Namet iznajmljivačima, profit certifikatorima

Oznake

Airbnb, certifikatori, cijena certifikata, energetski certifikat, namet, registar certifikatora, vlada

Vlada RH povećava namete i tako hrvatskim građanima nastoji svaki sljedeći dan života učiniti gorim od jučerašnjeg. Od iduće godine svim iznajmljivačima apartmana i stanova nametnuta je obveza energetskog cerfiticiranja objekata. U protivnom čekaju ih visoke kazne. Izravnu financijsku korist od ovog nameta neće imati samo vlast, nipošto, tu je i kasta energetskih certifikatora kojih se namnožilo točno 1844 (što fizičkih, što pravnih osoba). Na svakom izdanom certifikatu utržit će od 900 do 2500 kuna.

Vlada je političkim dekretima, uspostavom licencnog, netržišnog, klijentelističkog statusa odredila potražnju i položaj certifikatora. No tržište nekretnina je desetkovano. Ne gradi se i ne prodaje kao što se gradilo i prodavalo prije, a certifikatori navikli lagodno živjeti uljuljkani na valu vladinih obećanja da će za njih uvijek biti posla. Zamislite razočaranja. Izjalovila se stvar. Stoga je bilo logično za očekivati ovakvu mjeru kojom se njihov utjecaj širi unutar postojeće domene, a sve kako bi očuvali svoj položaj i ostvarili materijalnu korist. Naravno, na štetu onih koje zakon (vlast) sili da od njih kupuju certifikate. Jučer smo imali zakonsku obvezu certificirati novogradnju i stanove koji se prodaju, iduće godine to će dodatno biti i svi objekti koji se iznajmljuju, a one iza možda i svi redom izgrađeni objekti – stanovi i kuće u kojima živite, vikendice koje vam stoje prazne veći dio godine i drugo. Stoga razmislite dvaput prije no što razvučete jalni osmijeh sretni što će država nekoga klepiti po džepu, jer sutra bi mogla i vas.

Usput rečeno, ovaj namet vlast nikada neće priznati kao namet, niti će on ikada biti dio (polovičnog) registra parafiskalnih nameta.

Dakle jasno je da ova obveza šteti najmodavcima jer ih košta novaca, a koristi kleptokratsko-kronističkoj klijenteli koja zarađuje na nečemu što na tržištnim osnovama realno ne bi ni postojalo. Certifikatori su de facto uhljebi jer potražnja za njihovim certifikatima ne bi postojala bez zakonske prisile. Ova veza mogla bi se grublje definirati i kao fašistička. Svi koji nisu u milosti vlasti realno su u nemilosti, a oni koji su u milosti žive jako dobro od ovakvih transfera. Trošak certificiranja prelit će se na visinu rente, što će u izvjesnoj mjeri utjecati i na rast crnog tržišta.

Dok će jedni najmodavci kalkulirati da čim prije ishode certifikat, kako bi pretekli konkurenciju u potrazi za najmoprimcem, drugi će svoje najmoprimce tražiti na crnom tržištu te se nižom cijenom suprotstaviti prvima koji pristaju pokoravati se kleptokratsko-kronističkim pravilima igre. Sve koji ne pristanu pokoriti se nazivat će, dakako, nelojalnom konkurencijom, lobirat će se za postroženje regulative, za jače inspekcijske nadzore i drugo. A možda bude i kakva nova nagradna igra “Prijavi nelegalnog iznajmljivača, i osvoji 100.000 kuna” kojom će država vaše najbliže susjede nastojati pretvoriti u neku vrstu freelancing inspektora (naravno bez plaće i prijave na mirovinsko i zdravstveno). Nešto slično radilo se i u bivšoj državi kada je vlast huškala ljude da jedni druge prijavljuju zbog viceva na njen račun.

Ako ne želite sudjelovati u ovoj farsi i financirati prokletu kleptokratsko-kronističku mafiju preporučam da svoj smještaj registrirate na Airbnb ili ostanete u potpunosti ispod radara.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Kroz Solidarnu naknadu Vlada muze građane!

Oznake

HEP, namet, Opačić, solidarna naknada, struja, vlada

Na današnjoj 246. sjednici Vlada je donijela Uredbu o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava.

Tko je ugroženi kupac teško je odgovoriti u jednoj rečenici jer se definicija isprepliće sa Zakonom o socijalnoj skrbi, nadležnošću i postupcima centara socijalnih skrbi, te drugim zakonskim i podzakonskim aktima pa i direktivama EU parlamenta i vijeća.

