Je li Shema školskog voća najava neke nove afere?

Oznake

djeca, jabuka, kleptokracija, kronizam, manipulacija, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo zdravlja, nutricionizam, pranje novca, prehrana, pretilost, shema, Shema školskog voća, subvencija, vlast, voće, zdravlje, škola

Negdje u ovo vrijeme prošle godine krenula je agresivna propaganda o problemu pretilosti u djece i općenito sve lošijim prehrambenim navikama, za koje su istom prilikom okrivljeni kako nemarni roditelji tako i svi redom proizvođači hrane (općenito konzumerizam, brza hrana, slatkiši…). U tu svrhu Vlada je na sjednici donijela nacionalni program “Shema školskog voća“.

Građanima su pod nos gurnute slatkorječive budalaštine koje će potaknuti šire odobravanje programa. Međutim zbog negativnih implikacija koje sam derivirao promatrajući stvar u njenoj cjelini napisao sam tekst – Vlast objavila rat debeloj djeci. Vi koji pratite blog dulje vrijeme možda ga se i sjećate, a oni koji prate pozorno sigurno nisu zaboravili tragikomičnu debatu sa nekim nutricionistom koji se našao prozvan i uvrijeđen samim time što se našao netko da kritizira dobru namjeru. Njegove preporuke su uglavnom bile usmjerene na to da bih stvar trebao suditi po namjeri i da je svaki pokušaj predviđanja lošeg ishoda priče prepreka napretku čovječanstva. Ako vam se baš i vraća u prošlost preporučam da tekst pročitate, a ovdje ću ukratko ponoviti svoje primjedbe na tu Shemu.

Prvu primjedbu dao sam na povod za uspostavu Sheme. Za razliku od propagandne poruke, one vezane za zdravstvenu dobrobit djece, na samom početku dokumenta koji opisuje Shemu, a linkao sam ga iznad, Vlast daje do znanja da je povod ipak nešto drugo – potpora sektoru voća i povrća (kasnije ugrađeno i u Pravilnik, čl.2.). Motiv je dakle ekonomske naravi ili preciznije rečeno – planski ekonomske. Vlast je odlučila malo boostati (stimulirati) jednu gospodarsku granu. Priča o pretilosti i zdravim navikama tu mi se učinila kao mazanje očiju, a nedužna dječica kao nužno sredstvo za ostvarenje cilja. Naime netko mora pojesti to voće i povrće koje će izrasti iz subvencioniranih nasada.

Druga primjedba bila je na spominjanje “debelog djeteta”. Doista u dokumentu ćete naći izjavu o problematičnoj “debeloj djeci” ali nećete naći i objašnjenje kakva su to djeca. Ako postoji tvrdnja da postoji problem pa i ako zanemarimo tu elementarnu grubost koja je izrečena na račun djeteta, kakvo god da ono bilo u svojim fizičkim proporcijama, tada mora biti ponuđeno objašnjenje i rješenje navodnog problema. Objašnjenja nema jer ono i ne postoji. Postoji ideja s jedne strane (proizvodnja voća) i cilj s druge strane (prodaja voća), a priča u sredini kojom će se povezati krajevi se izmisli. Da im se nije omaknulo “debelo dijete” možda bih i ja popušio priču. Ovako ne.

Zbog “debelog djeteta”, da se još kratko zadržim na njemu, kontaktirao sam ni manje ni više nego dječju pravobraniteljicu gđu. Milu Jelavić uputivši joj dopis u kojem sam ukazao na ovu grubu formulaciju koja vrijeđa temeljna prava djeteta uključujući i još neke sporne elemente Sheme poput ograničenja unosa hrane. Deset dana poslije dobio sam odgovor u kojem pravobraniteljica ponavlja sterilnu priču o dobrobiti zdrave prehrane djeteta i u potpunosti zanemaruje ono na što sam upozorio svojim dopisom. Stoga sam poslao još jedan mail, kao odgovor, u kojem okrećem pažnju na taj propust. Osim potvrde da je mail zaprimljen do danas nisam zaprimio drugi odgovor. Pa zar je i dječja pravobraniteljica na strani establišmenta? Zapravo što bi nju sprječilo u tome.

