Legalizacija vs. liberalizacija

Oznake

džoint, frula, legalizacija, marica, marihuana, referendum, trava, zabrana, začaburiti, čmrks

Index.hr poziva na ispunjavanje ankete “jesi li za ili protiv legalizacije marihuane?”

Preciznije, pitanja su dva:

1. Jeste li za referendum o legalizaciji marihuane? (DA/NE)
2. Kako biste glasali na referendumu o legalizaciji marihuane (ZA legalizaciju /PROTIV legalizacije)

Problemu možemo pristupiti iz minimalno dvije pozicije – one države i one građana.

Iz pozicije države znamo da su uzgoj, prodaja i konzumacija marihuane kaznena djela. A kao takva su klasificirana prije svega zbog činjenice da se u svakom koraku tog procesa vrti ogroman novac nad kojim država nema trag i s obzirom na to gubi vlastitu mogućnost da naplati porez od sudionika tog tržišta.

Građani su podijeljeni u najmanje dvije struje – onu koja drži konzumaciju, prodaju i uzgoj kriminalnim djelom i podržava državu u borbi protiv svih aktera koje zatekne u tom procesu, te onu koja podržava slobodnu konzumaciju. Tek dio onih koji podržavaju konzumaciju podržat će i mogućnost slobodnog uzgoja i prodaje marihuane na tržišnim principima. Većina onih koji podržavaju konzumaciju će ipak zagovarati nekakvu vrstu kontrole nad ostatkom procesa.

O marihuani se govori štošta. Jedna struja dokazuje štetnost, druga korist. Zbog velike podjele javnosti i znanosti ne bih ulazio u razmatranje tog aspekta već se zadržao na motivima Indexove inicijative koji pretpostavljam dolaze od zadnje navedene skupine, dakle onih koji podržavaju konzumaciju ali ne i slobodnu trgovinu i njen uzgoj. Stoga treba razdvojiti ideju legalizacije od liberalizacije i naglasiti kako to nisu istoznačnice.

Legalizacija u ovom slučaju znači regulacija. Jedina zainteresirana strana, kada govorimo o regulaciji, jest država jer regulacija otvara mogućnost ulaska u dosad neregulirano tržište i pristup velikoj količini dosad nekontroliranog novca. Liberalizacija bi značila upravo suprotno, da se postojeći pravni okvir reducira, a kako je pravno jedino reguliran kazneni dio tada bi ona značila prestanak kažnjavanja i prepuštanje marihuane slobodnotržišnim principima u potpunosti.

Dosadašnji trendovi na tom “crnom tržištu” govore kako je droga sve dostupnija, sve kvalitetnija i sve jeftinija. Ne bih nastavljao sa medicinskim aspektom jer nisam u potpunosti kompetentan, no mogu pretpostaviti da je usljed veće kvalitete droge broj smrtnih slučajeva usljed prekomjerne konzumacije manji nego u trenutku kada je droga bila lošije kvalitete.

Ulaskom države u kontrolu tržišta marihuane pretpostavljam da bi došlo barem do sljedećeg:

1. cijena marihuane bi narasla usljed manje količine proizvedene robe i manjeg broja proizvođača koji trenutno konkuriraju jedan drugome (regulacija, kvote…)
2. kvaliteta marihuane bi pala usljed izostanka konkurencije, a ne isključujem i mogućnost da država subvencionira tu perspektivnu gospodarsku granu
3. ilegalno tržište bi nudilo još lošiju robu po neznatno nižim cijenama što bi dovelo do većeg broja tragičnih događaja o kojima ćemo čitati u crnoj kronici u dogledno vrijeme

Iz tog razloga ja bih na oba pitanja odgovorio protivno inicijativi, odnosno na prvo sa NE i drugo sa PROTIV. Stanje na tržištu marihuane kako ga ja percipiram, neiskusan kakav jesam u tom pogledu, je očito stabilno. Ne vidim da postoji problem u potražnji, da ljudi umiru po cestama od prenapušenosti, niti rastafarijanske prosvjednike koji traže bolju robu za nižu cijenu. Taj izostanak dramatičnih vijesti, a pogotovo ovih vezanih za crnu kroniku, nekako mi govori da je trenutno sve u redu po tom pitanju. Tržište je našlo svoj ekvilibrijum i funkcionira u okviru koji se u pravilu ne mijenja.