Stoga je dovoljno reći da je ugroženi kupac osoba koja je prema kriterijima Vlade siromašna (ali ipak ima nekretninu u vlasništvu, pa čak i automobil ako je invalid), i to do te mjere da je ova odlučila uvesti novi namet na kilovat struje koju kupuju svi ostali iz kategorije kućanstva kako bi ovima pomogla. Visinu tog nameta Vlada je postavila na 0,03 kn/kWh i nazvala ga “solidarna naknada”. Na solidarnu naknadu dodatno se plaća i PDV.

Mehanika stvari:
1. Kupac kupuje struju opterećenu “solidarnom naknadom”,
2. Opskrbljivač je uplaćuje u državni proračun, a potom
3. Ministarstvo socijale je isplaćuje ugroženim kupcima nakon upravnog postupka u kojem se određuje vrsta i opseg prava koja mu pripadaju s obzirom na utvrđen status kao i način sudjelovanja u podmirenju troškova energije.

Zadnja točka je dakako problematična jer ona je ta koja zapravo prima “solidarnu naknadu”, odnosno keš kojeg opskrbljivači u to ime prikupe od potrošača i uplate u državni proračun, te potom određuje koliko će i kome proslijediti. U toj točki stoluje vlast, moralni hazarderi te se u njoj zbog ovakvog načina rješavanja problema u društvu stvaraju koruptivne točke, potiče birokracija i s njom povezane negativne pojave poput mita i korupcije.

Već pogledom na iznos “solidarne naknade” od 0,03 kn po kilovat satu potrošene električne energije upalio mi se alarm. Ovo smrdi na klasičnu pljačku novca poreznih obveznika u ime solidarnosti, a dobrim dijelom za račun vlasti. No koliki je taj dio treba pokušati izračunati, barem približno.

Zahvaljujući jednom izvrsnom portalu (Energypress.net) koji piše o energetici saznajem da su u 2014. godini hrvatski potrošači potrošili 16,9 milijardi kWh električne energije. Od toga 40,4% bila je potrošnja kućanstava koja će od sada biti dodatno opterećena i plaćanjem ovog nameta.

Računica je jednostavna. Kada bi i dalje trošili isto kupci iz kategorije kućanstva potrošili bi 6,83 milijarde kWh električne energije godišnje. Na svaki potrošeni kilovatsat platit će namet od 0,03 kn + PDV (0,0375 kn). Ukupno, to je 256.125.000 kuna koje će se sliti iz džepova potrošača u državni proračun.

Prema riječima ministrice Opačić u Hrvatskoj ima oko 125.000 ljudi koji bi bili obuhvaćeni ovom mjerom. Socijalna naknada, ministrica kaže “vaučer za plaćanje cijene energenata”, neće biti dana svakome od tih ljudi ponaosob već svakom kućanstvu. Ministrica predviđa da će za realizaciju ove mjere biti potrebno 170 milijuna kuna (86 milijuna kuna manje od iznosa kojeg će prikupiti ukoliko potrošnja hrvatskih kućanstava ostane na istoj razini), te da će iznos naknade biti oko 200 kuna mjesečno. Iz ova dva podatka možemo pretpostaviti da spomenutih 125.000 ugroženih građana živi u 70833 kućanstava.

@KapitalacTwitt Ta će se naknada isplaćivati kućanstvu.

— Vlada R. Hrvatske (@VladaRH) September 3, 2015

Dijeljenjem 256.125.000 kuna sa pretpostavljenim brojem kućanstava (70833) dobivamo prosječnu vrijednost vaučera po kućanstvu od 3616 kuna godišnje, odnosno 301 kuna mjesečno.

I eto nesrazmjera. Opačić kaže 170 milijuna, a iz potrošnje struje vidimo da će to prije biti 256 milijuna. Opačić kaže da će biti vaučer od 200 kuna mjesečno, a izračun kaže da će biti 301 kuna. Ta ukupna potrošnja struje ipak ne može toliko pasti.

Pa jel sad dobar trenutak da konstatiram kako će razliku od 170 do 256 milijuna, iliti 86 milijuna kuna, pojesti država? A što mislite, jel s obzirom na to postoji neka mala, možda najmanja mogućnost da država ćupne još koju kunu i od onih 200 obećanih kuna po kućanstvu i ostavi je sebi? Mislim, pa neće biti neke statistike o iznosima pojedinačno isplaćenih vaučera, niti javno objavljenog konačnog broja korisnika iz čega bi netko s kalkulatorom pri ruci mogao izračunati što se zapravo dešava. Jel shvaćate sada što je moralni hazard, moć političara i države u usporedbi sa pravom svakog onog potrošača da zadrži te pišljive 3 lipe po kilovatu za sebe (kad već jesu njegove)?