Treća primjedba bila je na spomenuto ograničenje unosa hrane sa povišenim sadržajem masti, šećera i soli što je u svojevrsnoj koliziji sa postojećim modelom prehrane u školskim kuhinjama. Znači li ovo ograničenje da će u okviru postojećeg školskog menija biti ponuđeno nešto manje hrane kako bi se djecu prisililo da pojedu komad voća iz Sheme? Što je sa djecom koja odbijaju voće i hoće li ona zbog navedenog ostati gladna, bila je također jedna od stvari o kojima sam razmišljao.

Dao sam i još neke primjedbe, općenito o ideji odgoja i kreiranja navika u okviru škole, koja malo po malo izbija ulogu roditelja u istom zadatku, te o manje ili više problematičnim pojavama vezanim uz provedbu Sheme sa osobitim aspektom na psihološku dobrobit djece.

Danas, kada se Shema već dobrano zahuktala, a o provedbi imamo dostupna prva izvješća možemo iz njih iščitati raznovrsnu trulež na koju sam upozoravao u početku. Mogao bi stoga ovaj tekst biti i u duhu “Ne možete reći da vas nisam upozorio” ali pokušat ću se suzdržati od toga i dati objektivnu kritiku.

Jučer je na naslovnicama mnogih medija odjeknula priča o skupom voću koje se prodaje školama! Glas istre kaže: “Kad Europa plaća – jabuke su triput skuplje“, TPortal: “Škole nabavljaju jabuke za nevjerojatnih 18 kuna po kilogramu“. Ali što je tu sada nevjerojatno? Pa zar je zaboravljeno da je povod svemu tome poticanje sektora voća i povrća? Ah da, pa i jest zaboravljeno. Ili bolje rečeno ignorirano. Priča o zdravim navikama je bila ta kojom se dopustilo kukavici da snese jaje u našem gnijezdu.

Dakle škole za potrebe provedbe Sheme kupuju jabuke za 18 HRK po kilogramu. Napravit ću usput reklamu jednom trgovačkom centru, Vrutku. U Magazinskoj (Zagreb) kod zapadnog kolodvora, gdje imaju veliku trgovinu, možete kupiti fantastične domaće jabuke za 5,98 HRK po kilogramu (PDV uključen). Svaka važe barem 250 grama, slatka je i hrskava, za prste polizat, ma zavoljet će je i oni kojima se od jabuke diže želudac!

Zahvaljujući Agenciji za plaćanja u poljoprivredi imamo dostupan uvid u podatke o broju škola i djece uključene u Shemu te o iznosu potpore koja im je dodijeljena za kupnju tog voća. Inače tu i tamo se i agencijama zalomi da proizvedu nešto korisno osim što proizvode potražnju za nepotrebnim stvarima i uslugama (Vidi jučerašnji tekst Birokratski konzumerizam).

U Shemu će biti uključeno 161.410 školaraca od prvog do četvrtog razreda širom Hrvatske. Ukupni iznos potpora određen je Pravilnikom o provedbi sheme školskog voća, a iznosi najviše 1.343.100 EUR (okvirno 10,2 milijuna HRK). Dodijeljeno je tek nešto manje od maksimalno mogućeg iznosa, preciznije 10.152.559,88 HRK. Po djetetu to je količina voća u ekvivalentu 62,9 HRK za cijelu školsku godinu.

Pravilnikom je određeno da u okviru Sheme svakom djetetu tokom školske godine mora biti osiguran jedan obrok voća tjedno, a isti se mora kretati u granicama od 100 do 150 grama. Školska godina ima 37 tjedana, ne računajući praznike kada se voće u okviru Sheme tehnički ne može ponuditi djetetu (Metode u tom smislu još nisu toliko invazivne da vam maltretiraju djecu i dok su kod kuće), pa ako zajamčenih 62,9 HRK po djetetu rasporedimo na tih 37 tjedana lako dolazimo do brojke od 1,7 HRK tjedno odnosno ekvivalentne količine voća.