Podržao bih liberalizaciju ali držim da tvorci ovog pitanja, a sutra možda i referenduma, ne misle na isto.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Troškove legalizacije plaćaju i vlasnici legalno izgrađenih nekretnina

Oznake

Anka Mrak Taritaš, birokracija, državni ured, legalizacija, Ministarstvo graditeljstva, nameti, Nekretnine, porez, porezni obveznici, rok za legalizaciju, vlada, zahtjev za legalizaciju

…ali i oni koji uopće nemaju nekretninu u vlasništu!

Ministrica Mrak Taritaš najavljuje zapošljavanje dodatnih 550 djelatnika na poslovima obrade zahtjeva za legalizaciju nekretnina.

Na ukupno 820.000 zaprimljenih zahtjeva državni proračun je profitirao oko 57,40 milijuna HRK (70 HRK biljega po zahtjevu). Prema zadnjem izvješću DZS-a prosječna plaća u javnoj upravi iznosi 6.056 HRK neto, ili 8.700 HRK bruto što znači da će trošak godišnjih plaća novozaposlenih 550 djelatnika iznositi 57,42 milijuna HRK. Podudarnost ovih suma je očita, dakle odluka o broju novih birokrata koje će država zaposliti donesena je s obzirom na prikupljena sredstva i uvidom u prosječne iznose plaća u javnoj upravi. Da je kojim slučajem prikupljeno više novca država bi zaposlila više birokrata i građanima pravdala trošak potrebom da zahtjeve riješi u što kraćem roku.

Dio pristiglih zahtjeva odbačen je u startu iz razloga što ne podliježu legalizaciji, a dio zbog podnošenja nakon zadnjeg roka. Ukupno za riješiti ostaje 777.972 zahtjeva. Naravno i ovim odbačenim naplaćen je državni biljeg na konto čega je državni proračun utržio gotovo 3 milijuna HRK, ili razloženo više od 42.000 građana ostalo je bez 70 HRK u džepu bez potrebe i bez mogućnosti da ih od države povrate. Država s tih 3 milijuna kuna zapošljava 28 od ukupno 550 novih birokrata. Baš zgodno, zar ne?

No u kojem roku država namjerava riješiti sve zaprimljene zahtjeve?

Bilo je svakakvih špekulacija o konačnom završetku tog posla, neke su sezale i do deset godina u budućnost, no zadnja koju iznosi ministrica kaže da će sve zahtjeve riješiti do kraja 2015. uz uvjete da se državni uredi ubrzaju. Naime iako je proces legalizacije najavljen još davnih dana državni uredi se do njegovog početka nisu pripremili, a prema ministričinim informacijama oni rješavaju tek 30-40 zahtjeva mjesečno. Ubrzanje rješavanja zahtjeva očekuju tek početkom iduće godine i to do 1500 zahtjeva mjesečno, dakle ubrzat će se više od 42 puta. No je li to dovoljno?

Postoji 21 državni ured te 90 njihovih ispostava po gradovima, koji se bave rješavanjem zaprimljenih zahtjeva. Ako nastave do kraja godine rješavati u prosjeku 35 zahtjeva po jedinici, to znači da će tim tempom, zbog nepostojanja organizacije, do 31.12.2013 riješiti ukupno oko 19.500 zahtjeva. Preostaje još 758.472 zahtjeva za riješiti do kraja 2015..

U naredna 24 mjeseca tako bi svaka jedinica trebala riješiti oko 285 zahtjeva da se dostigne zamišljeni rok do kraja 2015., dakle ubrzati se oko 8 puta u odnosu na postojeći tempo rješavanja. Nitko naravno ne može reći može li se te urede natjerati na ubrzanje od 8 puta, a još manje na ubrzanje od 42 puta koliko bi bilo potrebno da se obradi čak 1500. zahtjeva mjesečno. Kada bi nekim čudom uspjeli postići ubrzanje od 1500 zahtjeva mjesečno rješavanje ukupnog broja dovršili bi okvirno u svibnju 2014.

Ministrica je očito u procjeni promašila više puta. Dakle ili će rješavanje zahtjeva trajati duže ili će zaposliti i dodatne birokrate povrh najavljenih 550.

