Sigurno ste čuli za stvar iz naslova. Možda i sami sumnjate da u tome nešto ima (gdje ima dima ima i vatre) ili ste, štoviše, u potpunosti uvjereni u to. Osim što vam se to možda i desilo, da vam se uređaj pokvari (to je svojevrstan tragičan i neželjen događaj, u pravilu neočekivan), ili ste u kuloarskim pričama čuli da se nekome desilo, ruku na srce ne raspolažete ikakvim konkretnim dokazom da je kvar insceniran od strane proizvođača problematičnog uređaja.
A dokaz da se vaš uređaj namjerno pokvario dan nakon isteka garancije mogle bi ponuditi dvije vrste stručnjaka: inženjer elektrotehnike (smjer: slaba struja) i/ili informatičar. Elektrotehničar može objasniti čemu služi i kako radi svaki dio vašeg uređaja (primjerice televizora), to znači da već površnim pogledom inženjer može pokazati prstom na elektronički sklop koji je sposoban učiniti nešto tako perfidno poput kvarenja uređaja dvije godine nakon što ste ga donijeli u svoj stan i uključili u struju odnosno “dan nakon što mu je istekla garancija. Informatičar bi pak mogao odgnonetuti kako su programirani oni fini dijelovi televizora (primjerice “čipovi”), dakle pregledavajući liniju po liniju programskog koda koji je učitan u njih pročitati što točno sporni sklop čini, ukoliko elektrotehničar već ne nađe sumnjivi “komad elektronike”.
S obzirom da dokaza ove konspiracije do dana današnjeg nisam vidio to ne znači da se po tom pitanju udruge civilnog društva i zakonodavci već nisu angažirali. U Francuskoj se regulacija ovog pitanja radikalizirala. Iz aktivitizma potrošačkih udruga izrodio se zakon kojim se brani, pod prijetnjom suludih novčanih i zatvorskih kazni, da proizvođači elektroničkih uređaja namjerno kvare svoje uređaje. Nisam siguran gdje se nalazi više idiotizma, u ideji da proizvođači tako nešto doista čine, u tome što postoje ljudi koji su se udružili kako bi širili to idiotsko vjerovanje, ili sama država koja u konačnici uvodi zakon kojim bi regulirala to pitanje. Stvarno bizarno. Mislite da je Francuska daleko ali čini mi se da se Hrvati konstantno oduševljavaju ovakvim stvarima pa me ne bi čudilo da danas sutra i kod nas vidimo nešto slično.
Ajmo ovako – mislim da nije teško zamisliti sljedeću situaciju: recimo da imamo dva proizvođača televizora. Prvi proizvođač manipulira trajanjem svojih televizora, dok drugi to ne čini. Osim što je proizvodnja takvog izmanipuliranog televizora skuplja, jer treba osmisliti, proizvesti i prikriti elektronički sklop koji manipulira trajanjem, takve televizore potrošači će kupovati manje. Zašto i kako će oni znati koji su televizori izmanipulirani, a koji ne? Tako što će o tome čuti od ljudi s kojima komuniciraju. Čuti će o njihovim iskustvima po tom pitanju. Kao što se kuloarima šire idiotske priče o globalnim zavjerama tako se šire i one korisne priče zahvaljujući kojima tržište jedne nagrađuje, a druge kažnjava (recimo one koji pokušaju skratiti vrijeme trajanja uređaja kojeg proizvedu, ako u tome ima istine… a nema). Također možda će sami kupiti dobar televizor (sasvim slučajnim odabirom) pa drugima na isti način preporučiti dobru kupnju. Dakle odabrat će onaj proizvod za kojeg su čuli da radi bolje i traje dulje, a ne onaj za kojeg su čuli da se kvari ergo ne vrijedi!
Iz perspektive proizvođača vrijedi sljedeće – bolji proizvod izbacuje s tržišta lošiji proizvod. Drugim riječima – Uspješniji je onaj proizvođač koji bolje zadovoljava očekivanja kupaca. Obrtanje ove logike nije logika. To je fanatizam. A kome koristi fanatizam?
I u ovom slučaju – autoritetima. Na zakonu će narasti birokracija, ali i moć udruge koja je isposlovala isti. Fanatične udruge i vlast evidentno rade isti posao. Ili trebamo vjerovati autoritetima (ili useful idiotima koji šire tu fanatičnu teoriju) da se ovdje zapravo radi o globalnoj zavjeri svih proizvođača elektroničkih uređaja koji su redom ugradili u iste nekakve sklopove koji služe tome da bi kvarili? Jel ima gdje dokaz postojanja takvog elektroničkog sklopa? Jel itko ikada debugirao neki čip kojeg bi se eventualno i moglo programirati da “ugasi” uređaj nakon izvjesnog vremena? Što s vremenom kada uređaj nije pod naponom, kako su trajanje i operativnost tog sklopa rješili u tom slučaju?
E! Ne želim o tome debatirati! Želim dokaz! Nalaz sudskog vještaka, ispis programskog koda iz sumnjivog čipa ili barem fotku elektroničkog sklopa kojeg se drži sumnjivim pa ću pogledati sam! Nešto! Bilo što? Anybody!? Mislim stvarno.
* u međuvremu mi se javio jedan čitatelj i poslao sliku svojeg LCD televizora za kojeg tvrdi da ga je proizvođač programirao da mu pukne ekran, zamislite, dva dana nakon isteka garancije (i to one produljene koja se doplaćuje… nevjerojatno, čak su i te opcije ugrađene u taj “mehanizam kvarenja”).
Svako dobro,
vaš Kapitalac