Za tih 1,7 HRK još se može kupiti neka naranča na akciji no ona nažalost nije na listi odobrenog voća koja se nalazi u prilogu Pravilnika. Srećom tu su mandarina, kruška, šljiva, breskva, nektarina, trešnja, jagoda, rajčica, mrkva (???) i jabuka. Moglo bi se u tih 1,7 HRK podmetnuti mandarinu, šljivu i jagodu ali druge voćke teško jer pojedinačnom masom prelaze cijenovni prag, dok ove sitnije poput nektarine unatoč maloj pojedinačnoj masi ipak imaju vrlo visoku cijenu. Jedna mrkva-dvije ili rajčica bi se mogle ugurati u priču. Nije baš voće niti je bogzna kako atraktivno – ali hej – na listi je odobrenog voća. Nema se tu šta prigovarati. Muć i jeć.

Ali da ne špekuliram previše uzmimo u razmatranje tu jabuku od 18 kuna po kilogramu za koju postoje potvrde o plaćanju i koja je nema sumnje debelo preplaćena. Prosječna jabuka teži oko 200 grama dakle u kilogram ih ide 5 komada. Ako je cijena za pet jabuka 18 kuna jedna je, logično, petina te cijene odnosno 3,6 kuna. Dakle za 1,7 kuna dijete može dobiti manje od pola prosječne jabuke ili preciznije 94 grama. Dva pasusa iznad vidjet ćete da je to manje od količine zajamčene Pravilnikom. Zanimljivo. Rekao bih da su se birokrati (kleptokrati) i odabrani dobavljači (njihovi kronisti) malo preračunali s lopovskom cijenom. Proračunatost i pohlepa natjerala ih je na glupost gađanja tog minimuma od 100 grama. Zahvaljujući tome ih se zbog lopovske cijene može razvlačiti po medijima ali  i pravno goniti za nepridržavanje Pravilnika.

Ali neće se to desiti, bez brige. Preteška je to matematika za gomilu roditelja koja bi trebala ustati na ovo maltretiranje vlastite djece. Maltretiranje se, naravno, ne odnosi na ficleke jabuke koje će dobiti na svoj tanjurić već na samu činjenicu da im ta i takva banda prisiljava djecu na boravak u tim i takvim školama te si uzima za pravo odgajati ih, preodgajati i usađivati im zdrave navike. Zdrava je ta jabuka, nema sumnje u to. I sam ih pojedem barem dvije dnevno ali uz Shemu sirota djeca uskoro neće imati osnovnu predodžbu o izgledu cijele jabuke kao što nemaju ni predodžbu o izgledu krave, koja je koliko saznajem od njih – ljubičasta.

Pravilnik se brine i o nastavku propagande. U svojem članku 8. on obvezuje dobavljače voća da izrade plakate na kojima će veličati Shemu uz izričito navođenje da je novac za njenu provedbu osiguran iz EU, iako u članku niže vidimo da 25% iznosa ide iz hrvatskog proračuna kojeg pune hrvatski porezni obveznici, a da bi to bilo u potpunosti jasno u istom članku ta naredba je ponovljena dvaput u dva zasebna stavka. Zastava EU također se mora obvezno saviti na plakat!

Mjere koje prate praktičnu provedbu Sheme opisane su u članku 13. koji obvezuje škole da provode edukacijske aktivnosti o važnosti voća i povrća, školske projekte na temu, osmišljavaju kutke za voće, izrađuju likovna rješenja i plakate na temu voća, serviraju isto i pripremaju od njega salate. Salate?

Od 94 grama voća sasvim jasno možete napraviti nezaboravnu salatu, evo recept:

– kriška jabuke
– pola kriške kruške
– četvrt šljive
– kolutić banane
– 1/8 trešnje
– jedna grožđica*

priprema – staviti voće na dlan lijeve ruke. Preliti sokom jedne kriške mandarine. Ubaciti u usta i pojesti.

*grožđica nije na listi odobrenog voća. Grožđica je zli šećer. Uz isprike križam prokletu grožđicu.

