Povratak iseljenika na socijalnu pomoć

Oznake

emigracija, iseljenici, Mađarska, naknada, socijalna pomoć

Mađarska Vlada odlučila je financijski potaknuti povratak mladih iseljenika natrag u Mađarsku. Financira im povratnu avionsku kartu te daje poticaj od 2500 HRK mjesečno u periodu od godine dana po povratku. U par mjeseci tu mjeru je prihvatilo 800 mladih raseljenih Mađara.

Ova priča je podijeljena s Hrvatima vjerojatno zbog Adrisove kampanje ‘Razveseli mamu i vrati se doma“. Malo se gađa na emocije Hrvata koji sve češće glasuju nogama.

No ove kampanje se razlikuju. Adrisova je produkt tržišnog načina razmišljanja, a ova druga političkog. Prva je vrijednija od druge. Šteta je što u oku javnosti one vonjaju na isto jer su u biti potpuno različite. Adrisova kampanja je otvorena poslovna ponuda mladim hrvatskim stručnjacima, a iz Hrvatske za sada većinom odlaze takvi, dok je kampanja mađarske vlade poziv neuspjelim emigrantima na povratak gdje ih čeka socijalna pomoć. Na taj način mađarska vlast preuzima brigu za svoje građane iz ruku država u koje su oni emigrirali. Time šteti vlastitim poreznim obveznicima i ekonomiji jer im povećava troškove života i poslovanja, a to je upravo i najjači motiv građana da se odsele.

U izvjesnom roku ova mjera će se pokazati izuzetno štetnom za Mađare jer dodatno potiče produktivne građane na emigraciju (povećava im se trošak), dok one koji nisu kapitalizirali svoj odlazak u inozemstvo potiče na povratak i spas u izdašnoj socijalnoj pomoći (često toliko izdašnoj da građani gube daljnji motiv raditi). Ako im već restriktivnim zakonima mađarska vlada zabranjuje da se zaposle za plaću ekvivalentnu iznosima danih poticaja onda je jedina racionalna politička odluka ostaviti ih da rade u inozemstvu za usporedivi, granični iznos plaće (tako ostaju dio ekonomije i stvaraju neku korist za sve), ili da budu teret njihove socijalne države i poreznih obveznika, jer tako ne postaju teret građanima koji su ostali u Mađarskoj.

Naravno, mađarska vlada je mogla smanjiti vlastitu rastrošnost, proporcionalno i poreze, ukinuti gomilu restriktivnih zakona kojima guši građane i ekonomiju, i tako stvoriti one prave poticaje koji vode do jačanja i dugoročne održivosti ekonomije i posljedično rasta standarda građana.

Ove preporuke se generalno odnose i na Hrvatsku. Ipak, treba naglasiti kako te preporuke nisu odbojne zbog svoje očite povezanosti sa doktrinom klasičnog liberalizma već zbog opće nespremnosti da se prihvati jedna gorka istina – kako su građani demokratski izglasali ekonomski neopravdanu rastrošnost države i navikli se na brojne blagodati koje su, realno, financirane javnim dugom. Protiviti se mjerama štednje znači zagovarati rastrošnost države. To znači protiviti se jedinom logičnom i održivom načinu života koji kaže da se trošiti može onoliko koliko se i stvori. To je osobito važno kada su u pitanju javne financije jer za razliku od neodgovornog pojedinca, koji će sam odgovarati za svoje propuste, neodgovorna vlast može upropastiti cijelu naciju. Dakle gorka istina je da su građani putem politike i demokracije pokušali sami sebi izglasati socijalni mir i blagostanje. I ne odustaju od toga. Međutim zbog ekonomskih zakonitosti tako nešto nažalost nije moguće. Tko na tome ipak inzistira, i tko na biračkom listiću traži kruha preko pogače, osuđen je na socijalnu i ekonomsku propast pod političkim diktatom vlastodržaca. Bila to Grčka, Mađarska ili Hrvatska.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Harač na internet!

Oznake

autoriteti, BUG, internet provider, ISP, Mađarska, Orban, porez, porez na internet, satelitski internet, sloboda, telekom

Vjerujem da u ovom trenutku zahvaljujući postojanju interneta, možda najvećeg ljudskog izuma ikad, imamo jedinstvenu priliku uživati u dosad nezamislivoj razini slobode. Neki tu priliku obilato koriste, a drugi je nisu ni svjesni. Ta sloboda je na prvi mah vidljiva u enormnoj količini dostupnih informacija koje internet stvara. Zahvaljujući internetu čovjek ima priliku ne ovisiti o autoritetima poput države i vlasti, crkve, fakulteta ili škola. Znanje, ako je to ono što je čovjeku bitno i čemu teži, dostupnije je, jeftinije i bolje nego ikada prije.

