Oznake
AS-EKO, azil za životinje, eutanazija, Marjan, mačkarice, Mačke, policija, sanitet, Split, sterilizacija, vladavina prava, Šibenik, šinteraj
Policajac i socijalna radnica: “Dobar dan!”
Roditelj: “Dobar dan…[zbunjeno]… Izvolite?”
Socijalna radnica: “Dobili smo prijavu da u vašem stanu često plače malo dijete. Imate li djece?”
Roditelj: “Da, imamo bebu, ali ne razumijem. Kakvu prijavu? Od koga?”
Socijalna radnica: “Ne mogu vam reći ništa više osim da postoji prijava o mogućem zlostavljanju djeteta. Gdje je dijete?” [zagledava se u stan]
Roditelj: “Dijete spava. Što je ovo?”
Socijalna radnica: “Dijete će vam biti privremeno oduzeto dok se ne ustanovi razlog djetetovog plača.”
Roditelj: “Ma kakvo oduzimanje djeteta, o čemu vi to…”
[upada u riječ] Socijalna radnica (policajcu): “Molim vas da mi omogućite privremeno oduzimanje djeteta.”
Policajac odmiče roditelja, nastaje naguravanje, socijalna radnica odnosi uplakano dijete u Centar za socijalnu skrb, roditelj završava u policijskoj postaji gdje će prenoćiti uz prekršajni nalog zbog napada na službenu osobu.
Priča je naravno fiktivna, nekome možda i nije, bebina probava se još uvijek razvija pa često ima kolike no to je nebitno. Susjed, uznemiren ili iznerviran djetetovim čestim plačem, alarmirao je državne službe koje su intervenirale u skladu sa svojom agendom. Susjed je svoj problem riješio, a posljedično stvorio problem tamo gdje ga nema niti ga je trebalo biti. Institucije države kakvu poznajemo zapravo često i doprinose takvim neprirodnim scenarijima i zapletima, a tome je tako jer postoji uvjerenje kako svatko ima pravo gurati nos u tuđe dvorište ne bi li tamo nanjušio nešto što nije u skladu s pravilima i običajima u njegovom dvorištu.
A sada stvarna priča. Susjed, iziritiran mačkama koje se okupljaju oko stambene zgrade, prijavljuje susjedu mačkaricu (mačkarica je osoba koja se iz ljubavi brine o mačkama “lutalicama”). Policija i tvrtka AS-EKO d.o.o. ulaze u njen stan, temeljem sudskog naloga i zahtjeva veterinarske inspekcije, te odnose dvije mačke koje tamo nalaze. Spomenuta tvrtka, koja se bavi sanitarnom zaštitom čovjekove okoline, dobit će od Grada Splita 1920 HRK za obavljenu uslugu (960 HRK po mački).
Mačke će završiti u azilu spomenute tvrtke koja se na svojim web stranicama hvali “NO KILL” načelom, dakle ne ubijaju životinje, da bi ipak nakon 60 dana boravka bile eutanazirane iliti ubijene iz milosrđa.
Krajem rujna, kada je na Marjanu prvi puta odrađena čistka mačaka, ponovno u aranžmanu dvojca Policija+AS EKO, na prosvjedu su se okupili mnogobrojni građani iznervirani demonstracijom sile (IMHO radi se o fašizmu) među kojima su bile i mnogobrojne mačkarice. A mačkarice ponovno ističem jer kada govorim o njima zapravo upućujem na činjenicu kako upravo one vodeći brigu o dobrobiti mačaka u njihovoj neposrednoj blizini zapravo vode brigu o sanitarnoj zaštiti čovjekove okoline, a da o tome primarno niti ne razmišljaju. Mačkarice su u konačnici toliko svjesne i brižne da čak o svom trošku te mačke vode veterinaru na sterilizaciju kako bi sprječile njihovo prekomjerno razmnažanje (više u linkanom tekstu).
Organiziranje javne službe koja se upliće u odnos mačkarica i mačaka dakle može biti tek dokaz nepotrebnog uplitanja države u postupke građana iz kojih ne proizlazi nikakva šteta, štoviše njihovi postupci su korisni upravo u takvom obliku, a prestaju biti korisni uplitanjem institucija i njihovih kronističkih poltrona. Institucije i kronisti su svojevrstan mrtvi teret mačkaricama i drugim poreznim obveznicima čijim novcem se financiraju njihove aktivnosti no najveći problem jest upravo sprega policije i prvatne tvrtke čije aktivnosti se osiguravaju pod prijetnjom čiste sile. Država koja prakticira vladavinu prava takvu praksu ne poznaje.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 