S obzirom da novaca u državnom proračunu nema za nova zapošljavanja, izuzev ovih 550 koje će zaposliti na konto prikupljenog novca od biljega, veća je vjerojatnost kako će rješavanje zahtjeva potrajati i dulje od onoga što govori ministrica. Taj dojam pojačava i činjenica kako državni uredi još uvijek nisu spremni za ubrzanje. Nastave li i u narednim godinama rješavati zahtjeve tempom od 35 zahtjeva mjesečno za rješavanje ukupnog broja zahtjeva trebat će im nevjerojatnih 195 mjeseci tj. 16 godina.

U tom periodu naravno svi zaposleni birokrati, pa i novopečeni, očekivat će redovito primati plaće za svoj rad. Trošak plaća 550 novozaposlenih birokrata dostatan je tek za jednu godinu. Istekom tog perioda trošak tih plaća prebacit će se u potpunosti na državni proračun što dovodi do zaključka iz naslova. Njihove plaće očito će se nastaviti financirati od novca oporezovanog građanima, što od njihovog osobnog dohotka, dobiti ili potrošnje. Među tim građanima nalaze se i oni čije su nekretnine legalne ali i oni koji uopće nemaju nekretninu u vlasništvu.

Stoga je legalizacija nekretnina još jedna u nizu pobjeda vlastoljubaca nad građanima u stvaraju politike i zakona čiji je jedini smisao da ojačaju vlastitu poziciju i stvore preduvjete za zapošljavanje novih generacija birokrata. Svako kreirano birokratsko radno mjesto načelno postaje trajni trošak građanima – poreznim obveznicima, a dosadašnja racionalizacija javnog sektora ukazuje na to kako je “rezanje potrošnje” zapravo isprazna fraza jer se dešava upravo suprotno – na konto povećanja birokracije i daljnje potrošnje nemilice se eksploatira porezne obveznike koji svojim radom u suštini stvaraju realnu i opipljivu korist za sve. Uništavanjem korisnog rada na konto beskoristnog sustavno propadamo u siromaštvo i očaj. Pravo na uživanje u plodovima vlastitog rada produktivnim građanima se oduzima kako bi se omogućile trajne privilegije skupinama građana koji ne sumnjaju u moralnost takvog postupanja. Oni porezne obveznike smatraju tek sredstvom, limunoglavcima, koje treba cijediti.

Uzmemo li u obzir da te skupine dominiraju društvom, kako brojem tako i položajem pojedinaca na visokim društvenim funkcijama, nema sumnje kako će se politička i aktivistička praksa uništavanja realne ekonomije i osiromašenja produktivnih građana nastaviti kroz nametanje novih politika, poreza i mjera na u cilju očuvanja položaja privilegiranih.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Protiv nezaposlenosti glancanjem kamenja

Oznake

legalizacija, Nekretnine, nezaposlenost, radna mjesta, Schiff, zapošljavanje

Kada bi vlast odlučila građane zaposliti na javnim radovima možemo jedino konstatirati da bi nezaposlenost pala. Ako razmislimo o korisnosti zapošljavanja ljudi na poslovima javnih radova vlast će vjerojatno gurnuti prst u uho, pokazati statistički pad nezaposlenosti i uzviknuti “ceteris paribus”! Nema veze ima li od tog posla ikakve koristi, za ljude same, bitno je što makroekonomski podaci govore uz istovjetno ignoriranje svih ostallih činjenica koje im očito ne idu u prilog.

Podsjetit ću ponovno na antologijski strip Irwina Schiffa “How an Economy Grows and Why it Doesn’t” (pdf) i dio u kojem vlada rješava enormnu nezaposlenost, uzrokovanu vlastitim prethodnim preambicioznim i pretjeranim uplivom, projektom “glancanja kamenja” na plažama hipotetskog pitoresknog otoka-države. Tom mjerom postižu punu zaposlenost i potpunu ekonomsku neproduktivnost.

Legalizacija nekretnina usporediva je primjeru projekta “glancanja kamenja”. Državna birokracija je konstatirala kako je za obradu svih pristiglih zahtjeva za legalizaciju nekretnina potrebno zaposliti gotovo 2000 ljudi i u tom smjeru se odlučno ide. Dnevnik.hr u legalizaciji vidi priliku za vojsku nezaposlenih. Prst u uho.

