanima vlastoljupci tako iskazuju davanjem roka za postavljanje fasade od 5 ili 10 godina nakon dovršetka izgradnje, ovisno o tome radi li se o kući ili nekom zahtjevnijem objektu. Kakvi divni ljudi.

Postojeći Zakon o prostornom uređenju i gradnji zamijenit će s tri nova zakona. Ovo uređenje i gradnju će razdvojiti u zasebne zakone i dodati još jedan o građevinskoj inspekciji. Kaže ministrica Taritaš kako će to pojednostaviti i ubrzati administrativne postupke i odaziv na sve zahtjeve investitora, a ja joj ne vjerujem. Više zakona donosi jedino više komplikacija za građane i više posla za birokrate koji će hendlati veći broj propisanih pravila. Kazna od 3000 HRK mjesečno za kuću bez fasade, primjerice, tako sasvim sigurno neće pomoći vlasniku da i postavi tu fasadu ali će pomoći građevinskim inspektorima da naplate kazne zahvaljujući kojima se, između ostaloga, hrani nepotrebnu birokraciju predvođenu dobrohotnim vlastoljupcima. Očito je stoga koji je smisao kazni. Pitam se kako će tretirati fasade s uzorkom cigle.

Umjesto politike kažnjavanja vlastoljupci bi mogli napraviti nešto pametnije, a opet dovoljno autokratski za njih. Mogli bi isprojektirati nekoliko tipova kuća – par prizemnica i par katnica različite kvadrature i rasporeda soba, izraditi kompletnu projektnu dokumentaciju i pripremiti sve potrebne vlasničke papire po bianco načelu. Građanima bi nakon toga ponudili na izbor da grade isključivo neku od tih generičkih kuća koje je projektirala država. Mogle bi se zvati “Hrvatska”, “Napredak”, “Zoki”, “Europa” ili “Anka”, manje bitno. Tako bi gradnja bila u potpunosi pod kontrolom države te bi se značajno smanjilo vrijeme potrebno za realizaciju projekta jer je, kao što vidimo, već sve spremno i samo čeka kupca-naručitelja i njegov potpis na već pripremljenu dokumentaciju. Potreba za kažnjavanjem građana tako bi momentalno nestala i oni bi bili sretni zbog toga. Osjećali bi kako se država brine za njih. Gradnju bi se također moglo prepustiti nekoj državnoj tvrtci, najbolje onoj koja je u najvećim dugovima kako bi je se spasilo od propasti. Sve navedeno smanjilo bi potrebu za gomilom zaposlenih birokrata i inspektora…. ups… kontradikcija!

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Kako izgleda zapečačena klupa na tržnici?

Oznake

fiskalizacija, kazna, klupa, Linić, OPG, pečačenje, porez, proračun, tržnica, Šibenik, štand

Evo ovako:

Pred slobodnom trgovinom ispriječio se nasilni Zakon o fiskalizaciji i 0,3 milimetra debela PVC traka sa otisnutim imenom glavnog zatiratelja imovinskih prava građana – Porezne uprave Ministarstva financija RH. Ekonomiju se guši, građani ostaju bez posla (i prava da rade), voće i povrće trune, kupcima se smanjuje izbor, cijene rastu, a sve to je, reći će ministar Linić, za vaše dobro jer reda mora biti. Reda u njegovom proračunu, naravno.

Pitam se koja je pravna osnova pečačenja štanda koji uopće ne pripada obrtniku koji je ulovljen u prekršaju već gradskoj tržnici od koje je ovaj štand unajmio. Tržnica tako ni kriva ni dužna u ionako suštinski nepravednoj priči sada ostaje u nemogućnosti da raspolaže vlastitom imovinom.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

*foto: Duško Jaramaz

Višak u blagajni

Oznake

blagajna, deficit, fiskalizacija, kazna, Linić, minus, porez, proračun, račun, višak, vlada

Svako dobro,
vaš Kapitalac