Neki dan sam na History Channelu nabasao na zanimljivu seriju – Lovci na kamione (orig. Big Rig Bounty Hunters). Serija je zanimljiva zbog toga što na svojevrstan način dočarava kako bi funkcionirala zaštita imovine u hipotetskom libertarijanskom društvu.
Lovci na kamione, kao što i sam naziv govori, bave se pronalaženjem i vraćanjem ukradenih kamiona (i drugih vozila) njihovim pravim vlasnicima. Lovci na kamione su poduzetnici, djeluju kao mali i efikasni timovi, najčešće dvojica muškaraca, a plaćeni su po obavljenom poslu, što znači samo ukoliko vrate vlasniku otuđenu imovinu. U tom poslu nemaju policijske ovlasti, a većinu otuđene imovine vrate tako što je “otuđe” lopovu ili pregovarajući s lopovom. Lopov u ruke lovaca često dobrovoljno preda vozilo koje je ukrao kako bi izbjegao mogući sukob s njima što znači da u trenutku kada se nađe s lovcima oči u oči procjenjuje da mu se više isplati predati vozilo i sačuvati živu glavu nego riskirati.
Zanimljivo je kako su lovci uopće nastali, jer koliko znamo postoji i policija čija osnovna zadaća, u idealnom smislu, jest da štiti imovinu građana. Lovci i policija nisu u međusobnom sukobu ali su na neki način u sukobu interesa. Razlog tome što su lovci uopće nastali nalazi se u efikasnosti policije i općenito pravnog sustava države. Kada policija traži i pronađe ukradeno vozilo ono po sili zakona bude zaplijenjeno. Vrijeme koje vozilo provede na policijskom deponiju, tijekom kojega se pokreće pravni postupak u cilju razrješenja cijelog događaja, vlasnicima vozila je neprihvatljivo dugačko. To istovremeno znači i skupo, primjerice kamion koji 3 mjeseca čeka na deponiju vlasniku stvara trošak umjesto da stvara profit prevozeći teret (mnogima je ovo pitanje pitanje života ili bankrota). Tržište, koje je prepoznalo ovaj problem, reagiralo je nastankom lovaca. Oni vlasnicima ukradenih vozila nude mogućnost da uz prihvatljiv trošak, manji od troška koji nastaje tijekom stajanja vozila na deponiju, izbjegnu skupe pravne komplikacije. Ovo je osobito lako razumijeti na primjeru otuđenih kamiona koji su sredstvo rada i stvaranja profita kamiondžijama.
Lovaca na kamione, ili timova istih, ima mnogo te na tržištu djeluju prema načelu konkurencije. To omogućuje vlasniku da svoju imovinu povrati u najkraćem mogućem vremenu i uz najmanji mogući trošak. Profiti timova su iz tog razloga minimalni. Često utroše znatno vrijeme na pronalazak ukradene imovine, također je često ne uspiju vratiti, ili je prije njih pronađe policija, ili je uopće ne pronađu. Ulog vremena i novca u tu vrstu poduzetničkog poduhvata očito je iznimno rizičan. Efikasnost je esencija uspjeha u tom poslu, a najmanji propust jednog tima lovaca kaznit će drugi, efikasniji tim.
Krajnji cilj svega je zaštita imovine građana. Ovaj način, tržišni način, očito je vrlo efikasan. Bitno je shvatiti kako je glavni (i jedini mogući) pokretač društva – profit. Uz ovako efikasan način zaštite imovine građana pitanje koje se samo po sebi nameće jest – može li tržište na jednak način obavljati i druge poslove koji spadaju u domenu policije? S obzirom na ovaj primjer pretpostavljam da može. I to sa vrlo pozitivnim posljedicama. Konačan zaključak je možda nemoguć zbog nemogućnosti anticipiranja ishoda ovako kompleksnih društvenih procesa, ali je zbog toga istovremeno jednako nemoguće zaključiti da tržište nije u stanju preuzeti poslove policije. Stoga bi bilo u najboljem interesu na ova pitanja odgovarati postepeno, odnosno kao i u slučaju nastanka lovaca polaganim povlačenjem uloge policije te prepuštanjem tržištu jedne po jedne uloge koju obavlja.
History Channel ima još zanimljivih serija kroz koje se čovjek može upoznati sa libertarijanskim načelima koje promovira ovaj blog. Tu su svakako Zvijezde zalagaonice (The Pawn Stars), preporučam odličan libertarijanski komentar sa Mises.org, te još jedan na temu Američkih sakupljača (American Pickers), također sa Mises.org gdje autor, mladi ekonomist, opisuje stvar iz perspektive Austrijske škole ekonomije i klasičnog liberalizma.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
