Nešto za ništa i ni u šta

Oznake

dani otvorenih vrata bolnica, liste čekanja, Varga, zdravstvo

Dani otvorenih vrata hrvatskih bolnica

Ovu stvar bismo još mogli nazvati “Dani otvorenog nadmetanja u trošenju oskudnih resursa”.

Podsjetimo se na neke činjenice o hrvatskom zdravstvu:

1. Ono je javni monopol
2. Financira se kroz doprinose na plaću radnika (radnika, koji su neto porezni obveznici, dakle izvanproračunski, je u grubo oko 900.000)
3. Pravo na zdravstvenu zaštitu imaju svi
4. S obzirom da je za većinu ono uistinu i besplatno, jer stvarni trošak plaća onih 900.000 radnika, dolazi do pojave kada potražnja za zdravstvenim uslugama daleko nadmašuje ponudu usluga i stoga…
5. imamo enormne liste čekanja na preglede…
6. Nezadovoljne pacijente…
7. Nezadovoljne liječnike…

Ne znam je li ministar zdravlja svjestan svih navedenih činjenica ali znam da je probleme krenuo rješavati od pete točke, prvo kroz “Program plus” koji je usmjeren na poboljšanja u organizaciji rada bolničkog sustava, a ovaj tjedan tu su spomenuti Dani otvorenih vrata kada je svakome sa liječničkom uputnicom za specijalistički pregled omogućeno da taj pregled obavi odmah.

Pacijenti su tako navalili na bolnice, a liječnika i bolničkih kapaciteta (iliti ponude) nema dovoljno za obraditi sve pacijente (iliti zadovoljiti potražnju). Tako su se obje strane našle u neobranom grođžu. Liječnici rade ko sumanuti, a pacijenti čekaju satima da ne dočekaju pregled. Povrh toga oni koji su ranije upisani na neku listu čekanja pizde na konkurenciju koja se zahvaljujući “otvorenim vratima” ubacila na pregled prije njih.

Činjenice koje sam nabrojao na počektu ne treba nužno gledati navedenim redosljedom. Mišljenja sam kako je put nastanka našem problemu nastao davanjem prava na zdravstvenu zaštitu svima (što je velika politička pobjeda etatizma nad slobodom i odgovornošću pojedinca) te odmah potom, i povezano s time, podvlačenjem zdravstvene zaštite u okvir javnog monopola (welfare state). Time se oduzela mogućnost, motiv i isplativost pružanja zdravstvene usluge u privatnom aranžmanu. Stvaranjem sustava koji je eliminirao mogućnost nastanka konkurencije u pružanju zdravstvenih usluga smanjila se dostupnost zdravstvene zaštite. Ovo je na prvi pogled kontraintuitivno, no to je zbog lažnog dojma kako “pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu” podrazumijeva i savršenu dostupnost iste. Radi se tek o domišljatoj političkoj manipulaciji na koju će većina uvijek nasjesti, jer kada političar glasaču obeća “nešto” za “ništa” ovaj evidentno odlučuje tako da u mozgu prethodno isključi centar za racionalnost.

Ta iluzija dobivanja “nečega” za “ništa” djeluje demotivirajuće na one koji su to nešto ipak prisiljeni platiti. Već sam naveo grubu brojku onih koji plaćaju to naše besplatno zdravstvo. Nad tim, sve manjim brojem produktivnih radnika konstantno se povećava porezna presija kako bi se efektivno mogla financirati sve veća prava “na besplatno” koja garantira država. Ta brojka produktivnih dakako u početku nije bila toliko nepovoljna. Ali nije ni zdravstvena zaštita bila toliko dostupna kao što je danas, niti je životni vijek ljudi bio toliko dugačak, niti je trošak liječenja sve većeg broja bolesti (koje se javljaju uslijed produljenja životnog vijeka, npr. rak) bio toliki, a to sve redom treba uvažiti kada se opisuje današnji sustav odnosno njegova veličina u odnosu na nekad. Povezano s time potrebno je sagledati i samu ulogu države, kao nadentiteta koji daje (i povećava) prava na besplatno sve i svašta sve većem broju ljudi (sve je više onih koji bi “nešto” za “ništa”, dakako).