Ali ne radi se ovdje samo o znanju. Suština interneta je u tome što povezuje ljude. Internet je sredstvo novog i boljeg načina komunikacije; medij zahvaljujući kojemu je tržište dobilo sasvim novo značenje, a ljudi priliku da surađuju neposredno. Malo je toga danas, ako uopće išta, za što bi se čovjek trebao obraćati autoritetima. Bez obzira govorimo li o stjecanju znanja i kvalifikacija, pronalaženju ili stvaranju posla ili pak nabavci robe ili usluga. Sve je na internetu, ili bolje rečeno zahvaljujući internetu sve je nadohvat ruke. Autoriteti se posljedično pretvaraju u suvišne figure. Ali ne samo suvišne nego i štetne.

I probajte pogoditi kome ovakav razvoj događaja najmanje odgovara? Točno! Autoritetima! Prije svega državnim autoritetima, zakonodavcu, regulatoru. Međutim ne samo njima. Ne odgovara i svima onima koji i dalje bezpogovorno slijede te autoritete i ovise, ili žele ovisiti, o njihovim odlukama, dekretima, postupcima. U zaostalim zemljama poput Hrvatske, gdje povijest ne bilježi razdoblja vladavine prava i slobode tržišta, mnogo je takvih koji nisu spremni mijenjati paradigmu i koji svim sredstvima nastoje sprječiti ili barem maksimalno ograničiti slobodu onih koji ne žele pristati dijeliti istu poziciju. Ta razlika je u stanju svijesti, u mentalitetu.

Naši susjedi Mađari, odnosno njihovi autoriteti, odlučili su obračunati se sa neposlušnima, ograničiti slobodu interneta, onemogućiti makar malo neometanu suradnju ljudi putem tog medija. Predlažu porez na internet. Za razliku od Amerikanaca koji su svojevremeno donijeli zakon o neoporezivanju interneta, onomad uvelike svjesni njegove neutralnosti i važnosti za slobodu ljudi, mađarski autoriteti djelovali su u drugačijem smjeru i to ex-post; nesvjesni značenja slobode u trenutku kada je internet nastajao sada, kada je on gotovo utkan u genetski kod svakog novorođenog čovjeka, slobodu koju pruža naprasno ograničuju jer ona ugrožava njihovu ulogu autoriteta.

Najslabija točka interneta, po mom skromnom mišljenju, su ISP-ovi (pružatelji pristupa internetu). Upravo će na njih biti usmjerena svaka represivna akcija autoriteta jer oni su najslabija ali ujedno i ključna karika. U slučaju Mađarske vlast predlaže oporezivanje svakog gigabajta prometa sa (preračunato u kune) 3,75 HRK, što je enorman iznos (što ne znači da je bilo koji manji iznos ikako opravdan ili smislen). Kao i u svakom drugom slučaju kada vlast pokušava opravdati novu represiju koristi se argumentom korisnosti za državni proračun, a to čini kako bi aktivirala proračunske konzumente i zbila ih u prvu liniju obrane svojeg nemoralnog nauma.

Nemoral? Heh. Ako znamo da je broj ljudi koji se izravno ili neizravno hrane od državnog proračuna znatno veći od broja onih koji pune taj isti proračun tada postaje jasno zašto javnost tako blagonaklono dočekuje svaku ideju autoriteta o jačanju porezne represije. One malobrojne koji se takvim namjerama usprotive etiketira se kao radikalni element, no očito je kako su to tek ljudi kojima je dosta represije i koji još nisu naučili kako da joj se učinkovito odupru.