Osim pratećih mjera za maltretiranje djece Pravilnik predlaže i jednu posebnu mjeru – posjete gospodarstvima na kojima se proizvodi voće i povrće. Pretpostavljam da će biti dozvoljeno posjećivati samo ona gospodarstva s kojih dolaze te “izvrsne jabuke od 18 kuna po kilogramu” gdje će im subvencionirani kronisti ispirati mozgove govoreći kako marljivim radom i poduzimanjem čine korist njima i cijelom društvu.

Ma što ne bismo organizirali pravi pravcati slet u znak zahvalnosti petnaestorici odabranih dobavljača kojima je pripala sveta dužnost da osiguraju djeci to voće (uključujući mrkvu i rajčicu), a među njima posebnu počast odali i najjačem trgovačkom lancu na ovim prostorima čije ime neću spomenuti jer vam je jasno o kome se radi. Uz milijardu kuna poticaja koje mu pokloni Vlada svake godine što ne bi dobio još malo i na račun nacionalnog voćnog programa.

Za provedbu mjera bit će zadužene učiteljice i učitelji, a mjere su mi nakon svega toliko degutantne da ih s pravom mogu nazvati maltretiranjem djece. Uostalom za to i služi državna škola, da vam dijete maltretira, indoktrinira, ispere mu mozak i za to vam naplati račun kroz porezni sustav.

Shema školskog voća je u namjeri dobra, u praksi zla. Nema tu korekcija niti pomoći. Kada sustavu poklonite autonomiju da dizajnira i provodi mjere poput ove tada će isto odgovarati tek slici stvarnosti kakvom je vide njeni kreatori i sudionici. Među sudionicima glavnu riječ vodi vlast, a za njom skakuću kronisti u potrazi za lakim novcem. To što ta ekipa skuha za vaše dijete ne može biti ukusno niti dobro za njega, ali niti za vas koji posredno financirate cijelu stvar.

Na strani javnosti vidim tri skupine građana – manipulante (vlast, kroniste), izmanipulirane (djeca, roditelji, šira javnost) i indiferentne. Kada čujete nekoga da stane pričati pozitivno o ovoj stvari tada ga sigurno nećete naći u zadnje dvije skupine. Ignoriranje prljave strane priče ukazuje na osobni interes, dakle radi se o manipulantu.

Iako se nisam suzdržao od skretanja na “duh teksta” nadam se da ste u njemu ipak pronašli poneki trag objektivnog razmatranja problema u pozadini Sheme.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Nije li vrijeme da pomognete barem jednom siromahu?

Oznake

beskućnici, eksploatacija poreznih obveznika, kleptokracija, korupcija, kriza, politika, pomoć, siromaštvo, solidarnost, vlast

Svako dobro,
vaš Kapitalac

 

Mate Kapović je libertarijanac!

Oznake

antikapitalizam, Index.hr, Kapitalizam, katarza, kleptokracija, korupcija, kronizam, Mate Kapović, socijalizam, Vidošević

Gotovo nevjerojatan kolaž misli Mate Kapovića možete pročitati danas na Indexu. I doista, Mate Kapović, gorljivi zagovornik svega antikapitalističkoga, konačno je na tragu bolnog zaključka – kako za turobnu svakodnevicu Hrvata mogu biti krivi jedino kleptokratsko-kronistički akteri i njihov instrumentarij. Zahvaljujući uhićenju Nadana Vidoševića Mate Kapović doživljava katarzu.

Fino je adresirao problem u svojem tekstu, iako se refleksno dotaknuo i fraze “kapitalizam”, ali ne i zadugo. Nastavio je razmatranjem veze politike i hrvatskih gospodarskih moćnika pa čak i nadošao na zaključak o prodaji Vidoševića zbog interesa nekih drugih, trenutno dominantnih igrača istog genotipa, uz ključnu karakteristiku – da su oni ti koji sada određuju pravila igre. Nadam se da je sada malo jasnije kako je politička moć mnogo interesantnija pozicija od indolentne jurnjave za nekim novcem i sitnim ovozemaljskim zadovoljstvima koja se njime kupuju.