Pod utjecajem sve brižnije majke države građani gube osjećaj za odgovornost, odriču se iste kako bi dobili barem malo “nečega” za “ništa”. Za tu stvar glasuju na “demokratskim” izborima. Namjerno navodim demokratskim jer ovdje se demokracija shvaća kao tiranija većine, a u potpunosti se negira vladavina prava. Uz to uvažavanje vlasničkih prava je selektivno, potiče se jaka država i osobna neodgovornost građana. I ne bih rekao da je to slučajno tako, već se radi o posljedici kumulativnog rasta moći političara (države) i proporcionalnom odricanju od odgovornosti građana za vlastiti život. Nažalost bez odgovornosti nema ni slobode, jer ako odgovornost za vlastito dobro prepustite u ruke državi (premijeru, ministru, birokratu) zapravo ste postali rob. Oni potom odlučuju što je za vas dobro.

Tako je i sada. Ako ste godinu dana čekali na listi čekanja pa vam je neki “pacijent s ceste” preoteo pregled, to je dobro. Iz perspektive političara i statistike pregledi se obavljaju, liste se dokazano smanjuju, javno zdravstvo radi punom parom, a to što se vi osjećate tek kao neka brojka je samo vaš subjektivni  i potpuno nebitan osjećaj. Hej! Budite objektivni! Razmišljajte o široj slici! Stažirali ste za 1600 kuna, a danas taj isti ministar, kojem ste bili beskonačno zahvalni, novim stažistima daje 2400 kuna, pa malo pizdite o nepravdi? Hej! Šira slika! Zapošljava se mlade! Jeste li vidjeli kolika je statistička nezaposlenost mladih (preko 50%)? Nema tu cile mile, mora država rješavat probleme, a vi ste, da vas podsjetim, predali svoju odgovornost u njene ruke. Država odlučuje koga se, kada, za koliku plaću i pod kojim uvjetima zapošljava, pa i liječi.

E da, i ne zaboravite na idućim izborima prodati još malo osobne odgovornosti za puno etatističke iluzije.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Dodatak:
1. “Ministar Varga zabrinut zbog masovnih odlazaka liječnika iz Hrvatske.” To što je netko zabrinut ne znači da su mu sve na broju, a to pak ne znači da on ne može ostvariti zavidnu političku karijeru.
http://www.telegram.hr/politika-kriminal/ministar-varga-zabrinut-je-zbog-masovnih-odlazaka-lijecnika-iz-hrvatske-apelira-na-njihovo-domoljublje/

2. Dr. Minigo, predsjednik Hrvatske liječničke komore, izjavljuje kako je uzrok listi čekanja nedostatak novca kojim se financira sustav: “kada bi se počelo raditi punim kapacitetom tada bi novca nestalo za 15-ak dana.” Kaj zbilja? Jedino što još možemo po tom pitanju napraviti jest povaditi bubrege iz svakog od onih 900.000 radnika što financiraju taj sustav i prodati ih, samo da ostatak ne bi morao osjetiti na vlastitom džepu to naše velebno “besplatno” zdravstvo.
https://kapitalac.wordpress.com/2014/07/22/lijecnickoj-komori-treba-oduzeti-pravo-da-odreduje-cijene-zdravstvenih-usluga/

Liječničkoj komori treba oduzeti pravo da određuje cijene zdravstvenih usluga!

Oznake

Cjenik zdravstvenih usluga, HLK, Hrvatska liječnička komora, liste čekanja, Minigo, specijalistički pregled

U današnjoj emisiji Dobro jutro Hrvatska gost je bio dr. Hrvoje Minigo, predsjednik Hrvatske liječničke komore (HLK). HLK se načelno bavi prodajom raznoraznih potvrda liječnicima, koje zakon obvezuje da budu članovi iste jer u suprotnom ne mogu dobiti dozvolu za rad, koju također izdaje HLK. Saznajem kako u ovom trenutku čak 625 liječnika čeka dr. Miniga da im potpiše nekakvu potvrdu (“suglasnost”) za odlazak u inozemstvo. Liječnici bježe trbuhom za kruhom, i to mahom specijalisti u najboljim godinama (prosjek starosti te skupine je 39 godina). Za usporedbu, godišnje na hrvatskim medicinskim fakultetima diplomira tristotinjak doktora medicine. Specijalista se proizvede znatno manje, jer sustav ovisi o proračunskim sredstvima.

