Anketa o ugostiteljskim uslugama

Oznake

anketa, Država, fiskalizacija, kafić, kava, krađa, porez, ugostitelji

Vladina propagandna mašinerija jutros opet radi punom parom. Statistike Porezne Uprave veličaju učinkovitost fiskalizacije ugostiteljskih objekata koji mahom evidentiraju višestruko veće promete nego prije fiskalizacije.

Zanima me koje su vaše navike tj. bazični motivi odlaska u ugostiteljski objekt (npr. kafić) pa vas molim za jedan klik po tom pitanju u anketi ispod.

Hvala i svako dobro,
vaš Kapitalac

Bez računa se računa!

Oznake

Bez računa se ne računa, krađa, Linić, porez, račun

U linkanom videu skupina evidentno nadrogiranih građana, kojima su vlasti tijekom života sustavno ispirale mozgove i programirale ih u poslušne kolektiviste, pokušava hipnotizirati gledatelje izgovaranjem bizarne propagandne mantre. Pomolimo se za duše tih građana, posebno onih najmlađih među njima, kao i za duše svih građana-gledatelja koji će pasti u hipnotičko stanje i pretvoriti se u socijal-demokratske zombije…. amen.

*ne gledajte dugo u sliku jer djeluje hipnotički, skoro sam punicu prijavio poreznoj upravi jer sadi zelenu salatu u svojem vrtu, a da djelatnost nije registrirala niti plaća porez državi, što država tretira kao krađu.

Propagandom vas se pokušava uvjeriti kako krivce za postojeću ekonomsku krizu, bezizlaznu situaciju, vlastitu nezaposlenost koja vas dovodi na rub siromaštva i beznađa, trebate tražiti u onima od kojih svakodnevno kupujete usluge ili robu. Primjerice kruh, mlijeko, krumpir, a ponekad možda i meso ili pak kavu koju vam ugostitelj kuha u kafiću. Nikome nije dozvoljeno da mu padne na pamet kako bi nam izgledao svakodnevni život da se nikome ništa ne nudi, da nemamo od koga kupiti kruh već da ga moramo mjesiti sami, naravno ukoliko kod kuće imamo brašno, a to znači da imamo i mlin u kojem smo samljeli dozrijelu pšenicu, što znači da imamo i njivu na kojoj je sijemo i koju kopamo barem motikom ako si nemožemo priuštiti luksuz zamisliti da imamo plug, konja i sve što mu treba da bi živio i služio nam.

“Oni od kojih kupujemo” robu i usluge, racionalno gledano, u svakom pogledu poboljšavaju kvalitetu naših života jer se zbog toga čime se oni bave, te zahvaljujući rezultatima tog posla i onome što kroz rad stvore, očito o mnogim stvarima uopće ne moramo brinuti. Ma ne moramo ni razmišljati o njima jer znamo da nam se negdje u neposrednoj blizini njihove robe i usluge uvijek nude ukoliko nam zatrebaju. Ako već idemo k njima po tu robu i usluge, nije li licemjerno smatrati ih lopovima i vjerovati Vladinoj propagandi?

I mi sami smo ti koji drugima nešto nudimo i prodajemo. Ako već nismo trgovci to ne znači da ne trgujemo, trgujemo svakodnevno, ako ništa drugo onda prodajemo naš rad za novac, i to za onu količinu novca za koju sami pristanemo ustupiti naš rad (bez da nas itko prisiljava na to).

Usluge koje nam država podmeće pod svoje u ovom bizarnom propagandnom uratku ona nam prodaje svakodnevno pod najgorim mogućim uvjetima – te usluge financiramo bez mogućnosti izbora, kroz novac koji nam vlast uzima putem poreza. Te usluge su onakve kakve ih dobijemo odgovrale one našim osobnim očekivanjima ili ne. Neke usluge država nam nameće kao obavezne i bezuvjetne, primjerice plaćanje državnih škola, državnog zdravstva, državnog mirovinskog sustava. Sva tri navedena sustava se raspadaju jer su podlegli korupciji i birokratskom kaosu kojeg je stvorila vlast poticanjem rasta birokratskog okvira.

O većini pitanja građani se mogu brinuti sami, na tržišnim principima koji funkcioniraju, za razliku od državne manipulacije novcem koji se prelijeva iz džepova građana u proračun pa stihijski troši. Dokaz za djelovanje tržišnih principa imam! Trgovina mješovitom robom! Ona reprezentira tisuće proizvođača roba širom svijeta (uključujući i Hrvatsku), koji zapošljavaju ljude, stvaraju vrijednost koju ti isti ljudi korite, i mi je koristimo, i tu robu u obliku tisuća i tisuća artikala imamo dostupnu na dohvat ruke i za nevjerojatno nisku cijenu. Ni jedna državna trgovina nikada nije mogla konkurirati privatnom slobodnom poduzetništvu i zato su sve redom propale, do zadnje.

Za razliku od državnih metoda nametanja usluga u primjeru trgovine svjedočimo što znači kada građani imaju izbor – oni mogu sami odlučiti za sebe koji proizvod će kupiti ili ako ne nađu ono što im treba ne moraju kupiti ništa. Mogu okrenuti leđa i otići sa novcem u džepu. No država ne odustaje tako lako, ona se trudi trgovinu ograničiti na sve načine, PDV-om, carinama, tarifama ili trošarinama. Izvlači iz tog sustava velikog protoka kapitala njegovu srž i guši ga na štetu građana, a na korist svoje beskorisnosti, da birokratima koji su zaposleni na gušenju slobode puni želuce i potiče ih da guše građane još predanije.

U tekstu ispod videa Vlada kaže:

Glavni cilj kampanje je da osvijesti građane Republike Hrvatske o važnosti uzimanja računa pri svakom plaćanju, jer to je jedino jamstvo da će vaš pošteno zarađeni novac završiti u proračunu.

Ja ne želim da moj novac završi u državnom proračunu. Smatram da mojeg novca u državnom proračunu već odavno ima previše. Ne želim stimulirati daljnju represiju, ne želim više financirati korumpiranu političku mafiju, ne želim plaćati pravosuđe koje nije u stanju procesuirati bivše mafijaške političare, ne želim izdvajati za poticaje onim gospodarstvenicima koje Vlada odabere kao perspektivne, ne želim odvajati za državni zdravstveni fond, ne želim plaćati državne škole jer za novac koji na njih odlazi možemo imati bolje škole i učitelje koji su plaćeni po postignutim rezultatima, a ne po godinama staža. Ne želim uplaćivati u ponzi mirovinski fond jer već sada znam da do odlaska u mirovinu od toga neću imati ni 10%. Ne želim niti da Vlada nameće dugoročne strategije razvoja po njihovom receptu jer će iste realizirati preko moje grbače, sve većom i većom poreznom represijom kao što to i sada čini. Želim sam odlučivati o tim pitanjima jer se ona financiraju mojim novcem i želim vlast koja će to dozvoliti.

Svako dobro,
vaš Kapitalac