Drugi argument mađarskih autoriteta nužno je usmjeren ka ostvarivanju (ekstra) profita telekom tvrtki koje su istovremeno i ISP-ovi. Propaganda će uvjeriti građane kako će ISP-ovi amortizirati ovaj namet u svojoj bilanci jer ionako zarađuju previše (a osim toga su i pretežito u stranom vlasništvu). Međutim dovoljan je i površan pogled da bi se vidjelo kako ova teorija ne drži vodu. Naime ako vjerujemo izjavama autoriteta da ISP-ovi nakon uvođenja poreza neće povisiti cijene usluga svojim korisnicima, a u konačnici to ipak učine (što će se sasvim sigurno u izvjesnoj mjeri desiti) onda je svatko tko vjeruje u priču o ekstraprofitu dužan objasniti kako to da te pohlepne tvrtke već sada ne povise cijenu svojih usluga barem u mjeri u kojoj će ih povećati nakon uvođenja poreza! Također, zašto bi te pohlepne tvrtke stale samo na tom razmjernom povećanju cijene? Zašto ne povećaju cijenu usluge, ne znam, 80%? – Odgovora su 2: a) zato što je njihov profit zapravo marginalan, a ne ekstra b) zato što je priča o ekstraprofitu produkt pokvarene i nemoralne propagande državnih autoriteta. U konačnici, zašto su mađarske vlasti odlučile uvesti ovaj porez? Zato jer mogu! Tehnološki to je danas moguće izvesti i zato će to izvest. Srećom tehnologija još ne omogućuje kontrolu i distrubuciju slobodnog zraka kojeg udišemo jer bi u tom slučaju sasvim sigurno oporezivali i zrak.

Hrvatski autoriteti svojevremeno su opisali fiskalizaciju kao “autohtoni hrvatski proizvod”. Izvozni proizvod. I kada nam kažu da su se europski autoriteti njome oduševili nemam razloga ne vjerovati u to. To je nešto što će naši autoriteti lako “prodati” autoritetima u drugim državama. Na isti način mađarski autoriteti mogu “prodati” porez na internet našim autoritetima. Oni trguju idejama kako učinkovitije eksploatirati produktivne građane, za razliku od produktivnih građana koji trgujući znanjem i resursima, te zadovoljavajući osobne ciljeve, spontano i neplanirano podižu standard društva i omogućuju napredak.

Što sa slobodom (pa i mađarskog) interneta? Imam veliko povjerenje u produktivne ljude koji su sušta suprotnost autoritetima i onima koji se autoritetima dodvoravaju po cijenu vlastite slobode. Produktivni ljudi naći će (i nalaze) načine kako da zaobiđu svaku prepreku koju im pred noge bacaju smutljivci. Bez obzira jesu li to male lukavštine kojima će izbjeći ovaj porez, recimo zaobilaženjem domaćih ISP-ova, spajanjem putem satelita, ili će to biti razvoj neke nove vrste mreže preko koje će se pristupati internetu ili će pak u dogledno vrijeme internet u potpunosti promijeniti svoj oblik (izgledati poput svojevrsne mesh mreže), nebitno je. Iznalazit će načine. I kako će ih iznalaziti tako će autoritetima život postati sve nepodnošljiviji, a nemoral, kojeg danas prikrivaju svjetlom općeg dobra, sve više izlaziti na svjetlo dana. Nadam se da će u tom trenutku naći snage da se promijene, ako ni zbog čega drugoga onda zbog vlastite sramote.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Mađarska progresivistička vlast zabranila siromaštvo

Oznake

beskućnici, Mađarska, siromaštvo, Ustav, zabrana, zakon

Mađarska vlast je u travnju 2012. zakonom zabranila siromaštvo. U studenom iste godine Ustavni sud srušio je zakon tvrdeći da krši ustavno pravo na ljudsko dostojanstvo.

Progresivističkim genijalcima, koji su naselili mađarski parlament, preostalo je stoga da dvotrećinskom većinom izglasaju promjenu samog ustava, što im je uspjelo u ožujku ove godine, i tako je siromaštvo postalo ustavom zabranjeno unutar granica Mađarske.

To konkretno znači da je beskućnicima zabranjen život na javnim površinama, kopanje po smeću, uzimanje odbačenih stvari s ulica i drugi oblici neprihvatljivog ponašanja za što su predviđene novčane i zatvorske kazne.

S obzirom da se vlade brinu za svoje građane, i za njih čine samo dobro brinući se o njihovom obrazovanju, zdravlju, mirovinama, prehrani, socijalnoj zaštiti i bezbrojnim drugim aktivnostima od suštinskog značaja za slobodu čovjeka, tada pojava beskućnika može značiti samo da s takvim ljudima nešto nije u redu, da ne žele prihvatiti to dobro koje im vlada nesebično nudi u okviru naprednog društva i njegovih zakona. Za takve naravno u društvu mjesta nema. Šteta što Mađarska nema neki otok pa da ustavnom odredbom odluči nepoželjne smjestiti upravo tamo.

(Politika+)

Svako dobro,
vaš Kapitalac