Dr. Minigo je javno razbio jedan ustaljeni mit – kako je uzrok dugim listama čekanja velika potražnja za pregledima ili s druge strane nedostatak doktora. Stvarni uzrok nepreglednim listama čekanja jest nedostatak novca u zdravstvenom sustavu. Kaže Minigo kada bi se počelo raditi punim kapacitetom tada bi novca nestalo za 15-ak dana. Vjerujem da je tome tako nekako.

Međutim neupućeni bi refleksno mogli zaključiti da ukoliko sustavu nedostaje novca istome treba omogućiti još. Takav refleksan zaključak dodatno stimuliraju usporedbe s razvijenim državama EU gdje, kaže Minigo, po glavi stanovnika izdvajaju višestruko veće iznose u zdravstveni sustav. Pritom se svjesno ili nesvjesno zanemaruju najmanje dvije činjenice:

1. Države na koje se referira imaju veću stopu zaposlenosti (npr. Švicarska ima oko 80% zaposlenih u dobnoj skupini od 15-64 godine, dok Hrvatska ima tek oko 42%)
2. Države na koje se referira daleko su produktivnije od Hrvatske pa je i standard građana veći. Stoga su usporedbe tipa “oni izdvajaju n-puta više novca od nas” u najmanju ruku neozbiljne, a sumnjam da su i zlonamjerne.

Uz samu činjenicu da postoji još je jedna stvar koja me osobito smeta kod HLK. Radi se o cehovskoj organizaciji koja ima monopol nad određivanjem cijena zdravstvenih usluga. Da, dobro ste pročitali. Unatoč tome što postoji relativno razvijena privatna praksa HLK određuje cijene usluga i njima, eksplicitno. U zadnjem Cjeniku zdravstvenih usluga kojeg su objavili davnog 1. ožujka 2013. definirane su najniže cijene zdravstvenih usluga temeljem kojih je moguće formirati cijene usluga pojedinih privatnih praksi, zdravstvenih ustanova i trgovačkih društava za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Kome tako nešto može ići na ruku? Pacijentima sigurno ne, jer mnogi među njima, već jednom opljačkani za paušalno plaćanje javnog zdravstva, čekaju zdravstveni pregled kao ozebli Sunce i dobro bi im koristilo da preglede mogu obaviti u privatnom aranžmanu po nižoj cijeni. Sve redom poliklinike i privatne liječnike ordinacije teže cijene svojih usluga uskladiti s minimalnim cijenama propisanim u Cjeniku. Tako je minimalna cijena specijalističkih pregleda postavljena na 220 HRK, a primjer kako privatne ordinacije teže spuštanju cijena na minimum možete vidjeti na sve strane (tu, tu, tu, …). Zašto cijene ne rastu? Zbog djelovanja konkurentskih mehanizama. I da malo raspirim strasti – zašto si mnogi neplodni parovi ne mogu priuštiti umjetnu oplodnju? Zato jer je HLK postavio minimalne cijene takvih tretmana od 10.000 do 12.000 HRK!

Kada bi nakaradni cjenik HLK bio ukinut, a HLK oduzeto zakonom dano pravo da određuje minimalne cijene zdravstvenih usluga, ne libim se zaključiti kako bismo vrlo brzo svjedočili danjem padu cijena i skraćivanju listi čekanja na zdravstvene preglede. Zdravlje bolesnih ljudi ipak bi trebalo biti na prvom mjestu, zar ne?

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Ništa od povrata novca obveznicima zdravstvenog osiguranja

Oznake

bolnički pregled, HZZO, liste čekanja, Ministarstvo zdravlja, vlada, Zdravstveno osiguranje, zdravstvo

31. kolovoza 2013., dok se kuhala priča o štrajku zdravstvenih djelatnika, koji danas traje već pedeset i drugi dan, pitao sam Vladu RH na Twitter profil:

Kapitalac ‏@KapitalacTwitt31 Aug

@VladaRH hoće li se u periodu štrajka obveznicima zdr. osiguranja alikvotno umanjiti iznos doprinosa na bruto plaću? #zdravlje #politikahr

Odgovor nisam dobio narednih mjesec dana pa sam napisao tekst u kojem govorim kako unatoč smanjenoj funkciji javnog zdravstva nastavljamo financirati ga kao da se ništa ne dešava. U tom trenutku štrajk je već trajao trinaesti dan, a sindikalni vođe liječnika proživljavali svoje zvjezdane trenutke.

