Sretna Nova!
Novogodišnji mamurluk, kao i mamurluci nakon kakvih drugih prigoda, načelno nemaju veze sa sociopatijom. Možda čak vrijedi i suprotno, većina ljudi koja se alkoholizira to čini u društvu pa dalje da ne objašnjavam. No kako to već biva u prvim danima Nove godine u dnevnom tisku uvijek ćete pronaći poneki članak o novoljetnom pijanstvu, naročito u kontekstu adolescentskog opijanja, pa vezano na to što država čini po tom pitanju, a građani će se u forumskom okruženju zabavljati diskutirajući o svemu do bizarnih razina.
Index govori o 13-godišnjakinji koja je završila u bolnici nakon ispijanja 1l tekile od koje je prikupila 2,2 promila alkohola u krvi (meni se ovdje čini da je ona čak i prevarena), Slobodna o istom ali i cijeloj svojoj regiji podnosi detaljan izvještaj, Jutarnji govori o tome što Britanci čine po pitanju alkoholizma (usput i o višku kilograma), a T-Portal se veseli Sjevernokojejskom vatrometu.
Članak Jutarnjeg je latentan, on na britanskom primjeru poziva na društvenu akciju po pitanju prevencije alkoholizma ili općenito ponašanja koje do njega dovodi. Čak imaju i Agenciju za suzbijanje zloupotrebe alkohola. Upotreba alkohola bi valjda bila dobra samo u medicinske svrhe, ne znam što drugo sugeriraju svojim nazivom. Britance naročito boli visoka bilanca bolničkih troškova liječenja posljedica alkoholizma, a isto je očito interesantno i novinarki Jutarnjeg, što i nije čudno jer javni troškovi (a javne bolnice su jedan od) su realan problem svih građana koji plaćaju poreze.
Da je ovih dana kojim slučajem zabilježen neki smrtni slučaj, kao posljedica alkoholiziranja, o tome bi se vrlo konkretno pisalo, a novinari i građani bi u jednoglasju iznosili rješenja koja bi išla otprilike u smjeru jačanja preventivnih mjera pod kontrolom neke državne institucije – jer troškove liječenja pijanih i neodgovornih realno nitko ne želi plaćati, a eto sada mora.
Ono što dijelim sa većinom građana jest da su troškovi liječenja koji proizlaze iz tuđeg neodgovornog ponašanja prema vlastitom zdravlju problem, bez obzira koliko su visoki, no ja vidim osnovu problema u tome što sam prisiljen (kao i svi) biti dijelom tog sustava te svojim novcem u njemu participirati u liječenju tih ljudi (čime sam bivam zakinut za potrebe mogućeg vlastitog liječenja). Većina s druge strane razmišlja o tome kako zdravstveni sustav “samo” treba očistiti od kukolja jer svi moramo biti dio njega (inače ne bismo bili socijalno osvješteni), a s obzirom da drugih sredstava ne preostaje moguće je jedino prisiliti problematične na prihvatljivo ponašanje – i zato se institucijama države daju ovlasti iznad građanskih sloboda.
Osim što bi se moglo prepustiti državi da građanima oduzme još poneku slobodu u svrhu prevencije konzumiranja alkohola, primjerice mogli bi uspostaviti tajnu službu za nadzor kupnje alkohola u trgovinama pa ljude nakon što plate račun (kroz fiskalizirani sustav) odvoditi u logore na preodgoj, ili samo prohibirati alkohol kao nekada, moglo bi se jednostavno ukinuti financiranje zdravstvenog sustava iz državnog proračuna i uspostaviti liberalni, slobodnotržišni zdravstveni sustav gdje bi se za zdravstvene usluge ispostavljao račun svakome tko taj otvoreni sustav koristi (bilo samostalno, bilo na konto nekog zdravstvenog fonda).
Na ovo će većina reći: “eh da, ali onda bi ulice bile prepune pijanaca koji bi nam pred očima umirali zbog alkohola, (op.a. a to ne želimo gledati)” (scenariji u tom stilu su česta paradigma etatista kada govorimo o liberalizmu). Ovdje se razotkriva masovna sociopatija. Ona nije tek mjestimičan poremećaj ličnosti nekog individualca, ona je sveprisutna, a u ovom slučaju > u konkretnoj brojci koja predstavlja trošak liječenja alkoholičara i koja je svima očito neprihvatljiva, pa slijedom toga u podržavanju države da sankcionira takvo ponašanje te u odbacivanju liberalnih i slobodnotržišnih ideja < može se naći dovoljno elemenata barem da se opravda moja sumnja u to kako je većina građana zapravo prikrivena sociopatska klika.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