Ideje za slične projekte pljušte mi pred očima. Država bi mogla na sličan način zaposliti vojsku nezaposlenih inžinjera prometa kroz “doregistraciju osobnih vozila” (pustite mašti na volju što bi to moglo značiti), zatim prometne znakove mogli bi pridržavati ljudi umjesto da ih se fiksira za beton, nadalje more inspektora mogli bi ići po Hrvatskoj i gledati je li što “u funkciji” čega ili nije – primjerice, čovjeka koji gura bicikl po pločniku trebalo bi kazniti jer bicikl služi tome da se vozi, a ne da ga se gura (od postupka inspektor ima posla, proračun države se puni, a građane se disciplinira), zatim bi se moglo propisati obveznim zamijeniti stare registarske pločice na vozilima novim pločicama, sa EU obilježjima, čime bi se stvorila nova radna mjesta na šalterima policijskih uprava, a i samih šaltera bi trebalo biti više kako bi asimilirali velik broj zahtjeva što znači i dograđivanje postojećih objekata i posao za građevinski sektor, ili da skratim, gdje god danas postoji kakav administrativni proces može se uvesti još jedan korak zahvaljujući kojem će se zaposliti ljude.

Nema dvojbe da će zapošljavanje zbog legalizacije, koja će kao proces biti učinkovita (i potpuno nepotrebna, a time i štetna), dovesti vlastodršce do sličnih ideja.

Ukoliko ste među morem sugrađana koji se vesele vijestima o ovakvom načinu stvaranja radnih mjesta, pa se nakon nekog vremena stanete osjećati razočarano potezima vlasti, namagarčeno, porezima opterećeno, pravno nesigurno, osiromašeno i izigrano, neznajući u čemu je problem – glasujte na narednim izborima za suprotnu političku opciju (pa onda ponovno za suprotnu), a možda najbolje da ne izađete na izbore i samo gurnete prst u uho.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Previše legalnih nekretnina

Oznake

legalizacija, Ministarstvo graditeljstva, Mrak Taritaš, Nekretnine, rušenje

Hrvatski građani predali su čak 130.000 zahtjeva za besplatnu legalizaciju nekretnina, a ista je besplatna za nekretnine izgrađe prije 1968. godine. Očekuje se oko 500.000 zahtjeva ukupno, dakle ovih na kojima država neće zaraditi ni lipe je preko 25%. Evidentno previše – stoga Ministarstvo graditeljstva, predvođeno s Mrak-Taritaš, uvodi nova pravila igre (vijest).

Bez obzira ima li vlasnik potvrdu da mu je kuća izgrađena prije 15.02.1968. ista mu neće biti uvažena od te iste države, koja mu je potvrdu izdala i naplatila, sve dok se postojanje nekretnine ne dokaže dodatno – uvidom u zračne snimke koje su arhivirane u Beogradu. S obzirom da je tehnologija kojom su snimke načinjene zastarjela i da za digitalizaciju postoje samo 4 takva skenera u okolici (2 u Beogradu, 1 u Sloveniji i 1 u Makedoniji) domaći birokrati-nametljivci dogovorili su s tim državama posudbu skenera, pod kojim uvjetima ne znam ali sasvim sigurno ne besplatno, dok su sa srbijanskim birokratima dogovorili i posao – nepoznat broj njih ručno će skenirati i digitalizirati preko 40.000 tih snimaka (besplatno?).

U konačnici Mrak-Taritaš valjda očekuje da ni jedna od tih 130.000 nekretnina nema osnovu za besplatnu legalizaciju. Pretjerujem? Čemu onda osporavanje ispravnosti prethodno izdanih potvrda te sav taj dodatni angažman i trošak (kojeg će snositi, pogađate, građani RH nad kojima se vrši porezna represija, vezano i nevezano za ovu priču) oko skeniranja snimaka ukoliko tek neznatni postotak nekretnina nema osnovu za besplatnu legalizaciju?

Samo na taksama država će na ovih pola milijuna zahtjeva uprihoditi oko 35 milijuna HRK. I to je tek simbolični dio u ukupnom trošku gdje se našlo još parazita koje će primiti dozu novca građana pa i zaštićenih skupina poduzetnika poput ovlaštenih arhitekata i geodeta koji sada trljaju ruke.