U konačnici borba protiv korupcije u postojećem okviru je nemoguća. Moguće je tek konstatirati da korupcija postoji i da stvara problem, a problem nerješivosti nalazimo u tome što se od države očekuje da vodi uspješnu borbu protiv korupcije. S obzirom da državu, znamo, reprezentira ta ista problematična ekipa korupcija perzistira. Korupcija jednih trenutno se može riješiti tek na način da se podrži smjena vlastodržaca koja dovodi do korupcije drugih. A to očito malo tko više želi. Pravo rješenje problema stoga ne može biti u borbi s korumpiranima, tako da ih mijenjamo s drugima, već u okviru unutar kojega oni realiziraju svoje stvarne namjere. Zauzdaj okvir, zauzdat ćeš i korupciju.

Dobrodošao Mate i ne daj se natrag kada si već zakoračio u ovom smjeru, s namjerom ili tek pukim slučajem, nebitno. Predlažem da nastaviš sa razmatranjem redukcije države, u njenom institucionalnom okviru, kao mogućem rješenju problema korupcije.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Liberalna misao (43)

Oznake

kleptokracija, kolektivizam, kronizam, Liberalna misao, nacionalizam, slobodno tržište, socijalizam, vladavina prava

Kleptokracija i kronizam se ne liječe socijalizmom, nacionalizmom ili nekom drugom usporedivom kolektivističkom doktrinom. Ali sve navedeno liječi se vladavinom prava, poštivanjem građanskih sloboda, privatnog vlasništva te slobodne i neometane suradnje ljudi koju nazivamo – tržište.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Filozofsko-kleptokratska istraživanja

Oznake

Filozofska istraživanja, Filozofski fakultet, kleptokracija, Synthesis Philosophica

Filozofi kao urednici koristili društveni novac za samopromociju

hehe, baš sam se nasmijao na tekst Jutarnjeg 🙂
Ekipa s filozofskog, gdje vlada vječni duh marksizma, našla izvoditi kleptokratske vježbe. Pa dobro je da se i za to čuje, kako je šačica njih iz uredništva časopisa Filozofska istraživanja te Synthesis Philosophica, inače referentnih točaka za objavu bodovanih znanstvenih radova, odlučila svoj položaj i sredstva iz državnog proračuna, kojima se časopisi financiraju, koristiti za samopromociju i akademsko napredovanje. Tako su neki od njih dostigli znanstvena zvanja docenata i profesora pa time i osigurali solidno plaćene poslove, ponovno na trošak poreznih obveznika. Ne bi njima bilo milo reći “trošak poreznih obveznika” pa možemo reći i “društveni trošak”, to bi bilo prigodnije njihovom ideološkom stajalištu.

Ne bih se posebno osvrtao na ovu vijest da na riječima nespretni ministar Jovanović nije izvalio glupost:

 “bili u privatnim rukama, a financirani su iz državnog proračuna”

E pa ministre, nema ovdje privatnih ruku, to su vaši državni zaposlenici, kadar koji plaće prima iz državnog proračuna, a u njihovom zapošljavanju posreduje upravo vaše ministarstvo. Uz to još financirate i njihove projekte za pranje novca. Dakle ovo je dokaz neučinkovitosti prenabujale države i institucionalnog okvira, u koji ulazi i vaš resor, kojeg ne treba sada pojačano kontrolirati pa zbog toga zaposliti još ponekog inspektora-birokrata na trošak građana, već odbaciti, srezati ga ili bar pojednostaviti na način da se u što manjoj mjeri financira proračunskim sredstvima.