Jučer sam ponovno postavio pitanje…

Kapitalac ‏@KapitalacTwitt7 Nov

@VladaRH da li manja plaća liječnicima koji su štrajkali znači adekvatan povrat doprinosa obveznicima zdr.osiguranja? #politikahr

… a postavio sam ga jer štrajk još uvijek traje, funkcija javnog zdravstva je uslijed toga smanjena (npr. liste čekanja su se produžile…), a premijer Milanović najavljuje smanjenje plaća liječnicima koji su štrajkali te kaže:

kako od ravnatelja bolnica, sanacijskih upravitelja i šefova službi očekuje da u interesu poreznih obveznika utvrde tko je radio, a tko štrajkao.

I dobio sam odgovor!

Vlada R. Hrvatske ‏@VladaRH23h

@KapitalacTwitt Molimo te da provjeriš direktno u HZZO: http://ow.ly/qA7zD 

Na koji sam im odgovorio protupitanjem uz obrazloženje:

Kapitalac ‏@KapitalacTwitt23h

@VladaRH Zašto? Naime, doprinose uplaćujemo u drž.proračun, a ne HZZO-u? Dakle vi ste jedini koji novac mogu vratiti obveznicima #zdravlje

Jer upravo i jedino o zadnjem (podvučenom) se može raditi kada govorimo o interesu poreznih obveznika, ujedno obveznika zdravstvenog osiguranja, čijim novcem se financira javno zdravstvo. Dakle ako vjerujemo premijeru Milanoviću da će se smanjenjem plaća liječnicima koji su štrajkali, a primali pune plaće, zadovoljiti interes poreznih obveznika tada je za očekivati da se na njihove račune vrati adekvatan iznos uplaćenih, odnosno preplaćenih sredstava na konto doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje.

Ipak, nazvao sam HZZO, postavio i njima isto pitanje ali odgovor nisam dobio niti je osoba (spol nije bitan) s druge strane bila imalo zainteresirana za problem.

Stoga sam se ponovno obratio Vladi RH:

Kapitalac ‏@KapitalacTwitt21h

@VladaRH možete li pitati ministra Linića, zvao sam HZZO, nemaju pojma o čemu pričam pa logično nemaju ni odgovor na pitanje #zdravlje

Odgovora naravno nema, a neće biti niti povrata preplaćenog novca obveznicima zdravstvenog osiguranja. Ako bude – javno režem ruku! I nikoga osobito briga za to.

Ipak pogledajmo okvirnu računicu u pozadini priče. Poznato je da svaki mjesec javno zdravstvo od građana ubere oko 1,4 milijarde kuna na konto zdravstvenih doprinosa, odnosno za funkcioniranje HZZO-a i javnog zdravstva. Otprilike pola tog iznosa odlazi na bolnički sustav, dakle 700 milijuna kuna mjesečno. Ako su efektivno u štrajku proveli 5% radnog vremena tada će u skladu s premijerovom najavom liječnici dobiti utoliko manje plaće, od 700 milijuna 5% je 35 milijuna kuna u razdoblju od mjesec dana, odnosno oko 60 milijuna kuna u proteklih 52 dana trajanja štrajka, kao iznos koji je za sada sporan.

Svaki porezni obveznik, kojih je u sumi oko milijun, tako za proteklih mjesec ima pravo očekivati povrat 35 kuna, u prosjeku, na konto vremena tijekom kojega mu zdravstvena bolnička usluga nije bila dostupna.

Možda nekom poreznom obvezniku 35 kuna i nije iznos vrijedan spomena, iako bi s tim novcem djetetu mogao kupiti barem kino ulaznicu i kokice. No ukupan iznos tih triespetica, zbrojen od svih obveznika zdravstvenog osiguranja i predan u ruke onome koji izbjegava odgovor na pitanje o povratu tih sredstava, itekako je vrijedan spomena.

Vlada RH stoga šuti. A šutnja je kao što znamo zlato – naše zlato za naše vlastodršce.

Svako dobro,
vaš Kapitalac