Oznake
drugi krug, glasački listić, glasovanje, izbori, Josipović, Kolinda, Kujundžić, predsjednik, prvi krug, Sinčić
Po prvi puta nisam glasovao na izborima. Izabrao sam ne glasovati. Moja odluka bi nekima mogla biti jasnija danas, dan nakon izbora, nekima će biti jasnija dan nakon “drugog kruga”, nekima možda za godinu, dvije ili pet, kada će uz “novog” predsjednika ovom državom kormilariti neka “nova” vlada i parlament u nekom “novom” sastavu. Nekima ta odluka neće biti jasna nikada, a neki pak posljedice političkog djelovanja u budućnosti neće biti u stanju povezati sa nesudjelovanjem u političkom procesu jučer.
Nisam izabrao ne glasovati zbog tog “novog” kojim aludiram da zapravo nema ništa novoga u izboru između poznatih igrača, već zbog toga što nema ništa novoga u samom načinu kojim se nastoji utjecati na pozitivne društvene promjene. Čitajući gomilu facebook komentara s temom predsjedničkih izbora ostao sam iznenađen koliko su ljudi opterećeni politikom, koliko pozornosti posvećuju ispraznim analizama i s koliko volje sudjeluju u tom teatru apsurda. Da ne govorim o artikulacijama njihovih očekivanja od budućeg predsjednika. Besmisleno. Shvatio sam koliko je politika razarajuća za vrijednosti koje na ovom blogu zagovaram, počevši od slobode i vladavine prava, imovinskih prava građana, ekonomije i tržišta, suradnje i solidarnosti među ljudima, civilizacije i njenog napretka. Malo toga ove stvari duguju politici. Najveća postignuća ostvarena su izvan političke arene, bilo u glavama filozofa, matematičara, inženjera, liječnika, kao plod znanosti s jedne strane ili teškog rada i suradnje ljudi s druge.
Ako se zbog čega ovo društvo ne mijenja onda je to upravo politika. Ispada da nema pitanja za koje nije nadležna politika i koje se ne rješava u nekom državnom resoru, na zasjedanju nekog povjerenstva ili na “radnom” stolu nekog birokrata. Politika odlučuje o odgoju i obrazovanju djece, o kulturi, o ekonomiji i razvoju gospodarstva, o obitelji, o vašem zdravlju, o energiji, o transportu, o vašoj mirovini pa ako želite čak i o vašoj vjeri. Vjeruj u što želiš, ili ne vjeruj ako želiš, ali dio onog što jesi uzet ćemo ti kroz porez za tu namjenu. Odluka je to politike. Vjeruj u slobodno tržište ako želiš, dokazuj da je ono učinkovitije od reguliranog ako želiš, ali mi ćemo tvoje dijete ionako podučavati da je tržište nestabilno i neučinkovito i da ga je potrebno regulirati. Nije to političko pitanje već je politička odluka da je to političko pitanje. Vjeruj u vladavinu prava, eto stavit ćemo je u ustav, neka piše, ali ćemo s druge strane raditi po ćeifu i napisati gomilu zakona u kojima će jedni biti jednakiji od drugih, bez obzira radi li se o davanju socijalnih prava ili pak prava na milijunske poticaje iz državnog proračuna za suitu kronista (idioti će ove izjednačavati s kapitalistima). Politika odlučuje o tome koliko mojeg novca pripada nekome drugome.
Politička borba na sve strane i neću više duljiti o tome jer toga mi je puna kapa. Valjda ste shvatili.
I zato sam proveo dan s djecom na snijegu. Klinac, koji će uskoro navršiti godinu dana, prvi je put u životu vidio snijeg te u istom danu oblaufao sve spustove i presanjkao sve staze u kvartu. U naručju svoje dosta starije sestre nije skidao osmjeh s lica. Te slike na čovjeka djeluju iscjeljujuće. Još malo sam umjesto o politici razmišljao o odlasku iz Hrvatske te radio na aktivaciji kreativnih (apolitičnih!) dijelova mozga. Ovo drugo je bitno za prvo.
Pokraj sanjkališta nalazi se lokalno izborno mjesto. Pogledao sam par puta u tom smjeru, valjda zato što se tuda kretalo više ljudi nego inače, i svaki put zapitao se samo jedno – je li ovaj što sada ide prema biralištu na welfareu ili je kronist?
Svako dobro,
vaš Kapitalac