Bili bi na tome zahvalni građani kojima rado zavlačite ruke u novčanike, pa i kada treba platiti TV reklame kojima im ispirete mozgove uvjeravajući ih da bez svesrdnog plaćanja poreza ne bi bilo između ostaloga ni tih fakulteta, njihovih časopisa i za društvenim novcem povampirjelih nadriprofesora.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Poticana bazenogradnja

Oznake

bazeni, kleptokracija, kronizam, poticaji, vlada

U državnom proračunu za 2013., prema članku Jutarnjeg, naći će se i sredstva za poticanje izgradnje bazena. Okvirno se radi o iznosu od 10.000.000 HRK (za 2013.) što se temelji na očekivanom planu izgradnje 200 bazena, dakle 50.000 HRK po bazenu. Do kraja mandata tekuće vlade očekuje se izgradnja 1000 bazena, poticano sa 50mn HRK.

To vam je okvirno 50 HRK po glavi zaposlenog Hrvata, što nije načelno bitna usporedba ali neka se nađe, za osjećaj. Ili možemo reći kako će milijun Hrvata svaki sa po 50 HRK sudjelovati u izgradnji bazena u koji će ući samo 1000 Hrvata među njima i to u nekom periodu vremena dok ostatak ionako nije ni planirao ljetovati na tim lokacijama (hotelski smještaj sa bazenom vjerujte mi nije cijenom usporediv jednom apartmanskom smještaju i većina Hrvata uopće ne planira ljetovanje na takvim mjestima – ako uopće i ljetuje). Tih 50 HRK nije velik novac ali recimo da se nađete sa svojom obitelji na ljetovanju, u prosjeku će to biti u jeftinijem smještaju, za tih 50 HRK-a možete pojesti solidan obrok koji ste pripremili u apartmanskoj kuhinji, primjerice obilna salata od tunjevine za 4 osobe, poneka maslina sa strane i neki gazirani zapadnjački napitak kojeg djeca vole. Ovako, nećete imati tih 50 HRK jer se nečiji bazen morao izgraditi. Za salatu ćete morati naći nekih drugih, dodatnih 50 HRK, to je sasvim jasno.

Vlada reklamira ove poticaje kao dio razvojne politike turizma (produljenje sezone, povećanje prihoda od turizma) no mislim da iza same ideje stoje neke figure (meni nepoznate) iz turističkog lobija koje bi rado imale bazene u dvorištima svojih apartmana i hotelčića no isto tako bi rado da netko drugi plati izgradnju tih bazena. U ovom slučaju, kao i u svakom slučaju vezanom za subvencioniranje na konto državnog proračuna, ti “drugi” su porezni obveznici, dakle i vi među njima.

Kako bi dobili podršku vlasti idejni začetnici će se razmetati kojekakvim projekcijama očekivanja rasta – zahvaljujući izgrađenom bazenu u ovom slučaju (špekuliraju da će samo zbog bazena u dvorištu ostvariti 30% više bookinga. Temeljem koje pretpostavke su došli do tog broja nigdje se ne navodi, a očito nije ni bitno, bitno je da je obećano povećanje), a vlasti procure sline na sve što obećaje rast jer tada i sami očekuju da će dograbiti dio ostvarenog profita za sebe kroz poreze i ostale parafiskalne namete. Još potez pera na odobrenje troška na konto poreznih obveznika i voila, eto bazena!

Ništa drugo za dodati, osim možda za onu skupinu čitatelja koja odobrava ovaj i slične poticajne poteze Vlade, a sami ljetuju u pravilu skromno (apartmanski, što jeftinije), kako se iza ograđene privatne plaže s hotelom (pokraj gradske na kojoj se skromno praćakate) možda nalazi i poneki bazen kojeg ste pomogli izgraditi sa svojih 50 HRK da u konačnici nikada ne bi umočili prst u tu vodu, suzdržite se od prijezira i komentara kontra te povlaštene skupine ljudi jer očito odobravate da se njih i njihove ideje potiče vašim novcem. Odobravate, i neznajuć to financirate, kleptokratsko-kronističku farsu.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Primjer kronizma u režiji kleptokrata ljevičara

Oznake

hoteli, investicije, kapital, kleptokracija, kronizam, SDP, Štrok

Kronizam je pojam koji opisuje okolnosti i metode stjecanja osobne koristi posredstvom političkog pogodovanja.