Povrh svega razmišljam o tom broju 0,03 kn/kWh. Kako su došli do toga? I gledam taj višak što će ga država popapati, i mislim si – pa što ga nisu mogli odmah ostaviti u džepovima potrošača umjesto da ga zadrže za sebe? Trebalo je samo bolje izračunati, da ne ulazim sad u prostu činjenicu da je to što rade samo po sebi obična, nepatvorena pljačka jednih za račun drugih. Rekoh, idem vidjeti koliko bi prikupili kada bi naknada bila samo 1 lipu niža, dakle 0,02 kn/kWh + PDV.

I dobijem Opačićkinih 170 milijuna kuna. Slučajno?

Za kraj informacija. Solidarna naknada počet će se naplaćivati od 1. listopada, tako da na sljedećem obračunu struje mnogi mogu očekivati razliku za uplatiti, jer će do obračuna tu stvar realno kreditirati opskrbljivači koji će se potom naplatiti od vas. Logično je očekivati i izvjesno poskupljenje osnovne cijene električne energije, barem u toj mjeri kojom se pokriva trošak prikupljanja i obrade solidarne naknade što je država elegantno prebacila na opskrbljivače i tako od njih napravila neku vrstu ekspoziture Porezne uprave. Gomilu takvih zadataka država inače postavlja pred poduzetnike i tako im poskupljuje poslovanje, što njihovim kupcima posljedično povećava cijenu, te općenito utječe na smanjenje konkurentnosti gospodarstva (uh, a tako patimo za time što izvozimo manje nego što uvozimo, i baš nas briga što upravo na tu stvar utječe jeftinije poslovanje u zemljama koje bismo u trgovinskoj bilanci željeli nadmašiti).

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Prolupali birokrati – povećavaju namete, a očekuju investicije!

Oznake

jadranska obala, komunalna naknada, Mrak Taritaš, namet, zapušteni hoteli

Na jadranskoj obali postoje deseci zapuštenih hotela i resorta. U postojećim okolnostima njihovi vlasnici očito ne nalaze računicu isplativosti koja podrazumijeva izvjesne troškove njihove obnove i stavljanja u funkciju (profita). Tako ovi stoje zamrznuti u prostoru i vremenu, čekaju neka bolja vremena kada će računica pokazati da obnova i stavljanje u funkciju vlasnicima donosi dobit. Do tada oni su tek mrtvi kapital, odnosno trošak kojeg vlasnici moraju podmirivati od dobiti koju ostvaruju poduzimajući negdje drugdje (čak i u nevezanim gospodarskim granama).

U članku Jutarnjeg lista vidimo jednu populističku najavu ministrice Mrak Taritaš, bez sumnje jednu od onih koje u očima javnosti zvuče fantastično i koje “na prvu” dobivaju opću podršku, koja upravo takvima namjerava drastično povećati troškove držanja mrtvog kapitala. Kaže da će vlasnici zapuštenih objekata plaćati višestruko veću komunalnu naknadu od one koju plaćaju sada, i svakako veću od onih čiji objekti rade. Naravno, radi se tek o setu nespretnih, nelogičnih i ekonomskih neutemeljenih izgovora za običnu pljačku, odnosno pokušaj pljačke jer njen naum neće biti ostvaren upravo zbog ekonomskih činjenica, i nastojanju da se metodom podmetanja kukavičjeg jaja dobije prešutno odobrenje javnosti za povećanje (para)porezne represije nad dijelom građana.

No ekonomska računica govori nam da se vlasnicima tih objekata, kao što rekoh, u postojećim okolnostima ne isplati ulagati u njihovu obnovu i “stavljanje u funkciju”. Razloga za to može biti bezbroj, a jedan od značajnijih u današnjim okolnostima jest svakako trošak zadovoljavanja birokratskih propisa. Koliko je potrebno novca platiti državi da bi se objekt stavio u funkciju, pitanje je prije svakog drugog pitanja. Ukoliko se pak radi o obnovi objekata u turističkim središtima koja su ispunjena konkurencijom možemo govoriti o općenitoj neisplativosti ulaska na tržište na kojem su ponuda i potražnja uravnotežene. Tek je promjena u toj ravnoteži, u smjeru povećane potražnje, uvjet koji bi djelovao pozitivno na računicu ulaska na tržište i na tu promjenu, moguće je, vlasnici zapuštenih objekata čekaju.

Bez obzira na okolnosti zbog kojih vlasnici zapuštenih objekata ne nalaze računicu u pokretanju poslovanja nema sumnje da će im plaćanje ovih suludih penala dodatno otežati eventualan ulazak na tržište, odnosno na razočaranje gđe. Mrak Taritaš vjerojatnije je da će oni nastojati čim prije riješiti se mrtvog kapitala, prodati ga kako ne bi morali plaćati suludi namet. No problem jest što nova okolnost, uvođenje nameta, umanjuje mogućnost prodaje mrtvog kapitala odnosno pronalazak kupca koji bi ga usprkos povećanim troškovima mogao staviti u funkciju profita.

