Prošlog četvrtka (20.02.2014) na snagu je stupio novi Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata koji je javnosti prezentiran kao zakon koji donosi liberalizaciju tržišta. Najveća novost koju je donio jest slobodno formiranje maloprodajnih cijena naftnih derivata na hrvatskom tržištu (doduše država si je i dalje ostavila diskrecijsko pravo da se upetlja ako to odluči).
Dakle trgovci na svojim benzinskim crpkama od sada mogu samostalno definirati maloprodajnu cijenu naftnih derivata.
Prema starom zakonu cijena se određivala “Pravilnikom o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata” na dvotjednoj bazi. Nova cijena tako je uglavnom nastupala utorkom, a mi bismo ponedjeljkom navečer, nakon najave nove (više) cijene u središnjem dnevniku HRT-a, jurišali na benzinske crpke kako bi spasili poneku kunu u novčaniku.
Otkako je novi zakon najavljen i dok se kuhao u javnoj raspravi, čitanju i izglasavanju pred Saborom mediji su građane zastrašivali špekulirajući o učincima liberalizacije. Te špekulacije su se redom svodile na zlokobno proricanje sumanutog rasta cijena netom što zakon stupi na snagu. Tako bi se rastom cijena goriva vlasnici benzinskih crpki (kapitalisti) domogli još više novca svojih kupaca i posljedično obogatili, a kupci osiromašili. No to se očito nije desilo.
Zašto?
Razlog je u suštini jednostavan – trgovci su ionako u poziciji gdje jedan drugome predstavljaju konkurenciju. Kada bi bilo koji od njih podigao cijenu goriva, računajući na veći profit, nema sumnje da bi se kupci odlučili rezervoare svojih automobila napuniti kod trgovca koji se odlučio za nešto nižu cijenu. Od trgovčevog ekstra-profita, sasvim jasno, ostao bi samo nedosanjani san. Cijena u konkurentnom okruženju pronalazi svoj balans. Taj balans određuje i učinkovitost poslovanja same tvrtke. Trgovac je zbog konkurencije s kojom se natječe za naklonost kupaca prisiljen biti racionalan i realno nema mnogo prostora za ostvarivanje ekstra-profita. On je uvijek na margini, balansira na žici, kako bi pridobio kupca.
Nažalost u smislu pojeftinjenja goriva od domaćih trgovaca ne trebamo očekivati čuda. Plafon cijene možda više nije određen državnom uredbom ali njen minimum i dalje je uvelike određen zakonskim propisima pa od liberalizacije nećemo dobiti onaj pravi učinak niti će cijene u odnosu na današnje biti znatno niže.
Kako bi shvatili koliko mali prostor trgovac ima da snizi postojeću cijenu goriva pogledajte slijedeći graf:
Jedna litra Eurosuper 95 benzina u ovom trenutku na hrvatskim benzinskim crpkama prodaje se za 10,29 HRK. U toj cijeni 3,74 HRK (36%) je sirova nafta, 5,52 HRK (54%) su davanja državi (trošarina + PDV), a 1,03 HRK (10%) je marža.
U tih 1,03 HRK pokriveni su troškovi rafiniranja sirove nafte u bezolovno gorivo, njen transport, osiguranje, skladištenje, distribucija i prodaja krajnjem kupcu.
Kada bi i bilo moguće da vam netko do rezervoara automobila tu naftu dopremi u potpunosti besplatno tada bi njena konačna cijena bila tek 1,03 HRK manja od aktualne. U konačnici to bi bilo i dalje relativno visokih 9,26 HRK.
Valja reći kako se u tih 1,03 HRK nalazi profit brojnih tvrtki u procesu te još brojnijih zaposlenika koji radeći u njima privrijeđuju kruh i od njega hrane svoje obitelji. Pa i na taj iznos domicilne države tih tvrtki naplatit će raznorazne poreze (dobit, dohodak…).
Cijena naftnih derivata uglavnom ovisi o slijedećem:
1. Tržišnoj cijeni nafte – ovisi uvelike i o položaju države kupca prema državi prodavatelja (npr. da biste od Saudijaca dobili jeftiniju naftu morate im nešto ponuditi zauzvrat)
2. Tečaju – slabljenje HRK prema USD podiže cijenu goriva
3. Promjeni zakonskih propisa – Trošarina i PDV se mijenjaju odredbom Vlade (imaju tendenciju rasta)
4. Konkurenciji – Hrvatsko tržište je zakinuto za tvrtke poput Shella ili Agipa koji bi zbog manje marže mogli ponuditi jeftinije gorivo od postojećih tvrtki na hrvatskom tržištu
5. Marži
Hrvatima je put do jeftinijeg goriva određen općom sposobnošću privlačenja novih investitora u tu branšu. Kako bi oni došli na ovo naše malo tržište moguće je da će im hrvatske vlasti ponuditi obilate povlastice na račun poreznih obveznika (subvencije i direktne pogodbe, oslobođenje plaćanja poreza u određenom razdoblju i sl. što se prema potrebi omogućuje Zakonom o strateškim investicijama). No sasvim jasno je kako bi dugoročno bilo bolje razmišljati o pojednostavljenju pozitivnih propisa vezanih za poduzetništvo te smanjenju poreznog i parafiskalnog opterećenja. U tom slučaju privlačimo poštene investitore i kapital. U slučaju pogodbi koje se realiziraju na račun hrvatskih poreznih obveznika nepotrebno riskiramo privlačenje špekulanata i stimuliramo korupciju.
Završit ću s jednom namjernom generalizacijom – Količina državnog intervencionizma obrnuto je proporcionalna općoj koristi za građane, kako u slučaju tržišta goriva tako i u svakom drugom slučaju.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Izvori:
– http://www.energy.eu/fuelprices/
– http://www.propisi.hr/print.php?id=10555
– http://www.petrol.hr/na-putu/goriva-q-max/cijene-goriva