Kleptokracija je pojam koji opisuje korištenje političkog položaja i moći za stjecanje osobne koristi posredstvom pogodovanja pojedincu ili skupinama u smislu da ih se postavlja u bolji položaj od ostalih pojedinaca u društvu ne bi li zahvaljujući takvom položaju stekli dodatnu prednost i veću osobnu korist pa pri tome injektirali dio takvog kapitala na račun kleptokrata i njemu u znak zahvalnosti i lojalnosti.

Oba pojma su usko povezana, naročito u Hrvatskoj, i upravo se na njih misli kada se u široj populaciji potpuno neopravdano krivi kapitalizam za nastale probleme. Kapitalizma u Hrvatskoj nikada nije bilo, kronizma i kleptokracije izrazito mnogo (naročito u novijoj povijesti), a isti trend se nastavlja i dalje.

Neki se sjećaju, a većina više i ne, Gorana Štroka – vlasnika jadranskih luksuznih hotela koji je doživio poslovni krah uslijed nagomilanih dugova. Takvi događaji u pravilu su normalna pojava u slobodnom društvu, odnosno u slobodnotržišnim ekonomijama, no u ovom slučaju njegova propast nije okončana. Bilo je potrebno samo da pričeka “svoje” da dođu na vlast pa se drskost kronista vrlo brzo ispoljila u svom punom sjaju.

Kazao je tako za Globus da se vraća na velika vrata u turizam pa će negdje u Rijeci pikirati na koncesiju jednog većeg gradskog zemljišta na kojem će izgraditi novo turističko čudo, a kako je Rijeka konačno postala SDP-ov grad sasvim je izvjesno da će se njegova vizija i megaprojekt ozbiljno razmatrati . Ne čudi što je projekt najavljen netom nakon pobjede SDP-a na parlamentarnih izborima, a Štrok se u stilu pravog kronista i lijevičara više ne libi na sav glas priznavati da će upravo tu poziciju koristiti ne bi li projekt zaživio:

Najava Štrokova projekta u medijima se pojavila 38 dana nakon parlamentarnih izbora.
Štrok od toga ne bježi. Priznaje kako su se kockice konačno posložile.
Naime, nakon osam godina SDP je na vlasti i u Rijeci i u državi.
“Ja sam po vokaciji ipak ljevičar”, kaže.
Ne sumnja kako upravo on ima najbolje reference za takav projekt.

Znači crno na bijelo priznanje propalog poduzetnika da će iskoristiti političke veze ne bi li pokušao ostvariti svoju novu viziju i osobnu korist. Sve skupa lijepo upakirano u neki oblik “hrvatskog interesa”, već poznata floskula, a otvoreno priznanje namjera bi trebalo kod ljudi izazvati refleks iskrenosti – naime do sada su nas samo lagali i svakako je pohvalno da nam konačno netko govori istinu.

Je li istina lakše podnošljiva kada vam se govori da će vas se krasti ili kada vas se krade, a to vam se ne govori? Meni to zvuči potpuno isto, moj novac, otet kroz raznovrsnu poreznu mašineriju, se koristi za stimuliranje Štroku sličnih i od svega toga nikakve koristi nemam, pače samo direktnu štetu (moj novac). Dakle ne možemo govoriti da je otimanje novca poreznih obveznika (ili zaduživanje vlasti na naš račun) za financiranje ovakvih projekata ikakav društveni interes već pravi primjer kako je nečiji osobni interes ispred mojeg osobnog interesa pa i osobnih interesa svih pojedinaca u ovoj zemlji. Iskrenost koju u ovoj prigodi iskazuje Štrok, a većina simpatizira, zapravo prikriva mnogo opasniju praksu nametanja jednoumnih ideja široj masi koja se vođena lijevom političkom doktrinom sve više obespravljuje i ima sve manje prava vezano za svoj vlastiti novac i osobnu slobodu.

U slobodnom kapitalističkom društvu ovakva praksa je nemoguća. Poduzetnik ima apsolutno pravo realizirati ovakve projekte ali s ulogom isključivo vlastitog kapitala i ostalih osobnih resursa pa u konačnici i za vlastiti račun.

Svako dobro,
vaš Kapitalac