Problem povećane (para)porezne represije zadesit će i eventualnog novog vlasnika. Što znači da će potražnja za takvim objektima na tržištu biti mala ili nikakva. Posljedično sadašnji će se vlasnici naći u svojevrsnoj pat poziciji jer će morati plaćati daleko veći paušalni trošak kako bi sačuvali mrtvi kapital. Kako će to učiniti, s obzirom da im zapušteni objekti ne donose prihode, ovisi o tome kako to isto čine danas dok plaćaju znatno manji namet. Bez sumnje ove troškove moraju podmirivati od prihoda koje, kao što rekoh, ostvaruju u nekim drugim gospodarskim djelatnostima. Troškovi čuvanja zapuštenih objekata direktan su teret tih drugih djelatnosti koji će ovime porasti, tako se reflektirati na njihovo poslovanje i sasvim sigurno pomrsiti računicu. Efekti ove mjere širit će se na druge gospodarske djelatnosti vlasnika zapuštenih objekata i činiti im izravnu štetu.

Poduzetnici koji u sadašnjim okolnostima ostvaruju vrijednost graničnog proizvoda, a takva je u pravilu vrijednost koja se može ostvariti na konkurentskom tržištu, ovdje nužno ispadaju iz igre jer više neće moći ostvariti tržišnu vrijednost proizvoda te istovremeno platiti namet na mrtvi kapital u nevezanoj gospodarskoj djelatnosti. U tom slučaju riskiraju nemogućnosti daljnjeg poslovanja u tim djelatnostima.

S obzirom da povećanje nameta ne može motivirati vlasnike zapuštenih objekata na obnovu istih i stavljanje u funkciju, jer namet djeluje negativno na računicu, ministrica nužno pribjegava populističkim argumentima, primjerice opravdava namet konstatirajući da zapušteni objekti nagrđuju obalu, kako bi dobila odobrenje dijela javnosti koji je uglavnom ekološki senzibiliziran, ili pak dijela koji je “javno osviješten” kada koristi argument o ranije izgrađenoj javnoj infrastrukturi koja je trebala služiti tim objektima, a sada stoji neiskorištena i predstavlja trošak lokalnoj samoupravi. Ti argumenti, kao opravdanje za uvođenje nameta, nisu valjani jer kao i u svakom drugom slučaju namet ne može djelovati pozitivno na računicu poslovanja. Da računica postoji ti objekti bi već poslovali. Ovako će ta mogućnost biti još manja.

Uz uvjet da na tržištu postoji adekvatna potražnja ti zapušteni objekti mogu biti obnovljeni jedino ako država prestane biti značajan faktor u računici poslovanja.

Teško mi je reći koji bi bili ministričini skriveni motivi za ovu mjeru. Čak kada prevrtim sve moguće razloge, primjerice želja da se domognu vlasništva tih objekata kako bi sami njima upravljali (iako i sami imaju u vlasništvu zapuštene objekte), ostaje mi jedino zaključak da ona doista iskreno vjeruje da će uvođenjem nameta potaknuti obnovu i stavljanje u funkciju tih objekata. Iako se to neće desiti uvijek će biti nekih brojki i statistika koje će se tumačiti pozitivno i kojima će se opravdavati izuzetno štetno djelovanje birokratske elite. Štoviše, to neće biti tek opravdanja već maštovita, populistička tumačenja u svjetlu izvrsnosti i odličnih rezultata vladinih mjera, poput primjerice mjera za zapošljavanje mladih ministra Mrsića za koje znamo da su izrazito štetne po ekonomiju jer se financiraju izravno kroz poreze i namete ekonomiji i građanima, dok se proizvodi uglavnom vojska novih, mladih birokrata koji će u budućnosti zahtijevati poslove i plaće posredstvom države, na teret poreznih obveznika i potpuno nekompatibilno s načelima slobodnog tržišta. To tržište, ili bolje rečeno ono malo tržišta što još nekim čudom funkcionira s pozitivnom računicom, jest i ostat će tek resurs za očuvanje vojske uhljeba.

Za kraj vrijedi reći kako je država, također vlasnik mnogobrojnih zapuštenih objekata na obali, samu sebe elegantno oslobodila obveze plaćanja te nove POVEĆANE komunalne naknade za zapuštene objekte i tako još jednom dokazala da u Hrvatskoj ne postoje temelji vladavine prava koja u svojem izravnom značenju podrazumijeva jednakost svih pred zakonom – što vrijedi za građane vrijedi i za državu samu!

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Tata, a što je to PDV?

Oznake

djeca, namet, PDV, porez

Djeca su u stanju mnoge stvari shvatiti brže nego odrasli.

Svako dobro,
vaš Kapitalac