EDIT 10.07.2013: Min. Graditeljstva ustanovilo je preko 770.000 zahtjeva za legalizaciju. Vladin odgovor na upit o iznosu prihoda od taksi na Twitteru:

Vlada R. Hrvatske ‏@VladaRH2m
@kapitalactwitt Vezano uz tvoje pitanje o #legalizacija, korist od naplate biljega od 70 kuna po zahtjevu, ukupno iznosi oko 56 mil kn

Ovaj stari objekt na uglu Koturaške i Savske (Zagreb) ruši se danas. Nije u funkciji već godinama i mnogi će se složiti da bi ga i trebalo srušiti no kada bi osim toga trebali otvoriti novčanik i platiti sat rada bagera, odvoz i zbrinjavanje otpada, možda bi im bilo i svejedno što tamo stoji. Ovako se trošak provlači kroz proračun pa porezni obveznik nema osjećaj da ga sam snosi.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Radikalna legalizacija bespravno sagrađenih nekretnina!

Oznake

legalizacija, Nekretnine

Samo trenutak ranije gotovo da nisam pao sa stolca nakon što sam pročitao naslov i sadržaj članka objavljenog na vecernji.hr

Već poznata priča koja se vuče po medijima unatrag mjesec dana govori o namjeri države da bespravno izgrađene nekretnine legalizira u određenom roku i po određenim uvjetima. Iako je prethodna vlast rušila sve redom, pa čak i nekretnine ljudi koji su imali sve valjane dozvole za gradnju, ovoj vlasti je sasvim normalno kontrirati postupcima prethodnika, inatiti se pisanom slovu zakona i dapače tolerirati graditelje ilegalce. Da se razumijemo odmah, nemam ništa protiv da čovjek, koji je vlasnik komada zemlje, na toj zemlji radi što hoće pa i gradi do mile volje. Nema opravdanog razloga za oduzimanje tog prava osim ako se ne radi o nekoj vrsti otimačine.

Naravno, za to postoji država. O svoj sili papirologije i dozvola potrebnih za izgradnju nekog objekta te cijeni istih neću posebno govoriti (prelazi iznos jeftinijih novih vozila na HR tržištu) ali za cilj ima upravo to da simulliranjem kompleksnog sustava i definiranjem rigidnih i kompliciranih birokratskih pravila uvjere ljude koji nešto grade u nužnost i nezaobilaznost istih što opravdava i samu visoku cijenu sudjelovanja u tom procesu. Nema se tu više što sumnjati u opravdanost tog iznosa.

Moram priznati da mi je na prvi pogled bilo i pomalo drago da prkos pojedinaca koji su gradili kuće bez poštivanja besmislenih pravila koja je postavila država pobjeđuje sam sustav, uz istovremeno žaljenje onih kojima su kuće porušili, no to je bilo naivno. Proces legalizacije će itekako biti predmet novog otimanja novca iz đepova ljudi.
Nema još objavljenog konkretnog iznosa koji će ilegalci morati izdvojiti da ih se prebaci u skup legalaca no Večernji govori da država sprema kreditnu liniju za tu svrhu što bi značilo da neće biti dovoljno popuniti formular i stavit na njega nešto biljega, već prije da će se trčati uplatnicom s ispisanim pozamašnim iznosom u najbližu poslovnicu FINA-e. Kreditna linija bit će osigurana hipotekom na legaliziranu nekretninu do dospijeća zadnje rate.
Tko nema za platiti osjetiti će koliko je država zapravo moćna. Nekretnina će se legalizirati po sili zakona, a trošak će se naplatiti putem ovrhe. Kome niti to ne bude dovoljno jasno upozorenje o njihovoj namjeri ostat će bez nekretnine na javnoj dražbi. Nakon prodaje država se namiruje za trošak legalizacije – pazi paradoksa, sami izmisle administrativnu kategoriju pa se onda i naplate – a vlasniku isplaćuju eventualni višak nakon podmirenja legalizacije.
Nova vlast snašla se bolje u ovom problemu utoliko što nije zasjela u bagere i uz poklič krenula u nove rušilačke pohode već je razmislila o problemu i odlučila ljudima izaći ususret, milom ili silom.

Svako dobro,
vaš Kapitalac